REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Ž 5
Poslovni broj: Us I-47/2025-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja ŽN (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Lara Celić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnica u Rijeci, Ante Starčevića 13, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (OIB: 53969486500), Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi osobne invalidnine, 1. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-08/24-01/318, URBROJ: 524-11-02/2- 24-4 od 29. listopada 2024., radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-551-08/23-01/209, URBROJ: 139-071-03/78- 24-7 od 8. siječnja 2024., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-551-08/23-01/209, URBROJ: 139-071-03/78- 24-7 od 8. siječnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja, podnesen 23. ožujka 2023., za priznavanje prava na osobnu invalidninu.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-551-08/24-01/318, URBROJ: 524- 11-02/2-24-4 od 29. listopada 2024. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Negativne odluke javnopravnih tijela temelje se, u osnovi, na utvrđenju da kod tužitelja ne postoji četvrti stupanj težine invaliditeta, što čini jednu od pretpostavki za priznavanje prava na osobnu invalidninu u smislu članka 50. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 18/22, 46/22, 119/22 i 71/23).
4. Tužitelj u tužbi i na raspravi osporava zakonitost tuženikove odluke, opisuje svoje zdravstvene tegobe vezane uz vid i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Prema članku 40. stavku 3. Zakona o socijalnoj skrbi (očito misleći na Zakon o inkluzivnom dodatku, nap. Suda), ovdje je trebalo primijeniti Zakon o inkluzivnom dodatku, prema kojem se odgovarajuće pravo može ostvariti i da temelju težine invaliditeta nižeg od četvrtoga. Uz to, tužitelj ne može preispitati je li institucionalno vještačenje provedeno u skladu s Uredbom o metodologijama vještačenja. Tužitelj predlaže poništiti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, uz vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u iznosu od 2.500,00 eura (PDV uključen), uvećano za troškove sudskog vještačenja.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja, ne iznoseći dodatnu činjeničnu ni pravnu argumentaciju. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovog upravnog spora. Na prijedlog tužitelja, u ovome je sporu na sporne stručno-medicinske okolnosti izveden dokaz medicinskim vještačenjem. Vještačenje je povjereno sudskom vještaku doc. dr. sc. Goranu Pelčiću, dr. med., specijalistu oftalmologu u Čavlima. Sudski je vještak nalaz i mišljenje dostavio pisanom obliku, te ga je dodatno iznio na raspravi.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 1. rujna 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Članak 50. Zakona o socijalnoj skrbi glasi:
„Pravo na osobnu invalidninu priznaje se djetetu i osobi kod koje je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, a u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.“
9. Što se tiče prigovora tužitelja da je ovdje trebalo primijeniti Zakon o inkluzivnom dodatku („Narodne novine“, broj 156/23, na snazi od 1. siječnja 2024.), Sud utvrđuje sljedeće.
9.1. Prijelazne odredbe članka 40. stavaka 1. i 3. Zakona o inkluzivnom dodatku glase:
„(1) Postupci priznavanja prava na osobnu invalidninu započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 18/22., 46/22., 119/22. i 71/23.).
(…)
(3) U postupku povodom žalbe izjavljene protiv rješenja o priznavanju prava na osobnu invalidninu donesenog prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 18/22., 46/22., 119/22. i 71/23.) prije dana stupanja na snagu ovoga Zakona, kao i u postupku povodom žalbe izjavljene protiv rješenja o priznavanju prava na osobnu invalidninu donesenog nakon stupanja na snagu ovoga Zakona na temelju stavka 1. ovoga članka, primijenit će se odredbe Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 18/22., 46/22., 119/22. i 71/23.).“
9.2. Vezano uz stavak 1. navedenoga članka, predmetni je upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 23. ožujka 2023., tj. prije stupanja na snagu Zakona o inkluzivnom dodatku. Stoga je ovdje primjenjiv drugi dio norme stavka 3. citiranoga članka koji glasi: „kao i u postupku povodom žalbe izjavljene protiv rješenja o priznavanju prava na osobnu invalidninu donesenog nakon stupanja na snagu ovoga Zakona na temelju stavka 1. ovoga članka, primijenit će se odredbe Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 18/22., 46/22., 119/22. i 71/23.).“
9.3. Nije, dakle, odlučno to što je žalba izjavljena nakon stupanja na snagu Zakona o inkluzivnom dodatku, već je odlučno to što je žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja donesenog u primjeni članka 40. stavka 1. toga Zakona. Prvostupanjsko rješenje doneseno je 8. siječnja 2024., tj. nakon stupanja na snagu Zakona o inkluzivnom dodatku. Iz toga proizlazi da je doneseno u primjeni članka 40. stavka 1. toga Zakona, pa se na njega primjenjuje i stavak 3. navedenoga članka.
