Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Virovitica, Tomaša Masaryka 8
Poslovni broj: K-206/2024-93
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, po sutkinji tog suda Marini Kovačević, kao predsjednici vijeća, uz sudjelovanje sudaca porotnika Marije Oklopčić i Slavice Šmolc, te zapisničarke Dušice Špiranec, u kaznenom predmetu protiv 1. okr. BH, kojeg brani braniteljica po službenoj dužnosti Snježana Markulin Moslavac, odvjetnica iz Virovitice i 2. okr. ŽH, kojeg brani braniteljica po službenoj dužnosti Martina Pušić, odvjetnica iz Virovitice, zbog kaznenog djela iz čl. 106. st. 1. Kaznenog zakona, povodom optužnice ODO u Virovitici br. KOmp-DO- 2/2024-1 od 16. srpnja 2024, na raspravi održanoj dana 26. rujna 2025. u nazočnosti zamjenice ODO u Virovitici ĆH, 1. okr., braniteljice po službenoj dužnosti 1. okr., 2. okr., braniteljice po službenoj dužnosti 2. okr. i ošt. AH, dana 30. rujna 2025. objavio i
p r e s u d i o j e
1. okr. BH, sin RH i VH, rođen **.**.2004. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom, nezaposlen, bez primanja, živi u izvanbračnoj zajednici, otac dvoje maloljetne djece, bez imovine, bez čina i odlikovanja, neosuđivan, ne vodi se drugi postupak,
i
2. okr. ŽH, sin CH i TH, rođ. TH, rođen **.**.1987. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom, radnik, zaposlen u tvrtki "Bajb" u gradu Pfarhikrhen u Njemačkoj, s mjesečnim primanjima od 4.000,00 eura, oženjen, otac sedmero maloljetne djece, bez imovine, bez čina i odlikovanja, osuđivan presudom AG Eggenfeldena (Republika Njemačka), broj 1 Cs 410 Js 11442/20 od 5. svibnja 2020., pravomoćna 17. srpnja 2020. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, novčanom kaznom, ne vodi se drugi postupak,
k r i v i s u
I.
što su:
od 8. ožujka 2024. do 17. lipnja 2024., u Virovitici i Čačincima u Republici Hrvatskoj i Njemačkoj, zajednički i dogovorno, u cilju iskorištavanja rada AH uspostavom ropstva i ropstvu sličnog odnosa, dana 8. ožujka 2024. neistinito mu predočili da će ga počastiti pićem u što im je AH povjerovao te je, ne sumnjajući u istinitost njihovih navoda, pošao s njima, da bi ga umjesto u ugostiteljski objekt, odvezli osobnim vozilom u kuću u [adresa], gdje je 2. okrivljeni ŽH odmah po ulasku zaključao ulazna vrata te zajedno sa svojom suprugom JH naredio mu da na papir napiše i potpiše da dobrovoljno ostaje s njima, pri tome ga je 1. okrivljeni BH strašio riječima: „Polomit ću ti ruke i noge ako ne budeš pisao.“, kao i 2. okrivljeni ŽH koji ga je strašio govoreći mu: „Dobit ćeš metak u glavu, propucat ću te ako pokušaš pobjeći“, nakon čega je odveden u kuću u [adresa], gdje je morao izvoditi građevinske radove na adaptaciji kuće, dok je odlazio u trgovinu uvijek bi ga netko pratio kako ne bi mogao pobjeći, gotovo svakodnevno je obavljao razne kućanske poslove poslove poput bacanja smeća, čišćenja kuće, čišćenja dvorišta, sakupljanja izmeta, pri čemu je gotovo uvijek bio nadgledan od strane ukućana, dok su dvorišna vrata bila zaključana kao i kuća, dok on nije imao pristup ključu, za vrijeme boravka u Virovitici imao je na raspolaganju mobitel, ali mu je 2. okrivljeni ŽH zabranio javljanje, u jednom je navratu policija došla u kuću kada mu je 2. okrivljeni ŽH rekao da policijskim službenicima mora reći da tu radi dobrovoljno, što je i učinio, nakon čega su ga 1. i 2. okrivljeni zajedno s JH, po odlasku policije, verbalno „napali“ prigovarajući mu da su s njim uvijek nekakvi problemi, da to tako više ne može i da će morati drugačije postupati, poslije boravaka od oko šest dana u Virovitici, 2. okrivljeni ŽH ga je odvezao u Njemačku, mjesto Romhild, gdje je došao zajedno s 1. okrivljenim BH i JH, i to u obiteljsku kuću 2. okrivljenog ŽH, te je JH odmah po dolasku zatražila da preda mobilni telefon navodeći kao razlog da je to da ne napravi neku glupost, koji mobitel joj je predao, kao i što su mu 2. okrivljeni ŽH i JH zabranili komunikaciju s drugim radnikom EH koji je također boravio u kući; u Njemačkoj je nastavio s obavljanjem raznih kućanskih poslova, tijekom kojih poslova je gotovo uvijek bio nadgledan, a JH mu je tijekom boravka često znala reći da će si sam iskopati rupu i da će ga zatrpati ako pobjegne, 1. okrivljeni BH ga je učestalo pratio dok je bio u Njemačkoj tražeći da radi sve poslove te ga je, ako ne bi bio zadovoljan, znao odgurnuti govoreći mu: „Brže to malo šepavi“, kao i što mu je govorio da će ga propucati ako bude radio probleme ili ako pokuša pobjeći, 2. okrivljeni ŽH ga je tjerao na rad te mu govorio da će mu polomiti ruke i noge, a jednom prilikom ga je JH optužila da je razgovarao s EH pri tome ga udarajući torbicom, 2. okrivljeni ŽH mu je predočio da ga je policija tražila u Republici Hrvatskoj te mu je dao mobitel tražeći od njega da nazove policijskog službenika i kaže da je sve u redu i da se nalazi u Zagrebu što je i učinio, prije oko tri tjedna mu je 2. okrivljeni ŽH rekao da mu zbog posla treba osobna iskaznica zbog čega da moraju otići u Republiku Hrvatsku riješiti osobne dokumente pri čemu je naglasio da ne ide kod HH kod koje osobe mu je ostala osobna iskaznica, već da na policiji prijavi gubitak osobne iskaznice, kao i što mu je prije polaska ponovio nekoliko puta: „Nemoj slučajno pobjeći kada dođemo u Hrvatsku, nemoj praviti probleme, ako pokušaš pobjeći propucat ću te, dosta mi je više tih prijava“, po dolasku u Republiku Hrvatsku prespavali su u Vrbovcu gdje im se priključio 1. okrivljeni BH koji mu je također tada više puta rekao da će mu polomiti ruke i noge ako pokuša pobjeći, kada su stigli u prostorije policijske postaje u Orahovici, u trenutku kada su ga odmaknuli od 2. okrivljenog ŽH, koji je s njim došao, odlučio je sve prijaviti,
II. dakle, prijetnjom, obmanom i prijevarom vrbovali, prevezli, primili osobu i prenosili nadzor nad osobom, radi iskorištavanja njezina rada putem prisilnog rada i služenja uspostavom ropstva ili njemu sličnog odnosa,
III. čime su 1. okr. BH i 2. okr. ŽH počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva - trgovanjem ljudima, opisano i kažnjivo po čl. 106. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21,114/22, 114/23 i 36/24 – dalje KZ/11),
IV. pa stoga sud za isto djelo, temeljem citiranih zakonskih propisa,
1. okr. BH
osuđuje
na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
V. Temeljem čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora 1. okr. BH uračunava se vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 17. lipnja 2024. od 18,47 sati do 17. srpnja 2024. godine.
VI. 2. okr. ŽH
osuđuje
na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
VII. Temeljem čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora 2. okr. ŽH uračunava se vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 17. lipnja 204. od 18,47 sati do 17. srpnja 2024. godine.
X. Temeljem čl. 148. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje ZKP/08) 1. okr. BH i 2. okr. ŽH su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 u iznosu od 475,78 EUR - SVAKI, te platiti paušalnu svotu u iznosu od 200,00 EUR – SVAKI, u roku od 8 dana, kao i nagradu i nužne izdatke braniteljice po službenoj dužnosti 1. okr. BH odvjetnice Snježane Markulin Moslavac iz Virovitice i nagradu i nužne izdatke braniteljice po službenoj dužnosti 2. okr. ŽH Halilovića odvjetnice Martine Pušić iz Virovitice, o čemu će sud donijeti zasebna rješenja.
Obrazloženje
1. ODO u Virovitici podnijelo je sudu optužnicu posl. br. KOmp-DO-2/2024-1 od 16. srpnja 2024. godine protiv 1. okr. BH i 2. okr. ŽH, zbog počinjenja kaznenog djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva - trgovanjem ljudima, opisano i kažnjivo po čl. 106. st. 1. KZ/11.
2. Očitujući se o krivnji 1. okr. BH i 2. okr. ŽH su izjavili da se ne smatraju krivima za djelo koje im je stavljeno na teret.
3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze saslušanjem ošt. AH u svojstvu svjedoka (137-142, 217-221, 441-442), svjedoka TH (252-253), HH (253-254), OH (255-256), ZH (257), KH (257-258), IH (261-262), DH (263-264), ZH (367-369), SH (369-371), JH (371- 373), EH (398-401), izvršen je uvid u pisane dokaze i to u izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku pol. jedinicu za 2. okr. ŽH (12-18) i za 1. okr. BH (21-25), izvršen je uvid u ispis dojave PP Virovitica (51-52), u službenu zabilješku PP Orahovica (55), u dopis PP Orahovica (117), uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju ošt. (137-145), zapisnik o ispitivanju svjedoka HH (146-148), iskaz ošt. AH (217-221), iskaz svjedokinje TH (252-253), svjedoka HH (253-255), svjedoka OH (255-256), svjedoka ZH (257), svjedoka KH (257-259), svjedokinje IH (261-262), svjedoka DH (263-264), svjedoka ZH (367-369), svjedoka SH (369-371), svjedokinje JH (371-373), svjedoka EH (398-401), izvršen je uvid u izjavu ošt. AH (278-279), pročitan je nalaz i mišljenje vještakinje psihijatrijske struke BHM (298-309), izvršen je uvid u ovosudni zapisnik posl. br. K-54/2025-4 od 22. svibnja 2025. sa izjavom ošt. (328-335), u fotografije (404-410), u ovosudnu nepravomoćnu presudu posl. br. K-359/2021-63 od 30. listopada 2023., pročitan je zapisnik o ispitivanju osumnjičenika BH sastavljen kod PP Orahovica od 18. lipnja 2024. broj K-29/24, zapisnik o ispitivanju okrivljenika BH sastavljen kod ODO u Virovitici 19. lipnja 2024. broj KPmp-DO-9/2024-11, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika ŽH sastavljen kod PP Orahovica od 18. lipnja 2024. broj K-29/24 i zapisnik o ispitivanju okrivljenika ŽH sastavljen kod ODO u Virovitici 19. lipnja 2024. broj KPmp-DO-9/2024-8, reproducirane su DVD snimke istih ispitivanja, izvršen je uvid u izvod iz KE za 1. i 2. okr. i ispitani 1. i 2. okrivljenici.
4. Nesporno u ovom postupku je da je ošt. AH u inkriminiranom vremenskom periodu od 8. ožujka 2024. do 17. lipnja 2024. boravio kod 2. okr. ŽH zajedno sa 2. okr. obitelji u [adresa] i Republici Njemačkoj, kojim prilikama je 1. okr. BH dolazio u posjete kod 2. okr., te zajedno sa 2. okr. i ošt. AH boravio u [adresa].
5. Sporno u ovom postupku je da li su 1. okr. BH i 2. okr. ŽH počinili kaznena djela kako im se to optužnicom stavlja na teret.
