Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ivana Gundulića 27

21000 Split

P-2603/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SŠ iz [adresa], S 9 OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Milasu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Blue Iris Resolution d.o.o. [adresa] OIB:87064273078, zastupanog po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku OD KALLAY & PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, zbog utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice a u izočnosti tuženika, pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je pravno nepostojeći kupoprodajni Ugovor između prednika tuženika HYPO LEASING KROATIEN d.o.o. Zagreb, Koranska 16, Zagreb i KŠ od 25.02.2008 godine, ovjeren kod javnog bilježnika Jagode Makelje Šuljić dana 28.02.2008 godine pod brojem OV- 3971/08, pa se nalaže zk odjelu nadležnog suda brisanje zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva na nekretnini oznake č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] , KO [katastarska općina], koje se u zk ulošku odnosi na 48.suvlasnički dio: 65/2310 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-46) dijela, ([broj poduloška]) koji je povezan sa cjelinom stana oznake I.3.7, površine 57,76 m2, na zapadnom dijelu trećeg kata, ulaza br.3([adresa]) orijentacije sjever-zapad-jug, koji se sastoji od dnevnog boravka i blagovaonice, kuhinje, dvije sobe, kupaonice, hodnika i lođe površine 7,41 m2( površina bez faktora 9,88m2) , te 7. Suvlasnički dio: 15/2310 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), ([broj poduloška]) dijela koji je povezan s cjelinom parking mjesta oznake P6 , površine 15,10 m2, u podrumu objekta, koje je položeno na sjevernom dijelu garažnog prostora, sedmo od istoka, te ima prilaz kroz zajednički ulaz na južnoj strani objekta, sa imena HYPO LEASING KROATIEN d.o.o. Zagreb, Koranska 16, Zagreb, odnosno njegovog pravnog slijednika, tuženika Blue Iris Resolution d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87064273078, uz istovremeni upis toga prava na ime tužiteljice SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici isplati iznos parničnog troška od 5.858,36 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj VŠ je dana 30. rujna 2008. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika Hypo – leasing Kroatien d.o.o. Zagreb radi brisanja uknjižbe. U tužbi se navodi da je tuženik u zemljišnim knjigama ovog suda upisan kao etažni vlasnik stana na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] i to za 65/2310 dijela, upisanoj u zk ulošku br. [broj ZK uloška], u podulošku pod rednim brojem 48, kao etažni vlasnik garaže upisane na istoj katastarskoj čestici i ulošku za 15/2310 dijela, u podulošku pod rednim brojem 7. Tuženik da se uknjižio na predmetnoj nekretnini temeljem kupoprodajnog ugovora sa KŠ, vlasnikom bravarsko limarskog obrta, zaključenog dana 25. veljače 2008. Međutim, tri godine prije tuženika, tužitelj da je kupio opisanu nekretninu također od KŠ odnosno prodavatelj da je dvojici kupaca prodao istu nekretninu, a oba ugovora da nisu imala svrhu stjecanja vlasništva nekretnine niti su oba kupca kupovali u dobroj vjeri. Tužitelj da je ugovorio upravo kupnju stana i garaže što da se vidi iz samog ugovora gdje jednostavno stoji da kupac stupa u posjed nekretnine isplatom kupoprodajne cijene. Tužitelj da je prodavatelju u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu te odmah ušao u posjed stana odnosno garaže u kojem posjedu da je do danas, neometan. Tuženik pak, da nije ugovarao kupnju nekretnine već da je tim ugovorom osigurao izvršenje ugovora o financijskom leasingu, odnosno da je riječ o fiktivnom ugovoru. Prednje da jasno proizlazi iz toč.8. ugovora. Naime, kod tog ugovora isplata cijene da ne prati ulazak u posjed što da je jasan pokazatelj da tuženik ne kupuje nekretninu već osigurava novac. Konačno, komisijski pregled i primopredaja predviđena toč.4. ugovora da nije provedena jer da je već 3 godine u posjedu stana tužitelj. Tuženik da je dakle, znao da je stan prodan i predan drugoj osobi i usprkos tome zatražio uknjižbu na predmetnoj nekretnini, iskoristivši pritom pravnu neukost i neopreznost tužitelja koji do tog dana nije tražio uknjižbu. Predlaže sudu donijeti presudu kojom će se naložiti brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženika s predmetne nekretnine uz istovremeni upis prava vlasništva na ime tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da je tuženik sa etažnim vlasnikom stana oznake 1.3.7. 48 etaža, 65/2310 zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], stambena zgrada i dvor, povr. 1393 i etažnim vlasnikom garaže oznake P6, 7. etaža, 15/2310 zk zl.17588 KO [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], stambena zgrada i dvor, površ. 1393, KŠ, vlasnikom bravarsko limarskog obrta, sklopio dana 25. veljače 2008. ugovor o kupoprodaji navedenih nekretnina. U trenutku kupnje predmetnih nekretnina, KŠ da je bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama, a nekretnine da nisu bile opterećene nikakvim drugim zabilježbama ili predbilježbama koje bi ograničavale prodaju predmetnih nekretnina. Tuženik da je nakon isplate kupoprodajne cijene zatražio upis vlasništva, te da je naslovni sud izvršio upis tuženika kao vlasnika nekretnine temeljem rješenja br. Z-3346/08. Tuženik da je u cijelosti postupao u dobroj vjeri, po načelu povjerenja i vjerodostojnosti zemljišnih knjiga, te da je po načelu prvenstva upisao vlasništvo u zemljišnim knjigama. Sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo na nekretninama da se stječe upisom u zemljišne knjige, a tužitelj da nije postupao s pažnjom koja se u redovnom prometu nekretnina traži od učesnika u prometu. Osporava da bi tužitelj uopće kupio nekretninu po ugovoru koji se navodi u tužbi, odnosno da je uopće isplatio kupoprodajnu cijenu. Sve da je to i učinjeno, tužitelj da nije zatražio upis u zemljišne knjige i nije u mogućnosti osporavati u cijelosti pravno valjan posao između trećih osoba, a na osnovu kojeg je tuženik upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama.

