Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: P-376/2023-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnoj stvari tužitelja DM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., OIB:23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, zastupana po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri, d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 23. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a objavljene dana 30. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320 da tužitelju DM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.069,07 EUR (slovima:pettisućašezdesetdeveteura i sedamcenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom
na iznos od 5,10 EUR od 2.11.2008. godine do isplate
na iznos od 8,32 EUR od 2.1.2009. godine do isplate
na iznos od 9,63 EUR od 2.2.2009. godine do isplate
na iznos od 10,96 EUR od 2.3.2009. godine do isplate
na iznos od 7,00 EUR od 2.4.2009. godine do isplate
na iznos od 6,90 EUR od 2.5.2009. godine do isplate
na iznos od 2,47 EUR od 2.6.2009. godine do isplate
na iznos od 3,18 EUR od 2.9.2009. godine do isplate
na iznos od 3,51 EUR od 2.12.2009. godine do isplate
na iznos od 7,00 EUR od 2.1.2010. godine do isplate
na iznos od 11,57 EUR od 2.2.2010. godine do isplate
na iznos od 10,47 EUR od 2.3.2010.godine do isplate
na iznos od 18,32 EUR od 2.4.2010. godine do isplate
na iznos od 16,62 EUR od 2.5.2010. godine do isplate
na iznos od 18,49 EUR od 2.6.2010. godine do isplate
na iznos od 39,39 EUR od 2.7.2010. godine do isplate
na iznos od 34,76 EUR od 2.8.2010. godine do isplate
na iznos od 51,78 EUR od 2.9.2010. godine do isplate
na iznos od 43,34 EUR od 2.10.2010. godine do isplate
na iznos od 31,84 EUR od 2.11.2010. godine do isplate
na iznos od 4,47 EUR od 16.11.2010. godine do isplate
na iznos od 40,62 EUR od 2.12.2010. godine do isplate
na iznos od 17,17 EUR od 17.12.2010. godine do isplate
na iznos od 47,23 EUR od 2.1.2011. godine do isplate
na iznos od 17,76 EUR od 18.1.2011. godine do isplate
na iznos od 40,69 EUR od 2.2.2011. godine do isplate
na iznos od 16,95 EUR od 16.2.2011. godine do isplate
na iznos od 42,50 EUR od 2.3.2011. godine do isplate
na iznos od 18,16 EUR od 16.3.2011. godine do isplate
na iznos od 37,29 EUR od 2.4.2011. godine do isplate
na iznos od 18,54 EUR od 16.4.2011. godine do isplate
na iznos od 37,31 EUR od 2.5.2011. godine do isplate
na iznos od 21,74 EUR od 17.5.2011. godine do isplate
na iznos od 49,23 EUR od 2.6.2011. godine do isplate
na iznos od 27,43 EUR od 16.6.2011. godine do isplate
na iznos od 47,52 EUR od 2.7.2011. godine do isplate
na iznos od 39,28 EUR od 16.7.2011. godine do isplate
na iznos od 51,70 EUR od 2.8.2011. godine do isplate
na iznos od 61,22 EUR od 17.8.2011. godine do isplate
na iznos od 36,52 EUR od 2.9.2011. godine do isplate
na iznos od 54,93 EUR od 16.9.2011. godine do isplate
na iznos od 25,30 EUR od 2.10.2011. godine do isplate
na iznos od 53,01 EUR od 15.10.2011. godine do isplate
na iznos od 21,19 EUR od 2.11.2011. godine do isplate
na iznos od 54,53 EUR od 16.11.2011. godine do isplate
na iznos od 21,69 EUR od 2.12.2011. godine do isplate
na iznos od 56,15 EUR od 17.12.2011. godine do isplate
na iznos od 23,13 EUR od 2.1.2012. godine do isplate
na iznos od 61,49 EUR od 17.1.2012. godine do isplate
na iznos od 22,95 EUR od 2.2.2012. godine do isplate
na iznos od 65,01 EUR od 16.2.2012. godine do isplate
na iznos od 20,71 EUR od 2.3.2012. godine do isplate
na iznos od 64,57 EUR od 16.3.2012. godine do isplate
na iznos od 18,55 EUR od 2.4.2012. godine do isplate
