Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-1159/2025-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariu Pavičiću, odvjetniku iz Našica, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalnoj Službi u Našicama, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužene, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-128/2024-9 od 3. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-128/2024-9 od 3. lipnja 2025. u točkama I i II izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] u naravi dvorište u površini od 907 m/2, izgrađeno zemljište u površini od 132 m/2, pašnjak u površini od 3916 m/2, te izgrađeno zemljište u površini 13 m2, sveukupno 4968 m2, što je tužena dužna priznati i trpjeti brisanje svog prava vlasništva na toj nekretnini u zemljišnim knjigama uz istovremeni upis tog prava vlasništva u korist tužitelja, sve u roku od 15 dana.

2. U točki II izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 343,75 eura u roku od 15 dana.

3. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje ili da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te da se obveže tužitelja da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka kao i troškove žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj u cijelosti osporava navode iz žalbe tužene predlažući da se ista odbije kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrdi.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet tužbenog zahtjeva je stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini jer tužitelj tijekom postupka i u tužbi tvrdi da je u posjedu zajedno sa svojim prednicima više od 50 godina.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao kupoprodajnim ugovorom koji je zaključen **.**.1992. sa UU iz [adresa], ĆU i ČU, da iz tog ugovora proizlazi da su prodavatelji bili izvanknjižni vlasnici što je vidljivo iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Našicama broj O-192/91, te je ugovor potpisan u Odvjetničkom društvu odvjetnika Ivana Benića i da je iz sadržaja poleđine ugovora utvrđeno da je izvršen razrez poreza za kupoprodaju predmetne nekretnine.

8. Iz priloženog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave utvrđeno je da je ovrhovoditelj Našički vodovod, a ovršenik je BU, radi neplaćanja vodnih usluga, dok iz podneska HEP-a Elektre proizlazi da je tužitelj pozvan da plati korištenje električne energije za kuću koja se nalazi na predmetnoj nekretnini.

9. U zapisniku o preoblikovanju zemljišnih knjiga u postupku koji se vodio kod suda prvog stupnja pod posl. br. Z-2363/2011/1103 utvrđeno je da je stara katastarska čestica broj [katastarska čestica] ušla u novoosnovanu katastarsku česticu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je bila upisana Republika Hrvatska kao vlasnik, dok iz rješenja pod posl. br. Z- 702/17 Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Našicama utvrđeno je da je odbijen prijedlog predlagatelja BU za provođenje zemljišnoknjižnog ispravnog postupka za predmetnu nekretninu.

10. Sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja koji je potvrđen iskazima svjedokinja FU i IU, iz kojih iskaza proizlazi da je tužitelj kupio predmetnu nekretninu na kojoj se nalazila stara kuća koja još prema podacima Ureda za katastar Našice upisana prije 15. veljače 1968. godine, da je tužitelj na predmetnoj nekretnini srušio tu staru kuću i sagradio novu, veću kuću, da je predmetna kuća kupljena od obitelji ČU i da je tužitelj smatrao da je postao vlasnikom predmetne nekretnine, da je obitelj ČU doselila na predmetnu nekretninu 1958. što je potvrdila svjedokinja VU jer je ona došla u Vukojevce 1968. godine, a navedena obitelj ČU 10 godina prije, te da tužitelju i njegovim prednicima nitko nije osporavao pravo posjeda. Slijedom navedenih utvrđenja prosudba je suda prvog stupnja da je tužitelj stekao zajedno sa svojim prednicima pravo vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini jer da su prednici tužitelja posjedovali predmetnu nekretninu od 1960. godine na kojoj su sagradili kuću, da su oni zajedno sa tužiteljem bili pošteni, stvarni i isitniti posjednici preko 50 godina i da ih nitko nije smetao u tom posjedu, pa da su stoga ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 159. st. 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer da je tužitelj tijekom postupka dokazao da je bio samostalan, pošten, istinit i neprekidni posjednik preko 40 godina uključujući i posjed prednika i da se sada također nalazi u posjedu te nekretnine.

11. Budući da je tužitelj uspio u ovom postupku sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a i u skladu s važećom Tarifom tužena je obvezana tužitelju nadoknaditi roškove parničnog postupka u iznosu od 343,75 eura.

12. Ispitujući po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a je li sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tužene da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primjenio materijalno pravo kada je utvrdio da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću temeljom odredbe čl. 159. st. 1. i 4. ZV-a, a kada tužena tvrdi da su iskazi svjedoka koje je sud prihvatio kao vjerodostojne proturječni.

14. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja relevantne činjenice utvrdio pravilno prihvaćajući iskaze navedenih svjedoka, da su tužitelji i njegovi prednici u posjedu više od 50 godina pri čemu svjedokinja VU nije zainteresirana za ishod ovog postupka niti se nalazi u rodbinskim odnosima sa tužiteljem.