3. Budući je tužitelj tijekom postupka preminuo, rješenjem ovog suda IP-1446/08 od 01. ožujka 2013. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, a po preuzimanju parnice od strane nasljednice pokojnog VŠ, LŠ, rješenjem ovog suda poslovni broj IP-1446/08 od 20. siječnja 2014. nastavljen je prekinuti postupak te je kao tužiteljica u ovom postupku označena LŠ.

4. Podneskom od 21. siječnja 2015. tuženik je obavijestio sud da je promijenio svoj naziv koji sada glasi HETA Asset Resolution Hrvatska d.o.o. Zagreb.

4.1. Podneskom od 07. srpnja 2016. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, obzirom na promjenu naziva tvrtke tuženika, a uz glavni je postavio i podredni tužbeni zahtjev kojim predlaže utvrđenje ništavim kupoprodajnog ugovora sklopljenog između prodavatelja KŠ i tuženika.

5. Odlučujući o gore opisanoj pravnoj stvari, Općinski sud u Splitu je dana 17. listopada 2016. donio presudu kojom je prihvatio glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, a tuženik je obvezan i na snašanje parničnog troška. Pravodobnu i potpunu žalbu protiv te odluke uložio je tuženik pa je o njoj odlučivao Županijski sud u Zagrebu koji je dana 28. kolovoza 2018. donio rješenje poslovne oznake i broja Gž-2085/17-3 na način da je istim ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Nakon što je dostavljen ovjereni prijevod smrtovnice sa švedskog na hrvatski jezik, nepobitno je utvrđeno da je tužiteljica LŠ, koja je pravna slijednica prvotnog tužitelja VŠ, preminula. Doneseno je rješenje o prekidu postupka pod poslovnom oznakom i brojem Pst-4616/18. Prekinuti postupak nastavljen je rješenjem Općinskog suda u Splitu od 15. rujna 2022. nakon što je SŠ dostavila rješenje o nasljeđivanju iza pokojne LŠ, a koje rješenje je donio Javni bilježnik u Splitu, Helena Dragun, pod poslovnom oznakom i brojem O-279/2020. Tako je došlo do statusne promjene na strani tužitelja pa je postupak preuzela kao tužiteljica SŠ.

6.1. Statusne promjene u postupku nije doživjela samo tužiteljska strana već je i tuženik doživio promjenu tvrtke tako da sadašnji naziv tuženika jest Blue Iris Resolution d.o.o., a što je potvrđeno povijesnim izvatkom iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu.

6.2. Tužiteljica je uslijed svega naprijed navedenog podneskom od 07. prosinca 2023. uredila svoje tužbeno traženje glavnog ali i podrednih tužbenih zahtjeva.

6.3. Postupajući u postupku Općinski sud u Splitu ponovno dana 7. veljače 2024. donosi presudu poslovne oznake i broja P-394/2023-14 kojom prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice za brisanje ZK upisa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini te je naloženo tuženiku tužiteljici isplatiti parnični trošak. Potpunu i pravomoćnu žalbu ulaže tuženik i o njoj uručuje Županijski sud u Zagrebu 11. ožujka 2025. na način da u odluci Gž Zk-168/2024-2 preinačuje navedenu presudu Općinskog suda u Splitu i odbija zahtjev tužiteljice za brisanjem ZK upisa prava dok ukida odluku o trošku i upućuje prvostupanjski sud da u nastavku postupka odluči o ev. kumuliranim zahtjevima obzirom je odredbom čl.188 ZPP-a propisano da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj ispred njega istaknuti, nije osnovan. Predmet je vraćen prvostupanjskom sudu da, dakle, odluči o zahtjevima tužiteljice onim redoslijedom kako ih je tužiteljica i postavila u podnesku od 7. prosinca 2023.

7. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom kupoprodajnog ugovora od 25. veljače 2008., ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. ožujka 2005., rješenja Općinskog suda u Splitu, Odjela za zemljišne knjige broj Z-3346/08-PJ od 29. veljače 2008., povijesnog izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 17588 KO [katastarska općina], izvatka iz zemljišne knjige broj zk. ul. [broj ZK uloška] od 25. siječnja 2011., pregledom procjene vrijednosti nekretnine 635/08 od 19. veljače 2008., poreznog rješenja Porezne uprave Split od 14. listopada 2008., ugovora o financijskom leasingu od 25. veljače 2008., potvrde o preuzimanju, pregledom fotografija (list spisa 153-154), saslušani su svjedoci ŽŠ, AŠ, DŠ, MŠ, ĐŠ, ŠŠ, FŠ, RŠ, a saslušana je i tužiteljica kao parnična stranka. U nastavku postupka izvedeni su još i dokazi pregledom rješenja o nasljeđivanju broj O-279/20 iza smrti pokojne LŠ te je saslušan svjedok PŠ.

8. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

9. Predmet ove parnice je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da bi bio pravno nepostojeći kupoprodajni Ugovor između prednika tuženika HYPO LEASING KROATIEN d.o.o. Zagreb, Koranska 16, Zagreb i KŠ od 25.02.2008 godine, ovjeren kod javnog bilježnika Jagode Makelje Šuljić dana 28.02.2008 godine pod brojem OV- 3971/08, pa se nalaže zk odjelu nadležnog suda brisanje zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva na nekretnini oznake č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] , KO [katastarska općina], koje se u zk ulošku odnosi na 48.suvlasnički dio: 65/2310 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-46) dijela, ([broj poduloška]) koji je povezan sa cjelinom stana oznake I.3.7, površine 57,76 m2, na zapadnom dijelu trećeg kata, ulaza br.3([adresa]) orijentacije sjever-zapad-jug, koji se sastoji od dnevnog boravka i blagovaonice, kuhinje, dvije sobe, kupaonice, hodnika i lođe površine 7,41 m2( površina bez faktora 9,88m2) , te 7. Suvlasnički dio: 15/2310 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), ([broj poduloška]) dijela koji je povezan s cjelinom parking mjesta oznake P6 , površine 15,10 m2, u podrumu objekta, koje je položeno na sjevernom dijelu garažnog prostora, sedmo od istoka, te ima prilaz kroz zajednički ulaz na južnoj strani objekta, sa imena HYPO LEASING KROATIEN d.o.o. Zagreb, Koranska 16, Zagreb, odnosno njegovog pravnog slijednika, tuženika Blue Iris Resolution d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87064273078, uz istovremeni upis toga prava na ime tužiteljice SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

10. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na odredbi čl.285 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) kojom je propisano da prividan ugovor nema učinka među ugovornim strankama (st.1), i da ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi ugovor vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (st.2), kao i da se prividnost ugovora ne može isticati prema trećoj savjesnoj osobi (st.3).

11. Među strankama nije sporno da su pravni prednici istih kao kupci sklopili ugovore o kupoprodaji predmetne nekretnine s istim prodavateljem, sada pokojnim KŠ te da je tuženik prvi zatražio i postigao uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine. Nadalje, nije sporno da se tužiteljica nalazi u posjedu predmetne nekretnine. Međutim, sporna je savjesnost tuženika (prema stavu Županijskog suda u Zagrebu iz rješenja Gž-2085/17-3 i tužiteljičinog prednika te time i nje same) u trenutku sklapanja pravnog posla s prodavateljem, odnosno je li znao da je nekretnina već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Tužiteljica je tijekom postupka osporila i valjanost kupoprodajnog ugovora kojeg je tuženik sklopio sa sada pokojnim KŠ držeći da isti predstavlja fiktivan posao.

12. Pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog dana 29. ožujka 2005. između prodavatelja KŠ i prednika tužiteljice VŠ, kao kupca, ovjerenog u potpisu prodavatelja pred javnom bilježnicom Zojom Puljiz dana 29. ožujka 2005. pod br. Ov-1868/05( dalje: Ugovor iz 2005.) sud je utvrdio da je istim sada pokojni KŠ predniku tužiteljice prodao naprijed opisani stan u zgradi u [adresa], anagrafske oznake [adresa] s parkirnim mjestom i to za cijenu od 82.804,00 EUR-a (72.204,00 EUR-a za stan te 4.600,00 EUR-a za garažu). Čl.2 istoga je utvrđeno da je kupac u cijelosti isplatio prodavatelju kupoprodajnu cijenu, dok je čl.4 određeno da kupac stupa u posjed nekretnine nakon isplate ugovorene cijene. Prodavatelj je kupcu dao clausulu inatabulandi (čl.3.). Za navesti je da je kupca pri sklapanju ovog ugovora zastupao sam prodavatelj KŠ ( list spisa 2 G-H).

13. Tuženik je, kao kupac, s istim prodavateljem u pogledu iste nekretnine sklopio kupoprodajni ugovor dana 25. veljače 2008. ( dalje: Ugovor iz 2008.) odnosno sklopio je ugovor s KŠ, vl. bravarsko limarskog obrta. Ugovor je ovjeren u potpisu prodavatelja kod javne bilježnice Jagode Makelja Šuljić dana 28. veljače 2008. pod brojem Ov- 3870/08 ( list spisa 2D-F). Iz čl.3 Ugovora proizlazi da je ugovorena cijena u iznosu od 1.107.699,04 kn ( s PDV-om) koju se kupac obvezao platiti na račun prodavatelja otvorenog kod tuženika, a u čl.8 je navedeno da kupac pribavlja nekretninu radi izvršenja ugovora o financijskom leasingu sa primateljem GŠ, vlasnikom bravarsko limarskog obrta. Ugovor je kao prodavatelj potpisao KŠ ( bez pečata obrta), kao korisnik leasinga KŠ uz pečat bravarsko limarskog obrta KŠ te član uprave i prokurist tuženika ( uz pečat tvrtke). Ističe se da je čl.3 Ugovora predviđena predaja nekretnine u posjed kupcu nakon izvršenog komisijskog pregleda. U čl.5 prodavatelj je dao tabularnu izjavu temeljem koje je tuženik i izvršio upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dana 29. veljače 2008. pod br. Z-3346/08, a što je razvidno iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu česticu ( list spisa 92).

