Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-7285/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe EKO MOSLAVINA d.o.o. zastupane o branitelju Kristijanu Peharu, odvjetniku u Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 32. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN br. 17/19, 46/22), odlučujući o žalbama tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Ispostava u Kutini i oštećenice ŠN, protiv presude Općinskog suda u Kutini, od dana 30. lipnja 2023., poslovi broj: 12. Pp-198/2022-13, u sjednici vijeća održanoj dana 1. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Ispostava u Kutini i potvrđuje pobijana presuda.
r i j e š i o j e:
Žalba oštećenice ŠN odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba je temeljem odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođena od optužbe radi prekršaja iz članka 32. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, činjenično opisanog u izreci.
1.1. Temeljem čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona određeno je da troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv navedene presude podnositelj optužnog prijedloga je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kronologiju inspekcijskog nadzora koji je doveo do podnošenja optužnog prijedloga protiv okrivljenika, te da je sud pogrešno zaključio da okrivljenica nije postupila u skladu s odredbom članka 17. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, poduzela nužne mjere radi zaustavljanja štetnih radnji i otklanjanja posljedica štetnih radnji odnosno da ŠN nije zaštitio od štetnih radnji po prijavljivanju nepravilnosti, citirajući odredbu članka 3. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Oštećenica ŠN podnijela je žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbiama, iste prihvate.
4. Žalba tužitelja je neosnovana, a žalba oštećenice ŠN je nedopuštena.
5. U ovom prekršajnom postupku optužni prijedlog protiv okrivljene pravne osobe EKO MOSLAVINA d.o.o. podnio je Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Zagreb, Ispostava u Kutini, dakle, u odnosu na prekršaj koji se stavlja na teret okrivljenici ovlašteni tužitelj je tijelo državne uprave, dok žaliteljica ŠN, u odnosu na okrivljenu pravnu osobu ima procesni položaj oštećenika.
6. Člankom 192. stavkom 1. Prekršajnog zakona je propisano da žalbu protiv prvostupanjske presude mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenik, s time da tužitelj, sukladno stavku 3. istog članka, može podnijeti žalbu i na štetu i u korist okrivljenika, a oštećenik može pobijati presudu samo zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka (članak 192. stavak 4. Pz-a).
7. Kako prema stanju spisa predmeta oštećenica ŠN, u ovom slučaju, nije tužitelj, odnosno podnositelj optužnog prijedloga, niti je pobijanom odlukom odlučeno o trošku oštećenice, to slijedom citiranih zakonskih odredbi oštećenica ŠN nije ovlaštena na podnošenje žalbe na štetu okrivljenika protiv pobijane presude, te je valjalo žalbu oštećenice ŠN odbaciti kao nedopuštenu.
8. Slijedom navedenog,odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
9. Odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, ispostava u Kutini te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da su se u ovom predmetu ostvarili zakonski uvjeti za oslobođenje okrivljenika od optužbe.
10. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u postupku primjenom odredbe članka 182. točke 3 Prekršajnog zakona utvrdio da nije dokazano da bi okrivljena pravna osoba počinila djelo prekršaja činjenično opisano u izreci pobijane presude.
11. Dakle, suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, već je dao jasno obrazložene razloge za svoju odluku o oslobođenju okrivljenika od optužbe.
