Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1642/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Berislavu Knez, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženice-protutužiteljice GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vesni Šnur, odvjetnici iz Vinkovaca, radi iseljenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Ps-2/20-59 od 11. listopada 2022., 01. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Ps-2/20-59 od 11. listopada 2022.

II Odbija se zahtjev stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka, kao neosnovan

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, naloženo je tuženici- protutužiteljici (u daljnjem tekstu tuženici) GF, da se iseli iz nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 8., dvor. oranica u [adresa] sa 1603 m2 i to s druge etaže odnosno kata navedene kuće te da isti dio nekretnine slobodnu od osoba i stvari preda u posjed tužiteljici-protutuženici (u daljnjem tekstu tužiteljici) OF, u roku od 15 dana, nakon što joj tužiteljica- protutužena u istom roku od 15 dana isplati iznos 7.432,48 eura, sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke odbijena je tuženica s preostalim dijelom protutužbenog zahtjeva dok je točkom III izreke naloženo svakoj stranci da snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv dijela presude kojim se tužiteljici nalaže isplata iznosa od 7. 432,48 eur sa zateznim kamatama iz točke I izreke te troškova postupka iz točke III izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23:dalje-ZPP) dok se protiv usvajajućeg dijela tužbenog zahtjeva za iseljenjem iz točke I presude te točke II i III presude žali tuženica također zbog svih žalbenih razloga.

3. Tužiteljica u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda postupka jer da se pobijana presuda ne može ispitati. Sud prvog stupnja nije postupio po uputi drugostupanjskog suda i da nije proveo niti jedan dokaz ni utvrdio bitne činjenice navedene u žalbenom rješenju. Tužiteljica da je imala značajne primjedbe na nalaz vještaka i predlagala je dopunu nalaza, ali sud tom zahtjevu nije udovoljio ne obrazlažući razlog. Tvrdi da tijekom postupka tuženica nije dokazala da bi svojim radom i sredstvima izvela nužne i korisne troškove.

4. Tuženica u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te povrede postupka iz čl. 354. stavak 1. zbog povrede odredbe čl. 8., 10., 298., 311. stavak 2. i 338. stavak 4. ZPP-a jer da sud nije provodio dokaze koje je trebao provesti vršio pravilnu ocjenu dokaza niti postupao po uputi suda drugog stupnja. U presudi da nisu navedene odredbe materijalnog prava koje je sud prvog stupnja primijenio ni da nije utvrđeno koje je dokaze proveo te da se nije izjasnio o prigovorima stranaka. Presuda da je nerazumljiva, proturječna i da se ne može ispitati te da u bitnome ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Tvrdi da je uložila prigovor retencije do naknade ½ dijela troškova postupka koje su ona i njezin suprug ČF imali vezano za predmetnu nekretninu. Tužiteljica da je na ime ulaganja potraživala 200.000,00 kn za radove koji su izvedeni i da je predložila saslušanje određenih svjedoka i dopunsko saslušanje vještaka na okolnosti uređenja vanjskog dvorišta jer da vještak te radove nije naveo u nalazu. Vještačenjem da nisu obuhvaćena sve ulaganje koje je izvršila tuženica i da vještak nije određeno naveo je li utvrdio građevinsku ili tržnu vrijednost ulaganja. Tvrdi da je poštena posjednica predmetne nekretnine jer je nekretninu koristila za vrijeme trajanja bračne zajednice i da ima pravo zadržanja radi osiguranja nužnih i korisnih troškova u smislu odredbe čl. 164. stavak 2. ZV-a. Tvrdi i da je istakla pravo na dom te da sud prvog stupnja nije proveo test razmjernosti, a tuženica da nema kuda iseliti jer da nema nikakvih sredstava. Osporava i tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos tražbine te tvrdi da joj iste pripadaju od dana donošenja prvostupanjske (kasnije ukinute presude) 04. prosinca 2017.

5. Svaka stranka predlaže uvaženje svoje žalbe.

6. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Sud prvog stupnja je utvrdio:

-da je tužiteljica vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. br. [katastarska čestica] kuća br. 8., dvor. oranica u [adresa] sa 1603 m2 te da se tuženica nalazi u posjedu druge etaže te nekretnine,

-da je tuženica bila u braku sa sinom tužiteljice od 02. svibnja 1992. do 28. svibnja 2014. i da su za vrijeme trajanja bračne zajednice na navedenoj nekretnini vršeni građevinski radovi, građenjem i adaptacijom.

