REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10010 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-168/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, u pravnoj stvari tužitelja ČISTOĆA d.o.o., OIB: 84923155727, Ulica Stjepana Radića 33, Zadar, kojeg zastupa punomoćnik Kristina Baričević, odvjetnica u Sesvetama, protiv tuženika DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Antonio Medić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. kolovoza 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja BV, i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sandre Palinić Čulin, Gajeva 35, Samobor, posl. br. Ovrv-4461/2022 od 24. siječnja 2023. kojim je naloženo tuženiku DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] namiriti tužitelju ČISTOĆA d.o.o., OIB: 84923155727, Ulica Stjepana Radića 33, Zadar, iznos od 34,48 eura (slovima: tridesetčetirieuraičetrdesetosamcenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

– na iznos od 2,50 eura (slovima: dvaeuraipedesetcenti) od 16. prosinca 2020.

– na iznos od 5,01 eura (slovima: peteuraijedancent) od 16. veljače 2021.

– na iznos od 2,50 eura (slovima: dvaeuraipedesetcenti) od 16. ožujka 2021.

– na iznos od 2,50 eura (slovima: dvaeuraipedesetcenti) od 16. travnja 2021.

– na iznos od 2,50 eura (slovima: dvaeuraipedesetcenti) od 16. svibnja 2021.

– na iznos od 7,64 eura (slovima: sedameuraišezdesetčetiricenta) od 16. lipnja 2021.

– na iznos od 1,15 eura (slovima: jedaneuroipetnaestcenti) od 16. srpnja 2021.

– na iznos od 1,89 eura (slovima: jedaneuroiosamdesetdevetcenti) od 16. kolovoza 2021.

– na iznos od 1,89 eura (slovima: jedaneuroiosamdesetdevetcenti) od 16. rujna 2021.

– na iznos od 1,89 eura (slovima: jedaneuroiosamdesetdevetcenti) od 16. listopada 2021.

– na iznos od 2,50 eura (slovima: dvaeuraipedesetcenti) od 16. studenog 2021.

– na iznos od 2,50 eura (slovima: dvaeuraipedesetcenti) od 16. prosinca 2021. sve do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2025. pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sandre Palinić Čulin, Gajeva 35, Samobor, kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl. br. Ovrv-4461/2022 od 24. siječnja 2023., javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-1538/2022 od 24. siječnja 2023. u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka u iznosu od 16,59 eura (slovima: šesnaesteuraipedesetdevetcenti) s pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 129,86 eura (slovima: stodvadesetdeveteuraiosamdesetšestcenti), sve to u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 200,00 eura (slovima: dvjestoeura) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja 24. siječnja 2023. javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave navedeno u izreci ove presude u kojem je izdao platni nalog za isplatu ukupnog iznosa od 34,47 eura po osnovi dospjelih, a neplaćenih računa za uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog računa, pa do isplate, te je naloženo tuženiku platiti troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 16,59 eura.

2. Tuženik je u roku podnio prigovor u kojemu u cijelosti pobija rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, odnosno pobija osnovanost i visinu utuženog potraživanja te ističe prigovor zastare. Navodi da se utuženo potraživanje odnosi na uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada za vikendicu u mjestu Ugljan, otok Ugljan, Otočkih dragovoljaca 9, a koja vikendica nije u njegovom vlasništvu, stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Dalje navodi da usluga za koju se tereti nije izvršena niti je mogla biti izvršena te da je obračunata cijena neizvršene usluge nejasna i neodređena i u suprotnosti sa važećim propisima. Naime, tuženik, kao ni članovi njegove obitelji u utuženom razdoblju nisu prebivali u vikendici, odnosno istu koriste tijekom godine isključivo u razdoblju ljetnih mjeseci i to prosječno od sredine lipnja do sredine rujna, a koju uslugu plaćaju sukladno pozitivnim propisima. Da bi tužitelj kao davatelj usluge prikupljanja i odvoza otpada istu mogao i izvršiti, potrebno je postojanje otpada. S obzirom da u razdoblju na koje se odnosi utuženi računi otpad nije stvaran niti generiran u kanti tuženika, doista nije jasno koja i kakva je to usluga pružena tuženiku da bi bila i naplaćena. Predlaže pobijano rješenje u cijelosti ukinuti.

3. Rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-168/2023-2 od 29. ožujka 2023., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u svom podnesku od 20. travnja 2023. uređuje tužbeni zahtjev na način da iznose potraživanja usklađuje sa eurima prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 te se očituje na prigovore tuženika predajom dokumentacije kojom ističe aktivnu legitimaciju, odnosno ovlaštenje tužitelja za naplatu odvoza komunalnog otpada, te ističe kako je prigovor tuženika paušalan i ničime argumentiran, te ponesen isključivo sa ciljem odugovlačenja postupka i izbjegavanja evidentno osnovanog potraživanja tužitelja. Nadalje, tužitelj naglašava kako tuženik godinama ne uplaćuje iznose sukladno cjeniku tužitelja već iznose koje on želi, pa samim time je došlo do priznanja dugovanja. Tužitelj također navodi kako se prema tada važećim propisima javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra uslugom od općeg interesa te da javnu uslugu pruža davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada što je nesporno da je ovdje tužitelj kao specijalizirana javna tvrtka osnovana za tu svrhu od strane njezinog vlasnika Grada Zadra. Tužitelj smatra da je Ugovor sklopljen budući da koristi uslugu tužitelja, a što proizlazi iz članka 3. Pravilnika o općim uvjetima isporuke tužitelja. Nadalje navodi, da nitko ne brani tuženiku niti drugim korisnicima pristupiti u prostorije tužitelja i zamijeniti spremnik bilo za manju zapremninu ili zamijeniti postojeći-oštećeni i sl. te kako je tužitelj omogućio i postavio spremnike od 1100 Litara (tzv. kontejneri) na javnoj površini kako bi opet omogućio korištenje usluga. Stoga, nije odlučna količina otpada koja nastane na predmetnoj nekretnini niti da li tuženik redovito odlaže otpad u predmetnoj kanti, svaki je vlasnik nekretnine, obvezan koristiti komunalnu uslugu održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje ili odvoz komunalnog otpada, bez obzira da li nekretnina odnosno njezin vlasnik ima komunalni otpad ili nema. Visina cijene, samim time i tužbenog zahtjeva utvrđuje se cjenikom usluga iz kojeg proizlazi da sezonski korisnici usluga za spremnik zapremnine 240 Litara plaćaju ostatak godine od 5,14 eura. Glede evidencije o preuzetom otpadu ističe se sljedeće: člankom 20. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom određeno je da se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova iz čl. 18. Uredbe. Kao i da strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena javne usluge za količinu predanog miješanog otpada; 2. cijena obvezne minimalne usluge; 3. ugovorne kazne. Dakle, cijenu predmetne javne usluge čine 3 navedene sastavnice. Međutim kako tužitelj kao pružatelj javne usluge još uvijek nije osigurao svu potrebnu tehnologiju u formi uređaja, koje su potrebne za praćenje količine predanog otpada to tužitelj od korisnika usluge potražuje isključivo i samo cijenu obvezne minimalne javne usluge. Tužitelj uz citiranu obveznu minimalnu javnu uslugu formira cijenu javne usluge i temeljem sastavnice količine miješanog predanog otpada, cijena javne usluge bila bi daleko viša negoli je sada.

5. U svom podnesku od 15. rujna 2023. tužitelj navodi kako je odlaganje komunalnog otpada jedna od komunalnih djelatnosti te da visinu cijene i način obračuna i plaćanja komunalnih usluga određuje isporučitelj usluge. Korisnik usluge na području pružanja usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine ili korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge, a činjenica da li je tuženi koristio usluge povremeno nije relevantna za obvezu plaćanja jer se tuženi smatra korisnikom, te je isti imao mogućnost odlaganja otpada u spremnike za otpad od 1100 l koji su postavljeni na javnom mjestu. Korisnik usluge dužan je platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim ako je riječ o obračunskom mjestu na kojem se nekretnina trajno ne koristi. Nadalje, korisnici stambenih prostora koji povremeno koriste svoje nekretnine izjednačeni su po svojim pravima i obvezama s korisnicima koji stalno koriste nekretninu te da se svaka promjena koja se prijavljuje, prihvaća od datuma prijave promjene, te je isključena mogućnost retroaktivnog učinka prijavljene promjene. Prilikom promjene svi dospjeli računi moraju biti plaćeni, a da prilikom konačnog prestanka korištenja javne usluge, korisnik usluge ili vlasnik nekretnine dužan je platiti sve do tada zaprimljene račune i tek tada se može brisati iz evidencije korištenja usluge. Tužitelj dalje navodi kako su tužitelj i tuženik bili u obvezno-pravnom odnosu, te da je tužitelj pružao uslugu odvoza komunalnog otpada tuženom, odnosno izdao mu račune za navedeno, obračunate sukladno važećem Cjeniku, na koje račune tuženik nikada nije podnosio nikakve prigovore, a niti ih je podmirio. Obveza je korisnika usluge da je dužan podnijeti obavijest isporučitelju usluge, tužitelju, o početku korištenja komunalne usluge kao dati potpune i točne podatke potrebne za obračun računa za korištenje usluge. Smatra se da je ugovor o isporuci komunalnih usluga (ugovor o pristupanju) zaključen i u slučajevima kada korisnik nije podnio obavijest, ali koristi komunalnu uslugu.