na iznos od 66,08 EUR od 17.4.2012. godine do isplate
na iznos od 17,33 EUR od 2.5.2012. godine do isplate
na iznos od 69,49 EUR od 16.5.2012. godine do isplate
na iznos od 15,68 EUR od 2.6.2012. godine do isplate
na iznos od 72,80 EUR od 16.6.2012. godine do isplate
na iznos od 12,96 EUR od 2.7.2012. godine do isplate
na iznos od 72,15 EUR od 17.7.2012. godine do isplate
na iznos od 11,42 EUR od 2.8.2012. godine do isplate
na iznos od 72,81 EUR od 15.8.2012.godine do isplate
na iznos od 11,42 EUR od 2.9.2012. godine do isplate
na iznos od 67,32 EUR od 15.9.2012. godine do isplate
na iznos od 12,50 EUR od 2.10.2012. godine do isplate
na iznos od 13,95 EUR od 17.10.2012. godine do isplate
na iznos od 57,11 EUR od 18.10.2012.godine do isplate
na iznos od 27,47 EUR od 2.11.2012. godine do isplate
na iznos od 58,70 EUR od 16.11.2012. godine do isplate
na iznos od 27,44 EUR od 2.12.2012. godine do isplate
na iznos od 57,64 EUR od 18.12.2012. godine do isplate
na iznos od 27,53 EUR od 2.1.2013. godine do isplate
na iznos od 53,30 EUR od 17.1.2013.godine do isplate
na iznos od 26,99 EUR od 2.2.2013. godine do isplate
na iznos od 53,85 EUR od 16.2.2013. godine do isplate
na iznos od 29,19 EUR od 2.3.2013. godine do isplate
na iznos od 53,24 EUR od 19.3.2013. godine do isplate
na iznos od 30,30 EUR od 2.4.2013.godine do isplate
na iznos od 55,88 EUR od 17.4.2013.godine do isplate
na iznos od 29,02 EUR od 2.5.2013. godine do isplate
na iznos od 49,50 EUR od 21.5.2013. godine do isplate
na iznos od 28,41 EUR od 2.6.2013. godine do isplate
na iznos od 46,79 EUR od 18.6.2013. godine do isplate
na iznos od 29,46 EUR od 2.7.2013. godine do isplate
na iznos od 45,09 EUR od 18.7.2013. godine do isplate
na iznos od 76,72 EUR od 2.8.2013. godine do isplate
na iznos od 79,01 EUR od 2.9.2013.godine do isplate
na iznos od 84,87 EUR od 2.10.2013. godine do isplate
na iznos od 81,64 EUR od 2.11.2013. godine do isplate
na iznos od 83,09 EUR od 2.12.2013. godine do isplate
na iznos od 84,27 EUR od 2.1.2014. godine do isplate
na iznos od 80,73 EUR od 2.2.2014. godine do isplate
na iznos od 82,93 EUR od 2.3.2014. godine do isplate
na iznos od 81,80 EUR od 2.4.2014. godine do isplate
na iznos od 79,60 EUR od 2.5.2014. godine do isplate
na iznos od 78,61 EUR od 2.6.2014. godine do isplate
na iznos od 79,04 EUR od 2.7.2014. godine do isplate
na iznos od 81,81 EUR od 2.8.2014. godine do isplate
na iznos od 84,63 EUR od 2.9.2014.godine do isplate
na iznos od 84,38 EUR od 2.10.2014. godine do isplate
na iznos od 85,80 EUR od 2.11.2014. godine do isplate
na iznos od 87,84 EUR od 2.12.2014. godine do isplate
na iznos od 87,01 EUR od 2.1.2015. godine do isplate
na iznos od 88,16 EUR od 2.2.2015. godine do isplate
na iznos od 88,16 EUR od 2.3.2015. godine do isplate
na iznos od 88,16 EUR od 2.4.2015. godine do isplate
na iznos od 88,16 EUR od 2.5.2015.godine do isplate
na iznos od 88,16 EUR od 2.6.2015. godine do isplate
na iznos od 88,16 EUR od 2.7.2015. godine do isplate
na iznos od 88,16 EUR od 2.8.2015. godine do isplate
na iznos od 88,16 EUR od 2.9.2015. godine do isplate
po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Utvrđuje se postojanje potraživanja tuženika prema tužitelju u iznosu od 563,78 EUR (slovima:petstošezdesettrieura i sedamdesetosamcenta) zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- EUR 0,89 od 02.10.2005. pa do isplate,
- EUR 3,41 od 02.11.2005. pa do isplate,
- EUR 3,67 od 02.12.2005. pa do isplate,
-EUR 3,43 od 02.01.2006. pa do isplate,
- EUR 5,53 od 02.02.2006. pa do isplate,