-da je predmetna zgrada izgrađena početkom 1960. kao prizemna stambena zgrada i da je kat na toj kući izgrađen 1990. te da je na cijelom objektu ugrađena nova PVC stolarija, izolacija vanjskih zidova, 1995. izveden je plinski priključak i instalacija centralnog grijanja, a 2004. kotao za centralno grijanje dok su na katu kuće vršena i dodatna ulaganja 1999. Prihvaćanjem nalaza vještaka utvrdio je da je u tu dogradnju, adaptaciju kuće uložen iznos od 223.577,47 kn, odnosno 30.197,00 eura. Vještak je utvrdio iznos ulaganja prema vrijednosti troškova bez umanjena zbog starosti građevine i vremena gradnje,

-da su tuženica i njezin suprug izvršili ta ulaganja za vrijeme trajanja braka tuženice i njezinog supruga 1999. i da je tuženica bila poštena posjednica te da je osnovan njezin obveznopravni zahtjev za isplatu na ime bračne stečevine, naknadu ½ dijela nužnih i korisnih troškova koje su imali ona i njezin suprug,

-da je provedenim vještačenjem utvrđena visina ulaganja i uređenja kuće, u iznosu od (224.000,00 kn), 30.197,00 eur. Zgrada da je izgrađena početkom 1960. kao prizemna stambena zgrada, dok je kat na predmetnoj građevini izveden 1990. i da je na cijelom objektu ugrađena nova PVC stolarija, izolacija vanjskih zidova dok je 1995. izveden plinski priključak, instalacija centralnog grijanja, a 2004.g. instaliran kotao za centralno grijanje kod kojeg se koristi ogrjevno drvo kao energent. Vještakinja da je utvrdila iznos ulaganja a ne tržnu vrijednost nekretnine i da vrijednost troškova nije umanjila za starost građevine te da je vizualnim pregledom utvrđivala koji su radovi naknadno izvedeni i da su na katu kuće vršena i dodatna ulaganja 1999.g. Bračna stečevina da je ½ dijela iznosa ulaganja te da ovdje tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu ¼ dijela tog iznosa,

-da nije zastarjela predmetna tražbina jer nije protekao rok od tri godine od predaje nekretnine vlasniku, u kojemu je pošteni posjednik u smislu odredbe članka 164. stavak 2. ZV-a ovlašten zahtijevati naknadu za isplatu nužnih i korisnih troškova.

-odbio je prijedlog tužiteljice radi provođenja vještačenja na okolnosti procjene tržišne vrijednosti nekretnine, kao i prijedlog radi izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ŽF, PF, MF i JF te očevida, dokazne prijedloge tuženice za provođenjem očevida te saslušanja svjedoka ĆF, IF, UF, odnosno zajedničke prijedloge za saslušanjem svjedoka ŠF, KF, SF, ĐF, FF, TF i VF. pribavu podataka o zdravstvenom stanju EF, saslušanjem svjedoka na okolnost poštenosti posjeda, nužnih i korisnih troškova, ocjenjujući ih suvišnim jer da objektivno ne mogu nadomjestiti materijalne dokaze o visini ulaganja. Odbio je i prijedlog za provođenjem dokaza vještačenjem prostorija u sklopu navedene nekretnine, dvorišnom dijelu te garaže, ocjenjujući da se meritorna odluka može donijeti i bez izvođenje tih dokaza, u smislu odredbe čl. 10. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a), a sukladno tome

- primjenom odredbe članka 161. stavak 1. i članka 162. ZV-a naložio je tuženici predaju u posjed sporne nekretnine nakon podmirenja iznosa od 7.432,48 eur na ime izvršenih ulaganja.

9. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se pozivaju žalitelji.

10. Opravdano je sud prvog stupnja odbio dokazne prijedloge stranaka za saslušanjem svjedoka ŽF, PF, MF i CF, ĆF, IF, UF, ŠF, ĆF, SF, ĐF, FF, TF i VF u bitnome predloženih na okolnosti izvršenih ulaganja jer navedeni svjedoci da su i upoznati sa izvedenim radovima ne mogu imati određena saznanja o tome tko je financirao te radove.