6. Podneskom od 20. studenog 2023. tužitelj navodi da broj i vrstu spremnika za otpad određuje isporučitelj sukladno uvjetima i mogućnostima odvoza. Struktura cijene javne usluge za količinu predanog miješanog otpada (varijabilni dio), cijena obvezne minimalne usluge (fiksni dio) i cijenu ugovorne kazne. Cilj potpisivanja navedene strukturne cijene bio je da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela “onečišćivač plaća“, a da se tzv. varijabilnim dijelom osigura sama primjena načela “onečišćivač plaća“ što je tužitelj kroz svoje poslovanje i primijenio. Dakle, cijenu predmetne javne usluge čine 3 navedene sastavnice. Međutim, kako je tužitelj kao pružatelj javne usluge sa čipiranjem, odnosno evidencijom odvoza otpada za Općinu Preko započeo tek u 2022. godini, to tužitelj od korisnika usluge potražuje isključivo i samo cijenu obvezne minimalne javne usluge. Tužitelj uz citiranu obveznu minimalnu javnu uslugu formira cijenu javne usluge i temeljem sastavnice količine miješanog predanog otpada, cijena javne usluge bila bi daleko viša negoli je sada.

7. Na ročištu održanom 20. veljače 2024. punomoćnik tuženika je naveo kako je nejasno što je utuženo te predlaže tužitelju da se detaljno očituje a s obzirom na činjenicu da tuženik prema vlastitom nahođenju podmiruje obveze.

8. Tužitelj je u svom podnesku od 29. veljače 2024. dostavio račune koji su utuženi i dostavljeni tuženiku u tada važećoj valuti te izvod otvorenih stavaka tuženika na dan 07. veljače 2022. godine iz kojeg je vidljivo da ukupno dugovanje tuženika u utuženom razdoblju iznosi 34,48 eura. Također je dostavio i karticu kupaca tuženika na kojoj su vidljivi iznosi potraživanja tužitelja, kao i uplate tuženika, a iz čega je vidljivo da je kupac u utuženom razdoblju uplaćivao određeni iznos, ali ti iznosi ne odgovaraju iznosima utvrđenim tada važećim cjenikom. Obzirom na navedeno, dostavljeni računi odnose se na preostale neplaćene iznose za razdoblje iz svakog pojedinog računa, odnosno na svakom računu je naznačen nepodmiren iznos koji tuženik još duguje za to razdoblje.

