REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-5021/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Matea Kršić, odvjetnica u Zagrebu, Lanište 24, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, Velika Gorica, Ulica Matije Magdalenića 2, OIB: 36162371878, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, 30. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: NK- UP/I-211-03/24-07/3459, URBROJ: 511-19-36-24-1 od 28. studenoga 2024.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: NK-UP/I-211-03/24-07/3459, URBROJ: 511-19-36-24-1 od 28. studenoga 2024. u točki 1. ukida se i oduzima vozačka dozvola broj [broj vozačke dozvole], izdana na ime tužitelja, a točkom 2. određeno je da je tužitelj dužna vozačku dozvolu predati tuženiku u roku od 8 dana od dana primitka rješenja.
2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da tijekom prekršajnih postupaka nije pravilno utvrđeno činjenično stanje, došlo je do povrede prava obrane (čl. 195. Prekršajnog zakona) te mu nije omogućeno očitovanje o svim činjenicama i dokazima. Smatra da optužni prijedlozi nisu sastavljeni u skladu s čl. 160. st. 2. t. 5– 8. Prekršajnog zakona. Tužitelj smatra da iznos negativnih bodova nije točno utvrđen. Tužitelj nije bio upozoren na prava i posljedice svojih postupaka, što je povreda čl. 7. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da oduzimanje vozačke dozvole ozbiljno ugrožava njegovu egzistenciju i skrb za maloljetno dijete koje boluje od sferocitoze, te svakodnevno mora biti prevoženo na liječničke preglede. Predlaže poništiti osporavano rješenje i naložiti tuženiku naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ponavlja razloge donošenja rješenja i predlaže odbiti tužbu.
4. U podnesku od 29. siječnja 2025. tužitelj u bitnom ostaje pri svim dosadašnjim navodima, dokazima i zahtjevu za usvajanje tužbe u cijelosti. Smatra da su prekršajne presude donesene na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te da su negativni bodovi nepravilno dodijeljeni. Ističe da nije pravno stručan i da nije bio obaviješten o negativnim bodovima niti o njihovim posljedicama prema čl. 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Tvrdnja je da mu tijekom prekršajnog postupka nije omogućeno pravo na obranu, uključujući pravo na branitelja, što predstavlja povredu prava na pošteno suđenje. Naglašava primjenu čl. 7. Zakona o općem upravnom postupku, kojim službene osobe moraju upozoriti stranku na prava i posljedice radnji ili propuštanja u postupku. Ističe da je vozačka dozvola nužna za njegov posao (parketarski obrt) i za skrb o maloljetnom djetetu koje mora redovito ići na liječničke preglede. Tužitelj traži da sud uzme u obzir te okolnosti i donese odluku u njegovom i obiteljskom interesu te naloži naknadu troškova upravnog spora.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 30. rujna 2025. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti tužitelja, opunomoćenice tužitelja te odsutnosti uredno pozvanog tuženika.
5.1. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za njegovo saslušanje, jer izvedba tog dokaza nije od značaja za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari. Naime, predmet ocjene u ovom postupku je zakonitost rješenja tuženika kojim je tužitelju ukinuta i oduzeta vozačka dozvola zbog prikupljenih negativnih prekršajnih bodova. Okolnosti koje tužitelj navodi u vezi sa svojom egzistencijom, obiteljskim prilikama i nužnošću vozačke dozvole za obavljanje posla nisu pravno relevantne za odlučivanje o zakonitosti osporenog rješenja, budući da se radi o zakonom propisanoj pravnoj posljedici. Slijedom toga, sud je ocijenio da izvođenje predloženog dokaza nije potrebno.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je da tužitelj u razdoblju od 30. rujna 2023. do 14. listopada 2024. na temelju pravomoćnih odluka o prekršajima prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova.
8. Na temelju tih činjenica tuženik je utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz članka 286. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 114/22. i 133/23., dalje Zakon) za ukidanje i oduzimanje tužiteljeve vozačke dozvole.
9. Prema odredbi članka 286. stavka 4. Zakona vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.
10. Ovaj Sud je na temelju članka 49. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS) uzeo u obzir pravno relevantne činjenice o pravomoćnim prekršajnim odlukama, koje su utvrđene u postupku donošenja osporavanog rješenja jer sukladne podacima spisa predmeta upravnog postupka. Naime, tužitelj je presudom Općinskog suda Velikoj Gorici, poslovni broj: Pp- 892/2022-6 od 5. rujna 2023., pravomoćnom 30. rujna 2023., proglašen krivim za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona. Nadalje, tužitelj je presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Pp-1404/2024-4 od 14. listopada 2024., pravomoćnom 14. listopada 2024., proglašen krivim za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona.
11. U konkretnom predmetu ex lege su nastupile pravne posljedice osude za prekršaj. Naime, za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona, koji je počinjen 13. listopada 2024., tužitelj je na temelju članka 199. stavka 16. Zakona dobio šest (6) negativnih prekršajnih bodova. Nadalje, za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona, koji je počinjen 20. svibnja 2022., tužitelj je dobio na temelju članka 282. stavka 12. Zakona šest (6) negativnih prekršajnih bodova.
12. Za odluku tuženika da u upravnom postupku tužitelju oduzme i ukine vozačku dozvolu bilo je dovoljno utvrditi ispunjenje pretpostavki iz članka 286. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, tj. broj negativnih prekršajnih bodova prikupljenih na temelju pravomoćnih prekršajnih odluka i razdoblje u kojem su bodovi prikupljeni. Ni tuženik u upravnom postupku niti upravni sud u upravnom sporu nisu ovlašteni ispitivati zakonitost pravomoćnih odluka o prekršajima. Dakle, sud u upravnom sporu ne ispituje tužiteljeve prigovore o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u pravomoćno završenim prekršajnim postupcima niti prigovore da mu u prekršajnom postupku nije omogućeno pravo na obranu niti pravo na branitelja. Zakonitost vođenja i dovršenja prekršajnog postupka mogla osporavati isključivo pravnim lijekovima u tom postupku, a ne u kasnijem upravnom postupku ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, niti pak u ovom upravnom sporu.
13. Negativni prekršajni bodovi nisu ni kazna niti druga mjera koja se primjenjuje u prekršajnom postupku, već su pravna posljedica osude koja se propisuje zakonom za počinitelja koji je pravomoćno proglašen krivim za osobito teške prekršaje. Stoga se u izreci odluke o prekršajima ne određuje da će okrivljeniku u evidenciju vozača upisati negativni prekršajni bodovi, već se negativni prekršajni bodovi po sili zakona upisuju u evidenciju. Pritom je očito da je zakonodavac smatrao da su navedeni prekršaji osobito teški prekršaji zbog čega je propisao negativne prekršajne bodove za te prekršaje.
14. Neosnovan je prigovor tužitelja da ga je tuženik bio dužan upozoriti na približavanje kritičnom broju bodova jer takva obveza ne proizlazi iz Zakona.
15. Sud je svjestan osobnih i zdravstvenih okolnosti tužitelja i njegove obitelji, ali one nisu pravno relevantne za primjenu članka 286. stavka 4. Zakona, budući da navedena odredba ne dopušta individualizaciju odluke.
16. Ustavni sud Republike Hrvatske nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 286. stavaka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. i 85/22.), odnosno nije našao da su te zakonske odredbe protivne članku 31. stavak 2. Ustava (načelo ne bis in idem) uz obrazloženje kako se u hrvatskom pravnom sustavu zabrana upravljanja motornim vozilom zbog prometnih prekršaja može izreći:
- neposredno, na temelju Prekršajnog zakona, kao dio kazne, uz novčanu kaznu ili kaznu zatvora; ona obično odražava težinu počinjenog prekršaja i njezino trajanje može se razlikovati; legitimni cilj ove zaštitne mjere jest odvraćanje počinitelja od počinjenog prekršaja i prevencija, te se treba smatrati "kaznenom" po prirodi stvari; i
- kao izravna pravna posljedica pravomoćne osude pojedinca za određene prekršaje na temelju kojih je, kroz određeno razdoblje, prikupio određeni broj negativnih prekršajnih bodova, kako je to propisano člankom 268. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i na čiju primjenu upućuje članak 79. Prekršajnog zakona; ovakva zabrana upravljanja motornim vozilom primjenjuje se automatski, bez novog ispitivanja prijašnjih prometnih prekršaja i krivnje počinitelja, te neovisno o vrsti prekršajnih djela i prekršajnopravnih sankcija izrečenim za ta djela; drukčije rečeno, ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole vozačima iz članka 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama preventivnog je karaktera, te je usmjereno na osiguranje sigurnosti u prometu, a ne na kažnjavanje vozača kao počinitelja prekršajnih djela (tako Ustavni sud u odluci broj: U-I-4218/2022 od 27. rujna 2022.).
17. Prilikom izricanja mjere ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole nadležno tijelo ne ispituje počinjene prometne prekršaje tužitelja ni njegovu krivnju, već vozaču izriče tu mjeru nakon što je uvidom u evidenciju utvrdi da je vozač, u posljednje dvije godine na temelju pravomoćnih odluka prikupio dvanaest (12) negativnih prekršajnih bodova. Mjera koja se izriče je izravna i predvidljiva posljedica njegovog ponašanja u ograničenom razdoblju u kojem je pokazao kako nije podoban za posjedovanje vozačke dozvole (Ustavni sud u odluci broj: U-I-4218/2022 od 27. rujna 2022.) 18. Državu obvezuje ne samo da se suzdrži od „namjernog” oduzimanja života već i da poduzme odgovarajuće korake kako bi zaštitila živote osoba pod njezinom jurisdikcijom. Pozitivna obveza države u kontekstu sigurnosti cestovnog prometa podrazumijeva, prvo, obvezu uspostavljanja odgovarajućeg skupa preventivnih mjera usmjerenih na osiguravanje javne sigurnosti i smanjenje broja prometnih nesreća i, drugo, obvezu osiguravanja učinkovitog funkcioniranja tih mjera u praksi (Europski sud za ljudska prava u predmetu Smiljanić protiv Hrvatske, zahtjev br. 3593/14, presuda od 25. ožujka 2021.).
19. Mjerodavne odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama kogentne su naravi, ne podliježu odmjeravanju niti odlučivanju hoće li biti primijenjene od strane javnopravnog tijela (niti od strane upravnog suda), neovisno o osobnim, obiteljskim i drugim okolnostima stranke. Vozači se, naime, sami izlažu riziku ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole ako u propisanom razdoblju počine prometne prekršaje dovoljno ozbiljne za primjenu relevantnih zakonskih odredbi. Riječ je o odredbama kojima se štiti javni interes sigurnosti cestovnog prometa, i to smanjivanjem rizika da u tom prometu zakonito sudjeluju osobe koje ozbiljno krše prometne propise.
20. Tuženik je u upravnom postupku, polazeći od pravomoćnih odluka o prekršajima, osnovano utvrdio da su ispunjene pretpostavke za ukidanje i oduzimanje tužiteljeve vozačke dozvole, imajući na umu broj prikupljenih negativnih prekršajnih bodova i razdoblje u kojem su ti bodovi prikupljeni.
21. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.
22. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.
23. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 30. rujna 2025.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Matea Kršić – elektroničkim putem
2. MUP RH, PUZ, Policijska postaja Velika Gorica, [adresa] Velika Gorica, Ulica Matije Magdalenića 2
3. U spis