Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-372/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mašić, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Štrucelj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Davorin Karačić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zorić&Karačić u Zagrebu, protiv tuženog Index promocija d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 52, OIB: 37502434016, zastupanog po punomoćniku Vanji Jurić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-560/2023 od 26. ožujka 2025., u sjednici vijeća 1. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-560/2023 od 26. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.990,84 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, te se predmet vraća tom sudu na ponovni postupak i odlučivanje pred drugog suca pojedinca.

II Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-560/2023 od 26. ožujka 2025. tuženik je obvezan isplatiti tužitelju sa osnova naknade štete iznos od 1.990,84 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počam od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate, dok je sa preostalim dijelom zahtjeva za platež iznosa od 1.990,84 EUR tužbeni zahtjev odbijen. Pod točkom II izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u dijelu pod točkom II izreke (odluka o troškovima postupka) pobija tužitelj. Ističe da presuda u dijelu koji se odnosi na naknadu parničnog troška nema razloge. Predlaže žalbu usvojiti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na novo odlučivanje.

3. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom I izreke pobija tuženik. Žalbu ulažu zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP). U žalbi ističe u bitnome da je obrazloženje presude suprotno zapisnicima o iskazima stranaka i svjedoka i provedenim dokazima. Ističe kako prvostupanjska presuda ne sadrži minimum obrazloženja u odnosu na ključne dokaze u spisu te prvostupanjski sud nije cijenio sve izvedene dokaze, tako da prvostupanjska odluka nema niti razloga o odlučnim činjenicama. Osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, upućuje na izostanak ocjene svih izvedenih dokaza. Smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te je pogrešno primijenio pravila koja se odnose na uspostavljanje ravnoteže između dva jednaka ustavna prava – prava na slobodu izražavanja te pravo na privatnost tužitelja. Osporava i pravilnost odluke o troškovima (točka II izreke), predlaže odluku u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete (povrede ugleda časti i dostojanstva) koju mu je prema navodima tužbe tuženik kao nakladnik prouzrokovao objavom članka pod nazivom "OTKRIVAMO Splitski liječnici: "Karcinome šalji meni, Novac dijelimo po pola. Kod mene nema zajeba.".

7. Tužitelj zahtjev temelji na odredbi iz članka 21. i 22. Zakona o medijima (Narodne Novine 59/04, 84/11, 81/13 – dalje ZM).

8. U predmetu nije sporno da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za objavu ispravka, čime su ispunjenje procesne pretpostavke za utuženje. Nadalje, neprijeporno je da je tužba za naknadu štete podnesena u roku predviđenim odredbom iz članka 23. ZM.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je je li tužitelj pretrpio štetu uslijed objave članka 27. studenog 2015., te ukoliko ju je pretrpio jesu li ispunjeni uvjeti za ekskulpaciju tuženika normirani odredbom iz članka 21. stavak 4. ZM-a.

10. Prvostupanjski sud u sumarno provedenom dokaznom postupku cijeneći iskaz tužitelja te saslušanih svjedoka, obzirom na činjenicu da protiv tužitelja nije vođen kazneni postupak niti je donesena osuđujuća presuda nalazi kako tuženik nije dokazao da je sporna prepiska bila istinita. Dodatno ističe kako tuženik ni po njemu saslušani svjedoci nije naveo izvor od koga je dobio navedenu informaciju niti ime državnog odvjetnika, kao ni informatičkog stručnjaka sa kojima su se konzultirali.

11. Prvostupanjski sud nalazi da su ispunjene sve pretpostavke za odgovornost za štetu, da je navedeni članak uzrokovao negativni stav kod čitatelja i poznanika tužitelja, te djelomično usvaja tužbeni zahtjev, pozivom na odredbu iz članka 21. ZM- a i članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO).

12. Osnovano tuženik ističe da je pobijana odluka donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Ujedno je ostvaren i žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1. ZPP-a jer je izostala ocjena svih izvedenih dokaza, a i činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno.