9. Tuženik u svom podnesku od 13. prosinca 2024. ističe prigovor zastare za cjelokupno potraživanje. Iz izvatka iz poslovnih knjiga nije jasno na što se odnosi utuženi iznosi. Navodi kako i sam tužitelj tvrdi da u razdoblju na koje se potraživanje odnosi isti nije izvršio izmjeru količine otpada koju odvozi jer isto nije bilo tehnički osigurano, odnosno moguće stoga se navodno potraživanje odnosi samo na fiksni dio usluga kao minimalna naknada za odvoz otpada. S obzirom na isto, nejasno je kako su iznosi iz izvatka različiti kada navodno tužitelj samo naplaćuje fiksni dio koji je mjesečno isti osim u sezoni, a tuženik plaća uvijek iste iznose ovisno o periodu godine. Iznos od 5,14 eura koji je prema cjeniku usluge sezonski korisnici plaćaju za ostatak godine kao minimalnu cijenu, tuženik plaća za ostatak godine, dok za sezonu plaća viša. Upravo suprotno proizlazi iz kartice kupaca koju dostavlja tužitelj iz koje je vidljivo da se za uslugu tuženiku svaki mjesec obračunava iznos od 7,64 eura, a koji iznos bi se prema cjeniku i pravilniku tužitelja odnosio na razdoblje ljetnih mjeseci, koji iznos upravo tuženik i plaća. S obzirom na isto nejasno je na što se odnosi potraživanje odnosno tužitelj svoje tvrdnje ne potkrjepljuje niti jednim dokazom iz kojega bi proizlazila visina i način određivanja cijene i dokaz da isto tuženik nije platio. Ujedno se napominje kako tuženik boravi sam u predmetnoj nekretnini stoga nikako ne može napuniti kantu za koju plaća odvoz 2 puta tjedno, no bez obzira na isto iako nema potrebu za istim u tolikom obujmu svejedno isto plaća uredno. Prilikom ljetnih mjeseci tuženik uredno plaća povećanu cijenu, a što je upravo vidljivo iz prometa po računu tuženika. Navodi kako se iz kartice kupaca vidljivo da tužitelj svaki mjesec neosnovano tereti tuženika u iznosu od 7,64 eura i to neovisno o razdoblju godine iako i sam tužitelj priznaje da je tuženik sezonac te da ima obvezu platiti samo fiksni dio u iznosu od 5,14 eura. S obzirom na navedeno vidljivo je kako tužitelj formira cijenu potpuno svojevoljno bez jasnih kriterija kako bi se vidjelo na koji način je obračun vršen i temeljem kojeg akta. Tuženiku nije jasno temeljem kojeg cjenika je tužitelj formirao fiksnu cijenu u iznosu od 5,14 eura te kartice iz koje je vidljivo terećenje tuženika koji nisu usklađeni te su kontradiktorni.

10. Podneskom od 8. siječnja 2025. tužitelj navodi kako su iz kartice kupaca tuženika vidljivi iznosi potraživanja tužitelja, kao i uplate tuženika, a iz čega je vidljivo da je kupac u utuženom razdoblju uplaćivao određene iznose, ali ti iznosi ne odgovaraju iznosima utvrđenim tada važećim cjenikom, te se utuženi računi odnose na preostale neplaćene iznose za razdoblje iz svakog pojedinog računa, odnosno na svakom računu je naznačen nepodmireni iznos koji tuženik još duguje za to razdoblje. Obzirom da tuženik koristi spremnik zapremnine od 120 litara, istome je naplaćena isključivo cijena minimalne javne usluge u iznosu od 7,64 eura, odnosno za srpanj, kolovoz i rujan u iznosu od 9,53 eura, a što proizlazi iz važećeg cjenika. Ponavlja kako nije niti odlučna količina otpada koja nastane na predmetnoj nekretnini niti da li tuženik redovno odlaže otpad u predmetnoj kanti.

11. Tužitelj podneskom od 15. travnja 2025. ističe da dinamiku odvoza, a kako je to navedeno u samom Cjeniku, određuje jedinica lokalne samouprave na području koje se usluga obavlja. Obzirom da tuženik koristi spremnik zapremnine od 120 litara, istome je naplaćena isključivo cijena minimalne javne usluge koja je propisana Cjenikom, i to točkama V. 96. i 97. Cjenika. Cijena minimalne javne usluge ovisi o broju odvoza, a što ovisi o dobu godine te je tuženik kao sezonski korisnik u ljetnim mjesecima, kada se otpad češće odvozi, dužan snositi troškove odvoza 3x tjedno u iznosu od 9,53 eura mjesečno (računi za srpanj, kolovoz i rujan), a u zimskim mjesecima kada se otpad odvozi 2x tjedno u iznosu od 7,64 eura mjesečno.

12. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom i čitanjem izvoda iz otvorenih stavki (list 12 spisa), račun (list 13 spisa), račun (list 39-42 spisa), cjenik (list 62-63 spisa), računi (list 64-68 spisa), kartica kupca (list 69-70 spisa), Pravilnik (list 84- 91 spisa), računi (list 111-114 spisa), kartica kupca (list 115-118), izvod iz otvorenih stavaka (list 119-120 spisa).

13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći savjesno i brižljivo svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan te je valjalo temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog održati na snazi.