- EUR 9,06 od 02.03.2006. pa do isplate,
- EUR 10,85 od 02.04.2006. pa do isplate,
- EUR 10,17 od 02.05.2006. pa do isplate,
- EUR 9,52 od 02.06.2006. pa do isplate,
- EUR 10,82 od 02.07.2006. pa do isplate,
- EUR 11,22 od 02.08.2006. pa do isplate,
- EUR 8,94 od 02.09.2006. pa do isplate,
- EUR 9,68 od 02.10.2006. pa do isplate,
- EUR 9,55 od 02.11.2006. pa do isplate,
- EUR 10,61 od 02.12.2006. pa do isplate,
-EUR 13,61 d 2.01.2007. a do isplate,
-EUR 5,63 od 2.02.2007. a do isplate,
- EUR 14,70 od 02.03.2007. pa do isplate,
- EUR 15,24 od 02.04.2007. pa do isplate,
- EUR 20,35 od 02.05.2007. pa do isplate,
- EUR 21,61 od 02.06.2007. pa do isplate,
- EUR 23,26 od 02.07.2007. pa do isplate,
- EUR 23,25 od 02.08.2007. pa do isplate,
- EUR 20,98 od 02.09.2007. pa do isplate,
- EUR 24,36 od 02.10.2007. pa do isplate,
- EUR 24,44 od 02.11.2007. pa do isplate,
- EUR 22,07 od 02.12.2007. pa do isplate,
- EUR 22,33 od 02.01.2008. pa do isplate,
- EUR 18,00 od 02.02.2008. pa do isplate,
- EUR 14,49 od 02.03.2008. pa do isplate,
- EUR 11,02 od 02.04.2008. pa do isplate,
- EUR 19,16 od 02.05.2008. pa do isplate,
- EUR 21,42 od 02.06.2008. pa do isplate,
- EUR 18,95 od 02.07.2008. pa do isplate,
-EUR 23,87 od 02.08.2008. pa do isplate,
- EUR 22,76 od 02.09.2008. pa do isplate,
-EUR 17,90 od 02.10.2008. pa do isplate,
- EUR 12,40 od 02.12.2008. pa do isplate,
- EUR 2,72 od 02.07.2009. pa do isplate,
- EUR 0,59 od 02.08.2009. pa do isplate,
- EUR 0,48 od 02.10.2009. pa do isplate,
- EUR 0,84 od 02.11.2009. pa do isplate,
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
III. Prebijaju se potraživanja utvrđena pod I. i II. izreke ove presude i tuženiku se nalaže da tužitelju plati iznos od 4.505,29 € (slovima:četiritisućepetstopeteura i dvadesetdevetcenta), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom: od dana 01.03.2011. na iznos od 4,26 €
od dana 15.03.2011. na iznos od 18,16 €
od dana 01.04.2011. na iznos od 37,29 €
od dana 15.04.2011 na iznos od 18,54 €
od dana 01.05.2011 na iznos od 37,31 €
od dana 16.05.2011 na iznos od 21,74 €
od dana 01.06.2011 na iznos od 49,23 €
od dana 15.06.2011 na iznos od 27,43 €
od dana 01.07.2011 na iznos od 47,52 €
od dana 15.07.2011 na iznos od 39,28 €
od dana 01.08.2011 na iznos od 51,70 €
od dana 16.08.2011 na iznos od 61,22 €
od dana 01.09.2011 na iznos od 36,52 €
od dana 15.09.2011 na iznos od 54,93 €
od dana 01.10.2011 na iznos od 25,30 €
od dana 14.10.2011 na iznos od 53,01 €
od dana 01.11.2011 na iznos od 21,19 €
od dana 15.11.2011 na iznos od 54,53 €
od dana 01.12.2011 na iznos od 21,69 €
od dana 16.12.2011 na iznos od 56,15 €
od dana 01.01.2012 na iznos od 23,13 €
od dana 16.01.2012 na iznos od 61,49 €
od dana 01.02.2012 na iznos od 22,95 €
od dana 15.02.2012 na iznos od 65,01 €
od dana 01.03.2012 na iznos od 20,71 €
od dana 15.03.2012 na iznos od 64,57 €
od dana 01.04.2012 na iznos od 18,55 €
od dana 16.04.2012 na iznos od 66,08 €
od dana 01.05.2012 na iznos od 17,33 €
od dana 15.05.2012 na iznos od 69,49 €
od dana 01.06.2012 na iznos od 15,68 €
od dana 15.06.2012 na iznos od 72,80 €
od dana 01.07.2012 na iznos od 12,96 €
od dana 16.07.2012 na iznos od 72,15 €
od dana 01.08.2012 na iznos od 11,42 €
od dana 14.08.2012 na iznos od 72,81 €
od dana 01.09.2012 na iznos od 11,42 €
od dana 14.09.2012 na iznos od 67,32 €
od dana 01.10.2012 na iznos od 12,50 €
od dana 16.10.2012 na iznos od 13,95 €
od dana 17.10.2012 na iznos od 57,11 €
od dana 01.11.2012 na iznos od 27,47 €
od dana 15.11.2012 na iznos od 58,70 €
od dana 01.12.2012 na iznos od 27,44 €
od dana 17.12.2012 na iznos od 57,64 €