9.4. Prigovor tužitelja o primjeni pogrešnog zakona je, dakle, neosnovan. Zbog toga je u ovoj upravnoj stvari mjerodavan članak 50. Zakona o socijalnoj skrbi, pa je odlučna i činjenica je li tužitelj u vrijeme provedbe institucionalnih vještačenja u upravnom postupku imao četvrti stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, tj. prema Uredbi o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj 67/17, 56/18 i 16/22), čiji je sastavni dio Prilog V. - Lista težine i vrste invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti (Lista II). Kriteriji razgraničenja između pojedinih stupnjeva invaliditeta propisani su striktno, a kriteriji za priznavanje oštećenja funkcionalnog sposobnosti četvrtog stupnja propisani su vrlo strogo. Od tih kriterija nisu ovlašteni odstupati institucionalni vještaci ni službene osobe u upravnom postupku, niti sudski vještaci odnosno sudovi u upravnom sporu.
10. Osporavana odluka tuženika bazira se, u osnovi, na drugostupanjskom nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 14. svibnja 2024. godine. Tim je nalazom i mišljenjem, utvrđeno, u bitnome da kod tužitelja, koji je kronični bolesnik s genetskom aberacijom – albinizmom s komplikacijama na osjetilnim organima, postoji drugi stupanj težine invaliditeta (kronične bolesti / odrasli), te da kod njega ne postoji treći ni četvrti stupanj težine invaliditeta.
11. Sud nije našao da je drugostupanjski nalaz i mišljenje nesukladan odredbama Uredbe.
12. Stručno-medicinska pravilnost nalaza i mišljenja drugostupanjskog tijela vještačenja u ovome je sporu u cijelosti potvrđena nalazom i mišljenjem sudskog vještaka doc. dr. sc. Gorana Pelčića, dr. med. Zaključak njegova pisanog nalaza i mišljenja glasi:
“Uvidom u medicinsku dokumentaciju koja je priložena spisu te Nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Mihanovićeva 3, Zagreb, od 14.svibnja 2024. god. mogu zaključiti da ne postoji 4. Stupanj težine invaliditeta oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema Listi težine i vrste invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti - Prilog 5. kod tužitelja ŽN (…). Nalazi vrijednosti vida tužitelja u oftalmološkim nalazima koji se nalaze u spisu na desnom oku kreću se od: VOD:cc 0,2-0,3; dok su vrijednosti na lijevom oku bolje i kreću se od VOS:cc0,3-0-4.
