Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kžzd-28/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca za mladež toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća za mladež, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog BF, zbog kaznenih djela iz članka 158. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika po zamjeniku branitelja Ivani Ilić Radnić, odvjetnici u Splitu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Kzd-17/2020 od 15. studenog 2024., temeljem odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika BF, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj Kzd-17/2020 od 15. studenog 2024. okrivljenik BF oglašen je krivim zbog učina tri kaznena djela i to dva kaznena djela protiv zdravlja ljudi – omogućavanjem trošenja droga – djelo opisano i kažnjivo po čl. 191. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina – djelo opisano i kažnjivo po čl. 158. st. 1. KZ/11, te mu je utvrđena kazna zatvora i to za dva kaznena djela omogućavanja trošenja droga na temelju čl. 191. st. 2. KZ/11 u trajanju od po 1 (jedne) godine i za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina na temelju čl. 158. st. 1. KZ/11 u trajanju do 3 (tri) godine, pa je isti temeljem čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenik BF u cijelosti je oslobođen naknade troškova kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem zamjenice branitelja Ivane Ilić Radnić, odvjetnice u Splitu i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da Županijski sud usvoji u cijelosti žalbu okrivljenika, pobijanu presudu preinači na način da okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet uputi sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

3. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

5.1. Obrazlažući tvrdnju o počinjenim bitnim povredama odredaba kaznenog postupka u pobijanoj presudi u žalbi se navodi kako sud cijelu prvostupanjsku presudu temelji na iskazu jedne od ispitanih svjedokinja-oštećenica koji iskaz je u potpunoj suprotnosti s iskazom druge svjedokinje oštećenice i obranom okrivljenika. Navodi se također da je iskaz svjedokinje koja tereti okrivljenika kontradiktoran jer ta svjedokinja u svom iskazu prvo navodi kako nikada nije bila s okrivljenikom nasamo, dok kasnije spominje njihova tzv. druženja nasamo. Štoviše, iskazi svjedokinja-oštećenica PF i BFF da su oprečni jer da iz iskaza BFF proizlazi kako okrivljenik nije počinio niti jedno kazneno djelo za koje se tereti, dok da ga svjedokinja oštećenica PF tereti za počinjenje svih kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret. Isto tako kao bitnu povredu žalitelj ističe kako je nakon izvođenja dokaza ispitivanjem svjedokinja-oštećenica zastupnik optužbe predložio provođenje psihologijskog vještačenja po sudskoj vještakinji Danijeli Didić radi utvrđenja autentičnosti iskaza oštećenice PF. No međutim, sud prvog stupnja želeći izvesti isti dokaz na okolnosti utvrđenja autentičnosti iskaza oštećenice PF od izvođenja istog dokaza odustaje i to bez ikakvog obrazloženja u pobijanoj presudi, a sam iskaz svjedokinje-oštećene PF cijeni kao vjerodostojan, te na temelju tog iskaza donosi pobijanu presudu. Upravo to po žalitelju da predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka radi čega pobijana presuda da je nezakonita.

5.2. Stav je drugostupanjskog suda kako su neosnovane žalbene tvrdnje okrivljenika glede bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Zaključak o okrivljenikovoj krivnji temelji se na izvedenim dokazima, a posebice na iskazu oštećenice PF koja oštećenica je jednako iskazivala prilikom prvog ispitivanja, a potom i na raspravi, te prvostupanjski sud s pravom nije utvrdio bilo kakva odstupanja u njezinom kazivanju. Naime, ova oštećenica je u odnosu na korištenje marihuane iskazala kako je nekoliko puta bila u društvu okrivljenika KF te BFF kada su pušili travu koju je nabavio upravo okrivljenik i istu im dao na korištenje, a kako je ona bila dijabetičar da joj je jedne prigode više pozlilo pa je završila na KBC Split zbog čega je PFF i podnijela kaznenu prijavu protiv BF. U odnosu na kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg pod 15 godina, ova je svjedokinja decidirano navela kako je okrivljenik znao da je ona tada imala 13 godina, te bila smještena u domu, a tijekom prosinca 2018. pa do siječnja 2019. u nekoliko navrata da je bila zajedno s BF u njegovom stanu gdje su imali intimne radnje u smislu ljubljenja i maženja, te vođenja oralnog seksa, a također BF da joj je stavljao prste u njezin spolni organ, a takvo što je trajalo sve dok ona nije otišla u .... Prvostupanjski sud s pravom iskaz oštećene PF ocjenjuje valjanim i vjerodostojnim, te zaključuje da ova oštećenica nije imala razloga lažno iskazivati i neosnovano teretiti okrivljenika. Ovo tim više što je njezin iskaz detaljan i sadržajan, a u odnosu na kazneno djelo omogućavanja trošenja droga iz čl. 191. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 potkrijepljen i liječničkom dokumentacijom o njenom stanju inkriminirane prigode kada joj je pozlilo zbog korištenja marihuane.