od dana 01.01.2013 na iznos od 27,53 €
od dana 16.01.2013 na iznos od 53,30 €
od dana 01.02.2013 na iznos od 26,99 €
od dana 15.02.2013 na iznos od 53,85 €
od dana 01.03.2013 na iznos od 29,19 €
od dana 18.03.2013 na iznos od 53,24 €
od dana 01.04.2013 na iznos od 30,30 €
od dana 16.04.2013 na iznos od 55,88 €
od dana 01.05.2013 na iznos od 29,02 €
od dana 20.05.2013 na iznos od 49,50 €
od dana 01.06.2013 na iznos od 28,41 €
od dana 17.06.2013 na iznos od 46,79 €
od dana 01.07.2013 na iznos od 29,46 €
od dana 17.07.2013 na iznos od 45,09 €
od dana 01.08.2013 na iznos od 76,72 €
od dana 01.09.2013 na iznos od 79,01 €
od dana 01.10.2013 na iznos od 84,87 €
od dana 01.11.2013 na iznos od 81,64 €
od dana 01.12.2013 na iznos od 83,09 €
od dana 01.01.2014 na iznos od 84,27 €
od dana 01.02.2014 na iznos od 80,73 €
od dana 01.03.2014 na iznos od 82,93 €
od dana 01.04.2014 na iznos od 81,80 €
od dana 01.05.2014 na iznos od 79,60 €
od dana 01.06.2014 na iznos od 78,61 €
od dana 01.07.2014 na iznos od 79,04 €
od dana 01.08.2014 na iznos od 81,81 €
od dana 01.09.2014 na iznos od 84,63 €
od dana 01.10.2014 na iznos od 84,38 €
od dana 01.11.2014 na iznos od 85,80 €
od dana 01.12.2014 na iznos od 87,84 €
od dana 01.01.2015 na iznos od 87,01 €
od dana 01.02.2015 na iznos od 88,16 €
od dana 01.03.2015 na iznos od 88,16 €
od dana 01.04.2015 na iznos od 88,16 €
od dana 01.05.2015 na iznos od 88,16 €
od dana 01.06.2015 na iznos od 88,16 €
od dana 01.07.2015 na iznos od 88,16 €
od dana 01.08.2015 na iznos od 88,16 €
od dana 01.09.2015 na iznos od 88,16 € ,sve do isplate po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 417,65 €
(slovima:četristosedamnaesteura i šezdesetpetcenta) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320 da tužitelju DM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]
isplati
iznos
od
2.734,30 EUR
(slovima:dvijetisućesedamstotridesetčetirieura i tridesetcenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
VI. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju DM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.400,00 € (slovima:dvijetisućečetristoeura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 30. rujna 2025., pa do isplate, u visini po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 09.svibnja 2005. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br.:2402006-1031262160/51400607-5102609748, na temelju kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 70.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. U pogledu predmetnog ugovora, tužitelj smatra kako je istim povrijeđeno njegovo pravo kao potrošača jer mu nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta uslijed rasta tečaja, već mu je navedeni kredit vezan uz valutu CHF prezentiran kao najpovoljniji s najnižom kamatnom stopom a k tome je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je promjenjiva jednostranom odlukom banke. Tužitelj dalje ističe kako je u kolektivnom sporu tužitelja POTROŠAČ – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv 8 banaka, između ostalog i tužitelja, Trgovački sud u Zagrebu Presudom poslovni broj P-1401-2012 od 4.srpnja 201.g. presudio kako su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući upravo na način kako to tvrdi tuženik, a presuda je postala pravomoćna nakon Presude i Rješenja Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 od 4.srpnja 2013.g. i Presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14.lipnja 2018. Nadalje tužitelj tvrdi kako je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Rješenju poslovni broj