6. Oštećeni AH iskazao je da se dana 08.03.2024. u večernjim satima nalazio kod svoje kuće u [adresa], kada je kod ošt. kući došao ŽH sa svojim nećakom BH. ŽH ga je pozvao da odu na piće i popričaju, a što je ošt. prihvatio, te je skupa s njima dvojicom sjeo u osobni automobil marke Mercedes, crne boje, S klase, njemačkih registarskih oznaka, kojim je upravljao ŽH. Ošt. AH ŽH pozna više godina budući da je isti živio u [adresa], dok BH baš i ne pozna, već samo zna da mu je ŽH stric. Navedenog dana ŽH ih nije odvezao u ug. objekt nego ih je odvezao u 1. okr. kuću u [adresa], gdje je po ulasku u kuću odmah zaključao ulazna vrata kuće. U kući je osim njih bila i Ševkova supruga JH sa njihovo petero djece, te Ševkova majka TH. Tamo je sjeo za stol u kuhinji, ŽH mu je rekao evo ti rakijica i dao mu čašu sa 2 dcl rakije, a potom su mu ŽH i JH rekli evo ti papir i sada ćeš pisati šta ti mi kažemo. JH je stavila na stol pred ošt. čisti papir A4 formata i kemijsku olovku. Na to je ošt. upitao što je to, da li je nekakva šala, na što mu je ŽH rekao piši. Tada mu se obratio BH koji mu je zaprijetio riječima: „polomit ću ti ruke i noge ako ne budeš pisao”, a na to se nadovezao i ŽH koji mu je takoder zaprijetio riječima: „dobit ćeš metak u glavu, propucat ću te ako pokušaš pobjeći”. Tada je u strahu uzeo kemijsku u ruku i pisao što mu je JH diktirala: „ja AH dobrovoljno ostajem s njima, gdje god oni idu da on mora ići s njima", ostalog teksta se ne sjeća, a isto je ovjerio svojim potpisom. Nakon toga je ŽH rekao da svi idu spavati i rekao mu da ode u sobu na katu spavati, da ujutro rano ustaju i idu u [adresa] te je ošt. otišao u sobu spavati. Tijekom noći nije mogao pobjeći iz kuće jer je ista bila zaključana i nije bilo ključa, dok se soba u kojoj je spavao nalazila na katu kuće te se bojao i nije pokušavao izaći iz kuće. Bojao se i bježati jer ima problema sa nogom jer mu je kuk iskočio i desna noga mu je kraća još od 15 godine života te jako šepa dok hoda. Ujutro oko 08,00 - 08,30 sati ŽH ga je probudio te je skupa sa njegovom suprugom JH, njihovih petero djece i BH navedenim automobilom odvezen u [adresa], na adresu [adresa], gdje ŽH posjeduje kuću koja je u adaptaciji. Koliko zna ŽH je tu kuću kupio 2023. godine, a tamo je zatekao i osobu po imenu EH, ostali podaci su mu nepoznati, samo zna da je iz mjesta Budimci, kod Podgorača i da je star otprilike 50 godina. Isti je izvodio građevinske radove u vidu žbukanja, lijepljenja pločica, stavljanja laminata i sl. Ošt. je morao raditi pomoćne poslove čišćenja dvorišta, bacanja smeća i sl., a koje poslove nije želio raditi, ali je u strahu isto bespogovorno radio. Novac nije tražio, a ŽH bi mu svakih nekoliko dana, tri do četiri dana, davao po 10-20 eura na ruke s kojim novcem si je kupovao vino i cigarete kao i hranu jer dok je boravio kod njih u [adresa] nije imao obrok s njima. U trgovinu nije mogao sam odlaziti već bi uvijek netko išao sa ošt., bilo da je to najstariji Ševkov sin B ili BH, ali nisu dopuštali da sam ode kako ne bi mogao pobjeći. Kada je obavljao kućanske poslove i poslove po dvorištu uvijek bi ga netko od njih nadgledao, bilo da je to Ševkova majka TH, supruga JH ili nećak BH. Poslovi koje je obavljao bili su razni od bacanja smeća iz kuće, čišćenja kuće, čišćenja dvorišta, sakupljao je izmet od djece koja su vršila nuždu svud po dvorištu. Navedene poslove je obavljao svakodnevno te kada ih je obavljao po dvorištu vrata od ulazne ograde su uvijek bila zaključana te je netko od ukućana uvijek bio pored ošt. i nadgledao ošt. rad i ošt. kretanje. Isto tako kada bi se nalazili unutar kuće neki od ukućana bi bio pored ošt. dok bi u večernjim i noćnim satima kuća bila zaključana, a ključ bi se nalazio kod nekog od ukućana. Kroz razgovor sa EH nije stekao dojam da je on tamo prisilno. Rekao mu je da je došao raditi za novce, a vidio je da mu ŽH isplaćuje novac na ruke kao i ošt., ali je EH mogao i sam otići do trgovine, odnosno bez da ga netko prati od ukućana. Za vrijeme boravka u [adresa] koji je trajao šest dana, cijelo vrijeme je imao svoj mobitel na korištenju ali mu je ŽH rekao da se nikome ne javlja te se u strahu nije nikome niti htio javiti. Jedan dan je policija došla u kuću, a kada je ŽH prvi vidio da dolazi policija odmah mu je rekao da mora reći da je došao raditi na čišćenju dvorišta i da je tu kod njih dragovoljno, a što je i rekao policijskom službeniku prilikom razgovora jer je isti po dolasku tražio ošt. za razgovor. Nakon toga su policajci otišli. U strahu im nije rekao da je tamo prisilno, a kada su otišli odmah su ga ŽH, BH i JH verbalno napali, te je ŽH i galamio, da sa njim (ošt.) uvijek nekakvi problemi, da to tako više ne ide, da će morati drugačije postupati i sl. Pri tome je mislio na to da je zbog ošt. došla policija na adresu. Nakon 6 dana u [adresa], misli da je bio vikend, ŽH ga je odvezao u Njemačku, mjesto Romhild, gdje ŽH posjeduje veliku kuću s okućnicom i koja je takoder u adaptaciji. Išao je s njim i njegovom suprugom i djecom u Ševkovom osobnom automobilu, Mercedesu dok su BH, TH, EH i najstariji Ševkov sin B u [adresa] došli taxi vozilom. U Njemačku su ga odvezli bez osobnih dokumenata jer je ošt. osobna iskaznica ostala u [adresa] kod HH. Po dolasku u [adresa] JH je od ošt. i EH odmah zatražila da predaju svoje mobitele kako je navela „da ne naprave neku glupost”, a što su i učinili. Predao joj je svoj mobitel marke Samsung, model Galaxy S6 +, sa sim karticom pozivnog broja [broj SIM kartice]. Tada su im ŽH i JH zabranili da međusobno komuniciraju kako ne bi razgovarali o bijegu. U Njemačkoj je nastavio raditi razne kućanske poslove, kao i u [adresa], čupao je travu oko kuće, čistio septičku jamu sa kantama jer je pumpa za istu bila pokvarena. EH je obavljao građevinske poslove. ŽH mu je govorio da će mu to sve platiti dok malo stane na noge i neka se strpi, a ošt. novac nije niti tražio niti je to želio raditi. U Njemačkoj je obavljao poslove kao i u [adresa] uglavnom čišćenja i spremanja kuće i dvorišta, a njegov rad je uvijek nadgledao netko od ukućana te je svakih 4 do 5 dana od ŽH na ruke dobivao 10-20 eura koje novce je trošio na hranu, piće i cigarete dok ga je u trgovinu uvijek pratio ili Ševkov najstariji sin B ili BH. Za vrijeme boravka u Njemačkoj, unazad oko 3 tj., JH mu je učestalo prijetila govoreći mu: "da će si sam iskopati rupu i da će ga zatrpati ako pobjegne”. BH ga je stalno pratio dok je bio u Njemačkoj i tjerao ga da radi sve poslove koje je za njih obavljao, a ako nije bio zadovoljan kojom brzinom je radio znao ga je rukama odgurnuti i govorio mu je „brže to malo šepavi”. Prijetio mu je da će ga propucati ako bude radio probleme ili ako pokuša pobjeći, a ošt. se bojao pobjeći jer nije imao dokumente da ode na policiju u Njemačkoj. Nakon što je BH otišao u Hrvatsku, nakon nekoliko tjedana ŽH ga je tjerao da radi i prijetio mu da će mu polomiti noge i ruke, a što je učestalo ponavljao . Sa EH nije smio komunicirati niti u Hrvatskoj niti u Njemačkoj, a jednom prilikom u Njemačkoj je išao po svoje stvari gore na kat kod kupaone i kada je sišao sa kata TH ga je udarila torbicom i rekla mu „šta si pričo s čovjekom” jer je mislila da je pričao sa EH koji je spavao u sobi na katu dok je ošt. spavao u sobi u prizemlju. Prije oko tri tjedna ŽH mu je rekao da mu je njegova majka TH, a koja se u međuvremenu vratila kući u [adresa], rekla da je policija bila tražiti ošt. te mu je dao ošt. mobitel i rekao mu da nazove nekoga od policajaca ako ima broj i da kaže da je u Zagrebu i da je sve u redu, da nema nikakvih problema. Budući da ima memoriran broj mobitela policijskog službenika DH istoga je tada nazvao i rekao mu to što mu je ŽH rekao da kaže. ŽH mu je rekao da mu je našao posao u Njemačkoj kao čistač na 3-4 sata i da mu treba osobna iskaznica. Potom mu je rekao da idu u Hrvatsku rješavati osobne dokumente, budući da je i njemu istekla osobna iskaznica. ŽH je rekao da ne ide kod HH, osobe kod koje je ošt. ostala osobna iskaznica i kod koje je radio prije ovoga događaja, već da u policiji prijavi da je izgubio osobnu iskaznicu i izradi si novu osobnu iskaznicu. Isto tako, tom prilikom mu je i zaprijetio riječima: „nemoj slučajno pobjeći kada dođemo u Hrvatsku, nemoj praviti probleme, ako pokušaš pobjeći propucat ću te, dosta mi je više tih prijava". Prije polaska to mu je ponovio nekoliko puta, kao i za vrijeme putovanja od Njemačke za Hrvatsku. U RH su stigli u subotu 15.06.2024. u večernjim satima. ŽH i ošt. su sami putovali za Hrvatsku te su putem stali u mjesto [adresa], gdje stanuje BH, te su tamo i prenoćili, nakon čega su u jutarnjim satima nastavili put za [adresa], a BH je pošao s njima. U [adresa] su boravili jednu noć te su prespavali, a dana 17.06.2024. su krenuli za [adresa] i [adresa] oko 08,00 sati. U automobilu je bio sa ŽH, koji je vozio, njegovom majkom TH i BH. Tom prilikom, misli oko [adresa], ŽH mu je ponovno zaprijetio da će ga propucati ako slučajno pobjegne, a na to se BH nadovezao i uputio prijetnju riječima: „polomiti ću ti ruke i noge ako pokušaš pobjeći”, a što mu je ponovio više puta. Nakon što su došli u Orahovicu u prostorije policijske postaje te kada su ga odmaknuli od ŽH koji je sa ošt. došao, odlučio je prijaviti cjelokupni događaj. Smatra da su ga ŽH i njegova obitelj protupravno držali i oduzeli mu osobnu slobodu. Od straha se nije usudio pobjeći ili reći bilo kome da je tamo protivno svojoj volji, odnosno pod prisilom. Protiv svoje volje je radio i izvršavao sve poslove u kući i oko kuće u strahu od ŽH i BH. Prijetnje koje su mu upućivali smatra ozbiljnim i iste su ga uznemirile i ustrašile, te izazvale bojazan za vlastiti život . Tijekom mjeseca ožujka 2023. Ž po prezimenu Ć, koji stanuje u [adresa] i koji se bavi građevinskim radovima, upitao ga je da li želi raditi i dodatno zaraditi, na što je pristao. Tada je skupa s A počeo raditi kod ŽH. Za prvi dan su se dogovorili za dnevnicu od 20 eura, koju mu je odmah taj dan isplatio u gotovini na ruke. Potom, nakon nekoliko dana, mu je ponudio da ostane prespavati kako ne bi morao putovati svaki dan, budući da je MH dovozio i odvozio svaki radni dan, na što je pristao. Tamo se tada zadržao oko 3,5 mjeseca, od čega je oko 2 tjedna s njima bio u Njemačkoj u kući ali nije znao da ide u Njemačku jer mu je ŽH rekao da sjedne u auto i da idu u [adresa] ali on je krenuo na drugu stranu, odnosno prema Pitomači. Kada su došli u Njemačku nisu mu upućivali nikakve prijetnje i sl., ali mu je takoder ŽH oduzeo mobitel, dok mu je ostavio tablet bez sim kartice. Tom prilikom je uspio otići od njih jer ga je Ševkova majka TH upitala da li želi ostati s njima ili želi otići, na što joj je rekao da želi otići te mu je ona pozvala taxi u [adresa], platila isti, te ga je taxi dovezao kući u [adresa] na adresu prebivališta. Nakon 10-tak minuta kod ošt. je došao ŽH sa suprugom JH i dozivao ga, ali se ošt. nije htio javiti, nakon čega je otišao te istoga nije vidio od gore navedenoga dana i događaja do 08.03.2024. Samo je po njegovu odlasku otišao u policijsku postaju prijaviti da mu ŽH ne želi vratiti mobitel, međutim nije želio reći što je sve bilo, već je samo želio povratak mobitela, te mu je tada vraćen njegov mobitel.
6.1. Nadopunjujući svoj iskaz na zapisniku suda ošt. AH iskazao je da mu je 2. okr. ŽH znao svaka 3-4 dana dati nekih 10-20 EUR da si kupi kruh, salamu, vino i ponekad cigarete. Ponekad je i dobivao kuhano jelo, ponekad bi 2. okr. donio hranu, međutim rijetko, Kroz dan radio je nekih pola dana i to koliko je mogao npr. 2-3 sata radi, pa je stao i odmorio, pa nastavio ponovno s radom, mogao bi reći da je radno vrijeme bilo od nekih 10,00 ili 10,30 sati pa do nekih 15 sati. Naime, radio je koliko je mogao jer je bolestan na nogu. Nije znao da će ga odvesti u Njemačku. U [adresa] je imao 6 dana svoj mobitel, no nije smio slati SMS poruke niti zvati, morao je imati pojačane tonove, jer su mu zaprijetili da ukoliko nekom pošalje SMS poruku njima mora to pokazati. 2. okr. ŽH i njegova supruga GH, a i EH pregledavali su mu mobitel. BH nije pregledavao njegov mobitel. Preko noći je mobitel morao držati na stolu u kuhinji gdje je spavao. EH i ošt. su zajedno spavali na madracu u kuhinji. Kroz dan mu je mobitel bio non stop u džepu. Internet mu je bio uključen na mobitelu stalno, no nije se smio javiti na isti mobitel, mobitel mu je stalno zvonio no nije se smio javiti. Tako ga je zvao i HH, ali ni njemu se nije smio javiti. Čim bi uzeo mobitel u ruke 2. okr. ŽH i njegova supruga GH bi mu odmah pregledavali mobitel. 2. okr. i njegova supruga GH provjeravali su mu mobitel ne svaki dan, ali često, svaka 2-3 dana. EH i ošt. su spavali u kuhinji na kojoj bi ŽH ostavio otvorena vrata, a njih dvojica nisu smjeli razgovarati jer su ŽH i supruga spavali odmah u sobi pored sa otvorenim vratima. Pred spavanje su EH i ošt. malo gledali youtube na ošt. mobitelu, ali vrlo kratko. Novac koji mu je davao ŽH ošt. je uzimao za jelo, kada je išao u trgovinu kupiti hranu sa njim je uvijek netko išao, Ševkov sin B ili BH. U trgovinu je išao svakih 2-3 dana u tih 6 dana koliko je bio u [adresa] u [adresa]. Ošt. ŽH novac nije tražio, no uzimao je novac kada bi mu ŽH dao jer je nešto morao i jesti. Ošt. je bilo strah 2. okr. tako da 2. okr. nije rekao da ne želi raditi kod njega iz straha jer je nakon te 2023. i nakon što je već radio kod 2. okr. naknadno o njemu čuo neke priče pa ga se počeo bojati. Kasnije u Njemačkoj se počeo bojati i BH. Ima strah još od kada je bio dijete jer je dobivao batine kao dijete, tako da sada kad netko digne glas ili podigne ruku prema njemu odmah se počne tresti. Kada ga se pita objasniti kako to da je 8. ožujka 2024. pristao sa 1. i 2. okr. sjesti u auto i otići na piće, a obzirom da se istih bojao, taj dan 10 minuta ranije razgovarao je na mobitel sa kolegom ĐH i istog je pozvao kod sebe na piće i čuo je da netko ulazi kod njega u kuću, te je rekao: " R hajde požuri" i na to je ugledao da u kuću ulaze 1. i 2. okr. koji su mu rekli: "Ajmo kratko na piće" i ošt. je onda pristao otići sa njima na kratko piće, krenuli su pješke, a iza u susjednoj ulici je bio parkiran njihov auto pa su sjeli u auto i onda su ga odveli u [adresa] u kuću 2. okrivljenog. Isti mu nisu rekli gdje idu na piće. U tom trenutku se nije bojao 1. i 2. okr., no kada su ušli u kuću koju su zaključali onda mu je bilo čudno. U [adresa] su EH i ošt. bili smješteni u istoj prostoriji u kuhinji, a u Njemačkoj u različitim prostorijama, na različitim katovima. Ošt. je bio sam u sobi u prizemlju, a EH na katu. U Njemačkoj nije imao mobitel kod sebe, a ni EH. Mobitel je od 2. okr. dobio samo kada je morao nazvati pol. službenika ŠH da mu kaže da je sve u redu. Ošt. nije objedovao sa okr. već je objedovao svaki puta u svojoj sobi gdje je bio gotovo cijelo vrijeme dok nije radio, a ponekad bi mu dali i kuhanu hranu da ne jede stalno kruh i salamu. Kada ne bi radio bio bi u svojoj sobi, pravio cigarete. Alkohol bi konzumirao i za vrijeme rada i u slobodno vrijeme. 2. okr. mu je prigovarao na njegovu konzumaciju alkohola navodeći da on to ne može plaćati, da je skupo. Ošt. se nikome nije smio javiti, pa tako ni HH. Kada je sa svog mobitela zvao pol. službenika DH supruga 2. okr. GH i 2. okr. su mu rekli što mora reći ŠH u tom razgovoru, da mu kaže da je dobro, da boravi u [adresa] i da ni slučajno ne smije reći da je u Njemačkoj. U Njemačkoj je pokušavao smisliti način kako da pobjegne, ali obzirom da ne zna jezik nije mogao ništa smisliti. Nije imao novaca, ne zna govoriti njemački pa nije znao kako da se bilo kome obrati za pomoć.
6.2. Nadopunjujući svoj iskaz na zapisniku suda ošt. AH iskazao je da je išao kod javne bilježnice ovjeriti izjavu da se riješi ovaj predmet i da svatko ide svojim putem i da povlači sve što je naveo. Vlastoručno je pisao tu izjavu i istu potpisao. Kada mu se predočuje list 335 spisa, može reći da je to ta izjava koju je ovjerio kod javne bilježnice. Kada ga se pita da li se prije nego što je išao ovjeriti ovu izjavu nešto dogovarao sa JH, ŽH i BH, može reći da nije, već je odlučio da ne želi da se više vodi ovaj postupak jer mu je dosta sudova i sudovi mu predstavljaju trošak. Prije sastavljanja izjave se konzultirao sa HH, pričao je s njim, koji mu je rekao da je najbolje da to povuče, da mu to ne treba i da najbolje da svatko ide svojim putem i on mu je pomogao sastaviti izjavu. HH mu je objasnio da tu izjavu mora ovjeriti kod javnog bilježnika. Cilj mu je bio prilikom davanja i ovjeravanja te izjave da prestane ovaj sud zbog troškova, a ne zbog istine. Kada mu se predočuje njegova izjava od 20. veljače 2025. godine (278-279), to je izjava koju je osobno predao u spis 20. veljače 2025. jer je istu svojevoljno sačinio iz razloga jer se tako konzultirao sa UH. Kada ga se pita da je u svojoj izjavi od 20. veljače 2025. naveo da to nije istina, mislio je na to da je to tako bilo kako je optužnica sastavljena, ali nije baš tako bilo. Kada ga se pita da li je prethodno onda lažno iskazivao kada je iskazivao u svojstvu svjedoka, može reći da nije lažno iskazivao i da je govorio istinu, da je bilo kako je iskazivao. Svi navodi koje je iskazao u svojim iskazima su točni. Prilikom davanja te dvije izjave nije bio pod utjecajem alkohola. Vlastoručno je napisao tu izjavu od 20. veljače 2025. godine. Nije bio pod utjecajem alkohola ni kada je prijavljivao kazneno djelo. Svoju osobnu iskaznicu je ostavio kod HH na čuvanju da ju ne bi izgubio. Kada mu se predočuje navod iz njegove izjave od 20. veljače 2025. kada navodi: "Bio sam dobrovoljno kod njih i s njima i bilo mi je dobro kod njih" i kada mu se predočuje njegov prethodni iskaz u kojem se navodi da nije bio dobrovoljno kod ŽH, može reći da je istinit onaj njegov iskaz koji je dao policiji. Kada mu se predočuje njegov iskaz sa listova 138 i 139 spisa, istinito je iskazivao u svom iskazu danom na zapisniku Službe krim. policije PU Virovitičko-podravske iz kojeg proizlazi da nije dobrovoljno boravio kod ŽH. Kada ga se pita da li je ovu izjavu od 20. veljače 2025. dao u cilju da se utvrdi točna istina vezano za kritičnu zgodu ili u cilju da više ne dolazi na sud, može reći da je obje izjave dao u cilju da više ne mora dolaziti na sud.
