Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl.br. Gž-1411/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ive Smokvina Dadasović, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, člana vijeća i suca izvjestitelja i Kristine Vukelić Aničić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ER (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] koju zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. (OIB: 94472454976), Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-1238/2020-55 od 11. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-1238/2020-55 od 11. lipnja 2025., u točki II. izreke.

II Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice i citirana presuda preinačuje u dijelu točke II. izreke kojim je očito odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosi u sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 418,47 eura, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Citiranom presudom naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u iznosu od 3.654,49 eur i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 1.636,39 eur (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka II. izreke).

2.Protiv točke II. izreke citirane presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN; 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba nije osnovana, osim u dijelu koji se odnosi na trošak parničnog postupka.

5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete iz štetnog događaja od 22.06.2017. u ukupnom iznosu od 4.525,33 eura. Tuženik nije osporio svoju odgovornost za štetu koju je tužiteljica pretrpjela, ali je istaknuo prigovor podijeljene odgovornosti jer da tužiteljica nije koristila sigurnosni pojas.

6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka, a na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka ing. Miše Barića i medicinskog vještaka dr. PR prvostupanjski sud utvrđuje da se tužiteljica nalazila kao putnica na stražnjem sjedalu iza vozača i da je koristila pojas, pa da stoga prigovor tuženika o njezinom doprinosu (čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima, NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO) nije osnovan.

6.2. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Tomislava Trajbara kirurga- traumatologa i dr. Gordana Makarića psihijatra, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica fizičke boli jakog intenziteta trpjela 3 dana, srednjeg intenziteta 14 dana, a slabijeg intenziteta još 5 tjedana. Primarni strah da je bio jakog intenziteta, sekundarni strah umjerenog do jakog intenziteta 3 dana, nakon toga umjerenog 2 tjedna i slabijeg intenziteta do 4 tjedna. Zadobivene ozljede da nisu ostavile trajne posljedice, a tuđa pomoć i njega da je bila potrebna tužiteljici 168 sati, dok iz iskaza tužiteljice proizlazi da su joj pomoć pružali i o njoj se brinuli njezini ukućani.

6.3. Medicinska dokumentacija tužiteljice da opisuje tijek liječenja od bolnice u Karlovcu do daljnjeg liječenja u Rumunjskoj, koje je uključivalo imobilizaciju, ali ne gipsom već elastičnim zavojem i da se radilo o takvom prijelomu koji nije zahtijevao provođenje fizikalne terapije, tako da je liječenje tužiteljice dovršeno pregledom kod neurologa dana 14.8.2017. godine iz kojeg nalaza da se jasno utvrđuje da nije potrebno daljnje liječenje i kontrole jer da, prema mišljenju vještaka dr. Trajbara i dr. Makarića, daljnja dokumentacija, dakle ona nakon 14.8.2017. godine, nije u uzročnoj vezi s ozljedama zadobivenim u utuženom štetnom odgađaju. Nadalje, niti u bolnici u Karlovcu, niti tijekom daljnjeg liječenja tužiteljici da nije ordiniran gips. Također, liječenje tužiteljice u rujnu 2017. godine da nije u vezi s utuženim štetnom događajem jer da kost kod prijeloma zaraste protekom maksimalno 6 tjedana i da boravak u toplicama nije provođenje terapije vezane uz zadobiveni prijelom, već da se iz medicinske dokumentacije utvrđuju degenerativne promjene kralježnice, vrata i leđa pa da bi to mogao biti razlog boravka u toplicama. Niti ordiniranje ortroze u rujnu 2017. da nije u vezi s prijelomom jer da je kost već zarasla.

6.4. Prvostupanjski sud utvrđuje da su ispunjene pretpostavke da se tužiteljici dosudi pravična novčana naknada, pa imajući u vidu odredbu čl. 1100. st. 2. i čl. 19. ZOO-a utvrđuje da pravična novčana naknada cjelokupne neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) iznosi 2.889,12 eura, od čega na tuđu pomoć i njegu, koja je bila potrebna 168 sati, otpada 561,12 eura. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je tuženik tužiteljici platio iznos od 1.725,40 eura (13.000,00 kn), pa je ukupno utvrđeni iznos štete od 2.889,12 eura umanjio za plaćeni iznos od 1.725,40 eura i tužiteljici dosudio daljnji iznos od 1.163,72 eura, dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev.