11. Međutim, pobijanom presudom sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2 točka 11. ZPP-a na koju se pozivaju stranke postupka a sukladno tome i relativno bitne povrede na koje se poziva tuženica jer obrazloženje presude ne sadrži analizu provedenih dokaza kao ni utvrđene činjenice na kojima prvostupanjski sud temelji osnovanost tužbenog zahtjeva tako da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Kako neke od bitnih činjenica među strankama nisu sporne dok je druge moguće utvrditi pravilnom analizom provedenih dokaza ovaj žalbeni sud je primjenom odredbe članka 373.a ZPP-a utvrdio sve bitne činjenice i donio jednaku odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

12. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine, kat. čest. br. [katastarska čestica] kuća br. 8., dvor. oranica u [adresa] od 1603 m2 k. o. [katastarska općina] i da su na toj nekretnini izgradili kuću 1971. god. ona i njezin pok. suprug (što potvrđuje i sadržaj rješenja o odobrenju gradnje Općinskog zavoda za urbanizam, stambene i komunalne poslove Vinkovci) te da je tuženica bila u braku sa sinom tužiteljice ZF od 02. svibnja 1992. do 28. svibnja 2014. Nije sporno ni da je za vrijeme trajanja bračne zajednice tuženice i njezinog supruga ČF (sina tužiteljice) nadograđena etaža u kojoj je uređen stan kojega su koristili tuženica i njezin suprug i u kojemu nakon razvoda živi tuženica s najmlađim mlljt. djetetom (u braku je rođeno troje djece). Iz iskaza stranaka i svjedoka proizlazi da je kat kuće dograđen i kuća adaptirana za vrijeme trajanja braka tuženice i sina tužiteljice 1998. -1999. god. neki radovi i prije toga 1997. odnosno 1995. a neki radovi 2000. (a ne 1999. kako utvrđuje sud prvog stupnja) i da je prilikom te dogradnje postavljena i vanjska stolarija na cijelom objektu, unutarnja stolarija na katu kute, izolacija, rina i limarski radovi, krov kuće dok je plin u kuću uveden 1995. Nije sporno da su roditelji supruga tužiteljice imali poljoprivredno gospodarstvo te da tuženica i tužiteljica nisu bile u radnom odnosu, u radnom odnosu bio je bivši suprug tuženice i suprug tužiteljice do odlaska u mirovinu. Sporno je iz kojih sredstava je izvršena adaptacija i dogradnja objekta (iz sredstava bračne stečevine tuženice i njezinog supruga ili iz imovine tužiteljice i njezinog supruga), koji je bio doprinos tuženice u stjecanju imovine, da li su osim navedenih i procijenjenih radova na kući izvršeni i neki drugi radovi koje vještak nije procijenio te je li pravilno utvrđen iznos nužnih i korisnih troškova.

13. Na okolnosti utvrđenja osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva ovaj žalbeni sud izvršio je uvid u cjelokupni spis: zapisnike o iskazu stranaka i svjedoka ČF te priloženu materijalnu dokumentaciju posebno: ugovor o prodaji dionica, ugovor o kreditu, rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 28. ožujka 2014., potvrde iz 1999. god. kojima se potvrđuje u koju svrhu je EF obrađivao poljoprivredno zemljište, dokumentaciju koja glasi na BF, a odnosi se na kupnju i uzimanje u zakup nekretnine za poljoprivrednu proizvodnju kao i na uplate koje je imenovani primio na ime te proizvodnje, kupoprodajni ugovori iz 2003. i 2005. god. kojima se dokazuje da je NF tih godina 2005. kupio nekretnine kao i u osnovni i dopunski nalaz vještakinje Vlaste Ivšić dipl. ing. arh. te račun o asfaltiranju na ime AF od 28. listopada 2018. na iznos do 26. 907,75 kn (lista 265 spisa).

14. Iskazi stranaka su u bitnome proturječni. Tužiteljica tvrdi da je sav građevinski materijala za uređenje potkrovlja nabavio njezin suprug iz svojih sredstava prije 1992. i sklapanja braka tuženice i njezinog sina (adaptacija da je zbog rata odgođena do 1999.), da su svi pomoćni objekti bili izgrađeni po njima prije rata. Ne sjeća se kada je u kuću uveden plin, ni kada je uređeno potkrovlje, ali zna da je u vrijeme izgradnje potkrovlja građena i PVC stolarija, ne zna ni za koju cijenu su izvedeni ti radovi ia ne sjeća točno kada su izvedeni radovi postavljanja krova jer je kako tvrdi o svemu tom vodio računa njezin pok. suprug. Također se ne sjeća točno kada su izvedeni radovi postavljanja fasade i krova, a što se tiče kupaonice navodi da su bile uređene kada je vršne adaptacija.