Rev-28968/2018 od dana 12.veljače utvrđeno kako Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR ne znači da je korisnik kredita izgubila pravni interes u vezi preplate nastale provedbom konverzije sukladno ZID ZPK Korisnik kredita nema potraživanja prema Banci u vezi Osnovnog ugovora u CHF i ovog aneksa. Tužitelj stoga potražuje iznose s osnova valutne klauzule i razlike u glavnici nastale prilikom konverzije koji će biti specificirani nakon što bude udovoljeno rješenju kojim se tuženik poziva na dostavu dokumentacije. Tužitelj je podneskom od dana 7.10.2023.g. sredio tužbeni zahtjev na iznos od 8.221,02 € da bi na kraju podneskom od dana 12.rujna 2025.g. nakon nalaza i mišljenja sredio tužbeni zahtjev na iznos od 7.803,37 €.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu podnio zahtjev za izuzeće suca koji je odbijen odlukom predsjednice suda odlukom od dana 1.listopada 2024.g. (list 260), te je prigovorio mjesnoj nadležnosti kojeg je sud odbio rješenjem broj P-376/2023-7 od dana 20.studenog 2024.g. a koje je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Sisku broj Gž-1198/2024-2 od dana 14.siječnja 2025.g. Tuženik nadalje spori istaknute zahtjeve tužitelja kao neosnovane u pogledu pravne osnove i visine ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja jer smatra da tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran zahtijevati sve navodne preplate jer uplate nisu vršene samo od strane tužitelja nego i drugih osoba npr. IM koja je solidarni dužnik s tužiteljem. Tuženik osporava status tužitelja kao potrošača, odnosno smatra da ga je potrebno dokazati. Nadalje tuženik navodi kako su stranke dana 13.siječnja 2016.g. sklopile Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjeni I dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Stoga tuženik smatra kako tužitelj nema pravni interes utvrđivati ništetnost odredbi osnovnog ugovora jer je stvorena nova pravna osnova koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca i ne mogu biti predmetom utvrđivanja poštenosti jer je tuženik bio dužan ponuditi izračun konverzije a tužitelj je mogao prihvatiti ili neprihvatiti. Tuženik nadalje prigovara zastari potraživanja jer je trogodišnji zastarni rok. Tuženik smatra kako je potrebno utvrditi da li je u fazi pregovaranja tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita. Tuženik navodi kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice sklapanja ugovora o kreditu u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tuženik je imao na ponudi više kredita koji su se razlikovali po namjeni, valuti, ročnosti, instrumentima osiguranja, kamatnim stopama i upravo je tužitelj donosio u konkretnom slučaju odluku o izboru proizvoda. Tuženik nadalje ističe kako nije ostvario niti može ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama jer je i sama zadužena u CHF te tako trpi isti tečajni rizik. Stoga tuženik tvrdi da opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. U odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik ističe kako je kamatna stopa bila snižena ispod početno ugovorene stope te ugovaranje klauzule promjenjive kamatne stope zasigurno nije prouzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana Tuženik stoga smatra kako je bila slobodna volja tužitelja prilikom sklapanja ugovora kojom mu je prilikom stavljeno na izbor i slobodnu volju vrsta proizvoda. Tuženik također ističe prigovor radi prebijanja tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 508,86 €, u vremenskom periodu kada je tečaj CHF-a bio niži od početnog tečaja.
