Poslovni broj: 6/1. P-265/2023-6

     

  REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

     Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 6/1. P-265/2023-6

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulija Zele Janjanin i Adrijana Jovanović, odvjetnice u Rijeci, Školjić 8, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Pisarnica Rijeka, Riva 8, radi isplate 2.352,31 eura/17.723,49 kuna[1], izvan ročišta, 18. rujna 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.               Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.352,31 euro/17.723,49 kuna1 sa zateznom kamatom tekućom od 21. listopada 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

             

II.              Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 248,75 eura/1.874,21 kuna1 zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 18. rujna 2023. do isplate po stopi od 7,00% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. travnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade  2.352,31 eura/17.723,49 kuna1 zajedno sa zateznim kamatama i troškovima. Navodi da se 24. ožujka 2022. u Kastvu dogodila prometna nezgoda koju je prouzročio Leo Cerniar upravljajući vozilom registarskih oznaka ZG 6433-IA, osiguranim kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. 08105271652, kada je izlazeći iz parkirališnog prostora udario u propisno parkirano vozilo marke BMW x1 registarskih oznaka RI 1811-TB vlasništvo Impuls leasing d.o.o., Zagreb (korisinice leasinga Tanje Brašnić). Vozilo reg. ozn. RI 1811-TB da je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja br. 004145149653 te je tužitelj, temeljem odštetnog zahtjeva, za štetu na vozilu svog osiguranika dana 20.10.2022. isplatio 2.352,31 eura/17.723,49 kuna. Regresni zahtjev tužitelja tuženik da je odbio kao neosnovan jer da su u prometnoj nesreći sudjelovala vozila istih pravnih osoba te se kao oštećenici ne mogu smatrati trećom osobom obzirom da su vozila koja su sudjelovala u prometnoj nesreći u vlasništvu iste pravne osobe Impuls leasing d.o.o. Tužitelj smatra da je stekao zakonske uvjete prema tuženiku zahtijevati regres isplaćenog iznosa, a sukladno odredbama čl. 963. st.1., čl. 1045. i 1072. st. 2. Zakona o obveznim odnosima te odredbama čl. 22. do 38. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim nastanak i dinamiku štetnog događaja i postojanje ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti br. 08105271652. Ne osporava da je tužitelj trgovačkom društvu IMPULS-LEASING d.o.o., temeljem police automobilskog kaska br. 004145149653, isplatio iznos kojeg tužitelj potražuje tužbom. Osporava da bi tuženik bio u obvezi isplate postavljenog regresnog zahtjeva. Naime, temeljem odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu obveza isplate temeljem police obveznog automobilskog osiguranja postoji ukoliko u konkretnom štetnom događaju postoji treća osoba, a koji element da ovdje nedostaje, tj. da tužitelj, odnosno tužiteljev osiguranik u predmetnoj stvari, nije treća osoba iz čl. 22. st. 10. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. U svezi s takvim tumačenjem, ukazuje kako davatelj leasinga nema pravo na naknadu štete, iz kojeg razloga sa istoga takvo pravo nije niti moglo prijeći na tužitelja kao njegova kasko osiguravatelja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezu tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka.

3. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu 2.352,31 euro/17.723,49 kuna1, a koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku za imovinsku štetu na vozilu proizašlu iz prometne nezgode uzrokovane krivnjom vozača vozila koje je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

4. Obzirom na vrijednost predmeta spora sud je utvrdio da se radi o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP).

5. Odredbom čl. 461.a st. 3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

6. Uvidom u dokumentaciju u spisu sud je utvrdio da nije potrebno održati ročište radi provođenja dokaznog postupka. Isto tako, stranke nisu podnijele obrazloženi prijedlog da se u predmetnoj pravnoj stvari održi ročište.

7. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu. Sud nije odredio izvođenje prometnog vještačenja s uviđajem, saslušanja svjedoka Tanje Brašnić i Lea Cerniara i pribave štetovnih spisa od tuženika, jer je važne okolnosti o kojima ovisi osnova zahtjeva utvrdio na temelju dokaza izvedenih u ovom postupku pa bi se izvođenjem navedenih dokaza stvarali nepotrebni troškovi i odugovlačio postupak.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Iz činjeničnih navoda stranaka sud utvrđuje nespornim da je Leo Cerniar upravljajući vozilom registarskih oznaka ZG 6433-IA, osiguranim kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. 08105271652, skrivio prometnu nezgodu tako da je udario u vozilo marke BMW x1 registarskih oznaka RI 1811-TB, osiguranim kod tužitelja policom kasko osiguranja br. 004145149653, te da su oba vozila koja su sudjelovala u opisanoj prometnoj nezgodi bila u vlasništvu društva Impuls-leasing d.o.o. (a posljednje proizlazi i iz prometne dozvole sa stranice 8-11 spisa te navoda iz tužbe). Nadalje, nesporno je da je tužitelj isplatio svom osiguraniku Impuls-leasing d.o.o. za popravak štete iznos od 17.723,49 kn.

10. Među strankama je sporno postojanje pretpostavki za odštetnu odgovornost tuženika (osiguratelja) za štetu nastalu tužitelju. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

11. U konkretnom slučaju riječ je o odgovornosti osiguratelja na temelju ugovora o osiguranju te se ne primjenjuju pravila izvanugovorne odgovornosti za štetu uređena Zakonom o obveznim odnosima, već se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.; dalje: ZOOP).

12. Odredbom članka 22. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Trećom osobom iz stavka 1. ovoga članka smatra se i primatelj leasinga koji je ugovaratelj osiguranja i korisnik vozila, a nije odgovoran za prometnu nesreću u kojoj mu je prouzročena šteta od vozila istoga davatelja leasinga (stavak 10).

13. Iz Potvrde o izvršenom nalogu (stranica 26 spisa) proizlazi da je tužitelj svom osiguraniku Impuls-leasing d.o.o. isplatio 17.723,49 kuna, iznos sukladan računu broj 10673/67 izdatom od Tomić&Co za popravak vozila (stranica 25 spisa), a isto u postupku nije ni sporno.

14. Iz citirane odredbe članka 22. ZOOP-a proizlazi da ugovor o osiguranju pokriva trećim osobama uništenje ili oštećenje stvari te da se trećom osobom smatra i primatelj leasinga koji je ugovaratelj osiguranja.

15. U konkretnom slučaju, Impuls-leasing d.o.o. je vlasnik oba vozila, dakle ne može se smatrati trećom osobom. Ujedno, ne može se smatrati ni da je šteta nastala trećoj osobi u smislu odredbe članka 22. stavka 10. ZOOP-a jer tužitelj nije isplatio osigurninu čiju naknadu pokušava ishoditi u ovom postupku primatelju leasinga, već vlasniku vozila - osiguraniku i davatelju leasinga, a citirani čl. 22. st. 10. ZOOP-a ne propisuje da je davatelj leasinga kao vlasnik treća osoba (već primatelj leasinga).

16. Slijedom navedenog, pozivom na citirane odredbe čl. 22. st. 1. i 10. ZOOP-a nije osnovan zahtjev tužitelja za regresnom isplatom 2.352,31 euro/17.723,49 kuna1, odnosno valjalo je tužbeni zahtjev odbiti i odlučiti kao pod t. I. izreke presude.

17. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tuženik u cijelosti uspio u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 126/22.; dalje: Tarifa), a u skladu s vrijednosti predmeta spora (2.352,31 eura/17.723,49 kuna1), vrijednosti boda od 1,99 eura te dostavljenim troškovnikom (str. 45 spisa). Tuženiku je priznat opravdan i stvarno nastao troška postupka za sastav odgovora na tužbu od 15. lipnja 2023. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) u iznosu od 199,00 eura te trošak PDV-a od 49,75 eura (Tbr 42. Tarife).

18. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tuženik postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

19. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 248,75 eura/1.874,21 kuna1 zajedno sa zateznim kamatama, odnosno donio je odluku sukladno t. II. izreke presude.

20. Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.).

 

Rijeka, 18. rujna 2023.

 

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA PODNOŠENJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

 

 

 

 

1