14. U odnosu na navode stranaka u pogledu osobe prodavatelja, odnosno da je ugovor iz 2005. s prednikom tužiteljice sklopio KŠ kao fizička osoba, a ugovor iz 2008. s tuženikom sklopio KŠ kao vlasnik obrta, čime stranke očito žele prikazati da se ne radi o istom prodavatelju, za navesti je da nema razlike u osobi prodavatelja jer obrtnik je fizička osoba koja odgovara cijelom svojom imovinom. Dodaje se da je iz povijesnog izvatka za predmetnu česticu razvidno da je kao vlasnik predmetnog stana prije tuženika bio uknjižen KŠ, a ne KŠ, vl. bravarsko- limarskog, a tvrdnje tuženika da bi predmetna nekretnina zapravo predstavljala imovinu obrta svakako ne proizlaze iz izvatka iz zemljišnih knjiga na koje se sam tuženik poziva jer je u istima kao prethodni vlasnik uknjižen KŠ.

15. Nesporno je kupoprodajni ugovor iz 2008. bio vezan za Ugovor o financijskom leasingu ( list spisa 128-133) kojeg je KŠ, vl. bravarsko- limarskog obrta kao primatelj leasinga sklopio s tuženikom kao davateljem leasinga i kojim je davatelj leasinga dao primatelju leasinga objekt leasinga ( predmetni stan i parkirno mjesto čiji je vlasnik u trenutku sklapanja ugovora o leasingu bio upravo davatelj leasinga), na korištenje uz naknadu od 248.737,30 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, s tim da je čl.11 ugovoreno da će se pravo vlasništva na objektu leasinga prijeći na primatelja leasinga nakon podmirenja svih rata leasinga ( zadnja rata za leasing je dospijevala 01. veljače 2013.). Ugovor je ovjeren u potpisu primatelja leasinga KŠ kod javne bilježnice Jagode Makelja –Šuljić dana 28. veljače 2008. pod OV- 3872/08, a u potpisu ovlaštene osobe davatelja leasinga MŠ tek dana 17. veljače 2009. ( Ov-2154/09), dakle nakon smrti KŠ ( iz rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog KŠ proizlazi da je isti preminuo dana **.**.2008. - list spisa 139).

16. U konkretnoj situaciji se radi o pravnom poslu „sale and lease back“ kod kojeg je objekt leasinga nekretnina, imovina primatelja leasinga, a on svoju imovinu privremeno prodaje leasing društvu koje primatelju tu istu imovinu ustupa u najam, a sredstva dobivena takvom privremenom prodajom primatelj leasinga koristi radi širenja poslovanja i investicija, odnosno radi se o modelu za poboljšanje tekuće likvidnosti korisnika leasinga čiji je kapital blokiran u „neiskorištenim nekretninama“ ( tzv. povratni najam).

17. Ključnim za rješenje ove pravne stvari je pitanje savjesnosti tuženika u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora sa sada pokojnim KŠ, odnosno je li isti u trenutku sklapanja ugovora znao da je nekretnina već valjano otuđena i predana u samostalni posjed.

18. Na ovu okolnost sud je izveo dokaz saslušanjem ranije tužiteljice LŠ kao parnične stranke te saslušanjem svjedoka ŽŠ, AŠ, DŠ, MŠ, ĐŠ, ĆŠ, JŠ, CŠ, ŠŠ, FŠ i RŠ.

19. U svome iskazu ex. Tužiteljica, sada pokojna LŠ je navela da je njen pokojni suprug kupio predmetni stan od sada pokojnog KŠ, od kojega je stan kupio i brat njenog pokojnog supruga. Ugovor o kupoprodaji da je sklopljen 29. ožujka 2005. a njen pokojni suprug da je izdao punomoć sada pokojnom KŠ i to za vođenje papira u svezi stana, odnosno da je istome dao ovlast završiti sve što je potrebno vezano za kupoprodaju stana. Kupoprodajna cijena da je isplaćena prodavatelju na ruke u stanu brata njenog pokojnog supruga i to iznos od 78.200 EUR- a za stan te još 4.600,00 EUR-a za parkirno mjesto. Po sklapanju ugovora odmah da su uselili u stan. Njen suprug da bi dolazio u proljeće, a vraćao se krajem listopada u Švedsku. U samom početku da su ostavili ključ rođaku u [adresa] RŠ, kako bi on po potrebi mogao nadgledati stan, a u stan da se 2007. uselio ĆŠ, nećak njenog pokojnog supruga koji je u tom stanu živio do Uskrsa 2008.g. S njom da nitko iz Hypo leasinga, nitko kontaktirao, ali ĆŠ da im je rekao da su u veljači 2008. dolazili iz Hypo leasinga i raspitivali se čiji je to stan, na što da je ĆŠ rekao da je to stan od njenog pokojnog supruga. U svemu da su vjerovali pokojnom KŠ.