12. Ovaj sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud ustvrdio u svojoj odluci o oslobođenju okrivljenika od optužbe nakon provedene glavne rasprave, povodom obrane okrivljene pravne osobe, a temeljem izvedenih dokaza, Sud je uvjerenja da nije dokazano da bi okrivljena pravna osoba postupila suprotno odredbi iz članka 32. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, djelujući na način opisan u izreci ove presude, pa da bi počinila prekršaj, koji joj se optužnim prijedlogom stavlja na teret. Dakle, prvostupanjski sud prema mišljenju ovog suda valjano je obrazložio da je okrivljena pravna osoba prijavila ŠN na nadležna tijela mirovinskog i zdravstvenog osiguranja na osnovu privremene mjere suda o obvezi okrivljenika da predmetnoj omogući rad na određenim poslovima, te na osnovu druge privremene mjere da u pogledu predmetne ŠN ima zabranu poduzimanja štetnih radnji u vidu odluke o otkazu zbog prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla u kojoj se navodi i to da se odgađa stupanje na snagu izmjene sistematizacije od 05.01.2022. godine i njeno izvršenje. Privremena mjera ne nadomješta ugovor o radu, već samo omogućava faktični rad na određenim poslovima uz isplatu plaće za taj rad, a samo presuda suda po tužbi u radnom sporu može nadomjestiti ugovor o radu ako se tužba prihvati. Po ocjeni prvostupanjskog Suda, a što je stajalište i Vrhovnog suda RH (Revr 369/2014 i Revr 355/2003), i ovog Suda, rad bez ugovora o radu ne predstavlja radni odnos jer se radni odnos zasniva isključivo ugovorom o radu, već je to faktični rad koji kao takav ne stvara zakonsku pretpostavku za zasnivanje radnog odnosa, niti postojanje privremene mjere o privremenom vraćanju predlagatelja na rad ne znači vraćanje radnika u pravni položaj radnika, već je predstavljalo samo obvezu okrivljenika da predlagateljici za vrijeme trajanja privremene mjere omogući faktični rad uz isplatu naknade za obavljeni rad okrivljena pravna osoba nije bila u obvezi sklopiti ugovor o radu za poslove voditelja razvoja i zaštite okoliša, niti izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, jer je radnica nastavila raditi po privremenoj mjeri suda od 12.01.2022. godine, a po toj mjeri je okrivljenica i postupila. Na dan 13.01.2022. godine bilo je upitno što će biti s odlukom o otkazu i što će biti s odlukom o izmjeni sistematizacije posla. Volja poslodavca da se radni odnos s ŠN nastavi na dan 13.01.2022. godine nije postojala. U pogledu štetne radnje tužitelj je naveo da je s danom 12.01.2022. godine poslodavac raskinuo ugovor o radu direktora s ŠN, a da nakon toga nije sklopio ugovor o radu za poslove voditelja razvoja i zaštite okoliša koji je bio dužan sklopiti po ugovoru o radu direktora, već je izmijenio Pravilnik o sistematizaciji i ukinuo radno mjesto voditelja razvoja i zaštite okoliša. S obzirom da je ŠN prethodno 09.01.2022. godine prijavila na razne adrese raznih državnih tijela, između ostalog Inspekciji i Vladi RH, nepravilnosti vezane uz rad tvrtke, poslodavac ju je bio dužan zaštititi od ovih radnji koje su za nju štetne radnje i vezane su uz prijavljivanje nepravilnosti. Ove navode tužitelja u pogledu štetne radnje inspektorica rada na raspravi je ponovila i pojasnila. Pogrešno tužitelj smatra da se radilo o štetnoj radnji, odnosno više njih jer je radnica bila u radnom odnosu do 12.01.2021. godine, poslodavac nakon tog datuma nije bio u obvezi sklopiti ugovor o radu za poslove razvoja i zaštite okoliša, a što je naprijed već obrazloženo. Sudski postupak koji je oštećenica ŠN pokrenula protiv tuženika radi nadomještanja ugovora o radu ne spada pod Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, već se radi o radnopravnom sporu radnice protiv poslodavca. Ovdje štetne radnje u smislu zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti nema, a tužitelj ničim nije dokazao niti vezu između prijave nepravilnost, radnji navedenih u optužnom prijedlogu koje se odnose na poslodavca, te eventualne štetne radnje, time da štetna radnje nije niti postojala. Izmjena sistematizacije i ukidanje radnog mjesta voditelja razvoja i zaštite okoliša u ovom slučaju nije utjecalo na eventualno sklapanje novog ugovora o radu dana 13.01.2022. godine, jer takav ugovor poslodavac nije bio u obvezi sklopiti, jer je na snazi bila privremena mjera. Dodatno, izmjena sistematizacije sama po sebi ne predstavlja nužno štetnu radnju, te je izmjena sistematizacije u nadležnosti tvrtke.
13. Iz navedenih razloga trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.
U Zagrebu, 1. listopada 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić, v. r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 6 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenika i podnositelja optužnog prijedloga.