15. Taj iskaz u dijelu u kojem se govori o kupnji materijala za adaptaciju izgradnju stana na katu kuće te podmirenju troškova adaptacije u bitnome je potvrđen i iskazom sina tužiteljice, odnosno bivšeg supruga tuženice, ČF, koji navodi da je prije rata njegov otac kupio materijala za adaptaciju kuće i dogradnju te da su tek 1997.g. pristupili adaptaciji i dogradnji kuće i da je brigu o financiranju vodio njegov otac koji je i kupovao materijal, ali da zna je samo 4.000,00 tadašnjih DEM plaćeno majstorima. Tvrdi da je kuća adaptirana samo u dijelu potkrovlja, gdje sada živi tuženica sa najmlađim djetetom i da adaptirano potkrovlje čini 1/6 ukupnog dijela vrijednosti nekretnine, ali da se ne može točno očitovati o vrijednosti nekretnine. Kuća da je prije zaključenja braka s tuženicom bila u cijelosti izgrađeni, sa svim gospodarskim pomoćnim objektima, štalom, duplom garažom, šupom, gospodarskim objektom i betoniranom stazom koja se proteže dužinom cijelog dvorišta. Plin da je uveden 1995. dok je vanjska stolarija ugrađena 1998., prilikom adaptacije kao i unutarnja stolarija na katu te izolacija i fasada koja je rađena 1999. O i limarski radovi da su rađeni od 1998. i da je do 1999. obavljena cjelokupna adaptacija kuće i svu adaptaciju da je financirao njegov otac. On osobno da je 2000. sam napravio kovanu ogradu (kapiju i ulazna vrata) i postavio ju na mjestu stare ograde dok mu je novac za materijal za tu ogradu dao njegov otac.

16. Suprotno tome tuženica tvrdi da je u vrijeme sklapanja braka kuća bila u jako lošem stanju, da su svi zajedno živjeli u prizemlju jer potkrovlja nije bilo, pomoćnih objekata također da nije bilo, odnosno većina sadašnjih objekta da nije niti postojala i kuća da je dodatno bila oštećena ratnim razaranjem. Svi zajedno da su ulagali uređenje kuće, a 1998. da se pristupilo kompletnom renoviranju. Ne zna koji iznos je točno utrošen, ali da su većinu radova radili ona i suprug, sami da su stavljali laminat i kovanu ogradu i sva sredstva uložena u uređenje da su financirali ona suprug.

17. Uvidom u ugovor o prodaji dionica utvrđeno je da je suprug tužiteljice [adresa]LD. kupio od trgovačkog društva „D I LJ“ dionice do 20. 000,00 dem putem obročne otplate od 59 mjesečnih obroka u iznosu od po 6. 227 tadašnjih hrd.

18. Uvidom u ugovor o kreditu koji je sklopio suprug tužiteljice s komercijalnom bankom Vinkovci utvrđeno je da je suprug tužiteljice podigao kredit u iznosu od 30.000,00 tadašnjih din 1971. god radi izgradnja zgrade na rok otplate od 13 god.

19. Uvidom rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 28. ožujka 2014. (lista 124. spisa) utvrđeno je da je tuženica GF bila prijavljena kao poljoprivrednik na mirovinsko osiguranje u sustavu PDV-a od 01. 03. 2006. do 09. 05. 2013., a od 20. svibnja 2013. do 28. siječnja 2014. kao poljoprivrednik.

20. U spisu se nalaze i potvrde iz 1999. god. iz kojih proizlazi da je EF, suprug tužiteljice obrađivao poljoprivredno zemljište u površini od 17 hektara za proizvodnju šećerne repe, pšenice i suncokreta.

21. Iz sadržaja priloženih kupoprodajnih ugovora proizlazi da je LD. kupio kuću i Zemljište u [adresa] za iznos od 190.000,00 kn, 2003. kuću za 36.000,00 kn i stan u [adresa] za 42.000,00 eur.

