REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-126/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. IH, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.; dalje u tekstu: KZ), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 10. ožujka 2025. broj K-455/2018-123 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 29. svibnja 2025. broj Kž-200/2025-4 u sjednici održanoj 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. IH za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 10. ožujka 2025. broj K-455/2018-123 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 29. svibnja 2025. broj Kž-200/2025-4 IH je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede čl. 118. st. 1. KZ.

2. Osuđenik je putem branitelja Stjepana Gomerčića, odvjetnika u Čazmi, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) naznačivši osnove za podnošenje zahtjeva „u skladu s čl. 515. st. 1. i 2., čl. 517. st. 1. t. 2. i 3. te čl. 468. st. 2. i 3. ZKP-a.“ uz prijedlog da se pravomoćna presuda ukine, predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te „odgodi ili prekine izvršenje pravomoćne presude“.

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP).

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osuđenik prigovara da je prvostupanjski sud povrijedio pravo na pravično suđenje odbijanjem dokaznih prijedloga obrane za ponovno ispitivanje svjedoka SH i JH, ispitivanje svjedoka EH i provođenje psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja oštećenika „čime je došlo do povrede prava na obranu iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6. EKLJP-a.“ Reproducirajući dio žalbe (o odbijenim dokaznim prijedlozima, povredi načela neposrednosti i kontradiktornosti postupka, ocjeni dokaza) zamjera da drugostupanjski sud „uopće nije ocijenio predmetni žalbeni navod u njegovoj biti već se ograničio na formalno navođenje da su neki dokazi prihvaćeni, ne ocjenjujući konkretne povrede.“ što predstavlja povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku od utjecaja na presudu. Pored toga navodi da je odbijanjem psihologijsko psihijatrijskog vještačenja oštećenika „…sud propustio utvrditi je li ista osoba uopće bila sposobna vjerodostojno svjedočiti…“ te da su zaključci suda „…u znatnoj mjeri utemeljeni na proizvoljnoj interpretaciji dokaza.(…) Nisu uzeti u obzir ključni materijalni dokazi, kao što su tragovi krvi na odjeći optuženika, ili nedostatak istih.“

6. Protivno tvrdnjama osuđenika, drugostupanjski sud je jasnim, dostatnim i razumnim argumentima ocijenio sve bitne navode žalbe, uključujući i one na koje se upire zahtjevom pa nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.

7. Naime, osim otklona povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP (odlomak 6. i 6.1. drugostupanjske presude) u odnosu na u žalbi istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka „iz čl. 468. st. 2. i 3. u vezi čl. 421. st. 2.“ ZKP koje se odnose na odbijanje dokaznih prijedloga obrane te izricanje presude „bez neposrednog saslušanja oštećenog i svjedoka“ drugostupanjski sud je ocijenio ove žalbene razloge neosnovanim imajući na umu da je dio dokaznih prijedloga obrane prihvaćen (ispitano više svjedoka obrane i provedeno sudsko medicinsko vještačenje ozljeda oštećenika), da je prvostupanjski sud dao „argumentirane“ razloge za odbijanje prijedloga uputivši žalitelja na konkretne dijelove prvostupanjske presude te da je zakonito odlučeno (čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP) o čitanju iskaza dvoje svjedoka koji su višekratno ispitani na raspravi u prisutnosti stranaka (odlomak 6.2., 6.2.1. i 6.2.2. presude).

7.1. Pored toga žalbeni sud je temeljito razmotrio prigovore činjenične naravi osobito usmjerenje osporavanju vjerodostojnosti iskaza oštećenika i svjedoka JH (odlomci 7. do 7.4. presude), zamjerke o povredi kaznenog zakona (odlomak 8. i 8.1.) i odluci o kazni (odlomak 9.). Prema tome, drugostupanjski sud je ocijenio sve relevantne žalbene navode osuđenika odnosno nije previdio ni jedan važan prigovor postupivši sukladno obvezi iz čl. 487. st. 1. ZKP.

8. Nadalje, pravilna je i zakonita ocjena žalbenog suda da osuđeniku nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, niti je ostvarena relativno bitna povreda iz čl. 468. st. 3. ZKP povredom prava obrane na raspravi.

8.1. Tijekom ovog dugotrajno vođenog postupka, u kojem se izmijenilo pet sudaca pojedinaca, a rasprave su vođene od svibnja 2019., do ožujka 2025., obrana je predlagala dokaze od kojih je dio prihvaćen. Radilo se o prijedlozima za sudsko medicinsko vještačenje, neposredno ispitivanje svjedoka optužbe na raspravi te svjedoka „na okolnosti predmetnog događaja i utvrđivanja činjenice tko je nanio ozljede oštećeniku jer obrana tvrdi da to nije učinio optuženik.“ Osim što je po prijedlogu obrane provedeno sudsko medicinsko vještačenje, ispitani su i svjedoci ĐH, ŽH, HH, AH te OH. Nakon što je predmet dodijeljen u rad novom (petom) sucu pojedincu obrana je na iznova započetoj raspravi 17. veljače 2025. predložila „da se kao svjedok sasluša EH, a s obzirom na promjenu raspravnog suda … da se ponovno pozovu i na raspravi saslušaju oštećenik SH i svjedok FH.“ Pozivom na odredbe čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP (u odnosu na EH) i čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP (u odnosu na DH i GH) raspravni sud je ove prijedloge odbio i temeljito obrazložio u presudi (odlomak 12. i 12. 1.), a potom je odbio i prijedlog za psihologijsko psihijatrijsko vještačenje oštećenika (obrazložen pod 12.2. presude) kojeg je obrana stavila na sljedećoj, ujedno posljednjoj, raspravi 10. ožujka 2025.

8.2. Prema izloženom može se zaključiti da je obrana koristila svoje pravo predlaganja dokaza, da je dio dokaza prihvaćen, a dio uz valjano i podrobno obrazloženje odbijen, sve sukladno ovlasti suda prema mjerodavnim odredbama čl. 418. st. 1. i čl. 421. st. 1 ZKP.

8.3. Pored toga važno je istaknuti da se prijedlog obrane za opetovano ispitivanje oštećenika i svjedoka JH nije odnosio na potrebu razjašnjenja neke nove relevantne okolnosti koja bi bila od značaja za poziciju obrane. Svjedoci su bili ispitani na raspravi u prisutnosti stranaka, time da je obrana imala mogućnost i aktivno je koristila pravo neposrednog ispitivanja svjedoka optužbe (i obrane) te je bila upoznata i sa svim procesnim radnjama suprotne strane. Stoga nije u pravu osuđenik da je odbijanjem ovih dokaznih prijedloga povrijeđeno načelo kontradiktornosti postupka, dok se načelo neposrednosti, kao sastavnice prava na pravično suđenje iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. -pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija), odnosi na pravo na prisutnost okrivljenika na raspravi, koje u ovom postupku nije narušeno.

8.4. Što se tiče prijedloga za ispitivanje EH, iz spisa predmeta razvidno je da se radi o prijedlogu obrane sa rasprave iz siječnja 2021. kada su predloženi i drugi svjedoci te da je svjedok višekratno pozivan na rasprave, ali se pozivima nije odazivao. Međutim, imajući na umu da je obrana sukcesivno predlagala i druge svjedoke koji su ispitani na raspravi, dok ustrajanje na ispitivanju upravo ovog svjedoka i nakon osam godina od događaja obrana nije posebno obrazložila već se prijedlog općenito odnosio na „okolnosti događaja“ to je razumna i odgovarajuća argumentacija nižih sudova da su okolnosti o kojima bi spomenuti trebao svjedočiti utvrđene drugim dokazima na kojima se, nakon njihove podrobne analize i ocjene vjerodostojnosti, temelji osuda.

8.5. Nadalje, obrana je tek na posljednjoj raspravi predložila psihologijsko psihijatrijsko vještačenje oštećenika „…obzirom da iz med. dokumentacije za oštećenog proizlazi da boluje od depresije, a uzimajući u obzir odstupanja u iskazima oštećenog.“ Kao što je već navedeno prvostupanjski sud je obrazložio i odbijanje ovog dokaznog prijedloga ocijenivši ga usmjerenim na odugovlačenje postupka „…a provedenim vještačenjem ne bi se činjenično stanje u znatnoj mjeri utvrdilo suprotno…“ (odlomak 12.2. presude). Imajući na umu da ocjenu vjerodostojnosti personalnih dokaza daje sud raščlambom i analizom cjelokupne dokazne građe, da je tijekom rasprave izveden niz personalnih dokaza po prijedlogu obrane to je i ovaj prijedlog (s obzirom na snagu argumenata prijedloga) odbijen uz odgovarajuće i dostatno obrazloženje.

8.6. Stoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske zaključuje da time što u ovom postupku nisu izvedeni svi dokazi koje je predlagala obrana nije povrijeđeno pravo na obranu odnosno teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

9. Konačno, sadržajem dijela zahtjeva osuđenik ujedno izražava nezadovoljstvo načinom na koji su niži sudovi ocijenili dokaze i zaključili o krivnji za predmetno kazneno djelo, što, shodno ograničenjima iz čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP ne može biti predmet ispitivanja ovog izvanrednog pravnog lijeka.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan. Uslijed takve odluke, nije bilo mjesta primjeni čl. 518. st. 5. ZKP.

Zagreb, 1. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Dražen Tripalo