7. Svjedokinja TH, majka 2. okr. ŽH, iskazala je da su se početkom ožujka 2024. u [adresa], u kući 2. okr. nalazili 2. okr. ŽH, njegova supruga JH, njihova djeca, svjedokinja i jedan radnik, koji je obavljao radove kod 2. okr. na kući i koji i živi s njima u [adresa], koji se zove EH. 2. okr. je na mobitel nazvao AH iz [adresa] i rekao mu da je došao vlakom u [adresa] i neka dođe po njega na benzinsku pumpu u blizini kolodvora. ŽH je otišao po njega i dovezao ga je kod njih gdje je i ostao 20 dana. Rekao je da nema gdje biti pa je ŽH bilo žao i htio mu je pomoći. ŽHM dok je boravio kod njih u [adresa] nije ništa radio, jeo je i pio s nama. Nakon toga je su 2. okr., njegova supruga i njihova djeca, a s njima i AH su otišli za Njemačku, a svjedokinja i EH su išli taksijem za njima u Njemačku. ŽHM nije imao osobnu ali je imao rodni list kod sebe. Kada su došli u [adresa] ŽHM tamo nije ništa radio već mu je 2. okr. pronašao neki posao da radi u nekoj trgovini ali je šef otpustio ŽHM jer je pio. ŽHM je samo sam hodao okolo i pio, nitko mu nije ništa branio. ŽH mu je davao novce da pije i jede. Svjedokinja je bila tamo oko desetak dana i onda je otišla kući u [adresa] u [adresa]. Kada su se u mjesecu lipnju vraćali iz [adresa], ŽHM i 2. okr., stali su prenoćiti u [adresa] kod njenog unuka BH i onda su drugi dan došli u [adresa]. Došli su ŽH, BH i ŽHM. Onda su svi zajedno otišli za Orahovicu kako bi ŽH izvadio osobnu iskaznicu jer mu je istekla, a i ŽHM je išao vaditi osobnu iskaznicu jer je rekao da ju je izgubio. Kada su došli u Orahovicu u policiju ŽHM je tamo ostao, a oni su otišli za [adresa]. Nije joj poznato zašto je ŽHM ostao u policiji.
7.1. Nadopunjujući svoj iskaz na zapisniku suda svjedokinja TH iskazala je da njoj nije ništa bilo čudno što je AH kod 2. okr. ŽH ostao oko 20 dana i da ništa nije radio kod ŽH već da je samo jeo i pio, ŽH mu je htio pomoći kao sirotinji. ŽH mu je davao novce za hranu, cigarete, piće. Kada je AH bio kod njih nikada nije bio sam u kući, uvijek je nekoga u kući od ukućana bilo, ali ako nije bilo nikoga od odraslih bio je u kući sa djecom. AH je izlazio van iz kuće, znao je biti sa djecom, međutim ako je išao po cigarete to je odlazio sam bez ikoga jer mu je ŽH davao novce za cigarete, za piti i za jesti i vraćao se opet kod njih. Nikad nitko nije maltretirao AH, niti njezin sin ŽH, a niti unuk BH. Pozna AH jer su iz istog sela. AH nije ni prije, a niti sada kada je bio kod 2. okr. ništa radio, on ne može ništa raditi niti sebi, a kamoli drugima. Nije čula razgovor i dogovor 2. okr. i AH, ali sin ŽH joj je rekao da je AH zaposlio u Njemačkoj i tamo je radio nekih 4-5 dana i onda su ga otpustili jer je bio pijan. AH je sam rekao da ide u Njemačku, nitko ga nije maltretirao da ide u Njemačku, niti ga tjerao na to da ide u Njemačku. U Njemačkoj ga nitko nije prisiljavao na nekakav prisilan fizički rad. Da LH nije bilo dobro u Njemačkoj ne bi tamo ostao, imao je za jesti i piti, bilo mu je dobro, no većinom je bio pijan. AH je imao mobitel kod sebe, ali ne zna da li je telefonirao sa njim, mobitel je imao i u RH i u Njemačkoj dok je bio kod ŽH. FH je rublje u Njemačkoj prala supruga ŽH, JH, ona je i kuhala za sve njih. FH niti u RH, a niti u Njemačkoj nitko nije upućivao nikakve prijetnje. Iz Njemačke se vratila nakon 10 dana, a to je bilo prije nego se vratio AH iz [adresa]. AH je dva puta došao sam u [adresa], nitko ga nije zvao, to je bilo prošle godine 2023. U prvom navratu je kod njih u [adresa] bio nekih mjesec dana pa se vratio kući i ponovno došao kod njih. 2024. godine AH je ponovno došao kod njih sam. Kada je AH treći puta bio kod njih došla je policija kod njih i tražila je AH, AH nitko nije tjerao da dođe, nitko ga nije maltretirao. ŽH nije odlazio po AH u [adresa] već je ŽHM sam došao vlakom. AH joj se nikada nije potužio na ŽH i BH. AH je ostao u policiji jer je rekao da je izgubio osobnu. U Njemačkoj je ŽHM bilo lijepo sa ŽH i BH, imao je svoju sobu jer ŽH ima veliku kuću u [adresa], a u [adresa] je također ŽHM imao sobu. Za vrijeme dok je AH boravio kod ŽH u [adresa] i [adresa] nitko od drugih ljudi koji nisu članovi njihove obitelji nije boravio kod ŽH, a nije bilo niti nekih radnika kod ŽH na radu na kući. U [adresa] je AH bio 20 dana kod ŽH, a u Njemačkoj 3 mjeseca. AH joj se nije žalio da bi ga ŽH i BH prisilili da boravi kod njih i radi. Za vrijeme dok je AH bio kod ŽH, tih 20 dana, svjedokinja je u [adresa] bila samo u prolazu kod sina ŽH kada je išla kod doktora, a inače je bila u [adresa] gdje stanuje.
8. Svjedok HH iskazao je da AH pozna unazad više godina i do prije mjeseca ožujka kod svjedoka je dolazio pomoći pri obavljanju raznih poslova kada mu je davao hranu i piće jer mu ga je žao. Tako je i dana 08.03.2024. radio kod svjedoka u prijepodnevnim satima, a popodne je otišao kući. Nakon toga, kako mu se nije javljao na pozive po selu je čuo da su ga protiv njegove volje odveli V po prezimenu ŽH negdje na područje grada [adresa]. Kako nije mogao s ŽHM uspostaviti nikakvu komunikaciju otišao je u policijsku postaju u [adresa], a sa njim je išao i KH iz [adresa] te njegova žena i brat. Tada je prijavio da je ŽHM otela osoba po prezimenu ŽH, međutim nije mu poznato što se dalje događalo niti je poslije imao ikakvu komunikaciju sa ŽHM, čuo je samo da je rekao policajcima da je tamo dobrovoljno. Nadalje, dana 17.06.2024. kod svjedoka kući je došao AH te mu ispričao da je bio tri mjeseca u [adresa] kod ŽH, da su ga prisilno odveli iz njegove kuće u [adresa] u Ševkovu obiteljsku kuću u [adresa], gdje su ga prisilili da im potpiše nekakav papir, te da je na kraju uspio pobjeći od njih na način da je slagao ŽH da mu ističe osobna iskaznica kako bi na taj način došao u prostorije policije te nekako prijavio sav taj događaj. ŽHM je svoju osobnu iskaznicu ostavio kod svjedoka te je svjedok sredinom mjeseca ožujka istu dao njegovom stricu NH kojem je trebala zbog neke prodaje kuće.
8.1. Nadopunjujući svoj iskaz na zapisniku suda svjedok HH iskazao je da mu je ošt. AH rekao da mu je ŽH svaki drugi, treći dan davao novce za kupovinu cigareta, alkohola i hrane i da je kupovao u Lidlu, da je pomagao u kući i vani kod ŽH. Kada je iskazao da je čuo da je ŽHM rekao policajcima da je tamo dobrovoljno to je čuo od pol. službenika, tako su mu rekli. KH je prijavio policiji da su AH V po prezimenu ŽH odveli u [adresa] protiv Marijeve volje. Budući da KH zna gdje ŽH ima kuću u [adresa] svjedok je sa osobnim automobilom sa KH išao u [adresa] i kada su prolazili pored kuće ŽH KH je vidio AH kako sjedi sa još jednom muškom osobom na dvorištu kod ŽH i onda je KH zvao policiju i to prijavio da je ŽHM kod ŽH protiv Marijeve volje, policajci su im rekli da dođu u PP Virovitica to prijaviti, KH i svjedok su otišli u policiju, kao i Marijeva žena i brat, i nakon toga su policajci otišli razgovarati sa AH kod ŽH i AH im je rekao da je kod ŽH dragovoljno došao raditi. Za AH može reći da isti nije odgovorna osoba, lako pada pod utjecaj priče, ne može se čovjek osloniti na njega. AH živi u stanu pok. djeda sam, izgubio je socijalu jer se nije javljao na pozive Centra, nema nikakvog primanja, šepav je, raditi ne može ništa. AH živi u jako lošim uvjetima, struju ima, ali vode nema, socijalni je slučaj, odjeću mu svi daju, čak i policajci mu pomažu. Kada se vratio iz Njemačke od ŽH AH je dobro izgledao, bio je dobro obučen, imao je dobre cipele, misli C, a što se tiče fizičkog izgleda i vezano za zdravlje je isto dobro izgledao, nije izgledao da je propao i slično. ŽHM mu nije rekao koliko puta je išao u Lidl, ali je rekao da je išao sa sinom od ŽH u trgovinu i da mu je ŽH davao novce svaka 2-3 dana. ŽHM ne zna njemački, dok Ševkov sin valjda zna. Ne zna detalje vezano za to što mu je ŽHM rekao da su ga prisilili da potpiše nekakav papir. Ističe da se FH ne može baš puno vjerovati, danas priča jedno, a sutra drugo, na njega se ne može osloniti, npr. kaže da će doći raditi pa ne dođe. Kada bi trebao opisati AH opisao bi ga kao osobu koju se lako može nagovoriti. AH je svoju osobnu iskaznicu ostavio kod svjedoka na polici početkom veljače ove godine jedno 1,5 mjesec jer se bojao da će ju izgubiti i ostavio je vaučer za struju kod svjedoka jer se isto bojao da će ga izgubiti jer je kod AH u kući jako veliki nered i đumbus. KH i svjedok su AH nekoliko puta zvali na mobitel, no mobitel mu je bio ugašen i AH im je rekao da je njegov mobitel bio kod ŽH.
9. Svjedok OH iskazao je da mu je ošt. AH polubrat. Pozna ŽH, dok BH ne pozna. Svjedok je radio na kruzeru i putovao tako da nije puno kontaktirao sa AH. Ove godine je sa AH popričao možda 4-5 puta. AH mu je pričao da je ove godine išao kod ŽH raditi u Njemačku, no detalje mu nije pričao tako da nema informacije na koji način je ŽHM otišao u Njemačku. ŽHM mi ništa nije pričao da li je to bila njegova odluka da ode raditi kod ŽH ili to nije bila njegova odluka. Jednom prilikom, sjeća se da sam bio na kruzeru gdje je radio na održavanju i bio je u Danskoj, čuo se mobitelom sa AH kojeg je nazvao na mobitel i isti mu je rekao da je došao kod ŽH u [adresa] raditi, no nije govorio ništa u detalje. ŽHM mu se u tom razgovoru ništa nije žalio na ŽH. Svjedok FH baš i ne vjeruje, sklon je alkoholu, propio se tako da mu se ne može vjerovati. Ustvari svjedok zbog njegovog konzumiranja alkohola slabo i pričam sa ŽHM. Ne vjeruje u njegove priče i što god on kaže njemu se ne može vjerovati i svjedok je sa njim imao loših iskustava kada ga je iznevjerio jedno pričao, drugo radio. Svjedok je telefonski kontaktirao ŽH kako bi provjerio gdje je AH, a ŽH mu je rekao da ŽHM nije kod njega, želio je provjeriti da li mu AH priča istinu da se nalazi kod ŽH i ŽH je rekao da nije, a ŽHM je rekao da je kod ŽH. Svjedok nema saznanja da bi AH kod ŽH u [adresa] i u [adresa] boravio protivno Marijevoj volji. ŽHM mu se ni na koji način nikada nije žalio na nikoga, niti na ŽH, niti na BH, niti na JH.
10. Svjedok ZH iskazao je da nema apsolutno nikakvih saznanja o boravku AH kod ŽH u [adresa] i u Njemačkoj. Kada mu se predočuje iskaz AH u kojem navodi da njegove navode može potvrditi ZH iz [adresa], može reći da on nije taj ZH jer u [adresa] stanuje još jedan ZH.
11. Svjedok KH iskazao je da pozna ošt. AH, dok 1. okr. BH i 2. okr. ŽH ne pozna. 2023. godine u vrijeme kada je bila poplava u [adresa] AH mu je poslao poruku na mobitel u kojoj je pisalo: "Ajd dođi, spašavaj me", ŽHM mu je poslao poruku da je kod kuće pa je otišao do njega i odvezao ga svojoj kući jer je isti bio sav uznemiren i tom prilikom mu je AH rekao da ga je ŽH odveo u [adresa] i da ga nije pustio iz [adresa] i da je kod ŽH morao raditi. Kada ga je pitao što je radio rekao mu je da je svašta morao raditi, razbijati neku šutu. Rekao mu je da mu je baka TH platila taksi da dođe u [adresa]. Drugo ništa ne zna, a sada drugi puta kada je AH nestao iz [adresa] svjedok se toga sjetio što mu je ŽHM pričao da je bio zatočen od ŽH i onda su autom HH i svjedok išli do [adresa], provozali su se ispred kuće ŽH i vidio je da je na dvorištu kod ŽH sjedio AH, ali ga nije zvao već je nazvao policiju i rekli su mu da HH i svjedok dođu u prostorije PP u [adresa], što su i učinili, dali su izjave u policiji i nakon toga su pol. službenici otišli u kuću ŽH, gdje je na dvorištu vidio ŽHM, razgovarati sa ŽHM i kada su se pol. službenici vratili rekli su im da je AH punoljetan i da im je rekao da je dobrovoljno kod ŽH. Kasnije je opet razgovarao sa AH i rekao mu je da je opet išao u [adresa] sa ŽH ali da on to nije htio i da je u [adresa] kod ŽH morao svašta raditi, čistiti. AH je naivna osoba, za 2 litre vina se proda, može ga se na svašta nagovoriti, lakovjeran je. Tom prilikom kada mu je 2023. AH poslao poruku da ga dođe spasiti, kada je došao po njega isti je bio uznemiren i nikada prije ni poslije nije ga vidio tako uznemirenog pa ga je zato odvezao svojoj kući i rekao supruzi da mu da jesti i piti da se smiri. U tom vremenskom periodu dok AH nije bilo u [adresa], a kasnije je rekao da je bio u [adresa] kod ŽH, a da tamo nije želio ići, svjedok je ga zvao bezbroj puta na mobitel i niti jednom mu se nije javio, a kasnije kada ga je pitao zašto se nije javljao na mobitel rekao mu je da su mu ŽH i njegovi uzeli mobitel i isključili ga. Mobitel mu je uvijek bio isključen u tom vremenskom periodu dok je nestao iz [adresa].