22. Uvidom u nalaz vještaka Vlaste Ivšić, dipl. ing arhitekture utvrđeno je da je zgrada na adresi [adresa] koja se nalazi na kat. čest 1211/2 z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izgrađena 1971. god. kao prizemna stambena zgrada te da je 1999. god izveden kat na predmetnoj građevini i da je na cijelo, objektu uređena nova PVC stolarija i toplinska ovojnica, izolacija vanjskih zidova. 1995. god da je izveden plinski priključak i instalacija centralnog grijanja dok je 2004. instaliran kotao za centralno grijanje kod kojega se koristilo ogrjevno drvo kao energent. Navedeni radovi procijenjeni su na iznos od 223.577,47 kn odnosno 30. 197,00 eur i ti troškovi utvrđeni su bez umanjenja za starost građevine.

23. Navodi tuženice o izgradnji dvije nove garaže po prvi put izneseni u podnesku kojim je tuženica prigovorila utvrđenju iz nalaza vještaka nisu odlučni jer tuženica protutužbenim zahtjevom nije potraživala troškove ulaganja po toj osnovi (tražbina se odnosi na uvođenje plina, izgradnju kata kuće, zamjena vanjske stolarije i djelomično unutarnje, postavljanje izolacije i fasade na objektu, postavljanje rine, uređenje krova, uređenje dva nova kupatila (jedno u prizemlju i drugo u dograđenom dijelu), zatvaranje velikog hodnika i postavljanje bojlera za centralno grijanje te betonaža dvorišta, postavljanje ukrasnih cigli i kovane ograde.

24. Pravilna analiza svih provedenih dokaza opravdava utvrđenje suda prvog stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva i djelomičnoj osnovanosti protužbenog zahtjeva.

25. Prije svega opravdano je sud prvog stupnja, primjenom odredbe čl. 161. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ("Narodne novine" RH br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 dalje: ZV), obvezao tuženicu da preda tužitelju u posjed predmetnu nekretninu jer je nesporna činjenica da je sporna nekretnina u vlasništvu tužiteljice, da tuženica nema valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na spornom dijelu nekretnine i da tu nekretninu posjeduje tuženica (čl. 162. stavak 1. ZV-a).

26. Neosnovano je pozivanje tuženice na pravo na dom, po prvi puta izneseno u žalbi.

27. U smislu odredbe članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., dalje: Konvencija), u konkretnom slučaju ne bi bilo povrijeđeno pravo na dom, jer odredba članka 8. stavka 2. Konvencije dopušta miješanje u ostvarivanje prava na poštivanje doma, ako je to miješanje u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili zaštite prava i slobode drugih. Drugim riječima, kada je istaknut prigovor prava na dom, kao u konkretnom slučaju, sud u svakom pojedinom slučaju treba odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići. Taj test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja, a negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji. Provođenjem testa razmjernosti ocjenjuje se je li miješanje javne vlasti bilo utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te konačno ako jest, je li mjera iseljenja bila nužna u demokratskom društvu.

28. Miješanje javne vlasti u eventualno pravo na dom u konkretnoj situaciji utemeljeno je na zakonu, jer ovdje tužiteljica kao vlasnica predmetne nekretnine ima pravo na njezinu predaju u posjed. Dalje, miješanje javne vlasti u eventualno pravo na dom usmjereno je na postizanje legitimnog cilja jer je usmjereno na zaštitu imovinskih prava tužiteljice koja ima pravo na posjed svoje nekretnine. Također, miješanje javne vlasti nužno je u demokratskom društvu jer se legitimni cilj ne može postići na drugi način.

29. Pri izvođenju navedenog zaključka, ovaj sud je imao u vidu činjenicu da se u predmetnom slučaju ne radi o međusobno suprotstavljenim pravima s jedne strane javne vlasti te s druge strane privatne osobe, već o suprotstavljenim pravima privatnih osoba. Zaključno tuženici je tijekom prvostupanjskog postupka predloženo mirenje i ponuđen posjed druge nekretnine, ali je ista odbila sudjelovati u tom postupku. Iz navedenih razloga, a nakon što je proveden test razmjernosti od strane ovog suda i niti na jedno od eliminacijskih pitanja nije dobiven negativan odgovor, utvrđeno je da predmetna odluka nije protivna članku 8. Konvencije.