14. Svu dokumentaciju koju je sud pročitao cijenio je kao vjerodostojnu.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog otpada za nekretninu za odmor u mjestu Ugljan, otok Ugljan, Otočkih dragovoljaca 9, za studeni 2020. godine te period od siječnja do studenog 2021. godine.

16. Nesporno je među strankama da tuženik nije upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine, ali da istu povremeno, odnosno sezonski (u ljetnim mjesecima) koristi te da je tužitelj pružatelj usluga.

17. Sporno je među strankama je li tuženik u obvezi platiti utuženu naknadu tužitelju s obzirom na tvrdnju tuženika da samo povremeno koristi predmetnu nekretninu i u kojem iznosu te je li nastupila zastara utužene tražbine.

18. Tuženik prigovara pasivnoj legitimaciji jer vikendica nije u njegovom vlasništvu. Dalje navodi da tuženik, kao ni članovi njegove obitelji u utuženom razdoblju nisu prebivali u vikendici, odnosno istu koriste tijekom godine isključivo u razdoblju ljetnih mjeseci i to prosječno od sredine lipnja do sredine rujna, a koju uslugu plaćaju sukladno pozitivnim propisima.

19. Slijedom navedenog ovaj sud je stava da predmetni ugovor o isporuci komunalnih usluga predstavlja adhezijski ugovor sukladno članku 295. ZOO-a, koji po svojoj naravi u potpunosti isključuje mogućnost pregovaranja ugovornih strana odnosno jedna strana određuje sadržaj ugovora (u ovom predmetu tuženik) i nudi ga budućem suugovaratelju (u ovom predmetu tužitelj) koji može samo prihvatiti ugovor u cijelosti ili odbiti njegovo sklapanje te da je isti sklopljen između stranaka. Isto proizlazi iz članaka 1., 2., 3. Pravilnika o općim uvjetima isporuke komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada trgovačkog društva Čistoća d.o.o., Zadar (dalje: Pravilnik), kojim je propisano da su ugovorne strane isporučitelj komunalnih usluga Čistoća d.o.o., Zadar i korisnik usluge korisnik nekretnine na području na kojem isporučitelj obavlja uslugu skupljanja i odvoza komunalnog otpada, a smatra se da je ugovor o isporuci komunalnih usluga zaključen i u slučaju kada korisnik usluge nije podnio obavijest isporučitelju usluge o početku korištenja komunalne usluge, ali koristi komunalnu uslugu. Sud zaključuje da tuženikov prigovor pasivne legitimacije nije osnovan jer je tijekom postupka tuženik naveo da koristi predmetnu nekretninu tijekom ljetnih mjeseci.

20. Ukazuje se da tuženik osporava osnovu i visinu tražbine tužitelja koje se odnose na plaćanje fiksnog dijela usluga jer kako navodi usluga za koju se tereti nije izvršena niti je mogla biti izvršena te da je obračunata cijena neizvršene usluge nejasna i neodređena te u suprotnosti sa važećim propisima. Tuženik sa svojom obitelji vikendicu koristi tijekom godine isključivo u razdoblju ljetnih mjeseci i to prosječno od sredine lipnja do sredine rujna, a koju uslugu plaća sukladno pozitivnim propisima. Dalje navodi da tužitelj tvrdi da u razdoblju na koje se potraživanje odnosi isti nije izvršio izmjeru količine otpada koju odvozi jer isto nije bilo tehnički osigurano, odnosno moguće. Da bi tužitelj kao davatelj usluge prikupljanja i odvoza otpada istu mogao i izvršiti, potrebno je postojanje otpada. S obzirom da u razdoblju na koje se odnose utuženi računi otpad nije stvaran niti generiran u kanti tuženika, doista nije jasno koja i kakva je to usluga pružena tuženiku da bi bila i naplaćena. Tuženik navodi da je nejasno kako su iznosi iz izvatka različiti ako tužitelj samo naplaćuje fiksni dio koji je mjesečno isti osim u sezoni, a tuženik plaća uvijek iste iznose ovisno o periodu godine. Iznos od 5,14 eura koji je prema cjeniku usluge sezonski korisnici plaćaju za ostatak godine kao minimalnu cijenu, tuženik plaća za ostatak godine, dok za sezonu plaća više. Navodi da iz kartice kupaca proizlazi suprotno te da se za uslugu tuženiku svaki mjesec obračunava iznos od 7,64 eura, a koji iznos bi se prema cjeniku i pravilniku tužitelja odnosio na razdoblje ljetnih mjeseci, koji iznos upravo plaća. S obzirom na isto nejasno je na što se odnosi potraživanje, te smatra da tužitelj svoje tvrdnje ne potkrjepljuje niti jednim dokazom iz kojega bi proizlazila visina i način određivanja cijene i dokaz da isto tuženik nije platio.