12. Svjedokinja IH iskazala je da je jednom prilikom kao pol. službenica sa kolegama išla na adresu 2. okr. ŽH u [adresa] u [adresa] vezano za prijavu da je AH otet i kada su došli na adresu 2. okr. ŽH tamo je bio prisutan AH, sjedio je za stolom u kući ŽH i rekao im je da je dobrovoljno tamo i da pomaže prijatelju u renoviranju kuće koju su kupili. Kada ju se pita kako je tom prilikom izgledao AH, može reći da joj je izgledao normalno, nije joj izgledao uplašen, izgledao je kao čovjek koji pomaže prijatelju. Tom prilikom kada su bili u kući 2. okr. vezano za obavljanje razgovora vezano za prijavu otmice AH nije ništa govorio da bi mu netko branio korištenje njegovog mobitela.
13. Svjedok DH iskazao je da radi kao pol. službenik PP Orahovica. Jednog dana nazvao ga je jedan poznanik iz [adresa] i pitao ga da li mu je poznato da je AH otet i da je kod ŽH na nepoznatoj adresi, na što je istom odgovorio da su to ozbiljne stvari i da ako je tako da to treba prijaviti u PP. Nakon te informacije koju mu je rekao poznanik na mobitel da je AH otet jedan dan, ne sjeća se datuma, nazvao ga je AH s nepoznatog broja i rekao mu da je dobro i da radi kod jednog čovjeka u Zagrebu i da pomaže u zidarskim poslovima. Ništa mu nije govorio u detalje, ali je svjedok u tom razgovoru sa ŽHM imao osjećaj da nešto ne paše jer mu je bilo čudno da ga zove da mu se opravda gdje se nalazi, a i neobičan mu je bio njegov ton glasa jer je zvučao kao da je uplašen. Inače mu se nikada AH nije tako javljao da mu kaže gdje je već su imali razmijenjene brojeve mobitela iz razloga što mu je svjedok kao pol. službenik PP Orahovice s vremena na vrijeme imao neku poštu za uručiti pa bi ga onda nazvao i pitao gdje je kako bi mu istu uručio budući da je AH znao ići raditi poljoprivredne poslove po OPG-ovima kako bi zaradio za život onoliko koliko je on mogao raditi budući da je invalid, te ga je zvao na njegov mobitel kako ga ne bi morao tražiti po [adresa], to mu je bilo najbrže. Nakon tog razgovora na mobitel kada ga je AH nazvao više se nisu susretali, niti mu je isti išta pričao o 2. okr. ŽH. Taj razgovor kada ga je AH nazvao da mu kaže da je u Zagrebu je bio kratak, razgovarali su u kratkim crtama. AH je uvijek zvao sa svog privatnog mobitela i on mu se kada ga je zvao ovo zadnje vezano za dostavu pošte nije javljao, mobitel mu je bio isključen i kroz mjesec dana AH mu je uzvratio poziv, ali ga je nazvao sa svjedoku nepoznatog broja, ne onog broja koji je svjedok imao u mobitelu umemoriran od AH i rekao mu da je čuo da ga je tražio pa da mu se zato javlja da mu kaže da je dobro, da je u Zagrebu, da pomaže u zidarskim poslovima i da mu je sve sjajno-bajno, a svjedok nije bio uvjeren u tu priču.
14. Svjedok ZH iskazao je da je sredinom 2024. radio sa AH kod ŽH u [adresa] i postavljali su laminat u kući ŽH. AH i svjedok su kod ŽH radili nekih 5-6 dana jer je svjedok tada bio na godišnjem i nakon toga se morao vratiti nazad u Njemačku na rad. Kada je ŽH svjedoka dovezao u [adresa] u njegovu kuću gdje su radili tamo je već bio AH i njih dvojica su ostali tamo i spavati u toj kući tih 5-6 dana kako bi postavili laminat. ŽHM je koliko se svjedok sjeća ostao i dalje u kući ŽH, dok je po svjedoka došao njegov brat i odvezao ga u [adresa] nakon čega je otputovao u Njemačku. U vrijeme dok su AH i svjedok postavljali laminat u kući ŽH isti je sa svojom suprugom i djecom dolazio obići ih za vrijeme dok su radili i onda bi otišli u [adresa] svojoj kući, dok su AH i svjedok ostajali u kući gdje su i prespavali. AH i svjedok su u tom vremenskom periodu dok su radili kod ŽH bili slobodni i mogli su ići kamo god su htjeli. ŽH ga je platio za taj njegov posao postavljanja laminata. Dok su AH i svjedok postavljali laminat u kući ĆHM im je donosio jesti i piti, a prije toga nego što je počeo raditi na postavljanju laminata u kući ŽH AH ga je nagovarao da dođe raditi kod ŽH jer da je ŽH dobar dečko i da je on zadovoljan što radi kod ŽH jer da dobije i jesti i piti. Svjedoku je ŽH isplaćivao svaki dan za obavljene radove, a vidio je da daje određeni iznos novca i FH, a koliko mu je davao to nije gledao, pretpostavlja da mu je davao novaca onako kako su se dogovorili. Svjedok je bio zadovoljan sa svojom nadnicom koju mu je ŽH isplaćivao za obavljeni rad. Svjedoku AH ništa nije govorio dok su boravili u kući ŽH o svom boravku kod ŽH, o BH mu uopće nije pričao, dok mu je za ŽH rekao da je dobar dečko i ništa drugo mu nije pričao na koji način boravi kod ŽH u kući u [adresa]. Svjedoku je AH bio pomoćni radnik prilikom postavljanja laminata kod ŽH. Radili su 3-4 sata na dan, dok su se ostalo vrijeme družili njih dvojica, igrali igrice na play stationu i odmarali. AH je tada dok je svjedok boravio u kući ŽH u [adresa] imao mobitel sa sobom cijelo vrijeme i zna da je pričao sa nekom djevojkom, no ne zna kojom. Za vrijeme dok je bio u kući ŽH radi postavljanja laminata niti jednom prilikom nije došla policija. AH i svjedok su odlazili u trgovinu i išli bi zajedno, trgovina se nalazi 5 minuta od Ševkove kuće u smjeru benzinske pumpe s desne strane ceste prije benzinske. AH je u trgovini većinom kupovao alkohol i cigarete. Ulazna vrata od kuće i kapiju bi AH i svjedok zaključavali jer je tako rekao ŽHM, svjedok nije ulazio u to tko je ŽHM naložio tako zaključavati no kapiju su zaključavali lokotom i lancem nakon što je oko 6-7 sati navečer ŽH sa suprugom i djecom odlazio za [adresa], a ulazna vrata kuće su zaključavali ključem kada su išli spavati. Odnosi ŽH i njegove supruge JH prema BHM i svjedoku su bili korektni, nikada nije čuo da bi se isti ŽHM obraćali sa pogrdnim riječima ili bilo kakvim vrijeđanjima. 2. okr. ŽH se prema svjedoku odnosio sasvim normalno, nije mu postavljao nikakav rok za postavljanje laminata u kući i laminate su uspjeli postaviti u 2 sobe u kući. Kada ga se pita kako to da su AH i svjedok na postavljanju laminata u kući ŽH radili 3-4 sata dnevno, njima nije bilo rečeno koliko sati dnevno trebaju raditi tako da su bili slobodni raditi onoliko koliko im se radilo pa su radili 3-4 sata dnevno i nisu imali nikakav rok za postavljanje laminata. Svjedok je postavljati laminat kod ŽH došao na preporuku AH, isti mu je rekao da je plaćen za svoj rad, vidio je da mu ŽH daje novac, no nije vidio koliko. Po selu je čuo javnim pogovorom da se priča da je ŽHM bio u [adresa] sa ŽH i da je pobjegao od ŽH. AH pozna od malena. AH živi u teškim životnim uvjetima, živi u kući koja je "užas", kuća je vlažna i nema prozore, a uzdržava se od socijalne pomoći. U kući ŽH AH je dok su postavljali laminate imao bolje životne uvjete jer su spavali u jednoj prostoriji na krevetima, počistili su si i uvjeti su im bili dobri.
15. Svjedok SH iskazao je da je pol. službenik PP Virovitica i u večernjim satima, misli 2024. godine, izašli su kolege IH, PH i svjedok povodom prijave da je ošt. AH zatočen na adresi u [adresa], te su po nalogu šefa smjene došli na adresu u [adresa], kbr. se ne sjeća, s namjerom provjeriti tu dojavu. Došavši ispred kuće ulazna kapija je bila zaključana, na ogradi je bio katanac i lanac, te nisu mogli ući u dvorište, kuća je dalje od ulice, dozivali su, vidjeli su svjetlo u kući i djecu kako se igraju u kući, te su svijetlili i trubili i u jednom trenutku je jedna osoba romske nacionalnosti izašla iz kuće i pustila ih u dvorište i u kuću gdje su u kući za stolom zatekli ošt. AH, bilo je dosta djece i misli dvije muške osobe i neka ženska osoba, te su vidjeli da večeraju, na stolu je bilo soka i tada su razgovarali sa ošt. AH i rekli su da su došli provjeriti prijavu da se isti nalazi zatočen protiv svoje volje kod BH i ŽH, no ošt. AH je to u razgovoru sa njima negirao i rekao im da dobrovoljno boravi kod svog kolege, ne sjeća se što je rekao i da li je rekao ime i prezime kolege, no sjeća se da je rekao da je dobrovoljno kod kolege i da je dobrovoljno došao odraditi neki posao oko završetka zidarskih radova na kući kod istog. Svjedok nije primijetio da bi ošt. AH pokazivao bilo kakve znakove da bi isti kod okr. boravio protiv svoje volje, odnosno da bi isti bio zatočen od strane istih. Nakon što su obavili razgovor sa AH vratili su se pred PP Virovitica i tamo su ih zatekle neke dvije muške osobe i jedna ženska osoba, od kojih je jedna muška osoba bila u vidno alkoholiziranom stanju i isti ih je počeo ispitivati da što je bilo i da li je AH zatočen kod 1. i 2. okr., na što su mu odgovorili da prema onome što su utvrdili da isti dobrovoljno boravi kod ŽH i da nije zatočen, a na što je ta muška osoba vidno alkoholizirana i dalje tvrdio riječima: "Ne, ne, oni su njega zatočili". Kada ga se pita tko je ta muška osoba, nije mu poznato ime i prezime iste niti raspolaže sa informacijom da li je to prijavitelj dojave zbog koje su izašli na teren. Kolege i svjedok su tu situaciju doživjeli na način da su to izgleda neka prepucavanja između te vidno alkoholizirane muške osobe i ŽH iz razloga što je ta vidno alkoholizirana muška osoba nešto govorila da je AH prvo radio kod njega, a da sad radi kod ŽH pa su to tako shvatili da se oni nešto "prepucavaju". Njih troje pol. službenika su razgovor sa AH obavljali u dnevnom boravku kuće ŽH, nigdje nisu izlazili van, a bili su prisutni i svi ostali koje je ranije nabrojio. AH se prilikom njihovog dolaska ponašao smireno, izgledalo je kao da je tamo bio svojom voljom. Njegova prva reakcija je bila normalna i bio im je uvjerljiv da je dragovoljno došao kod ŽH. AH je bio trijezan, dok je osoba koja ih je dočekala ispred PP Virovitica bila u alkoholiziranom stanju, što zna iz svog dugogodišnjeg iskustva jer radi 30 godina kao pol. službenik. Kroz rad i iskustvo može procijeniti da li je neka osoba pod utjecajem alkohola ili nije i isto tako je iskusan pol. službenik i da je na ošt. FH uočio uznemirenost ili da je isti uplašen onda bi postupali na način da bi istog odveli u PP Virovitica, no nisu imali nikakvu sumnju u to da je isti dobrovoljno kod ŽH i da pomaže svom kolegi u zidarskim radovima. Činjenica je da se je moglo postupati na način da su mogli AH izdvojiti od ostalih ukućana i sa istim pol. službenici obaviti razgovor nasamo, no isti im je djelovao uvjerljiv da boravi dobrovoljno kod ŽH, nije bio pod utjecajem alkohola, normalno je komunicirao s njima tako da to nisu učinili.
16. Svjedokinja JH, supruga 2. okr. ŽH, iskazala je da je ošt. AH krajem veljače 2024. došao kod njih na adresu u [adresa] gdje je od nje i ŽH tražio pomoć jer isti živi u teškim uvjetima i suprug ŽH i svjedokinja su mu pružili pomoć u vidu da su mu dali jesti, piti i od kraja veljače 2024. je isti boravio sa njima, no ističe da je AH bio slobodan, mogao je ići kamo god je htio, a kada ju se pita do kad je boravio sa njima, odnosno sa svjedokinjom i suprugom ŽH, to ne zna točno reći, no kasnije je isti išao s njima u Njemačku, dobrovoljno je išao s njima jer je izrazio takvu želju da ide s njima u Njemačku kako bi u Njemačkoj tražio posao i stao "na svoje noge". Kada ju se pita što je ošt. AH kod njih zauzvrat trebao raditi za stan, hranu i piće, može reći da isti nije ništa morao raditi, a prihvatili su ga jer joj je istog bilo žao jer je živio u jako teškim uvjetima, a kada bi nešto ošt. AH napravio za njih to je bila njegova dobra volja, oni mu ništa nisu uvjetovali da nešto mora raditi. Kada ju se pita da li su u kući u [adresa] u [adresa] postavljali kakve laminate, može reći da jesu, no iste im nije postavljao ZH već jedan čovjek koji se zove T, a jedan dio su postavili ŽH i svjedokinja. Kod njih je neke poslove radio u jednom periodu i ZH, međutim nije postavljao laminate već neke druge poslove i isto je radio koliko je htio i kad je htio. I ZH je bio kod njih u [adresa], Strossmayerova, ne zna koliko dana, boravio je zajedno sa AH, bili su slobodni, mogli su ići kamo god su htjeli, oni tada nisu boravili u kući u [adresa] već u [adresa], to je bilo 2023. godine. Sa AH je imala odnos kao da je isti član obitelji, ako je trebao pomoć oni su mu ju pružili, ŽH je FH davao i novac da si kupi ako što poželi, no isti je za taj novac kupovao alkohol. Što se tiče hrane i čišćenja to je sve svjedokinja radila. AH je kod njih boravio od kraja veljače pa sve do mjeseca lipnja 2024. godine kada je ŽH istekla osobna iskaznica i morao je otići u RH napraviti novu osobnu iskaznicu i sa njim je u RH iz Njemačke otputovao i AH te su bili obojica na policiji i tada je na policiji AH dao prijavu protiv svjedokinje, supruga ŽH i BH i sve što je naveo u prijavi to je sve bila Marijeva laž i njihova dobrota se okrenula protiv njih. ŽH je na Marijev zahtjev BHM pronašao u firmi Reve u Njemačkoj posao da slaže regale, ŽHM je otišao raditi probni rad no na poslu se pojavio pijan pa je izgubio taj posao. ŽH i svjedokinja imaju ukupno 8-ero djece, svi su mlljt., a AH su prigrlili kao svog jer im je istog bilo žao da živi u teškim životnim uvjetima, a i tražio je pomoć od njih. Nakon ovog izgubljenog posla u firmi Reve Ševko je ponovno ŽHM tražio posao u Njemačkoj, no nije uspio naći jer nije lagano naći posao u Njemačkoj. AH im je u [adresa] pomagao u kućanskim poslovima ali samo ako je to htio, vani je znao pomesti, tada su imali građevinske radove na kući u [adresa] te radove je radio EH i on je isto boravio kod njih kad i AH i ŽHM je znao sjediti pored EH dok je isti radio. ŽH je stric od BH i BH je znao kod njih dolaziti u posjetu u [adresa] u periodu kada je AH boravio kod njih u [adresa], a također je BH došao kod njih u Njemačku na 2-3 tjedna u periodu dok je ŽHM boravio kod njih u Njemačkoj, a došao je radi toga da si u Njemačkoj nađe posao. BH je komunicirao sa AH i to na način da se šalio sa istim, sjedili su zajedno za stolom i slično. Boravili su svi zajedno u kući i družili se. Kada je ŽHM boravio kod njih u [adresa] i u Njemačkoj isti je stalno sa sobom imao mobitel i komunicirao putem mobitela sa kim god je htio, nije ga ispitivala sa kim komunicira jer ga takve stvari nije mogla ispitivati. Njihov odnos prema ošt. FH je bio prijateljski, roštiljali su, družili se, pričali i zezali, smijali se. Nikada nije bilo između njih nikakvih ružnih riječi. AH je došao kod njih krajem veljače 2024. i tražio pomoć, došao je gladan i žedan i oni su ga zato prihvatili i pružili mu pomoć jer im je istoga bilo žao. Nije ga uputila u CZSS da tamo potraži pomoć jer je isti zatražio pomoć od njih, a ne od Centra i zato su mu ju i pružili. U Njemačkoj je ŽH LH kupio odjeću i obukao ga od glave do pete i kada se vratio iz Njemačke više nije bio niti gladan niti žedan, kupio mu je sve za higijenu pa čak i parfeme. AH pozna od 2023. godine, no nikada nije bila tamo gdje on živi u [adresa], ali imala je informaciju da živi u teškim uvjetima. 2023. je došao kod njih i zatražio da nešto radi kod njih i da mu za to plate, što su ŽH i svjedokinja pristali i plaćali mu za njegov rad i tada su mu rekli da ako mu ikada bude zatrebala kakva pomoć da će mu pomoći i zato im se isti i obratio krajem veljače 2024. i zatražio pomoć, a koju su mu onda oni i pružili. Kada bi ŽHM obavio za njih neki posao ŽH mu je za taj posao plaćao, a davao mu je novac i kada ŽHM ne bi ništa radio ako bi ŽHM izrazio neku želju da si nešto želi kupiti ŽH bi mu tada dao novac, međutim uvijek bi se ispostavilo da bi ŽHM za te novce kupio vino. Pokušali su utjecali na ŽHM da ne konzumira tako puno alkohol, govorili su mu da neka manje pije, međutim nije ih slušao, i dalje je konzumirao alkohol u znatnim količinama. ŽHM je u Njemačkoj gotovo svakodnevno išao u trgovinu Lidl i tamo si kupovao alkohol, a i u [adresa] je išao u trgovinu koja je nedaleko od njihove kuće i tamo je isto kupovao alkohol.
