REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-677/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Sandri Rotar, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Orešković, u pravnoj stvari tužitelja ŽĆ vl. KABLARIĆ AUTO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 30. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I./ Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužitelju IĆ vl. KABLARIĆ AUTO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, iznos od 400,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 13. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 400,00 EUR tekućih od 13. ožujka 2024. do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki I. izreke ove presude.
III./Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 464,04 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
IV./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos troškova postupka iz točke III. izreke ove presude preko dosuđene stope.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 19. srpnja 2023. nastala šteta na vozilu AUDI A4, registarske oznake [registarska oznaka], koje je u vlasništvu oštećene CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. Tvrdi da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja, prema odredbama Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj: 30/15, 112/18, 63/2020, 133/20, 151/22, 152/24) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO). Nadalje, navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 20. srpnja 2023. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 230503207005/1, te da visina štete sukladno izvidu šteta tuženika, ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika, a niti servis koji vrši popravak, što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Prema tvrdnjama tužitelja, tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Tužitelj navodi kako oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, a o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Ističe kako je oštećenik za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi te da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad, niti smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Navodi da je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun br. 61/VP/1, a koji račun je u ukupnom iznosu od 1.264,69 EUR (PDV uključen). Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 864,69 EUR. Razliku od 400,00 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava razlogom da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Tužitelj ističe da je posebno indikativno što je na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje i to u iznosu od 15,93 EUR / sat (plus PDV) za limarske i lakirerske radove, a činjenica da je tužitelj likvidirao njegov rad na 40,00 EUR / sat (plus PDV) u ovoj šteti dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj nadalje ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 40,00 EUR sat (plus PDV). Oštećenik je kao vlasnik popravljenog vozila s ovlaštenom osobom tužitelja 9. kolovoza 2024. sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 400,00 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je tuženik obaviješten. Slijedom svega navedenog, tužitelj zahtjeva plaćanje od tuženika iznosa od 400,00 EUR uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika. Nadalje, osporava osnovanost kao i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da tužitelj u tužbi potpuno promašeno navodi kako tuženik kao osiguravajuće društvo nameće, ograničava, određuje i slično cijenu sata rada tužitelja i sličnih pružatelja usluga popravka vozila. Tvrdi da tužitelj i tuženik nisu u nikakvom pravnom, ugovornom odnosu, odnosno da tužitelj nije sa tuženikom sklopio kasko policu. Navodi da obzirom da je vlasnik vozila kao ugovaratelj i osiguranik pristao na Uvjete koji su sastavni dio police, ne može tužitelj ostvarivati veća prava nego li ih ima vlasnik vozila, što tužitelj pokušava. Ističe kako tuženik kao osiguravajuće društvo može odrediti mjesto popravka vozila, ali to ne znači da oštećenik mora postupiti po uputi tuženika. Ali budući da je upozoren da će se troškovi popravka u drugoj radionici priznati u visini kalkulacije troškova popravka u predloženim servisima, to je jasno da je oštećenik svjesno i voljno odlučio popraviti vozilo u drugom mjestu i na taj način svjesno i voljno zaobići obveze koje proizlaze iz ugovora o kasko osiguranju. U konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Dokument „Suglasnost na uputu o radionici za popravak vozila“ je uručen osiguraniku putem e-maila. Na navedeni dokument je osiguranik izjavio Žalbu, a na koju žalbu je tuženik odgovorio Odgovorom na prigovor na ponudu. Osporava navodni službeni cjenik radionice tužitelja, ističući kako ga je tužitelj izdao sam sebi pa prema tome isti nije i ne može biti relevantan kao mjerodavan dokaz o cijeni sata niti se može ispitati na koji način je ista određena. Slijedom iznesenog u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek kamata te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tužitelj se na navode iz odgovora na tužbu očitovao podneskom od 28. svibnja 2025. na način da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva s time da ističe kako je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer je oštećena (ustupitelj) CĆ ustupila svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju koja i nadalje egzistira upravo u utuženom novčanom iznosu. Navodi kako je sklapanjem predmetnog ugovora o ustupu tražbine te poslanom notifikacijom tuženiku o izvršenom ustupu potraživanja radi ispunjenja, kojom je tuženik obaviješten o ustupanju tražbine u smislu odredbe čl. 82. ZOO-a. evidentno da se u konkretnom slučaju više ne radi o obvezno pravnom odnosu koji se tiče tužitelja i oštećene CĆ, već nedvojbeno o pravnom odnosu između tužitelja i tuženika. Nadalje tužitelj osporava navode tuženika da isti nije odgovoran za isplatu osigurnine. Također osporava navode tuženika da isti kao osiguravajuće društvo može odrediti mjesto popravka vozila jer je obveza tuženika vratiti vozilo u prvobitno stanje, što je u interesu oštećenika. Tužitelj ukazuje na temeljnu, odnosno osnovnu dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) sukladno odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO-a da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala što u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika, kojima je to stanje ustanovljeno. Nadalje, tužitelj osporava navode tuženika u kojima navodi da je tužitelj službeni cjenik radionice izdao sam sebi, dok je iz dokumentacije priložene uz tužbu vidljivo da je prema službenoj cijeni sata rada, a koja je naznačena i na službenom cjeniku radionice tužitelja, izdan račun popravka br. 61/VP/1.