6.5. Iz iskaza tužiteljice da proizlazi da zdravstveno osiguranje u Rumunjskoj ne nadoknađuje troškove liječenja u cijelosti, zbog čega je tužiteljica trebala platiti dio troškova, a tuženik joj je dio troškova dužan naknaditi temeljem odredbe čl. 1093. st. 2. ZOO-a. Uvidom u račune koje je tužiteljica dostavila, prvostupanjski sud utvrđuje da je osnovan trošak do iznosa od 571,42 RON-a, a što prema tečaju Europske centralne banke na dan podnošenja zahtjeva tuženiku iznosi 124,91 eura, a radi se o troškovima koje se odnose na medicinske usluge. Ostali računi do zatraženog iznosa od 234,86 eura, dakle za 109,95 eura, da nisu priznati jer da za te troškove nisu dostavljeni računi, a dio računa da se odnosi na taxi usluge o kojima tužiteljica uopće nije iskazivala pa nije niti dokazala zašto je imale te troškove, dok se u jednom dijelu radi o predračunu i plaćenom računu pa da proizlazi da tužiteljica traži za istu stvar trošak dva puta.

6.6. Imajući u vidu dinamiku nastanka štetnog događaja i promjenu brzine utvrđene tijekom vještačenja, prvostupanjski sud navodi da prihvaća iskaz tužiteljice da su se sve stvari u vozilu razletjele, udarile u druge stvari i uništile i da stvari nisu bile nove pa joj je s navedene osnove dosudio zatraženi iznos od 365,86 eura.

6.7. Tužiteljica da je iskazala da je u vrijeme nezgode radila kao njegovateljica starijih osoba u Austriji brinući o istima 24 sata dnevno i to na način da je radila 30 dana neprekidno, a nakon toga je bila 15 dana slobodna i da joj ti slobodni dani nisu plaćeni, a za vrijeme dok je radila da je primala naknadu u iznosu od 75,00 eura dnevno. Kako je liječenje tužiteljice dovršeno 14.8.2017. godine, ona da bi u razdoblju od 1. srpnja do dovršetka liječenja odradila "jednu smjenu" od 30 dana, a preostalih 15 dana bi bila slobodna i za to ne bi ostvarila naknadu. Uz plaćanje od 75,00 eura po danu tužiteljica da bi zaradila 2.250,00 eura, a kako je ona zahtjev postavila na način da traži 2.000,00 eura, a sud je takvim zahtjevom vezan, prihvatio je zahtjev i s osnove izgubljene zarade dosudio joj je zatraženi iznos od 2.000,00 eura.

7.Neosnovan je žalbeni navodi tužiteljice o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a jer donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužiteljice, osim navoda koji se odnose na odluku o parničnom trošku.

8.1. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava nalaze i mišljenja medicinskih vještaka dr. Makarića i dr. Trajbara. To stoga što je riječ o dugogodišnjim sudskim vještacima koji su svoja mišljenja i usmeno obrazložili, tako da nije ostalo ništa sporno, niti dvojbeno, niti su mišljenja u suprotnosti s medicinskom dokumentacijom tužiteljice, a to što tužiteljica nije zadovoljna s mišljenjem navedenih vještaka nije relevantno.

8.2. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na odbijajući dio troškova liječenja (trošak prijevoza). Prvostupanjski sud je pravilno odbio zatraženi trošak koji nije dokumentiran računima, koji se odnosi na troškove taksi prijevoza bez obrazloženja što je time plaćeno, kao i na troškove koji su dva puta zatraženi.

8.3. Djelomično su, međutim, osnovani žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na parnični trošak, odnosno da je prvostupanjski sud nepravilno utvrdio uspjeh tužiteljice u postupku. Naime, tužiteljica je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspjela sa 100%, a u odnosu na visinu je uspjela sa 80%, tako da njezin uspjeh iznosi 90%. Tuženik nije uspio u odnosu na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u odnosu na visinu uspio sa 20%, tako da njegov uspjeh iznosi 10%. Kada se od postotka tužiteljičinog uspjeha u parnici (90%) oduzme postotak tuženikova uspjeha (10%), proizlazi da je tužiteljica uspjela u postupku sa 80%, a ne sa 60%, kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud. Stoga tužiteljici pripada 80% od ukupnog troška od 2.092,33 eur, odnosno 1.673,86 eur, uvećano za troškove vještačenja od 381,00 eur, ukupno 2.054,86 eur. Kako je tužiteljici pravomoćno dosuđen trošak od 1.636,39 eur, valjalo joj je dosuditi i daljnji iznos parničnog troška u iznosu od 418,47 eur.

8.4. Tužiteljica u žalbenom postupku nije uspjela u odnosu na glavnu stvar, nego samo djelomično u odnosu na odluku o parničnom trošku zbog čega nisu nastali posebni troškovi, pa je stoga odbijen njezin zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude temeljem odredbe članka 368. stavka 1. i 373. točke 3. ZPP-a.

10. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točki I. izreke.

U Rijeci 1. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Iva Smokvina Dadasović