17. Svjedok EH iskazao je da je prijatelj sa 1. i 2. okr. i sa istima se znao družiti i u veljači 2024. godine kada je došao u kuću 2. okr. ŽH u [adresa] radi obavljanja građevinskih radova na toj kući 4. veljače 2024. i ostao je raditi nekih 15-ak dana, tako da je sa radovima završio negdje 19. ili 20. veljače 2024. Radovi koje je na kući obavljao su bili građevinski radovi žbukanja, postavljao je laminate, radio na krovu i nadstrešnici. U tom poslu pomagao mu je AH koji je u [adresa] kod ŽH došao vlakom 8. ili 9. veljače 2024. godine i ostao je u Virovitici 1-2 dana, pa je otišao jer je imao nekih obaveza, zatim se vratio pa opet odlazio i tako dva puta, a kada bi dolazio ostajao bi po 3-4 dana. ŽHM je svjedoku pomagao na način da mu je donosio i dodavao što mu je trebalo vezano za te građevinske radove koje je obavljao. AH i svjedok su bili smješteni u kući ŽH u [adresa] za vrijeme trajanja tih građevinskih radova i spavali su u istoj sobi u kojoj su bila dva kreveta. ŽHM je dolazio nešto si zaraditi i pomoći ŽH. Za vrijeme dok su AH i svjedok obavljali te građevinske radove i stanovali kod ŽH u kući su još stanovali ŽH, njegova supruga JH i njihovih šestero djece. Majka od AHM je živjela u [adresa] i znala je ponekad dolaziti kod ŽH i obitelji u goste. Za vrijeme dok je obavljao poslove kod ŽH dnevnica mu je iznosila 40,00 EUR dnevno i ŽH mu je taj iznos plaćao na ruke svaki dan, a i FH je plaćao ŽH dnevnicu svaki dan na ruke u iznosu od 25,00 EUR i svjedok je to vidio. AH i svjedok su bili slobodni za vrijeme tog boravka u [adresa] kod ŽH i mogli su slobodno odlaziti i dolaziti kako su htjeli. AH i svjedok su imali kod sebe svoje mobitele i mogli su se njima normalno koristiti. Nakon što su završili radove kod ŽH na kući u [adresa] ŽH ga je pitao da li bi išao sa njima u Njemačku, na što je pristao jer je htio zaraditi još više novaca, pa su u Njemačku otišli ŽH, njegova supruga JH, njegova majka AHM, njihova djeca i AH. ŽH je pitao i AH da li i on hoće ići u Njemačku, što je ŽHM pristao jer mu je ŽH rekao da će mu tamo naći posao. Svjedok je u Njemačkoj radio isto građevinske poslove oko kuće ŽH što je bilo potrebno. U Njemačkoj su u Ševkovoj kući imali Mario i svjedok svaki svoju sobu. U Njemačkoj su ostali negdje od kraja veljače 2024. do kolovoza 2024. godine, zajedno ŽHM i svjedok. AH i svjedok su u isto vrijeme i otišli i došli iz Njemačke. U Njemačkoj, isto kao i u [adresa], ŽHM i svjedok su imali mobitele i mogli su neometano razgovarati sa njima, a mogli su i odlaziti i dolaziti kao u [adresa] nesmetano. 1. okr. BH je vidio za vrijeme radova na kući ŽH u [adresa], dok je tamo boravio, jer je došao u posjetu na jedan dan, a isto tako i u Njemačku je došao na nekoliko dana u posjet kod ŽH kada je radio na kući ŽH. 1. okr. BH se prema svjedoku i FH odnosio najnormalnije, bio je pristojan prema njima, a i ŽH i njegova supruga JH su se prema ŽHM i svjedoku odnosili pristojno i lijepo, kao da su svi međusobno braća. Poznato mu je da je AH za nešto prijavio ŽH, no ne zna za šta, nema razloga, ne razumije zašto. Za vrijeme dok je boravio kod ŽH u [adresa] policija je dolazila u 3-4 navrata i tražili su AH, nije pitao zbog čega. ŽHM je popričao sa policajcima i oni su otišli. Nije zagledao, ni slušao što su pol. službenici u tim prilikama ispitivali AH, nije ga zanimalo. Nakon što su policajci otišli niti u jednom od tih navrata nakon što su pol. službenici otišli svjedok nije pričao sa ŽH niti sa JH zašto su policajci bili, gledao je napraviti što više posla. Svjedok je u tim svojim građevinskim poslovima koje je obavljao za ŽH imao svoje radno vrijeme od 8-15 ili 16 sati, kako koji dan, kako im se dalo raditi. Svaki dan su imali pauzu i pod pauzama su jeli ručak zajedno sa obitelji ŽH ono što bi JH skuhala, nekada roštilj, kako kada, no JH im je kuhala ručkove. AH mu se niti u jednom navratu nije žalio na postupke ŽH, JH ili BH prema njemu. Početkom kolovoza 2024. iz Njemačke su se svi vratili u [adresa] sa Ševkovim automobilom i taxijem, isto kako su išli i u Njemačku, a razlog povratka je bio što je morao obaviti neke svoje obaveze u RH vezano za doktore, pa su se svi zato vraćali nazad u RH. U Njemačkoj je ŽH našao posao FH u trgovini u skladištu i ŽHM je otišao na probni rad, ali ga nisu zadržali jer je bio neuredan i bio je pod utjecajem alkohola. Za vrijeme boravka u [adresa] i [adresa] AH je svaki dan konzumirao alkohol i to vino, nekada bi popio u danu 1,5 l, nekad 2 l, nekad 3 l, koje vino je kupovao za novce koje mu je davao ŽH kao naknadnu za njegov rad kod istog. ŽHM je u trgovinu u [adresa] i u Njemačkoj išao svakodnevno i kupovao vino i cigarete. Svjedok je u dobrim odnosima sa ŽH, JH i BH, dok sa AH nije u nikakvom kontaktu, no u dobrim su odnosima. Vrata od dvorišne ograde kuće u [adresa] su bila zaključavana zbog djece jer ŽH i JH imaju malu djecu pa je kapija zaključavana radi sigurnosti djece i svatko je tu kapiju zaključavao iza sebe. Ključ od vrata na kapiji je visio na koncu i svatko bi otključao pa zaključao iza sebe. BH i AH su najnormalnije komunicirali i u Njemačkoj i nikada nije bilo neprimjerene komunikacije od strane BH prema BHM, niti obrnuto. Dok je ŽHM boravio u [adresa] u trgovinu je išao sa ŽH i Ševkovim sinom jer ŽHM ne zna njemački pa su mu pomagali u komunikaciji u trgovini jer oni znaju Njemački. Svjedokovo radno vrijeme kod ŽH je bilo identično radnom vremenu AH, međutim ŽHM se je zbog svog zdravstvenog stanja više odmarao od svjedoka, jedan sat bi radio pa se odmarao. AH nitko nije prisiljavao na rad i isti se je odlično ophodio sa Ševkovom djecom, igrali su se, imali su odličan odnos. I u [adresa] i u Njemačkoj im je JH kuhala i prala odjeću. Konzumacija alkohola od strane AH znala se odraziti na njegovu radnu sposobnost na način da kada bi isti popio dosta alkohola znao bi sjesti na sat, dva. AH kada je došao u [adresa] u kuću ŽH je bio neuredan, neobrijan, prljav i za vrijeme boravka ŽHM kod ČH je otišao u trgovinu i kupio Mariu odjeću i patike da bude uredan i čist. ŽHM je samo ČH rekao koju veličinu nosi i ČH je sam otišao to kupiti u trgovinu. Boravak kod ČH na ŽHM je djelovao dobro, popravilo mu se opće stanje, nadošao je k sebi, udebljao se i postao uredan. ČH se morao vratiti iz Njemačke zbog nekih njegovih dokumenata, misli da mu je isticala osobna iskaznica. Svjedokov posjet doktoru i istek Ševkove osobne iskaznice su bili razlozi zašto su se vratili iz Njemačke u RH u kolovozu 2024. godine. ŽHM je i u [adresa] i u Njemačkoj svjedoku pomagao, radio je pomoćne građevinske poslove, pravio je malter i dodavao mu što mu je trebalo i slično. Što se tiče zdravstvenog stanja AH isti je invalid na nogu pa hoda s jednom nogom na prstima i to ga opterećuje pa se češće mora odmarati. Svjedok je radio na krovu, mijenjao crijep na krovu, žbukao, a ŽHM mu je dodavao alate što mu je trebalo, vezano za žbukanje radio je malter, nosio mu kante, nitko ga nije silio da radi više nego što može. Za vrijeme boravka u [adresa] ŽH je bio sa njima cijelo vrijeme, nije u međuvremenu nikuda odlazio. Kada mu se predočuje iskaz AH u dijelu da u Njemačkoj nije imao mobitel kod sebe, a da ni svjedok nije imao mobitel kod sebe, može reći da to nije istina jer su imali obojica mobitele, a kada ga se pita da li mu je poznato koji bi Marijev razlog bio da ovako nešto iskaže, to mu nije poznato. Kada mu se predočuje iskaz AH da je svjedoku i BHM bila spriječavana međusobna komunikacija, može reći da je to laž. Kada mu se predočuje iskaz AH da mu je svjedok pregledavao mobitel, to nije istina, kao niti ŽH, niti JH. Na mobitelima su obojica imali uključen Internet. Trenutno radi isto građevinske radove kod ŽH na kući u [adresa] jer ŽH i u [adresa] ima kuću i dnevnica mu je 40,00 EUR dnevno, a pomaže mu ŽH. Kada mu se predočuje iskaz ŽHM kada navodi da su po dolasku u Njemačku svjedok i ŽHM JH odmah predali mobitele jer da je JH rekla da ne naprave neku glupost, to nije istina.
18. Uvidom u službenu zabilješku Policijske postaje Orahovica od 18. lipnja 2024. o analizi ostvarenih telekomunikacijskih kontakata za telefonski broj [broj telefona] za razdoblje od 19. lipnja 2023. do 17. lipnja 2024. (55) ošt. AH, sud utvrđuje da je 9. ožujka 2024. zabilježen posljednji poziv primljen na repetitoru u [adresa], nakon čega do dana 17. lipnja 2024. više nije bilo zabilježenih uspostavljenih poziva ili SMS-a, odnosno evidentirani su samo propušteni primljeni pozivi ili SMS-ovi sa nepoznatom lokacijom repetitora, što upućuje na to da se ošt. AH više nije koristio mobilnim uređajem te moguće niti nalazio u Hrvatskoj.
19. Uvidom u izjavu ošt. AH (278-279) ovjerenu kod javne bilježnice Eme Nađ Bajsar u [adresa] dana 20. veljače 2025. sud utvrđuje da ošt. AH izjavljuje „da povlači tužbu i odriče se tužbe protiv ŽH, JH i BH za trgovanje ljudima, time se oni ne bave, da više nejdemo po sudovima jer mi je toga dosta, bio sam dobrovoljno kod njih i šnjima i bilo mi je dobro kod njih“.
20. Uvidom u izjavu ošt. AH (335-336) ovjerenu kod javne bilježnice Eme Nađ Bajsar u [adresa] dana 22. svibnja 2025. sud utvrđuje da ošt. AH izjavljuje „ja J sam bio na sudu povuko tužbu protiv JH protiv ŽH i BP povlačim sve što sam naveo i nije istina“.
21. Iz nalaza i mišljenja vještakinje psihijatrijske struke prim. dr .sc. BHM (298-309), koji nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća kao objektivan i dan u skladu s pravilima znanosti i struke, sud utvrđuje da je ošt. podprosječnih intelektualnih sposobnosti, u psihičkom statusu nisu uočena psihotična odstupanja, nema naznaka sumanutih ideja niti halucinatornih doživljavanja. Što se tiče strukture ošt. ličnosti dominiraju pasivno ovisne crte. Pasivno ovisne crte ličnosti povezane su s emocionalnom nezrelošću i izraženom potrebom za tuđom brigom i podrškom. Teško donosi odluke bez pomoći drugih i često se ponaša pokorno u odnosima oslanjajući se emocionalno na druge kao izvor sigurnosti. Ošt. pasivno ovisna struktura ličnosti sklona je pokoravanju autoritetima, teško postavlja granice i često traži oslonac u drugima, bez kritičkog promišljanja. Alkoholizam slabi njegove kognitivne sposobnosti, narušava prosudbu i čini ošt. još lakšim plijenom manipulacije i iskorištavanja. Do neprihvaćanja valjanosti iskaza ne treba doći ako su odstupanja od prosjeka umjerena, nego ako svjedok nije u stanju postići minimum sposobnosti davanja iskaza. Ošt. ima potpuno očuvanu sposobnost percepcije, ima blaža psihoorganska oštećenja kognicije, podprosječne mnestičke funkcije, koja oštećenja nisu izražena u toj mjeri da ošt. ne bi mogao informacije koje je imao ili ima reproducirati na ispravan način. Ošt. u potpunosti može razumjeti prirodu prisege na sudu i sasvim jasno razlikuje istinu od laži, kao i posljedice eventualnog nepridržavanja prisege. Ošt. uredno komunicira na osnovu vlastitih saznanja o činjenicama, može govoriti o upamćenim događajima i može razumjeti potpuno jasno pitanja o istome te odgovarati na ista. Ne nalazi se psihopatoloških ispada koji bi kompromitirali sposobnosti davanja vjerodostojnog iskaza ošt. Kod ošt. se ne nalazi simptoma demencije, drugog težeg psihoorganiteta ili neuroloških bolesti za koje je specifično pojavnost konfabulacija. Ošt. ne iskazuje simptome dostatne za postavljanje dijagnoze duševne bolesti u užem smislu (psihoza), afektivnih poremećaja ili stresom uvjetovanih poremećaja. Ima blaža oštećenja kognitivnih funkcija koja ne kompromitiraju njegove sposobnosti iskazivanja. Ošt. je sposoban vjerodostojno iskazivati pred sudom. Ne nalazi se psihopatoloških elemenata koji bi ukazivali na sklonost konfabulaciji.