30. Nastavno, pravilno je sud prvog stupnja ograničio predmetnu predaju po osnovi prava zadržanja, u smislu odredbe čl. 164. stavak 2. ZV-a, do podmirenja nužnih i korisnih troškova tuženice jer ista po osnovi bračne stečevine, kao poštena posjednica ostvaruje pravo na djelomičnu isplatu potraživanih troškova. Tuženica je ulaganja vršila za vrijeme trajanja braku sa sinom tužiteljice i zajedno s njim je koristila tu nekretninu slijedom čega joj pripadaju sva prava koja pripadaju poštenom posjedniku.

31. Sukladno tome tuženica po osnovi ulaganja u predmetnu nekretninu ostvaruje pravo na razmjeran dio troškova koji odgovara njezinom doprinosu u stjecanju bračne stečevine.

32. Analiza provedenih dokaza opravdava utvrđenje da su ulaganja koja se odnose na za uvođenje plina, izgradnju kata kuće, zamjena vanjske stolarije i djelomično unutarnje, postavljanje izolacije i fasade na objektu postavljanje rine, uređenje krova, uređenje dva nova kupatila (jedno u prizemlju i drugo u dograđenom dijelu) zatvaranje velikog hodnika i postavljanje bojlera za centralno grijanje izvršena za vrijeme trajanja braka tuženice i njezinog supruga ali iz utvrđenih činjenica proizlazi da su u financiranju izgradnje sudjelovali osim tuženice i njezinog bivšeg suprug i njegovi roditelji, ovdje tužiteljica i pok. otac.

33. Naime, sama tuženica je navela u protutužbi da su za adaptaciju i predmetno uređenje uglavnom korištena sredstva ostvarena radom u poljoprivredi, a na takav zaključak upućuje i sadržaj njezinog iskaza te u bitnome iskaz saslušanog svjedoka, bivšeg supruga tuženice kao i priložena materijalna dokumentacija iz koje proizlazi da je obitelj stranaka radom u poljoprivredi ostvarivala značajan novčana sredstva. Sadržaj iskaza stranaka opravdava utvrđenje da su tuženica i njezin supruga, sin tužiteljice, živjeli zajedno s roditeljima supruga u zajedničkom domaćinstvu i da su se svi zajedno bavili poljoprivredom (dograđeni dio kuće tuženica i suprug koristili su za spavanje dok su tijekom dana svi zajedno boravili u prizemlju kuće). Pri tom treba kazati da Iako tužiteljica i njezin sin, bivši suprug, tuženice (kao osoba zainteresirana za ishod ovog postupka) tvrde da tuženica nije radila u poljoprivredi već da je obavljala samo kućanske poslove ta tvrdnja, protivna iskazu tuženice, nije prihvatljiva. Naime tuženica za vrijeme trajanja braka nije bila u radnom odnosu pa je logično da je zajedno sa tužiteljicom koja također nije bila u radnom odnosu radila kućanske poslove, ali i poljoprivredne poslove kojima se bavilo domaćinstvo supruga u kojemu je živjela. Činjenice da je tek 2006. prijavljena kao poljoprivrednik ne dovodi u pitanje takav zaključak ovoga suda jer je logično da se do ostvarenja određenih mirovinskih prava tužiteljice poljoprivredno gospodarstvo vodilo na ime tužiteljice koja također nije bila u radnom odnosu da bi se nastavno to gospodarstvo prenijelo na ovdje tuženicu. Osim toga prihvatljiva je i tvrdnja tuženice da je i njezin suprug koji je bio u radnom odnosu jednako kao i njegov otac (do umirovljena) radio na poljoprivredi jer kao što je naprijed navedeno svi zajedno su živjeli i radili na poljoprivrednom imanju.

34. Nisu prihvatljive ni tvrdnje tuženice da roditelji njezinog supruga u spornom razdoblju nisu radili u poljoprivredi zbog bolesti svekra jer je taj navod suprotan navodu iz stranačkog iskaza u kojemu je izjavila da iako je otac njezinog supruga bio teško bolestan da je radio u poljoprivredi, obrađivao nekih 6-7 jutara zemlje a da su mu u tome pomogli ona i njezin suprug ali i svekrva koja je hranila stoku i obavljala kućanske poslove. Pri tom treba kazati i da se sadržajem priložene materijalne dokumentacije koja glasi na svekra iz 1999. i dokazuje da je svekar tuženice ostvarivao poticaje iz poljoprivrede i da su njemu isplaćena sredstva od prodaje poljoprivrednih proizvoda i da je on u bitnome rukovodio tom proizvodnjom.