13. Osnovao tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio cijeniti sve dokaze. Prvostupanjski sud je uistinu propustio cijeniti činjenicu da je po Ministarstvu zdravstva proveden zdravstveno inspekcijski nadzor, te utvrđenje iz tog nadzora, navode iz članka Slobodne Dalmacije od 28. studenog 2015., naposlijetku ni navode iz iskaza tužitelja prema kojem je unazad 9 godina (u odnosu na vrijeme saslušanja) na Facebooku bilo niz lažnih profila, kao i navode iz spornog članka, da se radi o kopiji prepiske Facebook profila tužitelja i druge liječnice, te navedeno nije doveo u vezu sa ostalim izvedenim dokazima.

14. Propuštanjem potpune ocjene svih izvedenih dokaza, izostalo je i potpuno obrazloženje o eventualnom postojanju ekskulpacijskih razloga tuženika. Jednako tako obrazloženje ne sadrži valjane razloge o postojanju pretpostavaka odgovornosti za štetu (u smislu štete ne samo u pogledu osnova nego i u smislu štete koju je tužitelj pretrpio).

15. Prvostupanjskom sudu pritom valja napomenuti kako svaka osoba ima pravo na zaštitu prava osobnosti u koju uz ostalo spadaju i čast i ugled (prema odredbi iz članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a, što ujedno predstavlja i Ustavom zaštićeno pravo tužitelja (odredba članka 35. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 51/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje Ustav RH). Istovremeno riječ je i o konvencijskom pravu (članak 8. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne Novine – Međunarodni ugovor broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 – u daljnjem tekstu: EKLJP).

16. Nasuprot tom pravu tužitelja stoji pravo tuženika na slobodu izražavanja kojom mu je zajamčeno odredbom iz članka 38. stavak 1. i 2. Ustava RH (pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli) te odredba iz članka 10. stavak 1. EKLJP-a.

17. To pravo tuženika nije bez ograničenja, podvrgnuto je ograničenjima koja su nužna, među ostalim i radi zaštite ugleda i prava drugih (članak 10. stavak 2. EKLJP), a u konkretnom slučaju je ograničeno općom zabranom o uzdržavanju od postupaka kojima se može drugome prouzročiti šteta (kako je to normirano odredbom iz članka 8. ZOO-a).

18. Dakle, u ovom se predmetu radi o sukobu između tuženikovog prava na slobodu izražavanja s jedne strane i tužiteljevog prava na zaštitu prava osobnosti na čast i ugled koji sukob trebalo riješiti uspostavljanjem pravične ravnoteže između suprotstavljenih prava. Pri razrješenju tog sukoba treba voditi računa o jednom od temeljnih pravnih načela odnosno voditi računa o tome da se upotrebom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti neko drugo pravo ili sloboda, nego se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničuju kako bi i opstalo i ono drugo pravo i sloboda.

19. Obzirom na sve izneseno te na počinjene bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a kao i na počinjenje povrede iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a odlučne činjenice ostale su nepotpuno utvrđene pa je odluku u pobijanom dijelu pod točkom I izreke kao i u dijelu pod točkom II izreke valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

20. U nepobijanom dijelu pod točkom I izreke kojim je tužitelj odbijen sa dijelom zahtjeva za naknadu štete u visini od 1.990,84 EUR odluka ostaje neizmijenjena.

21. Usvajanjem žalbe tuženika odluka je ukinuta i u dijelu pod točkom II izreke (odluka o troškovima postupka), čime je ujedno odlučeno i o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima postupka.

22. U nastavku postupka prvostupanjski sud će ukloniti ukazane nedostatke pobijane odluke, te će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

23. Ujedno će prvostupanjski sud odlučiti i o troškovima žalbenog postupka (članak 166. ZPP-a).

24. U skladu sa odredbom iz članka 371. ZPP-a predmet se vraća na novu glavnu raspravu pred drugim sucem.

25. Slijedom svega iznesenog riješeno je kao u izreci.

U Karlovcu 1. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Ivana Mašić