20. Navode tužiteljice da je u stanu od rujna, listopada 2007. do Uskrsa 2008. živio ĆŠ, nećak njenog supruga, potvrdio je i sam ĆŠ koji je saslušan kao svjedok u ovom postupku. Isti je naveo da je u tom periodu dolazio jedan gospodin koji je radio za Hypo leasing, pozvonio mu na vrata i pitao ga čiji je stan, na što da mu je odgovorio da je stan od njegovog strica i da stan samo koristi. Te prigode djelatnik Hypo leasinga da je ušao u predsoblje stana, a stan da je u to vrijeme bio namješten. Tendu na balkonu da je zatekao prilikom useljenja, a istu da je postavio stric. Jednako je iskazivala i svjedokinja JŠ, majka ĆŠ, koja je potvrdila da je u predmetnom stanu živio njen sin nekih 6 mjeseci, od 2007. do Uskrsa 2008. U tom periodu ona u stan da je dolazila barem 5 puta mjesečno jer joj je sin tada imao 3 malodobne djece. U tom periodu da je netko iz Hypo banke njenog sina pitao čiji je stan na što je isti odgovorio da je od strica i da ga čuva. Po njenim saznanjima pokojni VŠ da je stan kupio od pokojnog KŠ. U stanu da je prije boravio pokojni VŠ, a sada da ga koristi tužiteljica na način da dolazi 3- 4 puta godišnje.

21. Susjedi tužiteljice iz susjednog ulaza zgrade ĆŠ i AŠ su u svom iskazu naveli da poznaju tužiteljicu jedno 7-8 godina te da su poznavali i njenog pokojnog supruga ( iskaz dan na ročištu od 3. prosinca 2014.) te da su im odlazili u posjete u stan. Tužiteljica i suprug da su dolazili uglavnom ljeti, obzirom da žive u [adresa]. Svjedok HŠ potvrdio je da su se tužiteljica i njen suprug doselili u Hrvatsku 2005. i da su se viđali ljeti kada bi isti dolazili iz Švedske. I svjedok IŠ, susjed tužiteljice, potvrdio je da viđa tužiteljicu u zgradi na adresi [adresa] u kojoj se nalazi predmetni stan od 2005. -2006. te da tužiteljica tu sa djecom povremeno dolazi. Svjedok RŠ iskazuje da se prednik tužiteljice doselio u predmetni stan negdje u 3 ili 4 mjesecu 2005. te da je na vratima bilo istaknuto prezime ĆŠ već prve prigode kada je on došao u stan. Ovaj svjedok je bio prisutan kada se godine 2007. na terasi postavljala tenda, a potvrdio je da je negdje 2007. -2008. pokojni VŠ stan bio iznajmio nekom svom rođaku.

22. Svjedokinja ŠŠ je u svom iskazu navela da se u zgradu na Pazdigradu anagrafske oznake [adresa] uselila početkom 2005. Njen stan da se nalazi na 4. katu, poviše stana od obitelji ĆŠ. Obitelj ĆŠ, odnosno VŠ da se zajedno sa suprugom uselio u taj stan prije nje, negdje već u ljeto 2004. Gospodin VŠ da je bio u mirovini, tako da je on stalno bio u stanu, dok su tužiteljica i njena djeca koja žive u [adresa] dolazili povremeno, preko ljeta. Stan da je bio namješten, a tendu da je ugrađivao svaki stanar za sebe. Na vratima stana da je bila istaknuta tablica s prezimenom ĆŠ koja se na vratima nalazi od ljeta 2004. Zgrada da ima parlafon i na njemu da su napisana imena stanara odmah po useljenju, pa tako i gosp. ĆŠ. U jednom periodu i to negdje oko 2007., 2008. tu da je živio nećak pokojnog VŠ. Njoj da je pokojni VŠ bio ostavio ključ od stana kako bi ga provjetrila stan i a slučaj da nešto bude potrebno. Zbog vlage je tako saniran dio balkona. Nakon nekog vremena, nju da je nazvala osoba koja se predstavila kao djelatnik Hypo leasinga. Ona da je u tom periodu bila predstavnica stanara i ta osoba da je za stan u kojem se nalazi obitelj ĆŠ tvrdila da je to stan od Hypo leasinga te da će oni provaliti u taj stan, na što da je odgovorila da ako je stan njihov, da bi onda trebali imati ključ od tog stana. Ovoj svjedokinji su detalji oko predmetnog stana bili poznati jer joj je obzirom da radi na poreznoj upravi pokojni KŠ kao prodavatelj tog stana prijavio kupnju od strane pokojnog VŠ, pokojni KŠ da je imao punomoć od VŠ. Nakon telefonskog razgovora negdje 2007. na stubište da je ponovo došao djelatnik Hypo leasinga, koji se nije posebno predstavljao, te provjeravao tko živi u stanu od VŠ i tada da je na vratima vidio istaknutu tablicu s imenom VŠ. Sve uplatnice da su glasile na ime pok. VŠ. K da bi račune podmirili dijelom ljeti, a tijekom godine da im je ona podmirivala račune novcem koji bi joj ostavili. Navela je da je u posjedu ključa od poštanskog sandučića i stana.

23. Svjedok FŠ, suprug naprijed navedene svjedokinje je u bitnom iskazivao kao i supruga, a dodatno je naveo da ga je jednom nazvao neki djelatnik iz Hypo leasinga, obzirom da je njegova žena predstavnica stanara i raspitivao se za stan od obitelji VŠ, međutim on da mu je dao broj supruge obzirom da je ista predstavnica stanara. K do tog poziva da su već duže živjeli u tom stanu. Na vratima stana obitelji VŠ da je bila istaknuta tablica s imenom odmah po useljenju, a isto tako da je bilo naznačeno njihovo prezime i na parlafonu.