22. Ispitani u prethodnom postupku 1. i 2. okr. su iskoristili svoje zakonsko pravo i branili se šutnjom.
23. U svojoj obrani danoj na zapisniku suda 1. okr. BH iskazao je da ne priznaje počinjenje kaznenog djela jer ne zna zašto se ovaj postupak uopće vodi protiv njega. Ne osjeća se krivim. Tijekom 2024. godine je dolazio u posjete kod 2. okr. ŽH. U posjete je nekada dolazio sa suprugom i djecom, a nekada sam sa svojom djecom i kod ŽH nije boravio već samo dolazio u goste. Prilikom tih posjeta je znao u [adresa] kod ŽH viđati ošt. AH i tada ga je i upoznao. Tim prilikama bi AH sjedio i pio sa njima, a ponekad je znao i pomagati u nekim poslovima EH. Prilikom tih susreta AH mu je pričao o svom životu, gdje živi, kako živi i kako mu ŽH pomaže u životu jer mu se ŽHM žalio da je imao težak život, da je iz [adresa] i da ŽH zna još odavno. Ponekad su se u tim druženjima znali svi međusobno šaliti, jeli su i pili. Kada je bio u posjetima vidio je da je ŽHM bio ustvari samo pomoćni radnik, više je sjedio nego što je radio, dok je EH radio poslove žbukanja kuće od ŽH i tim prilikama bi mu ŽHM samo znao dodavati špahtlu i sl. pomoćne poslove je ŽHM radio. ŽHM se znao i igrati sa Ševkovom djecom. 1. okr. je poznato da je ŽH ŽHM za Marijev rad plaćao i 1. okr. je to u tim prilikama kada bi bio u posjetama znao vidjeti kako bi ŽHM od ŽH tražio novac i ŽH bi mu znao dati ponekad 20,00, nekad 30,00, 40,00, 50,00 EUR i onda bi ŽHM otišao u trgovinu i iz trgovine bi se vraćao sa kupljenim alkoholom, nekad je nosio gajbu piva, a nekada bijelo vino u flaši od 5 litara. ŽHM je ponekad u trgovinu išao sam, ponekad sa 1. okr. i ponekad sa B, Ševkovim sinom. To se sve događalo u [adresa]. 1. okr. je znao ići sa ŽHM u trgovinu jer je išao po cigarete pa su onda išli zajedno. Dvorišna ograda od Ševkove kuće u [adresa] se obavezno zaključavala iz razloga što ŽH i JH imaju malu djecu, a kuća se nalazi na glavnoj ulici pa da djeca ne bi izlazila sama na ulicu, a ključ je uvijek bio na zidu u blizini ulaznih vrata kuće i svatko od odraslih je mogao uzeti ključ po potrebi. Taj ključ je bio dostupan FH. AH je kod ŽH imao mobitel kod sebe i sjeća se da je pričao sa nekim curama. ŽHM je uvijek govorio da mu je lijepo kod ŽH i da želi kod ŽH ostati. 1. okr. je u tom periodu često dolazio kod svog strica ŽH u [adresa] u posjetu. Prilikom njegovih dolazaka kod ŽH AH je bio u vidljivo alkoholiziranom stanju i 1. okr. je o tome znao govoriti svom stricu ŽH da kako to da mu plaća rad, a ŽHM je tako pod utjecajem alkohola, na što mu je stric znao reći da mu je žao ŽHM i da mu želi pomoći jer da ŽHM jako dugo zna, a da ŽHM nema tko pomoći. Jednom prilikom kada je bio u posjeti kod ČH mu je pričao kako bi trebali krenuti u Njemačku jer i u [adresa] ČH ima kuću, a poslovi na kući u [adresa] su bili gotovi i da planira otići u Njemačku, a 1. okr. je ČH pitao da li i on mogu sa ČH ići u Njemačku jer se htio maknuti iz dijela Njemačke gdje je do tada radio jer je u tom dijelu Njemačke plaća bila mala i ČH mu je rekao da može sa njim i tada je ŽHM pitao da li i on može ići u Njemačku sa njima i ČH je rekao da može. ŽHM je tom prilikom pričao da se želi maknuti od alkohola i da želi otići u Njemačku tamo se zaposliti i osnovati obitelj, međutim kada su došli u Njemačku ništa se od Marijevih planova nije obistinilo, već je bilo suprotno jer je ŽHM u [adresa] počeo još više piti iako je govorio da bi htio otići na liječenje od alkohola. Odnos između ČH i ŽHM je ostao isti kao što je bio i u [adresa]. ČH se je dobro ophodio prema ŽHM. U Njemačkoj su bili JH, ŽH, 1. okr., AH i EH. ŽHM je od ŽH u [adresa] tražio novac za hranu, ŽH mu je davao novac, ali ŽHM nije kupovao hranu već alkohol. ŽHM hranu u Njemačkoj nije niti morao kupovati jer je JH kuhala za sve njih i svi zajedno su jeli, a JH je prala veš od svih njih, dakle i od ŽHM. Svi zajedno su odjeću stavljali u korpu, JH je prala i sušila u sušilici. ŽH je ŽHM našao posao u Njemačkoj u Reve dućanu da slaže robu na police, međutim u tom dućanu ŽHM nisu zadržali na poslu zbog alkohola. ŽHM se igrao sa djecom od ŽH, znao je djecu voditi u park, ŽHM se u Njemačkoj mogao slobodno kretati. ŽHM je u Njemačkoj išao u trgovinu ponekad sam, ali više sa B jer ŽHM ne zna njemački dok B zna njemački. Ustvari ŽHM kad god je išao u dućan zvao je E da B ide sa njim, a ponekad je i sa mnom ŽHM išao u trgovinu. ŽHM je za vrijeme boravka u Njemačkoj imao mobitel, ali kad god se napije ŽHM ne zna gdje ostavlja mobitel, zna ga čak i izgubiti. ŽHM je u Njemačkoj stalno razgovarao putem mobitela sa nekom curom, dopisivao se sa njom i sa nekima, ne zna s kim točno. ŽHM je spavao u Njemačkoj u svojoj sobi na krevetu, EH u jednoj, a ŽHM u drugoj sobi. Nitko od njih ukućana u Njemačkoj nije kontrolirao Marijev mobitel niti ŽHM ograničavao korištenje njegovog mobitela. 1. okr. nikada FH nije prijetio, niti ga je ikada tjerao da radi. Sa ŽHM je u Njemačkoj imao normalan odnos, bili su prijatelji. ŽHM je u Njemačkoj govorio da se više ne želi vratiti u RH i da mu je lijepo kod ŽH i da želi tamo biti. U [adresa] kod ŽH je bio 10 dana i morao se vratiti za RH jer ga je zvala supruga kako bi napravio papire za upravo rođeno dijete. Nije mu poznato koliko dugo je ŽHM ostao kod ŽH u [adresa] jer je otišao u RH, a ŽHM je još ostao. Iz Njemačke su se zajedno vratili ŽH, AH i EH i došli su kod 1. okr. u [adresa] gdje su prespavali i onda sutradan je 1. okr. sa njima trojicom išao u [adresa] jer su ŽH i AH u policiji trebali napraviti osobne iskaznice, išli su na slikanje pa izraditi osobne iskaznice. ŽHM mu je rekao da mora izraditi osobnu iskaznicu jer da mu je stara istekla. 1. okr. je iznenadila kaznena prijava iz ovog kaznenog predmeta i dan danas je u šoku. Kada ga se pita da li je ŽHM obzirom da je iskazao da je isti konzumirao 10 l vina kroz dan da li je išta mogao raditi, može reći da bi ŽHM krenuo nešto raditi ali bi bio jako spor pa bi mu 1. okr. znao reći da bolje neka ništa ne radi jer je pod znatnim utjecajem alkohola da se ne ozlijedi. ŽHM mu je pričao da je sam došao kod ŽH i zamolio ŽH da ga ŽH primi kod sebe i da radi kod ŽH i da ga ŽH primi kao svoju porodicu. Tom prilikom kada je ŽH išao u policiju raditi osobnu iskaznicu prvo su sjedili u kafiću ŽH, ŽHM i 1. okr. i ŽH i 1. okr. su pili bezalkoholna pića, dok je ŽHM pio pivo i medice i onda je ŽHM otišao u PP Orahovica i rekao im da ga čekaju, no dugo se nije vratio pa su ŽH i 1. okr. otišli kući u [adresa] kod ŽH i onda je došla policija po njih i uhitili su ih, te im rekli da ih je ŽHM prijavio za otmicu. Ističe da ih je ŽHM lažno prijavio. Da 1. okr. netko otme on bi vrištao na ulici, a ŽHM je šutio. Dakle, ŽHM se nikako nije ponašao kao da je u opasnosti ili da je otet jer se tako otet čovjek ne ponaša već viče, galami i spašava sam sebe.
24. U svojoj obrani danoj na zapisniku suda 2. okr. ŽH iskazao je da nije istina što mu se stavlja na teret jer je ŽHM pomagao u životu. ŽHM je došao sam kod 2. okr. u [adresa] u [adresa] i tražio pomoć 2024. godine, nije imao novca za jesti, niti za išta i 2. okr. je odlučio pomoći mu. Kod 2. okr. je došao u papučama, nije imao niti cipele za obuti. ŽHM pozna unazad 8 godina, ali nisu se previše družili. Kad su supruga JH i 2. okr. vidjeli da je AH u tako lošim životnim uvjetima odlučili su mu pomoći i ŽHM kako je došao kod njih u [adresa] odmah je ostao kod njih u kući u [adresa] jer je EH već kod njih na kući u [adresa] radio građevinske poslove pa je ŽHM pomagao EH kao pomoćni radnik i 2. okr. je ŽHM svaki dan na ruke za njegov posao plaćao 25,00 EUR. ŽHM se dok je bio kod njih u [adresa] mogao slobodno kretati, znao je odlaziti i u diskont blizu njihove kuće u [adresa] gdje je kupovao vino i pivo. I EH je u to vrijeme dok je radio građevinske radove kod njih na kući stanovao kod njih u kući u [adresa] i ŽHM je spavao u svojoj sobi, a EH u svojoj sobi. Kad su se završili poslovi na kući u [adresa] nakon nekih 2-3 tjedna ŽHM ga je molio da mu pomogne i da sa njima ode u Njemačku radi pronalaska posla u Njemačkoj. U Njemačku su otišli EH, ŽHM, BH, 2. okr., JH i njihova djeca. Dok su ŽHM i EH spavali u kući u [adresa] JH, djeca i 2. okr. su znali dio vremena boraviti u kući u [adresa], a dio vremena u njihovoj kući u [adresa]. Došavši u Njemačku 2. okr. je ŽHM uspio pronaći posao u velikom dućanu koji prodaje svašta naziva Reve, posao mu se sastojao u čišćenju i slaganju polica, međutim ŽHM nije uspio taj posao zadržati jer je na posao odlazio pod utjecajem alkohola. Nakon toga ŽHM nije našao drugi posao već je još jače počeo konzumirati alkohol, pa su mu u Lidlu u Njemačkoj čak zabranili da dolazi jer je bio pod utjecajem alkohola i pio pored trgovine, pa je onda dolazio u Reve kupovati alkohol. 2. okr. je ŽHM unatoč tome što nije radio u Reveu, već je kod 2. okr. oko kuće pomagao u radovima EH davao novac, ako nije radio 15-20,00 EUR dnevno, a ako je radio i pomagao EH dobio bi i više od 30,00 EUR dnevno. 2. okr. je ŽHM prigovarao što toliko konzumira alkohol, ali ŽHM se na 2. okr. onda ljutio. U Njemačkoj su ŽHM i EH, JH i 2. okr., te djeca boravili neka 2-3 mjeseca i morali su se vratiti u RH jer je 2. okr. istekla osobna iskaznica pa su se vratili u [adresa]. Kada su došli ispred PP u Orahovici ŽHM mu je rekao da je i njemu istekla osobna iskaznica i da i on mora napraviti novu osobnu iskaznicu i zamolio ga da mu plati za izradu osobne iskaznice. 2. okr. je imao namjeru ŽHM platiti izradu osobne iskaznice, ali je ispala cijela frka oko toga jer su ga policajci u PP Orahovica počeli ispitivati vezano za to da se po [adresa] priča da AH za 2. okr. prosi u Zagrebu, a oni to nikada u životu nisu počinili da bi netko za njih prosio po nekom gradu. Jednom prilikom dok je ŽHM boravio kod njih u [adresa] došlo je troje pol. službenika razgovarati sa ŽHM, 2. okr. im je otključao kapiju koja je bila zaključana da djeca ne bi mogla izaći na ulicu jer je kuća na glavnoj prometnici i tom prilikom su policajci razgovarali i pitali ŽHM da li je kod 2. okr. dobrovoljno, a ŽHM je na to odgovorio da je kod njih dobrovoljno. Pol. službenici su mogli vidjeti da su roštiljali i sjedili za stolom i jeli. ŽHM kada je došao kod 2. okr. u [adresa] je rekao da je došao vlakom, bio je u japankama, pod tim misli da je bio u papučama i bio je zamazan. ŽHM je bio mršav, neobrijan, prljave odjeće pa mu je 2. okr. kupio stvari za higijenu, šampon, žilete, pa se onda ŽHM sredio. Kupio mu je i robu da bude u čistom. Kupio mu je i tenisice da ne bude u japankama. Kada ga se pita kako to da mu se 2024. AH obratio za pomoć, može reći da je 2023. AH jednom prilikom već radio neke poslove kod 2. okr. na kući u [adresa] u [adresa], kada je kod 2. okr. radio i ZH pa su ZH i ŽHM zajedno znali odlaziti i u izlaske. Dakle, FH nitko od njih nije priječio da se slobodno kreće. 2023. je čak znao FH i ZH naručivati jelo iz pizzerie Petar Pan. Kada me se pita koliko dugo po danu bi AH radio kod 2. okr. na kući, nekad bi radio 1, nekada 1,5, nekada 2 sata, duže nije radio jer nije mogao zbog svoje noge jer je ŽHM invalid na nogu i nitko ŽHM nije tjerao da radi duže i više nego što je mogao, a ŽHM je cijelo to vrijeme kroz dan konzumirao alkohol i to od ujutro pa do navečer. U istom danu bi pio vino i pivo u količinama od ukupno 7-9 l alkohola. 2. okr. je ŽHM prigovarao zbog konzumacije alkohola, a ŽHM se tada ljutio na 2. okr.. Smatrao je da ga vrijeđa. Za novce koje bi 2. okr. ŽHM davao ŽHM bi kupovao alkohol. Prema ŽHM se 2. okr. odnosio normalno, nisu se svađali. ŽHM je kod njih bio od cijele 2. okr. obitelji prihvaćen kao član obitelji. Isto su se prema ŽHM odnosili i u [adresa] i u Njemačkoj. Nikada niti 2. okr. niti članovi njegove obitelji ŽHM nisu govorili ružne niti neprihvatljive riječi. Fotografije koje su priložili u spis na kojima se nalazi AH nastale su u [adresa] nakon što je ŽHM došao kod njih. ŽHM je non stop imao mobitel kraj sebe i u [adresa] u Njemačkoj, istim se koristio. Zna da je zvao neku curu na mobitel i nekad kad je bio pijan znao je šakama udarati po svom mobitelu. Kad bi ŽHM popio previše znao je zagubiti mobitel pa ga tražiti. Nekad ga je zaboravio i napuniti. ŽHM je znao da ide u Njemačku sa 2. okr. jer ga je molio da ga povede i molio ga da mu u Njemačkoj nađe posao. Niti BH niti 2. okr. FH nikada nisu prijetili.