35. Iz navedenih činjenice ovaj žalbeni sud izvodi zaključak da su tuženica i njezin bivši suprug sudjelovali u ostvarenju prihoda od poljoprivrede zajedno sa roditeljima supruga te da su tim sredstvima kao i sredstvima ostvarenim po osnovi radnog odnosa bivšeg supruga tuženice dogradili i adaptirali unutrašnjost objekta tako da su ½ sredstava utrošili na adaptaciju i dogradnju suprug tužiteljice i tužiteljica (svoju bračnom stečevinom) dok su drugu polovinu sredstava uložili suprug tuženice ČF i tuženica (svoju bračnu stečevinu).

36. Kako se u iskazima stranaka govori da je adaptacija i dogradnja vršena 1998., 1999., neki radovi 1995. a neki 2000. (a ne samo 1999. kako to utvrđuje sud prvog stupnja) doprinos tuženice i bivšeg supruga ČF u stjecanju imovine uložene u izvođenje tih radova valjalo je utvrđivati i primjenom odredbe članka 277. Zakon o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ br. 11/1978., 27/1978., 45/1989., 59/1990., 25/1994., 162/1998:dalje-ZOBPO) kao i primjenom kasnije važećeg čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona („"Narodne novine", broj 162/98) jer se na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka do 1. srpnja 1999., kao dana početka primjene ObZ-a, primjenjuju odredbe Zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine, tj. odredbe ZOBPO-a dok se na nastavno razdoblje primjenjuju odredbe ObZ-a.

37. Bračni drugovi su suvlasnici u jednakim dijelovima u bračnoj stečevini i u smislu odredbe članka 249. st. 1. ObZ -a nakon stupanja na snagu tog Zakona u sudskom postupku se ne utvrđuju doprinosi bračnih drugova u stjecanju bračne stečevine već se svaki od njih smatra suvlasnikom u ½ dijela, osim ako nisu drugačije ugovorili. Međutim za razdoblje prije 30. lipnja 1999. kada je u primjeni ZOBPO ovaj žalbeni sud je analizom provedenih dokaza utvrđivao doprinos bivših bračnih drugova, tuženice i njezinog bivšeg supruga ČF u stjecanju te imovine.

38. Vodeći računa o činjenici da je bivši suprug ČF bio u radnom odnosu i da je zarađivao oko 3.000,00 kn te da je radio i na poljoprivrednom gospodarstvu dok je tuženica vodila brigu o kućanstvu i djeci (u braku stranaka rođeno je troje djece), a radila je i na poljoprivrednom gospodarstvu ovaj žalbeni sud utvrđuje jednakim doprinos bivših bračnih drugova (tuženice i njezinog supruga) u stjecanju imovine jer je briga za kućanstvo i troje djeci uz rad na poljoprivrednom gospodarstvu odgovara prihodu koji bi ostvarila da je bila u radnom odnosu, odnosno prihodima koje je ostvario njezin suprug po osnovi radnog odnosa i radom u poljoprivredi.

39. Sukladno tome valjalo je utvrditi da su tuženica i njezin bivši suprug ČF suvlasnici svaki u ½ dijela sredstava koja su uložili u dogradnju i adaptaciju predmetne nekretnine. Kako je utvrđeno da su ½ dijela tih sredstava uložili tužiteljica i njezin suprug a ½ dijela tuženica i njezin suprug, tuženica ostvaruje pravo na povrat ¼ dijela tih sredstava, kako je pravilno utvrdio sud prvog stupnja (iako nije naveo odlučne razloge za takvo utvrđenje).

40. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja koji su radovi izvedeni za vrijeme trajanja braka stranaka za koje tuženica potražuje isplatu i u tom dijelu su u bitnome suglasni tuženica i njezin bivši suprug saslušan kao stranka, osim toga i vještakinja je potvrdila izvođenje tih radova.

41. Nisu prihvatljive ni tvrdnje tužiteljice o navodnoj kupnji materijala za dogradnju prije sklapanja braka tuženice sa njezinim sinom, gotovo deset godina prije ugradnje, kao ni tvrdnje da bi se za dogradnju i adaptaciju objekta koristila sredstva kredita i dionica od svekra tuženice. Iz dokumentacije koja je priložena proizlazi da je suprug tuženice podigao kredit za izgradnju kuće 1971. dok je dionice kupio 1992. ali nije utvrđeno da li ih je i kada prodao i u koju svrhu je koristi ta sredstva. Naprotiv iz sadržaja priloženih ugovora proizlazi da je kupovao zemljišta, kuće i stanove pa je eventualno dobivena sredstva po toj osnovi mogao koristiti i za tu namjenu.