15. Pravilno je utvrđeno da je tužitelj stekao pravo vlasništva temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora od 7. veljače 1992. godine i to od UU, ĐU i ĐU ČU koji su bili posjedu predmetne nekretnine prema iskazima saslušane svjedokinje IU od 1960., što sud prvog stupnja pravilno utvrđuje.

16. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da su prednici tužitelja i tužitelj pošteni posjednici jer nisu znali niti su mogli znati da ih ne pripada pravo na posjed.

17. Nisu osnovani žalbeni navodi tužene da sud prvog stupnja nije cijenio sadržaj povijesnog zk. uloška jer je sud utvrdio da je stara katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je ušla u sastav novosnovane katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je predmetom ovog postupka. Temeljem Odluke Katastarkog naloga narodnog suda u Našicama od 15. lipnja 1946. uknjižena kao vlasništvo FNRJ da bi temeljem čl. 5. Uredbe o uknjižbi prava vlasništva na državnoj i nepokretnoj imovini bila upisana kao društveno vlasništvo i da prema odredbi čl. 388. st. 4. ZV-a rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću računa se i vrijeme posjedovanja protekom prije tog dana ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekle na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a nego na temelju drugih odredaba tog zakona. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su prednici tužitelja i tužitelj bili u posjedu predmetne nekretnine više od 40 godina te da su se stekle zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva iz čl. 159. st. 1. i 4. ZV-a jer samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske može steći dosjelošću pravo vlasništva ako je barem posjed bio pošten dvostruko vrijeme od onog predviđenog u čl. 159. st. 2. i 3. ZV-a, dakle dvostuko više od 20 godina tj. ukupno 40 godina što je u konkretnom slučaju ispunjeno na strani tužitelja.

18. Kako je već izloženo nisu osnovani žalbeni navodi tužene da utvrđenje suda prvog stupnja da je obitelj ĐU na predmetnu nekretninu doselila 1960. ne proizlazi iz provedenih dokaza jer upravo suprotno sud prvog stupnja pravilno utvrđuje iz iskaza svjedokinje IU da je navedena obitelj došla na predmetnu nekretninu 1968., dok je obitelj ĐU došla početkom 60-tih godina, a čiji je iskaze sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan jer nije zainteresirana za ishod ovog postupka.

19. Također se napominje da tuženik nije predložio druge dokaze kojima bi osporio navedena utvrđenja suda prvog stupnja kao i iskaze saslušanih svjedoka u ovom postupku.

20. U odnosu na žalbene navode tužene da pretpostavke za utvrđenje prava vlasništva za stjecanje dosjelošću moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe, navodi se da su i u vrijeme podnošenja tužbe 22. ožujka 2024. bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer je i do tog dana protekao rok od 40. godina samostalnog posjedovanja od strane tužitelja i njegovih prednika te je pravilno utvrđeno da je njegov posjed bio pošten jer tužitelj nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed jer je predmetnu nekretninu kupio od izvanknjižnih vlasnika. Također nisu osnovani žalbeni navodi tužene da u vrijeme podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 16. rujna 2016. nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. st. 3. i 4. ZV-a jer je upravo provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da su prednici tužitelja, zajedno s tužiteljem, u posjedu predmetne nekretnine od 60-tih godina prošlog stoljeća pa do danas.

21. Žalbeni navodi tužene da iz dopisa od 1. travnja 2025. Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Osijek, Odjela za katastar nekretnina Našice od 14. listopada 2016. je razvidno da nije bio evidentiran objekt na predmetnoj nekretnini ne utječe na donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari jer iz drugih provedenih dokaza je utvrđeno da je postojao objekt u kojem su stanovali prednici tužitelja te da je tužitelj tu staru kuću srušio i napravio novu nakon zaključenog kupoprodajnog ugovora od 7. veljače 1992.

22. Isto tako žalbeni navodi tužene da je tužitelj najkasnije 16. listopada 2012. saznao da mu ne pripada pravo na posjed i vlasništvo i da je vlasnik Republika Hrvatska kada je bio pozvan na ročište povodom preoblikovanja zemljišnih knjiga na koje ročište nije pristupio iako je uredno pozvan, ne utječe na donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari jer je sud prvog stupnja utvrdio da je posjed tužitelja i njegovih prednika bio pošten jer nisu znali niti su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed i da su bili u posjedu od 1960. godine.

23. S obzirom na izloženo žalbu tužitelja kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točki I i II izreke potvrditi jer je i odluka o o troškovima parničnog postupka donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te sukladno Tarifi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

24. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u ovom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci 1. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić