Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-751/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom uredu Boris Gregović, ŠŠ, JŠ u [adresa], protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-117/2016-140 od 11. ožujka 2022., u sjednici vijeća 1. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tuženika te se presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-117/2016-140 od 11. ožujka 2022.:
- potvrđuje pod toč. I. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 32.866,15 EUR (ranije 247.630,00 kn) sa zateznom kamatom, te zateznu kamatu na iznos od 663,61 EUR (ranije 5.000,00 kn) od 29. ožujka 2018. do 30. rujna 2019. i na iznos od 850,75 EUR (ranije 6.410,00 kn) od 29. ožujka 2018. do 30. ožujka 2020.
- preinačuje pod toč. I. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 850,75 EUR (ranije 6.410,00 kn) od 31. ožujka 2020. do 19. studenog 2020. i zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija.
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika djelomično se odbija i djelomično uvažava, te se presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-117/2016-140 od 11. ožujka 2022. potvrđuje pod toč. II. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 7.845,51 EUR (ranije 59.112,00 kn) sa zateznom kamatom.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 150,73 EUR, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova revizijskog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:
"I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Podružnica Rijeka, Riva 8 (OIB 22694857747), da na ime naknade štete isplati tužitelju BŠ iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), iznos od 319.401,00 kn (slovima: tristodevetnaesttisućačetristojednakuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 29. ožujak 2020. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i zakonsku zateznu kamatu na nesporno plaćen iznos od 5.000,00 kn počevši od 29. ožujak 2018. pa do 30. rujna 2019., te zakonsku zateznu kamatu na nesporno plaćen iznos od 6.410,00 kn počevši od 29. ožujka 2018. pa do 19. studeni 2020., sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od
77.656,50 kn (slovima: sedamdesetsedamtisuća šestopedesetšestkunaipedesetlipa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu štete u iznosu od 104.189,00 kn (preko iznosa od 319.401,00 kn do 423.590,00 kn), kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos štete za razdoblje od 7. studeni 2013., odnosno od 12. travanj 2016. do 29. ožujak 2018., kao i zahtjev za zakonsku zateznu kamatu na nesporno plaćen iznos od 170.000,00 kn počevši od 7. studeni 2013. pa do 29. ožujak 2018., zakonsku zateznu kamatu na nesporno plaćen iznos od 5.000,00 kn za razdoblje od 7. studeni 2013. pa do 29. ožujak 2018., te zakonsku zateznu kamatu na nesporno plaćen iznos od 6.410,00 kn počevši od 7. studeni 2013. pa do 29. ožujak 2018., kao i zahtjev za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.“
1.1. Prvostupanjski sud je donio i rješenje čija izreka glasi:
„Dopušta se preinaka tužbe."
2. Ovaj sud je donio 25. travnja 2024. presudu i rješenje broj Gž-894/2022-3 time da izreka presude glasi:
„Odbija se žalba tužitelja, dok se žalba tuženika djelomično odbija i djelomično prihvaća, te se presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-117/2016-
140 od 11. ožujka 2022.:
-potvrđuje pod toč. I. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 32.866,15 EUR (ranije 247.630,00 kn) sa zateznom kamatom, a preinačuje u preostalom dosuđujućem dijelu za iznos od 9.525,65 EUR (ranije 71.771,00 kn) sa zateznom kamatom i zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija
-potvrđuje pod toč. III. izreke u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 104.189,00 kn sa zateznom kamatom.“,
dok izreka rješenja glasi:
„I. Odbija se žalba tužitelja, dok se žalba tuženika djelomično odbija i djelomično prihvaća, te se presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-117/2016- 140 od 11. ožujka 2022. potvrđuje pod toč. II. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 7.845,51 EUR (ranije 59.112,00 kn) sa zateznom kamatom, a preinačuje u preostalom dosuđujućem dijelu za iznos od 2.461,28 EUR (ranije 18.544,50 kn) sa zateznom kamatom i zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija, te potvrđuje pod toč. III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu (povrh dosuđenog pod toč. III. izreke).
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 150,73 EUR, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
IV. Nepobijano rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe i nepobijana presuda pod toč. III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđene i isplaćene iznose naknade štete ostaje neizmijenjena.“
3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem od 11. prosinca 2024. broj Rev- 1472/2024-2 ukinuo presudu ovoga suda od 25. travnja 2024. broj Gž-894/2022-3 u dosuđujućem dijelu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.
4. Predmet ponovnog odlučivanja ovoga suda je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 32.866,15 EUR (ranije 247.630,00 kn) sa zateznom kamatom, te zatezne kamate na iznos od 5.000,00 kn od 29. ožujka 2018. do 30. rujna 2019. i na iznos od 6.410,00 kn od 29. ožujka 2018. do 19. studenog 2020., dok je o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva o glavnoj stvari odlučeno 25. travnja 2024. presudom i rješenjem broj Gž-894/2022-3.
5. Prvostupanjsku presudu pod toč. I. i II. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke iz st. 2. do 4. citirane odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/19.), te čl. 107. st. 1. uz izuzetke iz st. 2. do 7. citirane odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 80/22.), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
7. Žalba tuženika djelomično je osnovana.
8. Polazeći od činjenice da je 14. travnja 2013. tužitelj stradao kao vozač motocikla u prometnoj nezgodi koja se dogodila u [adresa] na raskrižju DC 8 i ŽC 5068, kada mu je osiguranik tuženika OŠ koji je upravljao osobnim vozilom oduzeo prednost prolaska, a da je sporno je li tuženik odgovoran za nastanak prometne nezgode i da li je tužitelj doprinio njezinom nastanku, kao i da je sporna visina zahtjeva za naknadu neimovinske i imovinske štete posebice (i) radi tvrdnje tuženika da tužitelj prikazuje svoje zdravstveno stanje težim no što jest (agravacija), a na što upućuju fotografije i detektivsko izvješće, ocjenu djelomične osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:
- da tužitelj u iskazu navodi da je upravljao motociklom marke Yamaha sa suvozačicom NŠ iz pravca [adresa] u pravcu [adresa] brzinom od 65 do 75 km/h te ispred njega nije bilo vozila, dok se suprotnom kolničkom trakom iz smjera [adresa] prema [adresa] kretala kolona vozila, da je na udaljenosti od 50m uočio vozilo osiguranika tuženika koje se zaustavilo na sporednoj cesti iz pravca [adresa] (na znaku Stop) radi uključivanja na glavnu prometnicu, da je primijetio da je vozilo krenulo 1 m unaprijed i odmah stalo pa je on imao namjeru motociklom proći ispred vozila po svojoj prometnoj traci, ali je osiguranik tuženika vozilom ponovno krenuo prema naprijed i zauzeo cijeli prometni trak po kojem se on kretao, da je u tom trenutku započeo s radnjom kočenja kako bi ga zaobišao sa stražnje strane ali se tamo već nalazila zaustavljena kolona vozila iz pravca [adresa], dok je po prometnoj traci iz suprotnog smjera dolazila kolona vozila i nije uspio izbjeći nalet na vozilo pa je udario lijevim bočnim dijelom motocikla u lijevi prednji bočni dio vozila, da mu je stradala lijeva noga i ruka radi čega je bio na bolničkom liječenju te je podvrgnut operativnim zahvatima s najavljenim četvrtim operativnim zahvatom, da mu je jedna noga kraća za 12 cm i koristi štaku za hodanje, da se nakon toga nalazi na bolovanju, ne može upravljati vozilom s ručnim mjenjačem te mu je oduzeta dozvola za A i C kategoriju, ne može voziti niti bicikl, da se u potpunosti promijenio i koristi lijekove za smirenje (Helex), da posjećuje psihijatra i psihologa s obzirom je imao i suicidalne misli, da je bio u invalidskim kolicima 30 dana te mu je u svemu pomagala nevjenčana supruga, zaostali su mu ožiljci na nozi i ruci, te mu je uništena odjeća, mobilni telefon i zaštitna kaciga
- da iz iskaza osiguranika tuženika OŠ proizlazi da se kretao osobnim automobilom iz smjera [adresa] te se zaustavio prije uključivanja na glavnu cestu, prometnica je bila prazna i nije uočio vozila prije no što je započeo uključivanje na glavnu cestu, a kada se nalazio na trećini ceste naišlo je vozilo iz smjera [adresa] pa dok je čekao da vozila prođu nalazio se unutar glavne ceste na koju se uključivao jednom trećinom, da je tada tužitelj na motociklu počeo kočiti i nakon zanošenja je udario u njegovo vozilo, da je s obzirom na vedro vrijeme i preglednost imao mogućnost uočiti vozilo tužitelja na udaljenosti od 100 metara i da ga je uočio na toj udaljenosti, a da nije mogao poduzeti radnju izmicanjem unazad jer su iza njega (već) bila zaustavljena druga vozila, dok je tužitelj mogao zaobići njegovo vozilo iza ili ispred ili potpuno stati da je vozio primjerenom brzinom
- da svjedokinja NŠ, koja je sudjelovala kao suvozačica na motociklu, potvrđuje da ispred njih na prometnoj traci u smjeru [adresa] nije bilo drugih vozila i da se na prometnoj traci odjednom zateklo vozilo osiguranika tuženika, a da se ne može izjasniti kada je uočila vozilo niti se sjeća detalja o nezgodi jer je teško stradala i da im je pritom uništena odjeća i obuća
- da iz iskaza svjedoka DŠ proizlazi da se tužitelj iz hobija bavio motociklizmom, da je vozio bicikl i imao gliser, da je nakon toga gliser prodao a bicikl više ne vozi, da više nije „mirna osoba“ nego rastresen, dok iz iskaza svjedoka FŠ proizlazi da tužitelj koristi štake za kretanje, ne može odlaziti na gradilište i zapošljava manje ljudi nego ranije, da ima vozilo s automatskim mjenjačem, što potvrđuje i svjedok EŠ navodeći da je s tužiteljem poslovno surađivao, da je prije bio pun života i željan rada
- da iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke dipl. ing. LŠ i uviđaja na licu mjesta proizlazi da pri brzini kretanja motocikla od 77 km/h na način na koji je tužitelj reagirao zaustavni put iznosi 52,24 m i vrijeme zaustavljanja 3,96 s, da su na prometnici po kojoj se kretao motocikl prometni znakovi - ograničenje brzine 60 km/h, zabrane pretjecanja svih vozila na motorni pogon osim motocikala bez prikolice, dvostruki zavoj i spajanje sporednih cesta pod oštrim kutom, dok su iz smjera kretanja vozila osiguranika tuženika prometni znakovi – ograničenje brzine 40 km/h, križanje s cestom s prednošću prolaska, dopunska ploča Stop 100 m, oznaka Stop na kolniku, zaustavna linija i dr., da je tužitelj mogao uočiti osobno vozilo osiguranika tuženika kada se nalazio na udaljenosti 95 do 100 metara od mjesta kontakta, a kada se nalazio na udaljenosti od 52,40 do 95 m mogao se zaustaviti s brzinom od 77 km/h, a da se ne može tehnički utvrditi da li se u tom trenutku osobno vozilo nalazilo na kolniku DC 8, da do izbjegavanja prometne nezgode nije moglo doći intenzivnim kočenjem 32 m ispred ravnine sudara s brzinom od 77 km/h, ali je moglo doći pri svim brzinama koje nisu veće od 57 km/h i pri kojima bi intenzivnim kočenjem tužitelj zaustavio motocikl prije kontakta, kao i da je u trenutku poduzimanja intenzivnog kočenja motocikla vozilo osiguranika tuženika bilo zaustavljeno na prometnoj traci po kojoj se kretao tužitelj ili se kretalo zanemarivo malom brzinom
- da je u usmenoj dopuni nalaza na primjedbe tuženika vještak istakao da je nesreća mogla biti izbjegnuta u potpunosti da se vozilo osiguranika tuženika nije nalazilo na prometnoj traci u smjeru kretanja motocikla, a na hipotetsko pitanje da li bi tužitelj pri brzini od 57 km/h pao s motora ili bi se nastavio kretati navodi da na isto utječe niz faktora (težina motora, vrsta motora, težina suvozača), s time da bi sudarna brzina bila manja da je tužitelj kočio na udaljenosti od 52,40 m i da se kretao brzinom unutar ograničenja, a u pisanom očitovanju od 7. studenog 2018. vještak navodi da u spisu nema elemenata na temelju kojih bi se na tehnički siguran način mogao utvrditi trenutak kada je osobno vozilo osiguranika tuženika predstavljalo opasnost za tužitelja i da je mogućnost izbjegavanja prometne nezgode pri brzini kretanja tužitelja iznesena pod pretpostavkom da je u tom trenutku osobno vozilo (već) predstavljalo opasnost za tužitelja
- da iz nalaza i mišljenja, te pisane i usmene dopune nalaza medicinskih vještaka dr. Miljenka Depola, dr. sc. BŠĆ i dr. Elizabete Dadić Hero proizlazi da je tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu u obliku višeivernog otvorenog prijeloma donjeg dijela lijeve bedrene kosti, prijelom ivera lijeve noge, otvorenu ranu lijeve natkoljenice i trećeg prsta lijeve ruke s ozljedom tetiva ekstenzora i potres mozga, da je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 5 mjeseci i slabog intenziteta 2 godine, strah primarnog jakog intenziteta 12 sati, srednjeg intenziteta 6 mjeseci i lakog intenziteta godinu dana, da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega 3 sata dnevno 3 mjeseca te po 2 sata dnevno narednih 3 mjeseci i po 1 sat dnevno godinu dana, da mu je bila nužna hrana bogata vitaminima i mineralima godinu i pol, da mu je smanjena životna aktivnost objedinjenom ocjenom svih vještaka 54% radi teške pokretljivosti i nemogućnosti dugotrajnijeg stajanja, hodanja, čučanja i klečanja, te hoda uz/niz stepenice i nemogućnosti obavljanja svih težih poslova, da je zaostalo naruženje srednjeg stupnja radi ožiljaka i skraćenja lijeve noge koja je hipotrofična.
9. Na temelju navedenog prvostupanjski sud zaključuje, prihvaćajući nalaz i mišljenje prometno tehničkog vještaka i iskaz tužitelja, da je osiguranik tuženika postupio protivno čl. 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., u daljnjem tekstu: ZSCP) jer se prije uključivanja sa sporedne na glavnu cestu nije uvjerio da smije započeti radnju uključivanja na glavnu cestu na način da je propustio sva vozila, tim više što iz iskaza osiguranika tuženika proizlazi da se nalazio na trećini prometne trake po kojoj se kretao tužitelj kada je naišla kolona vozila iz pravca [adresa] i što znači da se nije s dovoljnim stupnjem pažnje uvjerio da ne nailaze vozila iz pravca [adresa] po prometnoj traci na koju se namjeravao uključiti, pa je nepropisnim izvođenjem radnje uključivanja u promet na način da se zaustavio na prometnoj traci po kojoj se kao glavnoj kretao tužitelj, radi propuštanja vozila koja dolaze po suprotnoj prometnoj traci u koju se imao namjeru uključiti, odgovoran za nastanak prometne nezgode u omjeru od 90%. Tužitelj koji se kretao brzinom od 77 km/h na prometnici na kojoj je ograničenje brzine 60 km/h postupio je protivno čl. 51. st. 1. ZSPC pa je doprinio nastanku prometne nezgode u omjeru od 10%. Nadalje, sud navodi da je odbio prijedlog za izvođenje dokaza kombiniranim vještačenjem po vještaku prometne i medicinske struke jer je prometno tehnički vještak utvrdio mehanizam nastanka prometne nezgode u okviru zadanog predmeta vještačenja, te je odgovorio na prigovore tuženika jasno navodeći da bi pod pretpostavkom da se tužitelj kretao brzinom od 60 km/h (kada je poduzeo radnju kočenja) sudarna brzina bila manja, ali tužitelj nezgodu ne bi mogao izbjeći izmicanjem u lijevo ili desno jer su se prometnom trakom iz smjera [adresa] kretala vozila kao i da su iza vozila osiguranika tuženika iz pravca [adresa] bila zaustavljena druga vozila, pa je dokaz kombiniranim vještačenjem sud ocijenio suvišnim. Prihvaćajući nalaze i mišljenja i dopune nalaza medicinskih vještaka, te primjenom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08, 125/11., u daljnjem tekstu: ZOO) sud zaključuje da tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete temeljem kvalikatornih okolnosti pretrpljenih fizičkih bolova (opisanih pod toč. 57. obrazloženja) u iznosu od 170.000,00 kn (greškom u pisanju je navedeno 167.000,00 kn), pretrpljenog straha (opisanog pod toč. 58. obrazloženja) u iznosu od 40.000,00 kn, duševnih bolova zbog naruženja (opisanih pod toč. 59. obrazloženja) u iznosu od 40.000,00 kn, te duševnih bolova radi smanjenja životne aktivnosti (opisanih pod toč. 60. obrazloženja) u iznosu od 237.000,00 kn. Za 810 sati tuđe pomoći i njege, cijeneći sat u iznosu od 30,00 kn temeljem čl. 223. ZPP tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete radi tuđe pomoći i njege u iznosu od 24.300,00 kn primjenom čl. 1093. st. 2. ZOO, za troškove liječenja u vezi prijevoza od mjesta stanovanja do zdravstvenih ustanova (opisanih pod toč. 62. obrazloženja) tužitelj ima pravo na trošak u iznosu od 6.000,00 kn temeljem čl. 1093. st. 2. ZOO, za troškove pojačane prehrane u iznosu od 9.000,00 kn i uništenu odjeću i obuću u iznosu od 10.000,00 kn. Stoga sud utvrđuje da tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 536.300,00 kn, koji umanjuje za nesporno isplaćeni iznos neimovinske štete od 170.000,00 kn i imovinske štete radi potrebe za tuđom pomoći i njegom u iznosu od 11.410,00 kn i zaključuje da tužitelju pripada naknada u ukupnom iznosu od 354.890,00 kn, koji potom umanjuje za doprinos tužitelja od 10% i obvezuje tuženika isplatiti tužitelju iznos od 319.401,00 kn sa zateznom kamatom od završetka liječenja 29. ožujka 2018. do isplate primjenom čl. 1103. ZOO. Tužitelju je dosuđena i zatezna kamata na isplaćeni iznos naknade štete od 5.000,00 kn za razdoblje od 29. ožujka 2018. do 30. rujna 2019. i na iznos od 6.410,00 kn za razdoblje od 29. ožujka 2018. do 19. studenog 2020. (toč. I. izreke).
10. Vezano uz Izvješće Agram detektiv od 15. siječnja 2021. o aktivnostima tužitelja i prijedlogu za saslušanje privatnog detektiva HŠ prvostupanjski sud pod toč. 14. obrazloženja navodi:
-da dokaz za saslušanje privatnog detektiva ocjenjuje suvišnim jer je ocjena zdravstvenog stanja tužitelja donesena na temelju medicinskog vještačenja koje je provedeno po vještacima traumatologu, neurologu i psihijatru, a da bi svjedok mogao svjedočiti samo o aktivnostima koje je tužitelj obavio toga dana kada je fotografiran (15. siječnja 2021.)
-ako je tužitelj (i) obavljao navodne aktivnosti isto nije od utjecaja na ocjenu (drugačiju) zdravstvenog stanja tužitelja jer su se o tome izjasnili svi vještaci pisanim putem i usmeno na ročištima 9. studenog 2021. i 20. siječnja 2022. navodeći - da aktivnosti u vidu čučnja, sagibanja i nekorištenja ortopedskih pomagala pri hodu tužitelj obavlja na vlastiti rizik jer mu je rasterećenje ozlijeđene noge preporučeno od svih liječnika, ali da se ocjena zdravstvenog stanja tužitelja temelji na medicinskoj dokumentaciji iz koje nije razvidno da je došlo do zarastanja kosti, pa nekorištenje ortopedskog pomagala predstavlja rizik samog tužitelja da nanese štetu ozlijeđenoj nozi i nije u skladu s preporukama liječnika ali nema utjecaja na promjenu stupnja smanjenja životne aktivnosti tužitelja, a da je sa stajališta psihijatrijske struke poželjno uključivanje tužitelja u ranije radno i socijalno okruženje.
11. U žalbi tuženik osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o odgovornosti osiguranika tuženika u omjeru od 90%, smatrajući da je doprinos tužitelja viši, radi čega je predloženo izvesti dokaz tzv. kombiniranim vještačenjem koji je sud odbio i time počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP. Polazeći od utvrđenja da se tužitelj kretao brzinom od 77 km/h i da je radnju kočenja poduzeo na 32 m od mjesta sudara, a da se kretao propisanom brzinom od 60 km/h da bi se tada na udaljenosti od 32 m poništila brzina kretanja motocikla za 56 km/h i sudarna brzina s osobnim vozilom osiguranika tuženika bi iznosila svega 4 km/h, a čime bi izostale ozljede ili bi zasigurno bile manje no što ih je tužitelj zadobio, tuženik smatra da postoji doprinos tužitelja nastanku štete u višem postotku i da postoji uzročna veza između prekoračenja brzine i nastanka štete. Osporava nalaz i mišljenje, te dopunu nalaza vještaka u pogledu utvrđenih posljedica na tužiteljevo zdravstveno stanje jer suprotno proizlazi iz Izvješća privatnih detektiva koje je tuženik angažirao i iz čijih fotografija proizlazi da tužitelj obavlja fizičke poslove, da ne hoda uz pomoć štapa, te s tim u vezi osporava dosuđenu naknadu neimovinske i imovinske štete koja se temelji na nalazima vještaka. Osporava i način uračunavanja isplaćenih iznosa (170.000,00 kn s osnova neimovinske štete i 11.410,00 kn s osnova imovinske štete radi potrebe tuđe pomoći i njege) jer je sud bio dužan utvrđenu ukupnu visinu štete umanjiti za doprinos tužitelja nastanku štete od 10% i potom dobiveni iznos umanjiti za nesporno isplaćeni iznos, pa bi takvim uračunavanjem tužitelj imao pravo na naknadu štete najviše u iznosu od 301.260,00 kn. Nastavno osporava dosuđenu visinu neimovinske štete po svim kvalifikatornim okolnostima kao i imovinsku štetu smatrajući da za dosudu te štete nisu izneseni razlozi o odlučnim činjenicama pa je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, dok retroaktivnu primjenu Orijentacijskih kriterija VSRH od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5 smatra neustavnom kategorijom.
12. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer time što nije usvojio sve dokazne prijedloge tuženika, smatrajući da je činjenično stanje raspravljeno u dovoljnoj mjeri za presuđenje i kada je iznio valjane razloge na temelju kojih se provođenje dokaza (koje odbija) ukazuje nepotrebnim, tuženik nije onemogućen u raspravljanju. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju provedenih dokaza i nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost kako u pogledu ocijenjene odgovornosti tuženika, tako i visine dosuđene naknade neimovinske i imovinske štete pa nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, dok je navedena povreda počinjena u dijelu dosuđene zatezne kamate na isplaćeni iznos od 6.410,00 kn za razdoblje od 31. ožujka 2020. do 19. studenog 2020. Međutim, s obzirom na tvrdnje tužitelja kada je primio od tuženika isplatu iznosa od 6.410,00 kn (nesporna činjenica) ovaj sud je u mogućnosti odlučiti o žalbi u tom dijelu primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 1. ZPP. Ispitivanjem presude po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.
U odnosu na žalbu tuženika o odgovornosti sudionika prometne nezgode
13. Osnovani su žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje da je prekoračenje brzine tužitelja u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom, odnosno da je sud na temelju pravilno utvrđenih činjenica o kretanju sudionika prometne nezgode, mehanizmu nastanka nezgode, mogućnostima međusobnog uočavanja i izbjegavanja naleta motocikla na osobno vozilo, izveo pogrešan zaključak o doprinosu tužitelja nastanku nezgode (samo 10%) i s tim u vezi da je pogrešno primijenio materijalno pravo.
14. Prvostupanjski sud je osnovano prihvatio nalaz i mišljenje i dopunu nalaza prometno tehničkog vještaka jer je njime u potpunosti odgovoreno na predmet vještačenja te su dopunama nalaza u potpunosti otklonjeni prigovori tuženika, radi čega je sud pravilno zaključio da provođenje kombiniranog vještačenja (prometno- tehničkog i medicinskog) nije potrebno kako je to navedeno pod toč. 13. obrazloženja.
15. Međutim, polazeći od utvrđenih činjenica:
- da na prometnici po kojoj se kretao motocikl postoje prometni znakovi - ograničenje brzine od 60 km/h, zabrane pretjecanja svih vozila na motorni pogon osim motocikala bez prikolice, dvostruki zavoj i spajanje sporednih cesta pod oštrim kutom, dok su iz smjera kretanja vozila osiguranika tuženika postoje prometni znakovi - ograničenje brzine 40 km/h, križanje s cestom s prednošću prolaska, dopunska ploča Stop 100 m, oznaka Stop na kolniku, zaustavna linija i dr.
- da je tužitelj mogao uočiti osobno vozilo osiguranika tuženika kada se isti nalazio na udaljenosti 95 do 100 m od mjesta kontakta i da u iskazu navodi da je primijetio na udaljenosti od 50 m da je vozilo osiguranika izašlo za 1m na njegovu prometnu traku i zaustavilo se, da je vozilo osiguranika tuženika postalo opasnost za tužitelja tek kada se u cijelosti prepriječilo preko prometne trake po kojoj se kretao tužitelj i da se tehnički ne može utvrditi na kojoj udaljenosti se tužitelj u tom trenutku nalazio
-da se u trenutku intenzivnog kočenja na udaljenosti od 32 m od mjesta naleta tužitelj kretao brzinom od 77 km/h s kojom se nije mogao zaustaviti, a da je do izbjegavanja nezgode moglo doći pri svim brzinama koje nisu veće od 57 km/h i pri kojima bi se intenzivnim kočenjem na istoj udaljenosti zaustavio prije kontakta s vozilom,
to je po ocjeni ovoga suda tužitelj doprinio nastanku prometne nezgode i posljedicama koje su iz nje proizašle u omjeru od 20%.
16. Odredba čl. 51. st. 1. ZSPC propisuje da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, dok čl. 58. st. 1. ZSPC propisuje da vozač koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju. Povezujući navedene zakonske odredbe s prometnom situacijom u konkretnom slučaju kada je tužitelj upravljao motociklom s brzinom od 77 km/h na cesti na kojoj postoji ograničenje brzine od 60 km/h i na kojoj postoji znak upozorenja - spajanje sporednih cesta pod oštrim kutom, da mu je bilo poznato da se radi o nepreglednom raskrižju jer je tom dionicom učestalo vozio, te je i na dovoljnoj udaljenosti vidio da je vozilo osiguranika izašlo na njegovu prometnu traku (1 m) a da brzinu nije smanjio, to po ocjeni ovoga suda opravdava tužiteljev doprinos nastanku nezgode u omjeru od 20%.
17. Pretežita odgovornost (od 80%) je na strani tuženika jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je osiguranik tuženika postupio protivno čl. 43. ZSPC koji propisuje da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu (st. 1.), te da je vozač prije započinjanja radnji iz stavka 1. toga članka dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.
17.1. Osiguranik tuženika je uključivanje sa sporedne na glavnu cestu i skretanje ulijevo započeo kada za to nisu bili ispunjeni uvjeti jer je ostao zaustavljen na prometnoj traci namijenjenoj za kretanje vozila iz suprotnog smjera, te se nije mogao uključiti skretanjem ulijevo na prometnu traku po kojoj je namjeravao nastaviti kretanje jer su dolazila vozila, a uz to je vidio da iz suprotnog pravca nailazi tužitelj na motociklu, pa je nepropisno kretanje u smislu uključivanja na glavnu cestu osiguranika tuženika u okolnostima konkretnog slučaja odlučujući razlog nastanka nezgode.
U odnosu na žalbu tuženika o visini naknade neimovinske i imovinske štete
18. Visinu naknade neimovinske i imovinske štete prvostupanjski sud je pravilno utvrdio u ukupnom iznosu od 536.300,00 kn, kako je navedeno pod toč. 65. obrazloženja, pri čemu je visinu naknade neimovinske štete utemeljio na nalazima medicinskih vještaka i okolnostima konkretnog slučaja opisanih pod toč. 57. -60. obrazloženja te je dosuđena pravilnom primjenom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, dok je visinu naknade imovinske štete obrazložio jasnim i dostatnim razlozima pod toč. 61.-64. obrazloženja, koje kao pravilnim prihvaća i ovaj sud jer su rezultat analize i ocjene dokaza kako to nalaže čl. 8. ZPP i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika, te su dosuđeni pravilnom primjenom čl. 1095. st. 1. i čl. 1093. st. 2. ZOO.
18.1. Visinu naknade imovinske štete - za tuđu pomoć i njegu, cijeneći obim i vrstu pomoći koja je tužitelju bila potrebna, za troškove prijevoza koje je tužitelj imao za specijalističke preglede od mjesta stanovanja do ustanova i ordinacija koji su osnovano nastali prema nalazu vještaka, za troškove prehrane radi pojačanog unosa vitamina, minerala i određenih namirnica za koje je postojala potreba prema nalazu vještaka, te radi uništene odjeće i obuće prvostupanjski sud je utvrdio pravilnom primjenom čl. 223. ZPP, te je isto obrazložio valjanim razlozima koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika koji neosnovano tvrdi da je sud u tom dijelu počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
19. Isto tako je pravilno dosuđena zatezna kamata na nesporno isplaćene iznose naknade štete od 5.000,00 kn od 29. ožujka 2018. (kao završetka liječenja) do plaćanja 30. rujna 2019. te na iznos od 6.410,00 kn od 29. ožujka 2018. do dana plaćanja 30. ožujka 2020. Tuženik u žalbi ističe da nije jasno „što je tuženik isplatio tim iznosima“ i zašto je kamata dosuđena pa da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Tuženik je 30. rujna 2019. tužitelju platio 5.000,00 kn i 30. ožujka 2020. iznos od 6.410,00 kn s osnova naknade za tuđu pomoć i njegu, prema tvrdnjama iz podnesaka i potvrdama o izvršenom plaćanju, izričito navodeći u podnesku od 17. ožujka 2020. da zateznu kamatu na tu štetu neće platiti jer je neosnovana. Tužitelj je u podnesku od 7. prosinca 2020. potvrdio da je po tom osnovu primio 30. rujna 2019. iznos od 5.000,00 kn i da je 30. ožujka 2020. primio 6.410,00 kn, ali je na iznos od 6.410,00 kn zatražio isplatu zatezne kamate od 29. ožujka 2018. do 19. studenog 2020.
19.1. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate od 29. ožujka 2018. do dana plaćanja nespornih iznosa štete i to primjenom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13.), pa je stoga neosnovan zahtjev u dijelu dosuđene zatezne kamate na iznos od 6.410,00 kn za razdoblje od 31. ožujka 2020. do 19. studenog 2020.