25. Na temelju ovako provedenih dokaza i dane obrane 1. okr. BH i 2. okr. ŽH, nakon savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti te savjesne ocjene obrane 1. okr. i 2. okr., sud smatra dokazanim sve navode optužnice, odnosno smatra dokazanim da su 1. okr. i 2. okr. počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva - trgovanjem ljudima, opisano i kažnjivo po čl. 106. st. 1. KZ/11, na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci presude. Dokazanost navoda optužnice proizlazi kako iz pisanih dokaza tako i iz danih iskaza ošt. AH te svjedoka HH, KH i DH, čijim iskazima je sud u cijelosti poklonio vjeru jer su iskazi uvjerljivi, logični, okolnosni te sukladni provedenom dokaznom postupku. Naime, u svom iskazu ošt. AH naveo je da su dana 8. ožujka 2024. 1. okr. i 2. okr. došli kod njega nepozvani i neistinito mu predočili da će ga počastiti pićem u što im je AH povjerovao te je, ne sumnjajući u istinitost njihovih navoda, pošao s njima, da bi ga umjesto u ugostiteljski objekt, odvezli osobnim vozilom u kuću u [adresa], gdje je 2. okrivljeni ŽH odmah po ulasku zaključao ulazna vrata te zajedno sa svojom suprugom JH naredio mu da na papir napiše i potpiše da dobrovoljno ostaje s njima, pri tome ga je 1. okrivljeni BH strašio riječima: „Polomit ću ti ruke i noge ako ne budeš pisao.“, kao i 2. okrivljeni ŽH koji ga je strašio govoreći mu: „Dobit ćeš metak u glavu, propucat ću te ako pokušaš pobjeći“, nakon čega je odveden u kuću u [adresa], gdje je morao izvoditi građevinske radove na adaptaciji kuće, dok je odlazio u trgovinu uvijek bi ga netko pratio kako ne bi mogao pobjeći, gotovo svakodnevno je obavljao razne kućanske poslove poslove poput bacanja smeća, čišćenja kuće, čišćenja dvorišta, sakupljanja izmeta, pri čemu je gotovo uvijek bio nadgledan od strane ukućana, dok su dvorišna vrata bila zaključana kao i kuća, dok on nije imao pristup ključu, za vrijeme boravka u [adresa] imao je na raspolaganju mobitel, ali mu je 2. okrivljeni ŽH zabranio javljanje, u jednom je navratu policija došla u kuću kada mu je 2. okrivljeni ŽH rekao da policijskim službenicima mora reći da tu radi dobrovoljno, što je i učinio, nakon čega su ga 1. i 2. okrivljeni zajedno s JH, po odlasku policije, verbalno „napali“ prigovarajući mu da su s njim uvijek nekakvi problemi, da to tako više ne može i da će morati drugačije postupati, poslije boravaka od oko šest dana u [adresa], 2. okrivljeni ŽH ga je odvezao u Njemačku, mjesto Romhild, gdje je došao zajedno s 1. okrivljenim BH i JH, i to u obiteljsku kuću 2. okrivljenog ŽH, te je JH odmah po dolasku zatražila da preda mobilni telefon navodeći kao razlog da je to da ne napravi neku glupost, koji mobitel joj je predao, kao i što su mu 2. okrivljeni ŽH i JH zabranili komunikaciju s drugim radnikom EH koji je također boravio u kući; u Njemačkoj je nastavio s obavljanjem raznih kućanskih poslova, tijekom kojih poslova je gotovo uvijek bio nadgledan, a JH mu je tijekom boravka često znala reći da će si sam iskopati rupu i da će ga zatrpati ako pobjegne, 1. okrivljeni BH ga je učestalo pratio dok je bio u Njemačkoj tražeći da radi sve poslove te ga je, ako ne bi bio zadovoljan, znao odgurnuti govoreći mu: „Brže to malo šepavi“, kao i što mu je govorio da će ga propucati ako bude radio probleme ili ako pokuša pobjeći, 2. okrivljeni ŽH ga je tjerao na rad te mu govorio da će mu polomiti ruke i noge, a jednom prilikom ga je JH optužila da je razgovarao s EH pri tome ga udarajući torbicom, 2. okrivljeni ŽH mu je predočio da ga je policija tražila u Republici Hrvatskoj te mu je dao mobitel tražeći od njega da nazove policijskog službenika i kaže da je sve u redu i da se nalazi u Zagrebu što je i učinio, prije oko tri tjedna mu je 2. okrivljeni ŽH rekao da mu zbog posla treba osobna iskaznica zbog čega da moraju otići u Republiku Hrvatsku riješiti osobne dokumente pri čemu je naglasio da ne ide kod HH kod koje osobe mu je ostala osobna iskaznica, već da na policiji prijavi gubitak osobne iskaznice, kao i što mu je prije polaska ponovio nekoliko puta: „Nemoj slučajno pobjeći kada dođemo u Hrvatsku, nemoj praviti probleme, ako pokušaš pobjeći propucat ću te, dosta mi je više tih prijava“, po dolasku u Republiku Hrvatsku prespavali su u [adresa] gdje im se priključio 1. okrivljeni BH koji mu je također tada više puta rekao da će mu polomiti ruke i noge ako pokuša pobjeći, kada su stigli u prostorije policijske postaje u Orahovici, u trenutku kada su ga odmaknuli od 2. okrivljenog ŽH, koji je s njim došao, odlučio je sve prijaviti. Suglasno iskazuje svjedok HH navodeći da je ošt. AH dana 08.03.2024. radio kod svjedoka u prijepodnevnim satima, a popodne je otišao kući. Kako mu se ošt. nije javljao na pozive po selu je čuo da su ga protiv njegove volje odveli V po prezimenu ŽH negdje na područje grada [adresa]. Budući da nije mogao s ŽHM uspostaviti nikakvu komunikaciju otišao je u policijsku postaju u [adresa], a sa njim je išao i KH iz [adresa], i prijavio da je ŽHM otela osoba po prezimenu ŽH, međutim nije mu poznato što se dalje događalo niti je poslije imao ikakvu komunikaciju sa ŽHM, čuo je samo da je rekao policajcima da je tamo dobrovoljno. Dana 17.06.2024. kod svjedoka kući je došao AH te mu ispričao da je bio tri mjeseca u [adresa] kod ŽH, da su ga prisilno odveli iz njegove kuće u [adresa] u Ševkovu obiteljsku kuću u [adresa], gdje su ga prisilili da im potpiše nekakav papir, te da je na kraju uspio pobjeći od njih na način da je slagao ŽH da mu ističe osobna iskaznica kako bi na taj način došao u prostorije policije te nekako prijavio sav taj događaj. Ošt. AH mu je rekao da mu je ŽH svaki drugi, treći dan davao novce za kupovinu cigareta, alkohola i hrane i da je kupovao u Lidlu, da je pomagao u kući i vani kod ŽH. Kada je iskazao da je čuo da je ŽHM rekao policajcima da je tamo dobrovoljno to je čuo od pol. službenika, tako su mu rekli. KH je prijavio policiji da su AH V po prezimenu ŽH odveli u [adresa] protiv Marijeve volje. Budući da KH zna gdje ŽH ima kuću u [adresa] svjedok je sa osobnim automobilom sa KH išao u [adresa] i kada su prolazili pored kuće ŽH KH je vidio AH kako sjedi sa još jednom muškom osobom na dvorištu kod ŽH i onda je KH zvao policiju i to prijavio da je ŽHM kod ŽH protiv Marijeve volje, policajci su im rekli da dođu u PP Virovitica to prijaviti, KH i svjedok su otišli u policiju, kao i Marijeva žena i brat, i nakon toga su policajci otišli razgovarati sa AH kod ŽH i AH im je rekao da je kod ŽH dragovoljno došao raditi. Za AH može reći da isti nije odgovorna osoba, lako pada pod utjecaj priče, ne može se čovjek osloniti na njega. KH i svjedok su AH nekoliko puta zvali na mobitel, no mobitel mu je bio ugašen i AH im je rekao da je njegov mobitel bio kod ŽH. Svjedok KH potvrđuje iskaze ošt. i svjedoka HH navodeći da mu je ošt. AH 2023. godine poslao poruku na mobitel u kojoj je pisalo: "Ajd dođi, spašavaj me", ŽHM mu je poslao poruku da je kod kuće pa je otišao do njega i odvezao ga svojoj kući jer je isti bio sav uznemiren i tom prilikom mu je AH rekao da ga je ŽH odveo u [adresa] i da ga nije pustio iz [adresa] i da je kod ŽH morao raditi. Kada ga je pitao što je radio rekao mu je da je svašta morao raditi, razbijati neku šutu. Rekao mu je da mu je baka TH platila taksi da dođe u [adresa]. Drugo ništa ne zna, a sada drugi puta kada je AH nestao iz [adresa] svjedok se toga sjetio što mu je ŽHM pričao da je bio zatočen od ŽH i onda su autom HH i svjedok išli do [adresa], provozali su se ispred kuće ŽH i vidio je da je na dvorištu kod ŽH sjedio AH, ali ga nije zvao već je nazvao policiju i rekli su mu da HH i svjedok dođu u prostorije PP u [adresa], što su i učinili, dali su izjave u policiji i nakon toga su pol. službenici otišli u kuću ŽH, gdje je na dvorištu vidio ŽHM, razgovarati sa ŽHM i kada su se pol. službenici vratili rekli su im da je AH punoljetan i da im je rekao da je dobrovoljno kod ŽH. Kasnije je opet razgovarao sa AH i rekao mu je da je opet išao u [adresa] sa ŽH ali da on to nije htio i da je u [adresa] kod ŽH morao svašta raditi, čistiti. AH je naivna osoba, za 2 litre vina se proda, može ga se na svašta nagovoriti, lakovjeran je. Tom prilikom kada mu je 2023. AH poslao poruku da ga dođe spasiti, kada je došao po njega isti je bio uznemiren i nikada prije ni poslije nije ga vidio tako uznemirenog pa ga je zato odvezao svojoj kući i rekao supruzi da mu da jesti i piti da se smiri. U tom vremenskom periodu dok AH nije bilo u [adresa], a kasnije je rekao da je bio u [adresa] kod ŽH, a da tamo nije želio ići, svjedok je ga zvao bezbroj puta na mobitel i niti jednom mu se nije javio, a kasnije kada ga je pitao zašto se nije javljao na mobitel rekao mu je da su mu ŽH i njegovi uzeli mobitel i isključili ga. Mobitel mu je uvijek bio isključen u tom vremenskom periodu dok je nestao iz [adresa].
26. Svjedok DH potvrđuje iskaz ošt. AH navodeći da ga je jedan dan nazvao jedan poznanik iz [adresa] i pitao ga da li mu je poznato da je AH otet i da je kod ŽH na nepoznatoj adresi, na što je istom odgovorio da su to ozbiljne stvari i da ako je tako da to treba prijaviti u PP. Nakon te informacije koju mu je rekao poznanik na mobitel da je AH otet nazvao ga je AH s nepoznatog broja i rekao mu da je dobro i da radi kod jednog čovjeka u Zagrebu i da pomaže u zidarskim poslovima. Ništa mu nije govorio u detalje, ali je svjedok u tom razgovoru sa ŽHM imao osjećaj da nešto ne paše jer mu je bilo čudno da ga zove da mu se opravda gdje se nalazi, a i neobičan mu je bio njegov ton glasa jer je zvučao kao da je uplašen. Inače mu se nikada AH nije tako javljao da mu kaže gdje je već su imali razmijenjene brojeve mobitela iz razloga što mu je svjedok kao pol. službenik PP Orahovice s vremena na vrijeme imao neku poštu za uručiti pa bi ga onda nazvao i pitao gdje je kako bi mu istu uručio budući da je AH znao ići raditi poljoprivredne poslove po OPG-ovima kako bi zaradio za život onoliko koliko je on mogao raditi budući da je invalid, te ga je zvao na njegov mobitel kako ga ne bi morao tražiti po [adresa], to mu je bilo najbrže. Taj razgovor kada ga je AH nazvao da mu kaže da je u Zagrebu je bio kratak, razgovarali su u kratkim crtama. AH je uvijek zvao sa svog privatnog mobitela i on mu se kada ga je zvao ovo zadnje vezano za dostavu pošte nije javljao, mobitel mu je bio isključen i kroz mjesec dana AH mu je uzvratio poziv, ali ga je nazvao sa svjedoku nepoznatog broja, ne onog broja koji je svjedok imao u mobitelu umemoriran od AH i rekao mu da je čuo da ga je tražio pa da mu se zato javlja da mu kaže da je dobro, da je u Zagrebu, da pomaže u zidarskim poslovima i da mu je sve sjajno-bajno, a svjedok nije bio uvjeren u tu priču.
27. Da ošt. AH govori istinu da u inkriminiranom periodu nije koristio mobitel, osim iskazima svjedoka HH, KH i DH, sud utvrđuje i na temelju uvida u službenu zabilješku Policijske postaje Orahovica od 18. lipnja 2024. o analizi ostvarenih telekomunikacijskih kontakata za telefonski broj [broj telefona] za razdoblje od 19. lipnja 2023. do 17. lipnja 2024. (55) ošt. AH, sud utvrđuje da je 9. ožujka 2024. zabilježen posljednji poziv primljen na repetitoru u [adresa], nakon čega do dana 17. lipnja 2024. više nije bilo zabilježenih uspostavljenih poziva ili SMS-a, odnosno evidentirani su samo propušteni primljeni pozivi ili SMS-ovi sa nepoznatom lokacijom repetitora, što upućuje na to da se ošt. AH više nije koristio mobilnim uređajem.
28. Sud ne prihvaća kao istinite sadržaje izjave ošt. AH (278-279) ovjerene kod javne bilježnice Eme Nađ Bajsar u [adresa] dana 20. veljače 2025. i izjave ošt. AH (335-336) ovjerenu kod javne bilježnice Eme Nađ Bajsar u [adresa] dana 22. svibnja 2025. budući da i sam ošt. AH kada mu se predočuje list 335 spisa i to izjava koju je ovjerio kod javne bilježnice da je odlučio da ne želi da se više vodi ovaj postupak jer mu je dosta sudova i sudovi mu predstavljaju trošak. Cilj mu je bio prilikom davanja i ovjeravanja te izjave da prestane ovaj sud zbog troškova, a ne zbog istine. Kada mu se predočuje njegova izjava od 20. veljače 2025. godine (278-279), to je izjava koju je osobno predao u spis 20. veljače 2025. jer je istu svojevoljno sačinio. Kada ga se pita da li je prethodno onda lažno iskazivao kada je iskazivao u svojstvu svjedoka, može reći da nije lažno iskazivao i da je govorio istinu, da je bilo kako je iskazivao. Svi navodi koje je iskazao u svojim iskazima su točni. Prilikom davanja te dvije izjave nije bio pod utjecajem alkohola. Vlastoručno je napisao tu izjavu od 20. veljače 2025. godine. Nije bio pod utjecajem alkohola ni kada je prijavljivao kazneno djelo. Kada mu se predočuje navod iz njegove izjave od 20. veljače 2025. kada navodi: "Bio sam dobrovoljno kod njih i s njima i bilo mi je dobro kod njih" i kada mu se predočuje njegov prethodni iskaz u kojem se navodi da nije bio dobrovoljno kod ŽH, može reći da je istinit onaj njegov iskaz koji je dao policiji. Kada mu se predočuje njegov iskaz sa listova 138 i 139 spisa, istinito je iskazivao u svom iskazu danom na zapisniku Službe krim. policije PU Virovitičko-podravske iz kojeg proizlazi da nije dobrovoljno boravio kod ŽH. Kada ga se pita da li je ovu izjavu od 20. veljače 2025. dao u cilju da se utvrdi točna istina vezano za kritičnu zgodu ili u cilju da više ne dolazi na sud, može reći da je obje izjave dao u cilju da više ne mora dolaziti na sud.