24. Dakle, iz iskaza naprijed navedenih svjedoka proizlazi da je obitelj VŠ odmah po sklapanju ugovora 2005. stupila u posjed predmetnog stana. To su svjedočili susjedi ĆŠ i AŠ, IŠ te ŠŠ i FŠ. Više saznanja o useljenju obitelji VŠ te o dolascima predstavnika Hypo leasinga su imali svjedoci ŠŠ i njen suprug FŠ te ĆŠ i JŠ. Naime, svjedokinja ŠŠ, predstavnica stanara, koja ima stan neposredno iznad tužiteljičinog, je navela da se negdje 2007. ali svakako dugo nakon useljenja obitelji JŠ, predstavnik Hypo leasinga prvo telefonski, a zatim i po dolasku u zgradu raspitivao za predmetni stan i da mu je tada rečeno da se radi o stanu VŠ. Osim toga, istome je jasno istaknuta tablica s prezimenom VŠ na ulaznim vratima stana barem mogla izazvati sumnju da se ne radi o stanu KŠ s kojim je tuženik sklopio ugovor o leasingu i kupoprodajni ugovor. Prema iskazima svjedoka ŠŠ i FŠ imena stanara su već od useljenja 2004. -2005., pa tako i obitelji VŠ, bila istaknuta kako na vratima tako i na parlafonu. Da je djelatnik Hypo leasinga dolazio na lice mjesta i raspitivao se o predmetnom stanu potvrdio je i ĆŠ, nećak tužiteljice, koji je u predmetnom stanu živio od 10 mjeseca 2007. do Uskrsa 2008. I ovaj svjedok je naveo da je djelatniku tuženika rekao da se radi o stanu VŠ.

25. Dakle, nesporno je odmah po sklapanju ugovora, 2005., VŠ stupio u posjed predmetnog stana. Obzirom da je isti s obitelji živio i Švedskoj, stan se nije koristio tijekom cijele godine, međutim ta činjenica ne utječe na kvalifikaciju posjeda, odnosno da se radi o samostalnom posjedu tužiteljice i njenog pravnog prednika. Svjedoci ĆŠ i JŠ te ŠŠ i FŠ se nisu mogli izjasniti kada se točno djelatnik Hypo leasinga dolazio raspitivati za predmetni stan, što nije ni za očekivati s obzirom na protek vremena, međutim obzirom da je sam tuženik u spis priložio procjenu tržišne vrijednosti nekretnine od 19. veljače 2008. koju je obavilo društvo HYPO ALPE ADRIA-NEKRETNINE d.o.o. Zagreb ( list spisa 76-86), u kojoj na str.5 stoji naznaka da su podaci preuzeti iz procjene vještaka Roka Mijanovića od 12. listopada 2004. "a budući nije bilo moguće izvršiti ulaz u stambeni prostor" sud zaključuje da je djelatnik tuženika izlazio na lice mjesta prije nego što je datirana procjena vrijednosti nekretnine, a svakako prije sklapanja ugovora tuženika s pok. KŠ (**.**.2008.), iz čega slijedi zaključak da je tuženik imao dovoljno razloga za sumnju da stan nije bio vlasništvo pok. KŠ, što upućuje na to da isti nije bio savjestan prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora jer je znao da je nekretnina već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Za navesti je, da je u ovoj procjeni kao vlasnik predmetne nekretnine naveden upravo KŠ ( str.5.), a ne obrt, iako tuženik cijeli postupak tvrdi da je predmetni stan predstavljao imovinu obrta.

26. U kontekstu naprijed izvedenih dokaza potpuno je irelevantna potvrda o preuzimanju koju je u spis priložio tuženik tek u osmoj godini suđenja koja bi trebala služiti kao dokaz da je ČŠ kao primatelj leasinga stupio u posjed predmetne nekretnine dana 28. veljače 2008. ( list spisa 134). Naime, osim što je sadržaj ove potvrde u potpunosti u suprotnosti s iskazima svih naprijed navedenih svjedoka, za primijetiti je da je datum navodne predaje u posjed rukom pisan, a na potvrdi nije otisnut pečat davatelja leasinga (tuženika). Ističe se da u spis nije priložen dokaz da su tuženik i KŠ napravio komisijski zapisnik u smislu odredbe čl.3 Ugovora iz 2008.

27. Saslušan kao svjedok MŠ, voditelj podružnice tuženika u vrijeme kada je zaključen kupoprodajni ugovor s OŠ, je naveo da ni iz čega nije proizlazilo da je ČŠ raspolagao sa predmetnim stanom drugom kupcu. On osobno da nije sudjelovao u kupoprodaji, a njegovo ime da je u zaglavlju ugovora jer da je tada bio voditelj podružnice.

28. U svom iskazu svjedok ĐŠ, djelatnik pravne službe tuženika, je naveo da nije bio upoznat s predmetnim ugovorom već da kreditni referent sukladno potrebnoj dokumentaciji koja se odnosi na bonitet, vlasnički list i procjenu nekretnine sudjeluje u kreiranju istog. U konkretnom slučaju da se nije tražilo pravno mišljenje jer da je kreditni referent pregledom vlasničkog lista utvrdio da je knjižni vlasnik bio ČŠ, ugovorna stranka iz predmetnog ugovora te da nema zapreke za realizaciju kupnje predmetne nekretnine prema tipu financiranja sale and lease back. Naveo je da djelatnici HYPO ALPE ADRIA-NEKRETNINE d.o.o.( HAAN) Zagreb izlaze na lice mjesta, kao zasebno društvo i rade procjenu. Iskazao je da kreditni referent samo kreira kreditno odobrenje prema upravi, da je uprava ta koja će u konačnici isto odobriti uz obavezan potpis dva člana uprave te voditelja poslovnice.

29. Dakle, svjedoci koje je predložio tuženik, i to voditelj poslovnice i djelatnik pravne službe tuženika nisu imali neposrednih saznanja o sklapanju ugovora tuženika s KŠ, međutim potvrdili su da djelatnici HAAN-a izlaze na teren i rade procjenu nekretnine, a procjena nekretnine koja je bila predmet ugovora s EŠ je obavljena na temelju podataka preuzetih iz procjene vještaka Roka Mijanovića od 12. listopada 2004. jer se u predmetnu nekretninu nije moglo ući, što u konačnosti upućuje na zaključak da su djelatnici tuženika putem tvrtke koja je za njih radila procjenu imali saznanja da je pitanje vlasništva predmetnog stana barem dvojbeno, što isključuje njihovu savjesnost prilikom stjecanja predmetne nekretnine.

30. Tužiteljica je u spis dostavila i porezno rješenje od 16. listopada 2008. iz kojeg je razvidno da je tužiteljica odnosno njen pok. suprug bio oslobođen plaćanja poreza zbog kupnje prve nekretnine ( list spisa 119).

31. Tuženik je tijekom postupka isticao da tužiteljica nije dokazala isplatu kupoprodajne cijene, međutim isplatu kupoprodajne cijene nije dokazao ni tuženik, što posebno začuđuje obzirom da se radi o pravnoj osobi. U podnesku od 15. srpnja 2016. tuženik navodi da radi kratkoće vremena ( u to vrijeme postupak se vodi već 8 godina) ne može dostaviti dokaz da je pok. KŠ platio kupoprodajnu cijenu (kompenzacijom, višestrukom kompenzacijom), niti dostaviti porezno rješenje. Ističe se da neisplata kupoprodajne cijene ne dovodi do ništavosti ugovora, nego prodavatelju daje pravo na raskid, međutim nedostatak ovih dokaza dovodi do pitanja je li uplata od strane tuženika eventualno izostala obzirom na sumnju da predmet kupoprodaje nije bio u vlasništvu prodavatelja.

32. Iz povijesnog izvatka za predmetnu česticu doista proizlazi da je KŠ imao uknjižene tri hipoteke na predmetnom stanu u korist HYPO-ALPE-ADRIA BANK d.d. Zagreb, od čega su dvije uknjižene nakon sklapanja ugovora s prednikom tužiteljice, a iste su brisane pred sklapanje ugovora s tuženikom. Tužiteljica se nepodnošenjem zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva izložila riziku da se netko drugi uknjiži na kupljenoj nekretnini što se i dogodilo, međutim sve ovo ne utječe na utvrđenje suda koje proizlazi iz analize naprijed navedenih dokaza da tuženik prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora iz 2008. nije bio savjestan, odnosno da je znao da nekretnina već valjano otuđena i predana u samostalni posjed prednika tužiteljice.

33. Svjedok PŠ je u svome iskazu kazao da se cijeli život bavio nekretninama te da je imao široki krug prijatelja i poznanika od kojih bi saznavao ukoliko bi netko nešto prodavao ili pak kupovao. Tako da se dogodilo da ga je svojevremeno molio prijatelj V ako bi mogao pronaći jedan manji stan za VŠ. U tom razgovoru da je saznao da VŠ nije baš pri novcu ali da žurno mora riješiti svoj stambeni problem. S druge pak strane poznavao je TŠ, koji je surađivao s renomiranim graditeljem ZŠ. Upravo u to vrijeme da je ZŠ radio dosta stambenih objekata po Splitu, a koja je priroda posla bila između ZŠ i TŠ on to da ne zna, ali je TŠ imao dosta stanova na raspolaganju na ime kompenzacija s ZŠ, s tim da je on sa tim stanovima dalje trgovao. Stoga da je spojio TŠ s VŠ i kasnije da je saznao da su narečena dvojica postigla odličnu suradnju i da je TŠ VŠ prodao stan za nekih 80-85 tisuća €. Njemu osobno da je bilo žao VŠ i na zamolbu prijatelja V nije naplatio proviziju za posredovanje. VŠ je platio stan TŠ i TŠ ga je uveo u posjed stana u kojem je čak, štoviše upriličena večera nakon kupoprodaje na koju večeru je pozvan i sam TŠ koji je na kraju počinio samoubojstvo. Ta kupoprodaja i sama prodaja dogodila se u proljeće 2005.

34. Valja istači i da tuženik nije dokazao da bi isplatio kupoprodajnu cijenu po Ugovoru, a temeljem kojeg se knjižio, da je tabularna izjava bezuvjetno ispuštena, da je tužitelj platio porez na promet nekretnina te da tuženik nikada nije bio u posjedu predmetne nekretnine unatoč potvrdi od 28. veljače 2008. U tome smislu posebno se naglašava da je svjedok PŠ jasno i decidirano kako je TŠ uveo prednika tužiteljice u posjed predmetnoga stana u kojem je kasnije čak i upriličena večera povodom useljenja. Svjedok PŠ u svome je iskazu djelovao logično, jasno i vjerodostojno, to tim više što je opisao općepoznatu činjenicu vezanu uz građenje novih stambenih jedinica u Splitu, spominjući poznatog građevinara ZŠ i notorne kompenzacije za pružene usluge i radove umjesto plaćanja po računima. Naime, općepoznata je činjenica da su poznati građevinski poduzetnici prilikom izgradnje stanova u [adresa] i okolici nerijetko posezali za kompenzacijama s raznim obrtima koji su za njih obavljali etapno pojedine poslove ili pružali usluge.

35. Konačno, prednik tužiteljice kao pravno neuka stranka i čovjek koji je bio očito u situaciji u kojoj je morao pod hitno rješavati svoje stambeno pitanje, a nije imao baš pretjerano novca, zasigurno nije bio nesavjestan, a ako je njegove radnje moguće protumačiti kao nesavjesne to bi isključivo moglo biti plod njegovog nesnalaženja u pravu. Za razliku od tužitelja, tuženik je poduzeće koje na tržištu ima i mora imati pravnu podršku pa se kod njega svakako ne može raditi o nesavjesnosti. Čak bi bilo dopušteno procijeniti da se u jednom segmentu tuženik upustio i u protupravno sastavljanje potvrde koja nije prikazivala činjenično stanje proizišlo iz komisijskog pregleda i primopredaje što ukazuje na očitu namjeru tuženika da u pravnom prometu stekne više prava nego li ih je na njega mogao prenijeti njegov pravni prednik.

36. Summa summarum iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tuženik nije platio kupoprodajnu cijenu za kupoprodaju na koju se poziva (barem to nije dokazao), tabularna izjava izdana je bezuvjetno premda se u kupoprodaji najčešće ista uvjetuje primitkom kupoprodajne cijene bilo da se ona istovremeno isplaćuje, bilo da se naknadno isplaćuje, činjenica je da je tužitelj platio porez na promet nekretninama po kupnji stana (tuženik pak takav dokaz sudu nije pružio), te je isto tako činjenica da pok. KŠ na predmetnoj nekretnini nikada nije bio upisan kao vlasnik obrta već kao fizička osoba. Osim navedenog nepobitno je utvrđena činjenica da je tuženik prije nego li je sklopio kupoprodajni ugovor radio procjenu nekretnine, a knjižio se kao vlasnik ne temeljem Ugovora o leasingu već temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine. Prednjem valja dodati i činjenicu da je tuženik znao u stadiju procjene da je predmetni stan u nečijem posjedu, a obzirom je na ulaznim vratima stana stajao natpis " VŠ" to je znao da se radi o fizičkoj osobi. Sve navedeno ovaj sud upućuje na jasan zaključak, a to je da je Ugovor temeljem kojeg se tuženik uknjižio kao vlasnik stana bio fiktivan odnosno prividan. Pri navedenom, posebno je otegotno tuženiku, njegova nesavjesnost i namjera jer je ugovor o kupoprodaji potpisan unatoč činjenici da se u istome navodi da je stan komisijski pregledan i da se primopredaje, premda do primopredaje nikada nije došlo jer je u posjedu toga stana bio prednik tužiteljice, a danas tužiteljica. Sud je vodio računa da je u međuvremenu recentna sudska praksa zauzela pravno motrište da prividan ugovor nije ništetan, ali je on pravno nepostojeći.

37. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl.154 st.1 ZPP-a prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. Tužiteljici je, kao stranci koja je u postupku uspjela, priznat trošak za sastav tužbe, sastav obrazloženih podnesaka od 08. travnja 2015., 23. listopada 2015., 17. ožujka 2016. i 13. srpnja 2016. i pristupe i zastupanja na ročištima za glavnu raspravu od 26. listopada 2010.,19. siječnja 2011., 23. travnja 2012.,15. travnja 2014.,10. rujna 2014.g., 03. prosinca 2014.,10. studenoga 2015., 24. prosinca 2015., 21. ožujka,17. svibnja i 19. rujna 2016., 02. ožujka 2023. te 17. siječnja 2024. te na ročište od 10. rujna 2025. – svaka radnja po 100 bodova. Osim toga tužiteljici je priznat i trošak sastava odgovora na žalbu od 16. studenog 2016. kao i 7. ožujka 2024. (u visini bodova po radnji uz uvećanje od 25%) – svaka radnja po 125 bodova. Tužiteljici je priznat trošak sastava obrazloženog podneska od 02. rujna 2025. u visini od 50 bodova pozivom na Tbr.8 toč.3 Tarife. Ukupan zbir od 2200 bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00 €, koliko iznosi vrijednost 1 boda te je tako dobiven iznos od 4.400,00 €. Ovom iznosu je pridodan trošak 25% PDV-a ili iznos od 1.100,00 € te troškovi sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od po 179,18 € te je tužiteljici dosuđen ukupni parnični trošak u iznosu od 5.858,36 €.

37.1. Na iznos parničnog troška tužitelju je priznata i zatezna kamata, koja mu, prema odredbi čl.30 st.2 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

38. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u ovoj odluci.

U Splitu, 30. rujna 2025.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Pravna pouka: Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe višem, županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćnici tužene

-u spis