20. U žalbi tuženik ustraje u tvrdnjama da je tužitelj neistinito prikazivao svoje zdravstveno stanje i time doveo vještake u zabludu pa je ocjena vještaka sigurno dijelom (i to većim) uvjetovana agravacijom tužitelja prilikom kliničkog pregleda i prikazivanjem zdravstvenog stanja koje je znatno teže od stvarnog stanja, da te tvrdnje tuženik temelji na Izvješću Agram detektiv o aktivnostima tužitelja od 15. siječnja 2021. i na fotodokumentaciji privatnog detektiva iz koje proizlazi da tužitelj ne koristi ortopedsko pomagao (štap/štaku) dok su vještaci iznoseći ocjenu smanjenja životne aktivnosti navodili da tužitelj hoda uz pomoć štake/štapa, kao i da je predloženo saslušanje dipl. kriminaliste HŠ na okolnost izrade Izvješća. Provedeno vještačenje tuženik osporava i iz razloga što je protivno pravilima sudsko-medicinske znanosti, a što je vidljivo iz duljine trajanja fizičkih bolova koje je vještak dr. Depolo procijenio, uzimajući u obzir da u mnogobrojnim bolnicama u RH djeluje Ambulanta za bol u koju se tužitelj nije imao potrebe javljati, te iz razloga što je vještak uzimao u obzir dob i spol tužitelja a nalaz je trebao izraditi prema objektivnim medicinskim parametrima i kriterijima (a ostale okolnosti prepustiti ocjeni suda), pa kako navedene okolnosti ukazuju na ozbiljne proturječnosti u mišljenjima vještaka to tuženik smatra da je sud bio dužan prihvatiti prijedlog za provođenje novog medicinskog vještačenja po Odboru za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu.
21. Kao što je već navedeno pod toč. 10. ovog obrazloženja prvostupanjski sud je pregledao Izvješće Agram detektiv od 15. siječnja 2021. uz fotodokumentaciju i opisao što je iz iste utvrdio, te je istu dostavio svim vještacima koji su se jasno očitovali u dopunama nalaza izričito navodeći da isto nije od utjecaja na ranije iznijetu ocjenu zdravstvenog stanja tužitelja, te se isto tako sud izjasnio o razlozima zašto ne smatra potrebnim saslušanje privatnog detektiva.
22. Ovaj sud prihvaća razloge na temelju kojih je prvostupanjski sud prihvatio nalaze i dopune nalaza svih vještaka kao objektivne i stručne, te na istima zasnovao utvrđenje o svim kvalifikatornim okolnostima o kojima ovisi dosuda naknade neimovinske štete i utvrdio nastanak imovinske štete i nakon što je tuženik priložio Izvješće Agram detektiv od 15. siječnja 2021. uz fotodokumentaciju i odbio provođenje novog medicinskog vještačenja po Medicinskom fakultetu u Zagrebu, kao i razloge na temelju kojih je odbio saslušanje svjedoka HŠ.
23. Prije svega valja ukazati da iz stanja u spisu proizlazi da je tuženik u podnesku od 15. siječnja 2021. istakao cit.: „Tuženik nema primjedbi na dopunska pisana medicinska vještačenja vještaka Elizabete Dadić-Hero od **.**.2020., dr. ŠŠĆ od 30. 12. 2020. i dr. Miljenko Depolo od 6. 11. 2020. odnosno tuženik nema primjedbi na objedinjeno vještačko mišljenje prema kojemu je kod tužitelja zbog ozljede zaostalo smanjenje općih životnih aktivnosti 54%, te tuženik nema primjedbi ni na ostale zaključke vještaka medicinske struke u pogledu procijenjenih fizičkih bolova, straha, naruženosti i potrebe tuđe njege i pomoći.“
24. Nakon što je tuženik dostavio u spis 20. siječnja 2021. Izvješće Agram detektiv od 15. siječnja 2021. tvrdi da je tužitelj doveo u zabludu sve vještake koje je sud angažirao u postupku na način da je prikazao svoje zdravstveno stanje težim no što stvarno jest. Vještaci su u dopunama nalaza jasno se očitovali na Izvješće i opovrgli da bi isti „bili dovedeni u zabludu“ (kako navodi tuženik), ali se s tim u vezi postavlja pitanje kako je tuženik „doveden u zabludu“ kada je svega pet dana prije no što je dostavio u spis Izvješće Agram detektiv prihvatio nalaz i dopune nalaza vještaka u pogledu ocjene svih posljedica na zdravstveno stanje tužitelja.
25. Iz pisane dopune nalaza svih vještaka (list 781, 786 i 797 spisa), te usmene dopune nalaza na raspravama 9. studenog 2021. i 20. siječnja 2022. proizlazi da pod pretpostavkom da tužitelj može obavljati aktivnosti prikazane na fotodokumentaciji uz Izvješće da isto ne utječe na promjenu ocjene smanjenja životne aktivnosti tužitelja, pri čemu je vještak mr. sc. Miljenko Depolo dr. med. istakao da je tužitelju savjetovano rasterećenje noge korištenjem ortopedskog pomagala, a ukoliko isto ne koristi da je to na vlastiti rizik mogućnosti nastanka veće štete po ozlijeđenu nogu, međutim, kako je nalaz baziran na medicinskoj dokumentaciji (nalazima i Rtg slici) na ocjenu smanjenja životne aktivnosti koja je na taj način objektivizirana isto nije od utjecaja. Na promjenu ocjene smanjene životne aktivnosti utjecala bi samo činjenica da je došlo do promjene zaraštaja kosti (a što nije), dok iz dopune nalaza psihijatra dr. Elizabete Dadić-Hero proizlazi da bi psihijatar kod kojeg se tužitelj liječio „podržao bilo kakvu njegovu aktivaciju, bilo radnu ili socijalnu u okviru mogućnosti koje su mu preostale“.