29. Da je ošt. AH sposoban dati vjerodostojan iskaz sud utvrđuje i na temelju nalaza i mišljenja vještakinje psihijatrijske struke prim. dr .sc. BHM (298-309), te sud utvrđuje da ošt. ima potpuno očuvanu sposobnost percepcije, ima blaža psihoorganska oštećenja kognicije, podprosječne mnestičke funkcije, koja oštećenja nisu izražena u toj mjeri da ošt. ne bi mogao informacije koje je imao ili ima reproducirati na ispravan način. Ošt. u potpunosti može razumjeti prirodu prisege na sudu i sasvim jasno razlikuje istinu od laži, kao i posljedice eventualnog nepridržavanja prisege. Ošt. uredno komunicira na osnovu vlastitih saznanja o činjenicama, može govoriti o upamćenim događajima i može razumjeti potpuno jasno pitanja o istome te odgovarati na ista. Ne nalazi se psihopatoloških ispada koji bi kompromitirali sposobnosti davanja vjerodostojnog iskaza ošt. Kod ošt. se ne nalazi simptoma demencije, drugog težeg psihoorganiteta ili neuroloških bolesti za koje je specifično pojavnost konfabulacija. Ošt. ne iskazuje simptome dostatne za postavljanje dijagnoze duševne bolesti u užem smislu (psihoza), afektivnih poremećaja ili stresom uvjetovanih poremećaja. Ima blaža oštećenja kognitivnih funkcija koja ne kompromitiraju njegove sposobnosti iskazivanja. Ošt. je sposoban vjerodostojno iskazivati pred sudom. Ne nalazi se psihopatoloških elemenata koji bi ukazivali na sklonost konfabulaciji.
30. Sud prihvaća iskaze svjedoka ZH (367-369) i EH u dijelu da su radili sa ošt. AH kod 2. okr. građevinske poslove, jer su iskazi navedenih svjedoka suglasni u tom dijelu s provedenim dokaznim postupkom, dok ne prihvaća iskaze navedenih svjedoka u dijelu da je ošt. AH dobrovoljno boravio kod 2. okr. ŽH i da je ošt. bio slobodan i mogao ići kamo je htio jer suprotno proizlazi iz provedenog dokaznog postupka te sud iskaze svjedoka ZH (367-369) i EH u tom dijelu cijeni danima za korist 1. i 2. okr. jer su oba svjedoka radila za nadnice kod 2. okr., s tim da EH i dalje radi kod 2. okr. građevinske radove na kući u [adresa], slijedom čega obojica zasigurno žele ostati u dobrim odnosima sa 2. okr. kako bi se njihova poslovna suradnja nastavila.
31. Sud ne cijeni posebno iskaz svjedoka ZH (257) jer isti nema neposrednih saznanja i isti je greškom predložen kao svjedok kao imenjak svjedoka ZH (367-369).
32. Sud ne prihvaća iskaze svjedokinja TH, majke 1. okr., i JH, supruge 2. okr., i cijeni ih pristranima, neživotnima i danim za korist 1. i 2. okr. u cilju poboljšanja njihove kaznenopravne odgovornosti. Naime, nikako ne mogu biti istiniti i životni iskazi svjedokinja TH i JH da su 2. okr. i JH htjeli pomoći ošt. FH i da je isti kod njih boravio kao član njihove obitelji i da dok je boravio kod njih da isti ništa nije morao raditi, da mu je 2. okr. davao novac za cigarete i alkohol, a da ošt. ništa nije radio, da je jeo i pio sa njima, da mu je JH kuhala i prala odjeću, da mu je 2. okr. kupovao odjeću i obuću, a da za to vrijeme ošt. ništa nije radio, da je izgubio posao koji mu je 2. okr. našao zbog alkohola i da je samo pušio i konzumirao alkohol, dok su to 2. okr. i njegova supruga JH strpljivo tolerirali i bez pogovora se brinuli za ošt. AH jer su mu htjeli pomoći. Treba uzeti u obzir i činjenicu da su 2. okr. i JH roditelji sedmero mlljt djece o kojoj su se dužni brinuti i koju su dužni uzdržavati tako da zasigurno nije istinit iskaz svjedokinja JH i TH te 2. okr. da su se 2. okr. i JH bezuvjetno brinuli za ošt., a da isti kod njih nije ništa morao raditi već je k tome samo konzumirao alkohol i pušio po cijele dane, a 2. okr. mu je k tome davao novac.
33. Sud prihvaća iskaze svjedoka IH i ŽP, policijskih službenika PP Virovitica, koji su po prijavi HH i KH došli na adresu u [adresa] u kuću 2. okr. razgovarati sa ošt. AH kojom prilikom im je ošt. AH rekao da dobrovoljno boravi kod 2. okr. jer da mu je kao prijatelju došao pomoći oko građevinskih poslova, međutim sud cijeni činjenicu da je ošt. AH taj iskaz policijskim službenicima dao u prisutnosti 1. i 2. okr. koji su ga izričito upozorili da ništa ne smije reći policijskim službenicima, a ošt. se bojao 1. i 2. okr. te se bojao u njihovoj prisutnosti reći pol. službenicima da je kod 2. okr. protivno svojoj volji. Naime, i sam svjedok ŽP je iskazao kako smatra da su kritične zgode kada su došli razgovarati sa ošt. razgovor sa ošt. trebali obaviti na samo sa njim, a ne u prisutnosti 1. i 2. okr. te ostalih ukućana.
34. Sud prihvaća iskaz svjedoka OH međutim isti nema neposrednih saznanja vezano za boravak ošt. kod 2. okr. osim da ga je ošt. zvao jednom prilikom i rekao mu da je kod 2. okr. u Njemačkoj, međutim kako svjedok nije u dobrim odnosima sa ošt. i ne kontaktira često sa ošt. nije mu vjerovao jer ošt. ima problema sa konzumacijom alkohola i jer je svjedok imao loših iskustava sa ošt. Svjedok je zvao 2. okr. provjeriti da li je ošt. kod njega u Njemačkoj i 2. okr. je to negirao svjedoku, a što upućuje sud na zaključak da 2. okr. nije htio da se zna da je ošt. kod njega u Njemačkoj a sve iz razloga jer ošt. nije kod 2. okr. u Njemačkoj bio dragovoljno. Naime, 2. okr. je također naložio ošt. da nazove DH kako bi mu rekao da je u Zagrebu, a sve kako se ne bi saznalo da ošt. boravi kod 2. okr. u Njemačkoj protivno svojoj volji.
35. Fotografije priložene u spis od strane obrane (404-410) sud ne cijeni posebno jer je nesporno da je ošt. boravio u kući 2. okr. gdje je jeo i pio i bio u blizini ukućana, a što je u ovom postupku nesporno, dok se iz istih fotografija ništa drugo ne može zaključiti. Također sud ne cijeni posebno uvid u ovosudnu nepravomoćnu presudu posl. br. K-359/2021-63 od 30. listopada 2023. (451-468) obzirom da se radi o drugom kaznenom predmetu nevezanom za ovaj kazneni postupak, u kojem je 1. okr. AH.
36. Obrane 1. okr. BH i 2. okr. ŽH sud ne prihvaća jer su obrane neuvjerljive i u suprotnosti s utvrđenjima koja proizlaze iz provedenih dokaza.
37. Cijeneći navedena utvrđenja nedvojbeno je utvrđeno da su 1. i 2. okr., radnjama činjenično opisanim u izreci presude, počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva - trgovanjem ljudima, opisano i kažnjivo po čl. 106. st. 1. KZ/11, jer je utvrđeno da su 1. i 2. okr. od 8. ožujka 2024. do 17. lipnja 2024., u [adresa] i [adresa] u Republici Hrvatskoj i Njemačkoj, zajednički i dogovorno, u cilju iskorištavanja rada AH uspostavom ropstva i ropstvu sličnog odnosa, dana 8. ožujka 2024. neistinito mu predočili da će ga počastiti pićem u što im je AH povjerovao te je, ne sumnjajući u istinitost njihovih navoda, pošao s njima, da bi ga umjesto u ugostiteljski objekt, odvezli osobnim vozilom u kuću u [adresa], gdje je 2. okrivljeni ŽH odmah po ulasku zaključao ulazna vrata te zajedno sa svojom suprugom JH naredio mu da na papir napiše i potpiše da dobrovoljno ostaje s njima, pri tome ga je 1. okrivljeni BH strašio riječima: „Polomit ću ti ruke i noge ako ne budeš pisao.“, kao i 2. okrivljeni ŽH koji ga je strašio govoreći mu: „Dobit ćeš metak u glavu, propucat ću te ako pokušaš pobjeći“, nakon čega je odveden u kuću u [adresa], gdje je morao izvoditi građevinske radove na adaptaciji kuće, dok je odlazio u trgovinu uvijek bi ga netko pratio kako ne bi mogao pobjeći, gotovo svakodnevno je obavljao razne kućanske poslove poslove poput bacanja smeća, čišćenja kuće, čišćenja dvorišta, sakupljanja izmeta, pri čemu je gotovo uvijek bio nadgledan od strane ukućana, dok su dvorišna vrata bila zaključana kao i kuća, dok on nije imao pristup ključu, za vrijeme boravka u [adresa] imao je na raspolaganju mobitel, ali mu je 2. okrivljeni ŽH zabranio javljanje, u jednom je navratu policija došla u kuću kada mu je 2. okrivljeni ŽH rekao da policijskim službenicima mora reći da tu radi dobrovoljno, što je i učinio, nakon čega su ga 1. i 2. okrivljeni zajedno s JH, po odlasku policije, verbalno „napali“ prigovarajući mu da su s njim uvijek nekakvi problemi, da to tako više ne može i da će morati drugačije postupati, poslije boravaka od oko šest dana u [adresa], 2. okrivljeni ŽH ga je odvezao u Njemačku, mjesto Romhild, gdje je došao zajedno s 1. okrivljenim BH i JH, i to u obiteljsku kuću 2. okrivljenog ŽH, te je JH odmah po dolasku zatražila da preda mobilni telefon navodeći kao razlog da je to da ne napravi neku glupost, koji mobitel joj je predao, kao i što su mu 2. okrivljeni ŽH i JH zabranili komunikaciju s drugim radnikom EH koji je također boravio u kući; u Njemačkoj je nastavio s obavljanjem raznih kućanskih poslova, tijekom kojih poslova je gotovo uvijek bio nadgledan, a JH mu je tijekom boravka često znala reći da će si sam iskopati rupu i da će ga zatrpati ako pobjegne, 1. okrivljeni BH ga je učestalo pratio dok je bio u Njemačkoj tražeći da radi sve poslove te ga je, ako ne bi bio zadovoljan, znao odgurnuti govoreći mu: „Brže to malo šepavi“, kao i što mu je govorio da će ga propucati ako bude radio probleme ili ako pokuša pobjeći, 2. okrivljeni ŽH ga je tjerao na rad te mu govorio da će mu polomiti ruke i noge, a jednom prilikom ga je JH optužila da je razgovarao s EH pri tome ga udarajući torbicom, 2. okrivljeni ŽH mu je predočio da ga je policija tražila u Republici Hrvatskoj te mu je dao mobitel tražeći od njega da nazove policijskog službenika i kaže da je sve u redu i da se nalazi u Zagrebu što je i učinio, prije oko tri tjedna mu je 2. okrivljeni ŽH rekao da mu zbog posla treba osobna iskaznica zbog čega da moraju otići u Republiku Hrvatsku riješiti osobne dokumente pri čemu je naglasio da ne ide kod HH kod koje osobe mu je ostala osobna iskaznica, već da na policiji prijavi gubitak osobne iskaznice, kao i što mu je prije polaska ponovio nekoliko puta: „Nemoj slučajno pobjeći kada dođemo u Hrvatsku, nemoj praviti probleme, ako pokušaš pobjeći propucat ću te, dosta mi je više tih prijava“, po dolasku u Republiku Hrvatsku prespavali su u [adresa] gdje im se priključio 1. okrivljeni BH koji mu je također tada više puta rekao da će mu polomiti ruke i noge ako pokuša pobjeći, kada su stigli u prostorije policijske postaje u Orahovici, u trenutku kada su ga odmaknuli od 2. okrivljenog ŽH, koji je s njim došao, odlučio je sve prijaviti. U tim i takvim radnjama okr. ostvarena su sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 106. st. 1. KZ/11 jer su prijetnjom, obmanom i prijevarom vrbovali, prevezli, primili osobu i prenosili nadzor nad osobom, radi iskorištavanja njezina rada putem prisilnog rada i služenja uspostavom ropstva ili njemu sličnog odnosa.
38. Zbog svega navedenog razvidno je da su 1. okr. BH i 2. okr. ŽH u vrijeme počinjenja kaznenog djela bili ubrojivi što tijekom postupka nije dovedeno u pitanje, postupali su s izravnom namjerom, jer su znali da će takvim postupanjem prema ošt. počiniti kazneno djelo kako im se to optužnicom stavlja na teret, a to su i htjeli, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog. Slijedom čega su ispunjeni svi elementi za kaznenopravnu odgovornost 1. i 2. okrivljenika.
39. S obzirom na sve navedeno, sud je 1. i 2. okr. za navedeno kazneno djelo proglasio krivima te ih osudio svakog na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Prilikom odabira vrste i visine kaznenopravne sankcije sud je 1. okr. BH od olakotnih okolnosti cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost kako to proizlazi iz izvoda iz KE za okr., te činjenicu da je otac dvoje mlljt. djece, a od otegotnih okolnosti upornost i bezobzirnost u činjenju kaznenog djela. Prilikom odabira vrste i visine kaznenopravne sankcije sud je 2. okr. ŽH od olakotnih okolnosti cijenio činjenicu da je otac sedmero mlljt. djece, a od otegotnih okolnosti njegovu raniju osuđivanost kako to proizlazi iz izvatka iz KE za 2. okr. te upornost i bezobzirnost u činjenju kaznenog djela. Sud smatra da je izrečena kaznenopravna sankcija primjerena stupnju krivnje 1. i 2. okr. i težini počinjenog kaznenog djela te je uvjerenja da će se ovako izrečenom sankcijom i to upravo bezuvjetnom kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja utvrđena odredbom čl. 41. KZ/11.
40. Sukladno odredbi čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora 1. okr. BH se ima uračunati vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 17. lipnja 2024. od 18,47 sati do 17. srpnja 2024. godine.
41. Sukladno odredbi čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora 2. okr. ŽH se ima uračunati vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 17. lipnja 204. od 18,47 sati do 17. srpnja 2024. godine.
42. Obzirom na donošenje osuđujuće presude o troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 148. ZKP/08 te su 1. okr. BH i 2. okr. ŽH dužni naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 u iznosu od 475,78 EUR - SVAKI, koji troškovi se odnose na trošak dolaska svjedoka Ivice Kolačko 28,40 EUR, Tomislava Tomića 90,50 EUR, Želimira Hajstera 9,60 EUR i Nedeljka Trkulje 19,60 EUR te troška izrade psihijatrijskog nalaza i mišljenja 624,96 EUR (310) i 178,50 EUR (311) te platiti paušalnu svotu u iznosu od 200,00 EUR – SVAKI, koji iznos je određen obzirom na služenost i trajanje ovog kaznenog postupka, kao i nagradu i nužne izdatke braniteljice po službenoj dužnosti 1. okr. BH odvjetnice Snježane Markulin Moslavac iz [adresa] i nagradu i nužne izdatke braniteljice po službenoj dužnosti 2. okr. ŽH odvjetnice Martine Pušić iz [adresa], o čemu će sud donijeti zasebna rješenja.
43. Zbog svih obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.
U Virovitici 30. rujna 2025.
Predsjednica vijeća – sutkinja:
Marina Kovačević
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku 15 dana od dana prijema prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u pet primjerka. O žalbi rješava nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. ODO u Virovitici na posl. br. KOmp-DO-2/2024
2. BH – 1. okr.
3. Snježana Markulin Moslavac, odvjetnica iz Virovitice - braniteljica po službenoj dužnosti 1. okr.
4. ŽH – 2. okr.
5. Martina Pušić, odvjetnica iz Virovitice – braniteljica po službenoj dužnosti 2. okr.
6. AH, [adresa] – ošt.
7. Županijski sud u Zagrebu, sudac izvršenja – nakon pravomoćnosti i izvršnosti
8. Županijski sud u Bjelovaru, sudac izvršenja – nakon pravomoćnosti i izvršnosti