3. U svrhu dokaza čitaju se potvrda o primitku (list 10), Ugovor o kreditu (list 11-17), zk. izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], podnesak tužitelja od 7.10.2023.g. zajedno sa prilozima (list 23-163), podnesak tuženika od 16.9.2024. s prilozima (list 166-257), provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje, saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, te se čita dopunski nalaz i mišljenje, odnosno očitovanje vještaka na podnesak tuženika od dana 25. 6.2025.g.
4.Analizirajući provedene dokaze, svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, a prijebojni zahtjev tuženika je osnovan u cijelosti.
5.Nesporno je da je dana 09.svibnja 2005. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br.: 2402006-1031262160/51400607-5102609748, na temelju kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 70.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja a kredit je trebao vraćati otplatom u 240 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF-a. Nesporno je da su stranke dana 13.siječnja 2016.g. sklopile Dodatak broj Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o potrošačkom kreditu kojim su izmijenile ugovorne odredbe u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita.
6. Sud je rješenjem broj P-376/2023-7 od dana 20.studenog 2024.g. odbio prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan a koje je rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Gž-1198/2024-2 od dana 14.siječnja 2025.g.
7. Sud smatra kako je ugovorna odredba nepoštena, što proizlazi iz kolektivnog postupka u kojem je ništetnost utvrđena Odlukom trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4.srpnja 2013.g. jer je takav način ugovaranja utvrđen nepoštenim odnosno time su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača budući je na štetu tužitelja tuženik povrijedio odredbe Zakona o zaštiti potrošača a dana 13.6.2014.g. Vrhovni sud je povodom revizije banaka u predmetu broj Rev-2221/2018-11 povodom kolektivne tužbe udruge potrošač utvrdio da je valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna a navedenom odlukom potvrđena je Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž- 6632/16 od 14.6.2018.g. Vrhovni sud je već presudio da kolektivna tužba prekida zastaru te petogodišnji rok ponovno počinje teći od pravomoćne odluke u kolektivnom sporu, budući da je donesena odluka 14. lipnja 2018. rok za tužbe u odnosu na valutnu klauzulu počinje teći od tog datuma tako da je rok pa podnošenje tužbe do 14. lipnja 2023. godine, pa stoga je prigovor zastare tuženika neosnovan s obzirom da je tužitelj podnio tužbu dana 7.lipnja 2023.g.
8. U odnosu na prigovor tuženika glede činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita na koju je tužitelj pristao, pa tuženik nalazi da je takvim postupanjem nastao novi ugovorni odnos koji isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti prvotnih ugovornih odredbi, ukazuje se da takvo stajalište tuženika nije pravilno te je suprotno standardima zaštite potrošača ustanovljenim u okviru jurisprudencije Europskog suda. Naime, navedeni sud je u predmetu C-118/17 D od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207, raspravljao ne istovjetnu ali činjenično sličnu situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te je jasno i nedvosmisleno ukazao kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati učinak na smanjenje zaštite zajamčene potrošačima (par. 43. predmetne odluke). U odnosu na sporazum koji je sklopljen u formi tzv. dodatka trebalo je utvrditi je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen između stranaka u skladu s uvjetima iz ZID ZPK i da je time uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana. Također je potrebno utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno odnosno je li način izračuna konverzije kredita izvršen prema odredbama članka 19.c ZID ZPK-a i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja te je li njome uspostavljena ili barem ublažena narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača. Nesporno je da je konverzija napravljena zakonito i da je izračun računski točno izvršen a obračun je učinjen po sporazumu između stranaka sukladno Zakonu. Međutim da bi bila uspostavljena ravnoteža između stranaka po principu promjene kamatne stope i promjene tečaja već je ravnoteža uspostavljena vezano za valutu CHF i valutu EUR obračun je bilo potrebno provesti na način da se poštuje fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj CHF te bi tek tada bila uspostavljena ravnoteža između stranaka.