21. Ukazuje se da su mjerodavni zakoni koji reguliraju područje načina gospodarenja otpadom Zakon o otpadu (NN 178/04, 153/05, 111/06, 110/07, 60/08, 87/09, 94/13, dalje: ZO) i Zakon o gospodarenju otpadom (NN 84/21, 142/23, dalje: ZOGO).

22.1. Odredbom čl. 28. st. 1. ZOGO jedinica lokalne samouprave dužna je na svom području osigurati javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada, i biorazgradivog komunalnog otpada, odvojeno prikupljanje otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada i druge mjere, a što je propisano i čl. 10. ZOGO, gdje je regulirano da izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave i izvršno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba dužno na svom području osigurati uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom. Odredbom čl. 30. st. 1. ZOGO propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Stavkom 2. istog članka određeno je da se javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra uslugom od općeg interesa. Stavkom 5. istog članka propisano je da je korisnik usluge iz stavka 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Stavkom 6. točkom 1. istog članka je propisano da je korisnik usluge iz stavka 4. ovoga članka dužan koristiti javne usluge iz stavka 1. ovoga članka na način sukladan ovom Zakonu i propisnima donesenim na temelju ovoga Zakona te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju ovoga Zakona. Prema čl. 17. st.1. i 2. ZO troškovi gospodarenja otpadom obračunavaju prema kriteriju količine i svojstvu otpada uz primjenu načela »onečišćivač plaća« (načelo prema kojem posjednik otpada snosi sve troškove preventivnih mjera i mjera zbrinjavanja otpada, troškove gospodarenja otpadom koji nisu pokriveni prihodom ostvarenim od prerade otpada te je financijski odgovoran za provedbu preventivnih i sanacijskih mjera zbog štete za okoliš koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad) te da grad i općina za komunalni otpad iz kućanstva kao kriterij količine mogu primijeniti jedinicu mase ili volumen otpada ili broj članova kućanstva. ZOGO prethodno navedene odredbe proširuje na način što u čl. 23. st.1. i čl. 75. navodi da izvorni proizvođač otpada ili sadašnji ili prethodni posjednik otpada dužan snositi troškove gospodarenja otpadom, uključujući troškove gradnje i rada neophodne infrastrukture za gospodarenje otpadom u skladu s načelom »onečišćivač plaća«, a da se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova pružanja javne usluge. Strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge. Kad jedan korisnik usluge samostalno koristi spremnik, udio korisnika usluge u korištenju spremnika je jedan. Kad više korisnika usluge zajednički koriste spremnik, zbroj udjela svih korisnika, određenih međusobnim sporazumom ili prijedlogom davatelja usluge, mora iznositi jedan. Omjer cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti odmjeren na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada.

22.2. Kako ističe Županijski sud u Varaždinu u svojoj odluci Gž-461/07-2 od 4. lipnja 2007. da “se u konkretnom slučaju ne radi o ugovornom odnosu u kojem činidba i protučinidba moraju biti jednake, već se radi o obvezi tuženika, utemeljenoj na propisima, konkretno citiranoj Odluci, a plaća tužitelju uslugu sakupljanja i odvoza komunalnog otpada, stoga nije ni odlučno, a na što upućuje tuženik svojom žalbom, da li tuženik ima velike ili male količine otpada. Naime, kako je iz citiranih odredaba navedene Odluke razvidno da je tuženik dužan pridržavati se uvjeta određenih Odlukom, te je bez obzira na količinu otpada koji nastane u njegovom kućanstvu, u obvezi platiti odvoz smeća dva puta mjesečno, a što nedvojbeno tuženik nije učinio, smatrajući da, budući da ne stavlja kante za otpad, nije dužan plaćati naknadu za komunalne usluge, ovaj sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbe materijalnog prava, obvezavši tuženika na isplatu potraživanih iznosa.“ Sud je istog stajališta kao i Županijski sud. Kao što je obrazloženo pod točkom 19. tuženik ima status korisnika usluge isporuke komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada te je sa pružateljem usluge, tužiteljem, u ugovornom odnosu. Prilikom obračuna cijene, u obzir se ne uzima samo količina predanog miješanog otpada od strane korisnika usluge, nego se mora uzeti i osiguranje obavljanja javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način jer sakupljanje, prijevoz i obrada predmeta i/ili tvari koji se mogu smatrati otpadom nužni su u svrhu zaštite javnog interesa. Slijedom navedenog proizlazi da je usluga prikupljanja komunalnog otpada javna usluga i to usluga od općeg interesa koju organizira jedinica lokalne samouprave. Proizlazi i da je svaki korisnik nekretnine na području jedinice lokalne samouprave korisnik navedene usluge te ju je dužan koristiti i to pod uvjetima koji su određeni u ZOGO i podzakonskim propisima i općim aktima donesenima na temelju istog.