26. Isto je potrebno dovesti u vezu i s iskazom tužitelja u kojem navodi da je i dalje direktor tvrtke koja se bavi građevinskom djelatnošću, da odlazi na gradilište i nadzire radnike kao i da upravlja osobnim vozilom s automatskim mjenjačem, a niti fotografije priložene uz Izvješće ne prikazuju ništa više od prisutnosti tužitelja na gradilištu – stajanja na mjestu u uspravnom i sagnutom položaju, te držanju motorne pile, kako je konstatirao i vještak mr. sc. Miljenko Depolo dr. med. u dopunama nalaza.
27. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je provedenim dopunama nalaza svih vještaka odgovoreno na prigovore tuženika koji se temelje na Izvješću Agram detektiv i fotodokumentaciji, te da nalazi i dopune nalaza vještaka nisu ni u kojem dijelu nejasni, proturječni ili neobjektivni, pa je na njima prvostupanjski sud pravilno utemeljio dosudu naknade štete i pravilno je odbio dokazni prijedlog za provođenje novog vještačenja, a posljedično tome i prijedlog za saslušanje svjedoka HŠ.
28. S obzirom na navedeno tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 487.000,00 kn i imovinske štete u iznosu od 49.300,00 kn, odnosno naknadu u ukupnom iznosu od 536.300,00 kn od kojeg 80% iznosi 56.943,39 EUR/429.040,00 kn, a kako mu je tuženik isplatio 181.410,00 kn to ima pravo na preostali iznos od 32.866,15 EUR (247.630,00 kn) sa zateznom kamatom.
29. Vezano uz zauzeto pravno shvaćanje na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., poslovni broj: Su-IV-47/2020-5 koje glasi:
"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372- 11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91.,73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.
Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.",
za koje tuženik smatra da ih nije dopušteno retroaktivno primijeniti, valja istači da je u obrazloženju pravnog shvaćanja navedeno da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.), a uzimajući u obzir da je od Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002. pa do štetnog događaja prošlo 11 godina i do završetka liječenja tužitelja 16 godina, da je u tom razdoblju došlo do inflacije novca i da bi primjenom tih kriterija tužitelj bio doveden u neravnopravan položaj u odnosu na osobe koje su istu vrstu štete pretrpjele u razdoblju kada je novac vrijedio više, s time da tužitelj nije povisio zahtjev radi promjene Orijentacijskih kriterija nego je štetu potraživao u višem iznosu od gotovo samog utuženja, to se ne radi o retroaktivnoj primjeni kriterija nego o dosudi novčanog iznosa kojim se postiže svrha pravičnog obeštećenja.
30. Stoga je ovaj sud djelomično odbio žalbu tuženika i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 32.866,15 EUR (ranije 247.630,00 kn) sa zateznom kamatom i zateznu kamatu na iznos od 663,61 EUR (ranije 5.000,00 kn) od 29. ožujka 2018. do 30. rujna 2019. i na iznos od 850,75 EUR (ranije 6.410,00 kn) od 29. ožujka 2018. do 30. ožujka 2020., dok je primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 1. ZPP preinačio presudu pod toč. I. izreke i odbio zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 850,75 EUE (ranije 6.410,00 kn) za razdoblje od 31. ožujka 2020. do 19. studenog 2020.
31. Kako je ovaj sud preinačio presudu, uzimajući u obzir i preinačenje odlukom ovoga suda od 25. travnja 2024. broj Gž-894/2022-3, to je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP dužan odlučiti o troškovima postupka.
32. Tuženik osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je troškove na koje ima pravo tužitelj prebijao s troškovima na koje ima pravo tuženik, s obzirom da čl. 154. st. 2. ZPP propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, a da omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
33. Kako je tužitelj uspio u sporu 75% a tuženik 25%, cijeneći uspjeh kvalitativno i kvantitativno, tužitelj ima pravo na 50% troškova koji su mu osnovano nastali. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 155. st. 1. ZPP utvrdio da su tužitelju opravdano nastali troškovi navedeni pod toč. 69. obrazloženja koji primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., u daljnjem tekstu: Tarifa) prema kojoj je tužitelj postavio zahtjev, a na koje bi tužitelj imao pravo i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., 107/25.) važeće u vrijeme odlučivanja, te pravilnim zbrajanjem iznose 86.111,00 kn pa tužitelj ima pravo na trošak razmjerno uspjehu od 50% u iznosu od 43.055,50 kn, čemu valja pribrojiti u cijelosti trošak medicinskih vještačenja u iznosu od 16.056,50 kn pa trošak tužitelja iznosi 7.845,51 EUR (ranije 59.112,00 kn).
34. Tuženik ima pravo na trošak sastava žalbe u iznosu od 1.036,89 EUR (7.812,50 kn) primjenom Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife i sudske pristojbe u iznosu od 470,44 EUR (3.544,50 kn) primjenom Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ br. 53/19., 92/21.), što razmjerno uspjehu u žalbenom postupku od 10% primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a daje trošak u iznosu od 150,73 EUR (1.135,70 kn).
35. Tuženik nema pravo na trošak revizijskog postupka primjenom čl. 154. st. 5. ZPP jer je unatoč usvojenoj reviziji u ponovnom odlučivanju uspio u neznatnom dijelu koji ne opravdava dosudu troškova.
U Varaždinu 1. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Milko Sambolek