5.3. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud iskaz svjedokinje-oštećenice KFF cijenio kao nevjerodostojan, odnosno usmjeren na ekskulpiranje okrivljenika pozivajući se na ranije poznaničke odnose okrivljenika i ove svjedokinje. Upravo suprotno takvim žalbenim tvrdnjama s pravom je prvostupanjski sud iskaz ove svjedokinje-oštećenice cijenio nevjerodostojnim i usmjerenim na ekskulpaciju okrivljenika, primarno iz razloga što je upravo ova svjedokinja podnijela kaznenu prijavu protiv BF koji da je njoj i PF u tri navrata davao marihuanu na korištenje, nadalje zbog njihovih poznaničkih odnosa kao i činjenice da je upravo svjedokinja oštećenica PFF upoznala oštećenu PF s BF, a kako je i sama iskazala tijekom rasprave, okrivljenog BF upoznala je preko jednog prijatelja B koji je bio dobar s njenim ocem, pa odatle postoji povezanost svjedokinje i okrivljenika BF, a kako to s pravom zaključuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

5.4. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika kada u žalbi ističe da prvostupanjski sud nikada nije proveo dokaz psihologijskog vještačenja oštećenice PF, a koji dokaz je odlučio provesti na raspravi, te je odustao od provođenja istog dokaza, a da o tome u obrazloženju pobijane presude nema niti riječi. Nije sporno da je prvostupanjski sud na raspravi prihvatio prijedlog zastupnika optužbe za provođenjem psihologijskog vještačenja svjedokinje-oštećenice PF, a sve radi utvrđenja autentičnosti njezinog iskazivanja. Nadalje, prvostupanjski sud je nakon toga u nekoliko navrata pokušao doći do svjedokinje oštećenice PF i to putem stručne suradnice-psihologinje Općinskog suda u Splitu koja je pokušala putem maila stupiti u kontakt s oštećenicom, no bezuspješno, pa je sud na raspravi od 20. svibnja 2024. odustao od provođenja dokaza psihologijskim vještačenjem svjedokinje- oštećenice PF obzirom je ista preselila u Republiku Njemačku, a sud niti putem Odjela za žrtve, a niti putem sudske defektologinje MFF nije bio u mogućnosti stupiti u kontakt s istom. Činjenica što prvostupanjski sud navedenu okolnost nije iznio u obrazloženju pobijane presude, pored činjenice da je isto konstatirano i sadržano na raspravnom zapisniku u spisu, irelevantna je u odnosu na utvrđenje počinjenja kaznenih djela na strani okrivljenika, te ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a kako to upire žalitelj u žalbi.

5.5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, pa tako ni onu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 obzirom se navedena presuda može ispitati, ista je jasna, te su razlozi o odlučnim činjenicama jasni i potpuni kao i izreka same presude. Osim, dakle, što navodi zakonske razloge, žalitelj posebno ne obrazlaže druge činjenice osim prednje navedenih, a o kojima je prethodno izloženo, a također drugu povredu ne nalazi ni ovo drugostupanjsko vijeće ispitujući presudu po službenoj dužnosti. Iz sadržaja žalbe u tom dijelu proizlazi da se žalitelj zapravo žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te povredu Kaznenog zakona.