22.3. Tuženik netočno tumači cjenik tužitelja (list 62-63 spisa) jer iznos koji on paušalno podmiruje odnosi se za kontinuirano prikupljanje miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada za kućanstva za Grad Zadar, a ne za općinu Preko kojoj predmetna nekretnina pripada jer se radi o odvozu otpada s otoka Ugljana. Nadalje, obračun komunalne nakade vrši se prema cjeniku za spremnik zapremnine 120 litara ili zajednički spremnik za miješani komunalni otpad, a ne spremniku zapremnine 80 litara kako tuženik smatra. Cjenikom tužitelja točka V. 112. određeno je da sezonski korisnici usluge za kontinuirano prikupljanje miješanog komunalnog otpada za kućanstva (s mogućnošću odvoza 1-3x tjedno) za Općinu Preko imaju mogućnost korištenja spremnika zapremnine 120 litara za miješani komunalni otpad i/ili zajednički spremnik. Navedeno je da cijena obvezne minimalne javne usluge za individualne i zajedničke spremnike svih zapremnina za sezonske korisnike usluga u periodu siječanj-lipanj te listopad-prosinac iznosi 5,14 eura. Tijekom ljetne sezone, odnosno u periodu srpanj-rujan, neovisno radi li se o spremniku zapremnine 120 litara za miješani komunalni otpad i/ili zajedničkom spremniku, cijena izvršene usluge ovisit će o količini odvoza, odnosno, ako se otpad odvozi 2x tjedno prema točkama V. 96. i 108., tada cijena iznosi 7,64 eura; ako se otpad odvozio 3x tjedno prema točkama V. 97. i 109., tada cijena iznosi 9,53 eura. Dinamiku odvoza otpada, tuženik je obrazložio podneskom od 15. travnja 2025. (točka 11. obrazloženja), čije obrazloženje sud cijeni životnim i logičnim i na zakonu utemeljenim.

23. Odredba Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 94/2013, 73/2017, 14/2019, 98/2019, 84/2021, dalje: ZOGO) u čl. 30. st. 1. određuje da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, u st. 4 istog Zakona određuje da javnu uslugu iz stavka 1. ovoga članka pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: davatelj usluge), a st. 5. istog članka određuje da korisnik usluge iz stavka 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

24. Nadalje, odredbom čl. 30. st. 6. t. 3. ZOGO-a propisano je da je korisnik usluge dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada koji je predao davatelju otpada u obračunskom razdoblju: masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika (jedan od dva kriterija ovlašteno je odabrati predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave u skladu s čl. 30. st. 7. ZOGO-a).

25. U predmetima broj: U-II-2492/2017 i U-II-5076/2017 Ustavni sud RH-e broj: U-III-6143/2016 od 22. ožujka 2017. Ustavni sud je potvrdio je stajalište Visokog upravnog suda prema kojem ZOGO ne propisuje mogućnost naplate usluge koja stvarno nije pružena. U tim odlukama Ustavni sud odbio je ustavnu tužbu u dijelu u kojem je presudom Visokog upravnog suda ukinut čl. 24. Odluke lokalne jedinice, koja je bila predmet ocjene, a koji se članak odnosio na to da su vlasnici neuseljenih stambenih i poslovnih prostora dužni davatelju usluge plaćati naknadu za prijevoz miješanog komunalnog otpada po posebnoj cijeni određenoj cjenikom davatelja usluga, te je u tom kontekstu prihvatio stajalište Visokog upravnog suda da ZOGO ne propisuje mogućnost naplate usluge koja stvarno nije pružena, kada se radi o vlasnicima (korisnicima javne usluge) neuseljenih stambenih i poslovnih prostora i njihovoj obvezi plaćanja određene cijene (a u stambenim i poslovnim prostorima ne nastaje niti može nastati miješani komunalni otpad.), a jednak stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-101/2023-2 od 14. veljače 2023.