9. Prema tome, nesporno je da je u odnosu na sporazum koji je sklopljen u formi tzv. dodatka ugovora o kreditu sklopljen između stranaka u skladu s uvjetima iz ZID ZPK međutim, sud smatra kako time nije uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana jer se radi o dodatku glavnog ugovora o kreditu. Konverzija je napravljena zakonito i računski točno prema odredbama članka 19.c ZID ZPK-a i po stajalištu ovog suda ne postoje razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja. No, navedenim sporazumom između stranaka kao dodatkom Ugovora o kreditu nije uspostavljena ravnoteža, odnosno dodatkom glavnog Ugovora samo je ublažena narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača, a što je vidljivo iz financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Naime, nakon sklapanja ugovora već gore spomenutim odlukama viših sudova koje imaju obvezujući karakter za nižestupanjske sudove, pa tako i ovog suda, nije utvrđena ništetna početna kamatna stopa niti početna visina valute, već su utvrđene ništetne odredbe, kako je već u obrazloženju navedeno koje se odnose na razdoblje nakon sklapanja ugovora. Dakle, činjenica što je provedena konverzija sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi kako je pojašnjeno u ranijem dijelu obrazloženja, već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada.
10. Stoga, ovaj sud ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to rješenja broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kojim je odgovorio na postavljeno 10 Poslovni broj:
P-149/2024-64 pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…" Stoga iz tog razloga istaknuti prigovor tuženika u odnosno na provođenje konverzije i njezin utjecaj na mogućnost kondemnatorne zaštite tužitelja kao potrošača, nije osnovan.
11. Dakle, dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle, ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi. Dodacima ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti EUR izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi i prema pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenim dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, pa po stajalištu ovog suda tužitelj svakako ima pravni interes za vođenje ovog postupka.
12. Upravo stoga je sud, na okolnost više preplaćenih anuiteta odnosno da li postoji pravni interes tužiteljice, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo GM. Na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo primjedbi na matematički izračun od strane punomoćnika stranaka pa ga prihvaća i ovaj sud jer je dat jasno i u skladu s pravilima struke. Vještak u svom nalazu i mišljenju od dana 24.travnja 2025.g. navodi kako preplata tečaja, dakle pozitivne tečajne razlike kada je tečaj bio veći od početnog iznosi 5.069,07 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kako je tužitelj i postavio tužbeni zahtjev podneskom od dana 12.rujna 2025.g. kako ga je sud i prihvatio u cijelosti i donio odluku u točki I. izreke presude. Međutim, tuženik je još u odgovoru na tužbu stavio prigovor prijeboja a kojeg je dodatno specificirao podneskom od dana 23.svibnja 2025.g. također u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka i to na iznos od 563,78 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, i to za iznos kada je tečaj bio manji od početnog, dakle negativni tečaj (list 318 i 219) nalaza, pa je sud i ovaj prijebojni zahtjev smatrao osnovanim u cijelosti pa je stoga odlučio kao u točki II. izreke presude. Stoga je sud izvršio prijeboj tražbina na način da je odbio međusobno potraživanje stranaka koristeći izračun vještaka (list 319-321) u kojem je izračunat iznos prebijenog neto pretplate tečaja te je u točki III. izreke presude naložio tuženiku da plati preostali iznos od 4.505,29 €.
13. Sud prema tome smatra kako je temeljem provedenog vještačenja jasno utvrđeno da konverzijom utvrđeni iznos pretplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužitelja po utuženoj osnovi s obzirom na tečajne razlike, jer tužitelj nije niti potraživao kasnije preplatu po kamatnoj stopi osim u tužbi, već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Iz toga razloga, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Stoga je temeljem navedenog kao i u skladu s člankom 29.st.2., čl.323.st.1. i članaka 1111.. i 1115. Zakona o obveznim odnosima (dalje:ZOO) tuženik dužan tužitelju vratiti preplaćeni iznos od 4.505,29 € s osnova preplaćenih tečajnih razlika zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa sud mu je dosudio ovaj iznos s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema članku 29.ZOO-a.
14.Tužitelj je podneskom od dana 7.10.2023.g. sredio tužbeni zahtjev na iznos od 8.221,02 € da bi na kraju podneskom od dana 12.rujna 2025.g. nakon nalaza i mišljenja sredio tužbeni zahtjev na iznos od 7.803,37 €. Budući da se punomoćnica tuženika usprotivila smanjenju tužbenog zahtjeva sud je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 417,65 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
15. Tužitelj je podneskom od dana 25.lipnja 2025.g. zatražio dodatni nalaz vještaka na način da se usporedi iznos preostale glavnice u eurima nakon konverzije s iznosom koji bi proizlazio da se do dana konverzije primjenjivala isključivo početna kamatna stopa i početni tečaj CHF/HRK.
Utvrditi koliki bi bio iznos preostale glavnice izražen u eurima i kunama da su se od početka otplate primjenjivali isključivo početni uvjeti i vještak je izračunala da je razlika u takvom izračunu u iznosu od 2.734,30 €, pa je u skladu s tim tužitelj postavio tužbeni zahtjev. Međutim, sud nije mogao prihvatiti ovaj dio tužbenog zahtjeva jer tužitelj nije sklapao ugovor s tuženikom u nekoj drugoj valuti (eurima i kunama) već je vezan za tečaj CHF-a, i kao takav cijeli ugovor nije ništetan, niti početni tečaj valute već je ništetno dio sadržaja ugovora koji se odnosi na promjene tečaja koje su i dovele do takve razlike u odnosu na početnu vrijednost tečaja, pa je stoga u tom dijelu odbijen s tužbenim zahtjevom te je odlučeno kao u točki V izreke presude.
16. Iako je tužitelj djelomično uspio u ovom sporu, u konkretnom slučaju se radi o sporu u kojem je tužitelj potrošač, radi čega tužitelju u cijelosti pripada naknada parničnog troška koji je bio opravdan. Naime, ovaj stav proizlazi iz odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-920/2023-2 od 25. ožujka 2023. te presude suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 u točki V. izreke, a koja odluka suda Europske unije obvezuje sud da u sporovima gdje je tužitelj potrošač, kao u konkretnom slučaju, tužitelju kao potrošaču u cijelosti pripadne naknada parničnog troška, čak neovisno o tome što nije u cijelosti uspio u sporu. Ovo stoga što su odredbe Direktive 93/13 obvezujuće i za hrvatski sud i po svojoj pravnoj snazi su izvan domaćeg prava te bi u suprotnom potrošaču, tj. tužitelju nastala prepreka koja bi ga mogla odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvoran sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je određeno Direktivom 93/13. Sud je, dosudio trošak tužitelju u cijelosti. Priznat mu je trošak za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7.1), odnosno 200,00 €, za sastav podnesaka od 7.10.2023.g., 25.6.2025.g.12.9.2025.g. svakog u iznosu od 200,00 €, za zastupanje na ročištima od dana 6.2.2025.g., 8.4.2025.g., 23.9.2025.g., svakog u iznosu od 200,00 € odnosno ukupno 1.600,00 €, te PDV od 25% u iznosu od 400,00 €, te predujam za vještačenje u ukupnom iznosu od 400,00 €, odnosno sveukupno 2.400,00 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja.
17.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Koprivnica, 30. rujna 2025.
Sudac
Darko Magdić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1. Odvj. Frano Bazina, Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, preko e-oglasne ploče
2. Odvj. Damir Metelko, OD Metelko, Knežević i partneri, Zagreb, Lopašićeva 6-preko e- oglasne ploče