Prema tim vrijednostima vida iz nalaza koji su priloženi spisu tužitelj spada u 2. stupanj težine i vrste invaliditeta- oštećenja funkcionalne sposobnosti prema Listi težine i vrste invaliditeta oštećenja funkcionalnih sposobnosti - Priloga 5.“
13. U raspravnom izlaganju, u odgovorima tužiteljeva pitanja, sudski vještak dodaje, u bitnome, sljedeće. Tužiteljev je vid na bolje oko 30-40%, a kriterij za IV. stupanj je 0,016 %, dok je kriterij za III. stupanj s korekcijom od 0,005-0,12%. Navedeno proizlazi iz Liste II. Korekcijom se smatra pomagalo za vid odnosno naočale s kojima vidimo bolje. S korekcijom su utvrđeni i tužiteljevi pokazatelji, po kojima je tužitelj svrstan u Il. stupanj oštećenja. U pogledu korekcija primijenjena je Colenbranderova metodologija. Kod tužitelja je bolji vid na lijevom oku i kreće se od 0,3 do 0,4, dok je na desnom oku to od 0,2 do 0,3, odnosno na lijevom oku između 30 i 40%, a na desnom oku između 20 i 30%. Što se tiče nistagmusa, kod tužitelja je utvrđena i ta bolest, koja je najčešće prirođena ako nije posljedica kakve traume, a očituje se u nevoljnim pokretima odnosno trzajima očiju vodoravno. Pritom sudski vještak pita tužitelja vidi li bolje na lijevo oko, na što tužitelj odgovara da se uglavnom koristi samo lijevim okom, a da na desno oko vidi ako zatvori lijevo oko. Vještak na to dodaje da tužitelj vidi na oba oka ali nejednako. Vještak, nadalje, izlaže sljedeće. Propisani raspon za II. stupanj oštećenja je 10-30% (od 0,1-0,3), prema vidu na bolje oko. Vidno polje tužitelja je odlično s obzirom na bolest od koje boluje. Za IV. stupanj oštećenja traži se suženje od 5 -10%, za III. stupanj oko 20 % od fiksacijske točke, a za II. stupnja blaga smanjenost na kontraste, dok kod tužitelja vidno polje iznosi barem 50%. Postoji razlika između vida i vidnog polja, budući da vidno polje ukazuje na kvalitetu vidnog živca i na širinu pogleda, pa se može zaključiti da tužitelj vidi razmjerno široko, ali slabo. Tužiteljev albinizam, odnosno jako velika osjetljivost na svjetlost zbog nedostatka pigmenta u šarenici, ulazi u kriterije Il. stupnja. Zbog dosad iznesenog, kod tužitelja i vid i vidno polje ulazi u Il. stupanj oštećenja.
14. Tuženik se nije izjasnio o nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Tužitelj ne iznosi primjedbe na taj nalaz i mišljenje, već zaključak sudskog vještaka o postojanju drugog stupnja invalidnosti povezuje s pravnim prigovorom tužitelja vezanima uz to koji je zakon ovdje mjerodavan. No, taj je prigovor Sud već otklonio u točki 9. ovog obrazloženja.
15. Usto, nalaz i mišljenje sudskog vještaka, sagledan u cjelini pisanog i raspravnog izlaganja, Sud ocjenjuje razložnim, sukladnim raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji, te sukladnim zadaći vještačenja, utemeljenoj na odredbama mjerodavnih posebnih propisa na upravnom području socijalne skrbi. Pritom, vještak je uvjerljivo i precizno odgovorio na raspravna pitanja tužitelja.
16. Tužitelj, dakle, nije osnovano osporio pravilnost primjene propisanih stručno-medicinskih kriterija u konkretnom slučaju, prema stanju stvari u vrijeme vođenja predmetnog upravnog postupka, uključujući činjenicu da kod tužitelja tada nije postojalo oštećenje funkcionalnih sposobnosti četvrtog stupnja. Zbog toga nije ispunjena ni s time povezana kumulativna pretpostavka za priznavanje prava na osobnu invalidninu, propisana člankom 50. Zakona o socijalnoj skrbi.
17. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
18. Bez obzira na ishod ovoga spora, tužitelj može nadležnome prvostupanjskom tijelu podnijeti novi zahtjev za priznavanje prava na inkluzivni dodatak, ako i kada bude smatrao da za to ispunjava propisane pretpostavke. Novom zahtjevu, bude li podnesen, može biti priložena i novija medicinska dokumentacija tužitelja.
19. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 1. listopada 2025.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetnici Lari Celić, Rijeka, Ante Starčevića 13
- Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78