26. Osobito se ukazuje da iz čl. 2. st. 1. Pravilnika o općim uvjetima isporuke komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada (list 84-91 spisa) proizlazi da je isporučitelj usluga tužitelj, a iz st. 2. stog čl. proizlazi da je je korisnik komunalne usluge fizička osoba koja je korisnik nekretnine na području na kojem isporučitelj obavlja uslugu. Slijedom navedenog, nesporno je da tužitelj pruža uslugu za područje Općine Preko, a kako je naprijed izneseno tuženik je korisnik nekretnine na području Općine Preko, jer to proizlazi iz čl. 3. st. 4. Pravilnika. Naime, tuženik priznaje da koristi uslugu tužitelja i plaća dio računa, pa ovaj sud zaključuje da je tuženik korisnik komunalne usluge te je dužan plaćati cijenu usluge utvrđenu cjenikom kako to određuje čl. 18. st. 1. Pravilnika. Valja reći da tuženik tijekom postupka nije dokazao da se radi o neuseljenom stambenom prostoru.

27. Također valja reći da nije osnovan prigovor zastare jer za ovakovu vrstu usluge ZOO u čl. 232. st. 1. toč. 3. predviđa jednogodišnji rok zastare, međutim, kako je dospijeće najstarijeg računa 16. ožujka 2021. a prijedlog za ovrhu podnesen je 7. veljače 2022. to je razvidno da je prijedlog za ovrhu podnesen unutar zastarnog roka od godinu dana, dakle navedeni prigovor zastare u cijelosti je neosnovan. Ukazuje se da sve ostale utužene tražbine imaju dospijeće poslije 16. ožujka 2021. slijedom navedenog ni preostale utužene tražbine nisu zastarjele.

28. Imajući u vidu citirane propise te nesporne činjenice sud zaključuje da tuženik neosnovano osporava opstojnost obveze za naplatu i visinu naknade kojom ga tereti tužitelj te je tuženik dužan tužitelju, kao isporučitelju usluge, platiti naknadu za usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada.

29. U konkretnom slučaju temeljem isprava koje je tužitelj podnio utvrđeno je postojanje i visina njegove tražbine, dok tuženik nije dokazao nepostojanje pravne osnove za nepodmirenje tuženikove tražbine, a na njemu leži teret dokaza te okolnosti.

30. Slijedom navedenog, a nakon provedenog uvida u isprave koje je tužitelj dostavio, utvrđena je osnovanost i visina njegovog zahtjeva, pa je sud u točki I. izreke presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo da plati iznos glavnice koja se na neplaćene komunalne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada u ukupnom iznosu od 34,48 eura s pripadajućim kamatama koje teku na svaki iznos od dospijeća kako ga je naznačio tužitelj a sve sukladno čl. 20. Pravilnika.

31. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), a o primjeni kamatnih stopa na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a iste počinju teći od dana dospijeća pojedinog računa.

32. U toč. II. izreke presude ovaj sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Karla Frkovića iz Samobora, kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv-24160/2022, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-1332/2022 od 12. siječnja 2023., i to u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 eura s pripadajućim kamatama. Naime, odredbom članka 164. stavak 4. ZPP, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

33. Stoga je valjalo, temeljem čl. 451. st. 3. ZPP koji određuje da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, djelomično održati platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na snazi, sud platni nalog u cijelosti se održava na snazi kako je to navedeno u točki I. izreke.

34. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužitelju su priznati troškovi sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i to jednokratna nagrada sukladno Tbr. 7.9 Tarife u iznosu od 100,00 EUR, javnobilježničke nagrada (PDV uključen) u iznosu od 16,59 eura, sudska pristojba na presudu u iznosu od 13,27 EUR, te je naloženo nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 129,86 EUR, a kako je to navedeno u toč. II. izreke.

35. S obzirom na to da je tuženik u cijelosti izgubio u parnici, sud je ocijenio njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u cijelosti neosnovanim (toka III. izreke).

36. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Sudac:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.