42. Ovom žalbenom sudu u cijelosti je prihvatljivo utvrđenje iz nalaza vještaka o izvedenim radovima. Protivno žalbenim tvrdnjama za vrijeme trajanja braka stranaka sredstvima zajedničke imovine izvedeni su radovi koji su navedeni u nalazu. Sadržaj iskaza tuženice i njezinog supruga u bitnome potvrđuje izvođenje tih radova u navedenom razdoblju dok je vještak usmenim očitovanjem otklonio primjedbe tužiteljice koje se odnose na kvalitetu materijala i navodno neizvođenje određenih radova.

43. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženice, vještačenjem su obuhvaćena sva ulaganja koja su izvršena za vrijeme trajanja braka, a na koja se u bitnome i sama tuženica pozivala. Nisu procijenjena ulaganja izvršena u okoliš kuće koja se odnose na asfaltiranja dvorišta, postavljanje ukrasne cigle i ograde, ali naknada za ta ulaganja tuženici ni ne pripada jer iz sadržaja priloženog računa proizlazi da je asfaltiranje dvorišta izvršeno nakon prestanka bračne zajednice stranaka dok iz sadržaj iskaza svjedoka ČF koji je u tom dijelu prihvatljiv proizlazi da je radove na postavljanju ukrasne cigle i ograde izvršio on sam (bez troška izgradnje) dok mu je sredstva za nabavu materijala za tu izgradnju dao otac.

44. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja troškove izvedenih radova korisnim troškovima jer je već iz samog opisa radova koji su izvedeni jasno je da se radi o troškovima kojima se povećava vrijednost nekretnine.

45. Vještak građevinske struke je kod izrade nalaza pravilno utvrdio vrijednost svih izvedenih radova prema cijenama u vrijeme izrade nalaza koji je prethodio presuđenju. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženice da bi s obzirom na protek vremena od izvedenog vještačenja trebalo dopuniti nalaz utvrđivanjem nove građevinske vrijednosti radova jer tuženica nakon ukidanja prvostupanjske presude nije predlagala provođenje novog vještačenja na okolnosti usklađenja cijena.

46. Nastavno treba kazati i da opravdano vještak nije utvrđivana tržna vrijednost nekretnine ni starost građevine jer prema odredbi čl. 164. st. 2. ZV pošteni posjednik ima pravo samo na naknadu nužnih i korisnih troškova, a ne i na naknadu prometne vrijednosti izvršenih ulaganja. Navedeno bi bilo odlučno da se zahtjev odnosio na suvlasnički udio tuženice na predmetnoj nekretnini.

47. Sukladno tome pravilno je sud prvog stupnja obvezao tužiteljicu da isplati tuženici na ime izvršenih ulaganja u smislu odredbe članka 164. stavak 2. ZV-a dosuđeni iznos od 7. 432,48 eur (vrijednost svih izvedenih radova je 29.729,91 eur/224.000 kn) što predstavlja ¼ iznosa izvršenih ulaganja i ograničio pravo na predaju nekretnine do isplate tog iznosa.

48. Pravilno su tuženici priznate zatezne kamate na dosuđeni iznos tražbine iz protutužbenog zahtjeva od dana presuđenja do isplate, u smislu odredbe članka 164. st. 6. ZV-a, a dan presuđenoj je dan donošenja predmetne prvostupanjske presude, a ne dan donošenja ranije ukinute presude iz 2017., kako pogrešno smatra tuženica u žalbi.

49. Cijeneći uspjeh stranaka u sporu kao i troškove koji su nastali u vezi s tim pravilno je odlučeno presudom suda prvog stupnja da svaka stranka snosi svoje troškove postupka ( čl. 154. stavka 2. ZPP-a).

50. Slijedom obrazloženog, žalbeni navodi stranaka su neosnovani te je primjenom odredbe članka 373. a ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

51. Primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi sa čl. 154. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan jer žalitelji nisu uspjele sa svojim žalbama.

U Rijeci 01. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić