Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-827/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, i punomoćniku Aleksandru Marjanoviću Kavanaghu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi stranka protiv odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-7398/2019-45 od 2. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-7398/2019-45 od 2. lipnja 2023 u točki I. izreke u dijelu kojim je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 25.420,38 eur sa zakonskom zateznom kamatom.

r i j e š i o  j e

I. Uvaženjem žalbi stranaka ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-7398/2019-45 od 2. lipnja 2023. u točki I. izreke u dijelu kojim je kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 13.481,66 eur sa zakonskom zateznom kamatom te u točki II. i III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u fazu glavne rasprave.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u končanoj odluci.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 25.420,38 eur sa zakonskom zateznom i prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 13.481,66 eur sa zakonskom zateznom kamatom. U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.445,46 eur sa zakonskom zateznom kamatom dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.933,82 eur sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom u odbijajućem dijelu točke I. izreke pobija tužitelj dok tuženik pobija istu u dosuđujućem dijelu točke II. i III. izreke, time da obje stranke žalbu podnose iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Predlažu uvaženje žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je neosnovana dok je žalba tuženika osnovana..

6. Predmet postupka je restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu vezano uz koji tužitelj ističe tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 25.420,38 eur sa zakonskom zateznom kamatom te prvi eventualno kumulirani zahtjev za isplatu iznosa od 13.481,66 eur sa zakonskom zateznom kamatom i drugo kumulirani zahtjev za isplatu iznosa od 11.445,46 eur sa zakonskom zateznom kamatom.

7. Prvostupanjski sud kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 25.420,38 eur sa zakonskom zateznom kamatom i prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 13.481,66 eur sa zakonskom zateznom kamatom dok kao osnovan prihvaća drugi evenutalno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 11.445,46 eur sa zakonskom zateznom kamatom te odlučuje kao u točki I. i II. izreke pobijane odluke.

8. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje da je između stranka 19. prosinca 2006. sklopljen Ugovor o kreditu temeljem kojeg je je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 172.620,00 CHF, da je između stranka ugovorena kamatna stopa u visini od 4,20 % kao promjenjiva prema Odluci tuženika, da je u postupku koji je vođen po kolektivnoj tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Polazeći od toga da je u smislu odredbe čl. 502.c. ZPP-a vezan učincima navedene presude prvostupanjski sud zaključuje da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u među strankama sklopljenom Ugovoru o kreditu uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te narušila načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbi koja je bila sastavni dio ugovora, unaprijed sastavljenog od tuženika, te se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na sadržaj označene ugovorne odredbe, a tom odredbom je nametnuta obveza koju tužitelj objektivno nije mogao sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja ugovora o kreditu slijedom čega zaključuje da je ista ništetna.

10. U odnosu na restitucijski zahtjev istaknut u postupku, kojeg tužitelj ističe u vidi tužbenog zahtjeva kojim zahtjeva isplatu iznosa od 25.420,38 eur kojeg tužitelj ističe u vidu razlike između isplaćenih iznosa tužitelju i iznosa koje bi bili isplaćeni da je tuženik kamatu tijekom razdoblja otplate kredita obračunavao u primjeni čl. 26.st.3. ZOOO-a prvostupanjsku sud utvrđuje da su isti neosnovani. Obrazlaže prvostupanjski sud da su neosnovane tvrdnje tužitelja da kamatna stopa naznačena u Ugovoru o kreditu sklopljenom između stranka nije određena obzirom je ista jasno i nedvojbeno brojčano određena u Ugovora pa da nema osnova primijeni odredbe čl. 26. st.3. ZOO- a odnosno eventualnu pretplatu obračunavati primjenom ¼ zakonske zatezne kamate pa kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 25.420,38 eur time da prvostupanjski sud kao neosnovan odbija i i prvi eventualno kumulirani zahtjev za isplatu iznosa od 13.481,66 eura te odlučuje kao u točki I. izreke.

11. Prvostupanjski sud ističe da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju onaj novčani iznos koji je primio povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer da su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne naprijed zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza te kao osnovan prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.445,46 eur te odlučuje kao u točki II. izreke.