6.1. Nije u pravu okrivljenik kada presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Iako u žalbi ističe i ovu žalbenu osnovu istu posebno ne obrazlaže. Sud prvog stupnja utvrdio je sve činjenice kao logične i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud opravdano drži da je obrana okrivljenika kojom poriče počinjenje kaznenih djela neosnovana i usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti, te u suprotnosti s iskazom svjedokinje-oštećene PF, a čiji iskaz je u odnosu na kazneno djelo iz čl. 191. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 potvrđen i medicinskom dokumentacijom KBC Split kada je ista oštećenica nakon konzumacije marihuane završila u bolnici iz razloga što joj je pozlilo. U odnosu na iskaz svjedokinje BFF koja ga ekskulpira svojim iskazom, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je ova svjedokinja-oštećnica imala motiva tako iskazivati s obzirom na svoje poznaničke odnose s okrivljenikom, a ovo tim više što je upravo PFF podnijela kaznenu prijavu PU splitsko-dalmatinskoj protiv BF, tereteći ga da je njoj i oštećenici PF u tri navrata dao marihuanu na korištenje.

6.2. Kako je, dakle, prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Kazneni zakon, oglasivši okrivljenika krivim za navedena kaznena djela, neosnovani su žalbeni razlozi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ujedno drugostupanjski sud nije pritom utvrdio povredu Kaznenog zakona.

6.3. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona.

7. U odnosu na odluku o kaznenopravnoj sankciji.

7.1. Iako žalitelj u žalbi ističe i ovaj žalbeni osnov, ali ga posebno ne obrazlaže, ovaj sud je razmotrio odluku o kaznenopravnoj sankciji, te ocijenio kako je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne sukladno čl. 47. KZ/11 polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja ispravno okrivljeniku cijenio kao olakotno činjenicu da je isti otac tek rođenog djeteta pa u tom pravcu postoji obveza uzdržavanja kao i druge roditeljske obveze i prava, dok mu je kao otegotne okolnosti cijenio prije svega činjenicu višestruke osuđivanosti zbog kaznenih djela teške krađe, razbojničke krađe, krađe i posebice teškog kaznenog djela ubojstva u pokušaju kada je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 9 godina te mu je izrečena sigurnosna mjera obveznog sigurnosnog liječenja od strane Županijskog suda u Splitu u predmetu broj K-66/03 od 21. listopada 2003. godine, a koja odluka je postala pravomoćna 21. siječnja 2004. godine, a zatim i od strane Općinskog suda u Splitu kada mu je izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca i od Općinskog suda u Drnišu zbog kaznenog djela teške krađe osuđen je na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci da bi mu potom navedene kazne bile objedinjene te je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 9 godina i 8 mjeseci upravo po odluci Županijskog suda u Splitu broj Kv-37/05 od 3. ožujka 2005., a koja odluka je postala pravomoćna 23. ožujka 2005. godine, a zatim i zbog kasnije počinjenih kaznenih djela kada mu je u dva navrata izricana jedinstvena kazna zatvora, a posljednji put u trajanju od 11 godina i 8 mjeseci po odluci Županijskog suda u Splitu broj Kv-739/08 od 4. 11. 2008., a koja odluka je postala pravomoćna 27. 11. 2008. godine da bi potom u predmetu broj K- 506/09 Općinski sud u Splitu dana 15. ožujka 2010. godine zbog kaznenog djela iz čl. 26. st. 1. KZ/11 istome izrekao uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci uz rok kušnje od 5 godina, a koja odluka je postala pravomoćna 1. travnja 2010. godine.

7.3. Stoga je s pravom prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ocijenio kako će izrečena jedinstvena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine u potpunosti ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odnosno utjecati na okrivljenika da više ne čini takva i slična kaznena djela. Ujedno izrečenom kaznom da će se djelovati i u smjeru generalne prevencije tj. utjecati na druge da ne čine kaznena djela i utjecati na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti činjenja istih. Stav je i ovog drugostupanjskog suda kako je izrečena kazna okrivljeniku adekvatna i kao takva u sebi sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je okrivljenik počinjenjem teretećih mu kaznenih djela nanio svojoj obitelji i društvu u cjelini (čl. 41. KZ/11 i čl. 47. KZ/11).

8. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 30. rujna 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća za

mladež

Ivana Raljević

Sandra Radanović