4. Tijekom postupka pročitane su sljedeće isprave priložene spisu premeta: račun br. 61/VP/1 od 26. veljače 2024. (list 9 spisa), izvid štete br. 230503207005/1 od 20. srpnja 2023. (list 10-11 spisa), Suglasnost na uputu o radionici za popravak vozila od 18. kolovoza 2023.(list 12, 86 spisa), Ponuda od 27. veljače 2024. (list 13-14 spisa), Odgovor na prigovor na ponudu od 29. veljače 2024. (list 15 -17, 83-84 spisa), Žalba (list 18, 85 spisa), kopija osobne iskaznice oštećene (list 19 spisa), Obvezujuća ponuda kasko osiguranja cestovnih vozila br.: 8305062822 (list 20-21 spisa), uplata od 6. ožujka 2024. (list 22 spisa), cjenik tužitelja od 02. siječnja 2024. (list 23 spisa), preslika Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 9. kolovoza 2024. (list 24-25 spisa), notifikacija o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 26-27 spisa), smjernice HANFE putem e-mail korespondencije od 03. srpnja 2015. (list 51-52 spisa), smjernice AZTN od 20. veljače 2020. (list 53-54 spisa), računi i ponude ostalih servisa (list 79-82).
5. Sud nije provodio druge dokaze, jer se provođenje istih nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Tako sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka CĆ, niti dokaz saslušanja tužitelja, niti saslušanje procjenitelja tuženika KĆ, kao ni prometno tehničko vještačenje budući da je ocijenio da bi se izvođenjem tih dokaza postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok bi ishod spora bio jednak. Naime, u konkretnom se slučaju radi o trgovačkom postupku u sporu male vrijednosti u kojem se u pravilu odluka donosi na temelju isprava.
6. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:
53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), temeljem savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 400,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji se odnosi na iznos koji predstavlja razliku u cijeni rada za izvršene popravke na vozilu koji su posljedica prometne nezgode.
8. Među strankama nije sporno da je tužitelj izvršio popravak vozila u vlasništvu osiguranika CĆ. Nesporno je i da je tuženik prije podnošenja tužbe tužitelju podmirio ukupan iznos od 864,69 EUR po osnovi predmetne štete (list 22 spisa).
9. Među strankama je u konkretnom predmetu sporna aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika, osnovanost, odnosno visina tužbenog zahtjeva, kao i tijek zateznih kamata.
10.1. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja koji prileži spisu (list 24-25 spisa) te je utvrdio kako su tužitelj i CĆ navedeni Ugovor sklopili 9. kolovoza 2024. te da je istim CĆ kao ustupitelj ustupila radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 400,00 EUR, a prema računu popravka za štetu br. 61/VP/1 u ukupnom iznosu od 1.264,69 EUR i temeljem izvida štete dužnika broj: 230503207005/1 (oznaka štete dužnika, ovdje tuženika). Time je oštećena CĆ ustupila tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine), a iz računa tužitelja br. 61/VP/1 od 26. veljače 2024. (list 9 spisa), proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (račun sadrži podatak o marki i registarskoj oznaci vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno da je CĆ ustupila tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom (list 26-27 spisa).
10.2. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.
10.3. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina po osnovi police automobilskog osiguranja, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.
10.4. Slijedom navedenog, protivno navodima tuženika, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je sud prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim.
11. Iz izvida štete tuženika (list 10 spisa) sud je utvrdio da se izvid odnosi na vozilo marke AUDI A4, registracija: [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije]. U izvidu štete su specificirani dijelovi za zamjenu i radno vrijeme popravka (limar – 4,00 sati, lakirer – 12,00 sati). Tužitelj je za obavljanje poslova popravka izdao račun broj: 61/VP/1 (list 9 spisa) 26. veljače 2024. u iznosu od 1.264,69 EUR a isti se, među ostalim, odnosi na autolimarske i autolakirerske radove. Nadalje, u navedenom računu je navedeno da je utrošena količina sati 4,00 za autolimarske, a 12,00 sati za autolakirerske radove koja količina radnih sati odgovara i onoj iz izvida štete od 20. srpnja 2023. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 40,00 EUR (plus PDV) za autolimarske te 40,00 EUR (plus PDV) za autolakirerske radove.
12. Iz preslike cjenika usluge rada tužitelja od 02. siječnja 2024. (list 23 spisa), proizlazi da cijena koju naplaćuje tužitelj za pružanje autolimarskih i autolakirerskih radova iznosi 40,00 EUR (plus PDV).
13. Iz tako izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj izdao CĆ račun broj: 61/VP/1 (list 9 spisa) od 26. veljače 2024. u iznosu od 1.264,69 EUR pozivajući se na izvid štete tuženika oznake: 230503207005/1, a u vezi štete na vozilu marke AUDI A4, registracija: [registarska oznaka]. U odnosu na dostavljeni račun tuženik je tužitelju isplatio iznos od 864,69 EUR, dok mu nije priznao iznos od 400,00 EUR koji se odnosi na iznos cijene sata autolimarskih i autolakirerskih radova tužitelja.
14. Navode tuženika kojim osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost tuženika sud je cijenio kao paušalne i usmjerene na odugovlačenje ovog postupka. Naime iz dokumentacije koja prileži spisu, a koju je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi kako je tuženik izvršio izvid štete na predmetnom vozilu te da je obrazloženom ponudom od 27. veljače 2024. procijenio cjelokupnu naknadu štete (veza: prometna nesreća od 19. srpnja 2023. i odštetni zahtjev od 20. srpnja 2023.) na iznos od 864,69 EUR a koji iznos je tuženik podmirio tužitelju. Slijedom navedenog, tuženik je prema mišljenju ovog suda potvrdio svoju odgovornost za isplatu predmetne štete.
15. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO -a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio CĆ cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu sv im klijentima jer je u njegovom cjeniku od 02. siječnja 2024. navedeno da cijena radnog sata autolimara - autolakirera iznosi 40,00 EUR po satu (plus PDV). Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.
16. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj: 61/VP/1 od 26. veljače 2024. (list 9 spisa) ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete (list 10 spisa), tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO- a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i čl. 84. st. 1. ZOO-a .
17. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.
18. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14,155/23) oštećenik osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog zapisnika o izvidu štete na vozilu proizlazi da je dan pregleda vozila bio 20. srpnja 2023. (list 10 spisa) te da je u tom zapisniku naveo kako je datum prometne nezgode 19. srpnja 2023. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen najkasnije 20. srpnja 2023. pa bi tužitelju pripadale zatezne kamate najkasnije od 20. srpnja 2023., a tužitelj ih potražuje od kasnijeg dana, 13. ožujka 2024., pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva.
19. Odluku o visini stope zatezne kamate sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose s obzirom na to da se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.
20.1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina troškova za odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023, dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23, dalje: ZSP), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19, 92/21, 37/23, dalje: Uredba o tarifi) i troškovniku tužitelja za naknadu troška postupka (list 103-104 spisa).
20.2. Tužitelju je priznat zahtjev za naknadu troška za sastav tužbe od 26. veljače 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife), trošak podneska od 28. svibnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 18. rujna 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 50,00 EUR, (Tbr. 9. točka 3. Tarife), ukupno 350,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 87,50 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR prema odredbi članka 1. stavka 1. ZSP-a u vezi s Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi, pa ukupni priznati troškovi iznose 464,04 EUR.
21. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope zakonske zatezne kamate određena u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Sud je jednako kao i u odnosu na glavno potraživanje, na troškove postupka koji predstavljaju sporednu tražbinu, tužitelju dosudio kamatnu stopu koja se primjenjuje na ostale odnose, a preko te stope odbio njegov zahtjev.
22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 30. rujna 2025.
Sudac
Sandra Rotar
Prijedlog odluke izradila:
Matea Orešković, sudska savjetnica
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.
Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4.,
5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).