12. Protivno žalbenim navodima tužitelja u donošenju pobijane presude u odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 25.420,38 eur nije počinjena bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.t.11. ZPP-a. Prvostupanjska presuda u tom dijelu sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su u skladu sa stanjem u spisu te su rezultat pravilne ocjene izvedenih dokaza, svoje pravno stajalište glede odbijanja tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je obrazložio, te presuda u tom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

13. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 25.420,38 eur kao neosnovan odbio te je u tom dijelu pravilno odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

14. Tužitelj u žalbi neosnovano ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odbijanje naprijed navedenog tužbenog zahtjeva, jer i prema shvaćanju ovog suda, visinu preplaćenog iznosa u konkretnom slučaju treba utvrđivati primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,20% godišnje, koja je jedino predmetnim ugovorom o kreditu bila određena a ne primjenom kamatne stope propisane odredbom čl. 26. st. 3. ZOO-a, kako to tužitelj pogrešno smatra u žalbi. Naime, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud naprijed navedena kamatna stopa u ugovoru jasno je i nedvojbeno određena, pa nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 26. st.3. ZOO-a.,

15. Zbog tih razloga pravilno je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 25.420,38 eur u visu razlike između naplaćenih iznosa s osnova kamate i iznosa koji bi bili naplaćeni da je kamata u spornom razdoblju obračunavana sukladno odredbi čl. 26.st.3. ZOO-a kao neosnovan odbijen.

16. Međutim osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je u donošenju prvostupanjske presude u dijelu kojim je u točki I. izreke kao neosnovan odbijen prvo kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 13.481,66 eur počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

17. Presuda prvostupanjskog suda na sadrži razloge te nije obrazložena u dijelu kojim prvostupanjski sud kao neosnovan odbija prvo kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu. Osim konstatacije da je ovaj zahtjev neosnovani prvostupanjski sud nije obrazložio te određeno iznio razloge iz kojih je zaključio o neosnovanosti istog. Nedavanjem razloga zbog kojih ovaj tužbeni zahtjeve odbija kao neosnovane prvostupanjski sud izravno povrjeđuje pravo stranke, konkretno tužitelja na obrazloženu odluku.

18. Isto tako osnovano tuženik upire na počinjenje naprijed navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka i prilikom donošenja odluke u točki II. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.445,46 eur. Iako bi ovome sudu bili prihvatljivi razlozi kojima prvostupanjski sud obrazlaže ništetnost među strankama ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope temeljem Ugovora o kreditu od 19. prosinca 2006. koja je početno bila ugovorena u visini od 4,20% s obzirom na pravomoćnu presudu donesenu u kolektivnom sporu, te iako prema stanju spisa proizlazi da je početno ugovorena kamatna stopa po tuženiku povećana i to na visinu od 5,50%, 6,10 % pa na 5,25% sve do 1. siječnja 2014. kada je kamatna stopa prema Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 143/13., dalje ZID ZPK) fiksirana na visinu od 3,23%, prvostupanjski sud nije iznio razloge zbog kojih bi tužitelju pripadalo pravo na pretplatu upravo u iznosu od 11.445,46 eur, odnosno iz kojih razloga je unatoč fiksiranju kamate na 3,23 % (što je niža kamatna stopa od početno ugovorene) i u razdoblju nakon 1. siječnja 2014. utvrdio postojanje pretplate, napose uzimajući u obzir izrađeni izračun vještaka iz treće dopune nalaza i mišljenja pod točkom 1.1. ( list 265-268 spisa).

19. Obzirom pobijana presuda vezano uz odlučivanje o prvo i drugo kumuliranim tužbenim zahtjevima ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati to je uvaženjem žalbe stranaka prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.445,46 eur sa zakonskom zateznom kamatom te u točki II. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.445,46 eru sa zakonskom zateznom kamatom temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

20. Budući je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o trošku sadržanu u točki III. izreke.

21. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloni apsolutno bitnu povredu na koju je ukazano ovim rješenjem te će donijeti novu obrazloženu i na zakonu utemeljenu odluku koju je moguće ispitati i provjeriti.

22. Slijedom svega naprijed iznijetog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude, dok je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. I izreke rješenja.

23. Sukladno odredbi čl. 166. st.3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci te je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Rijeci 1. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković