Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

23.Povrv-729/22

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Romini Markovinović u pravnoj stvari tužitelja DOM COMMERCE d.o.o., OIB 68762792716, Strožanac, Gospe u Siti 101, 21311 Podstrana zastupanog po punomoćniku Bori Rajiću, odvjetniku u Splitu, Hrvatske mornarice 1/J protiv tuženika PALMA PROJEKT d.o.o., OIB 25783969832, Ulica Ivana Perkovca 80, 10430 Samobor zastupanog po punomoćniku Franji Ribiću, odvjetniku u Zagrebu, Gajeva 59, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene dana 16.rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude dana 30. rujna 2025. godine

p r e s u d i o j e:

I Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića, pol. broj Ovrv-7188/2022 od 20. lipnja 2022. u dijelu kojim se tuženiku nalaže da u roku od 8 ( osam ) dana namiri tražbinu u iznosu od 142.099,23 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 90.758,16 eur od 28.2.2022.

- na iznos od 15.725,66 eur od 13.3.2022.

- na iznos od 18.000,00 eur od 19.3.2022.

- na iznos od 17.615,41 eur od 4.4.2022.

do isplate po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. za svako polugodište, uvećanjem referentne stope ( kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u toč. I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića, pol. broj Ovrv-7188/2022 od 20. lipnja 2022. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi iznos od 209.150,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 94.661,30 eur od 28.2.2022.

- na iznos od 3.932,19 eur od 13.3.2022.

- na iznos od 95.477,52 eur od 19.3.2022.

- na iznos od 15.079,91 eur od 4.4.2022.

III Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 16.385,42 EUR, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 99.936,36 EUR, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

Na prijedlog tužitelja, javni bilježnik Ivan Adžija iz Zaprešića izdao je rješenje o ovrsi broj Ovrv-7188/22 od 20.06.2022.g. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 351.237,67 eur / 2.646.400,29 kn kn sa zakonskim zateznim kamatama te da mu nadoknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.220,98 eur / 39.337,50 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

Tuženik je prigovorom i osporio rješenje o ovrsi po osnovu i visini, navodeći da nije obveznik plaćanja predmetnog iznosa 351.237,67 eur / 2.646.400,29 kn. U daljnjem tijeku postupka ističe, u bitnom, kako nije razvidno odakle proizlazi istaknuto potraživanje, da nije dokazano postojanje obveze na plaćanje, da je tuženik ispunio sve Ugovorom preuzete obveze prema tužitelju, dok tužitelj nije postupio sukladno odredbama Ugovora te potražuje dodatnu naknadu za usluge koje tuženik osporava, da je tuženik je u cijelosti podmirio sve svoje obveze prema tužitelju te da ne postoje nikakva daljnja potraživanja tužitelja prema tuženiku.

U tijeku postupka, nastavljenog po pravilima parničnog postupka, tužitelj je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev navodeći da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o građenju kojim se tužitelj obvezao izvesti građevinsko obrtničke radova na građevini “Palma 1” sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], danas u naravi stambena zgrada s dvorištem u Podstrani - Sita, anagrafske oznake Gospe u Siti 85 (dalje u tekstu: objekt “PALMA 1”) i građevinu “PALMA 2” sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], danas u naravi stambena zgrada, Podstrana - Sita, anagrafske oznake Gospe u Siti 85C, 85B (dalje u tekstu: objekt “PALMA 2”) sve k. o. [katastarska općina]. Navodi da je izveo sve ugovorene radove sukladno sklopljenom Ugovoru o građenju od 21.12.2018. Dalje navodi da je prilikom širokog iskopa za objekt PALMA 2, tuženik kao investitor i tužitelj kao izvođač radova su ustanovili da je teren na kojem se gradi objekt prilično loše kvalitete te se tužitelj s tuženikom dogovorio da će se izraditi projekt za podrumsku etažu kao i da će se zatražiti izmjena i dopuna potvrde glavnog projekta, a da cijena naknadnih radova na etaži podruma ne ulazi u ugovorenu cijenu objekta PALMA 2. Ujedno, dogovoreno je da će tužitelj izgraditi cijelu podrumsku etažu, a da će tuženik i tužitelj podijeliti prodajnu dobit podrumske etaže za po ½ dijela što prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Ivana Bilote od 21.2.2022. iznosi 113.635,71 € (227.271,42 € /2 = 113.635,71 €).Dakle, tuženik je u tijeku izgradnje za zgradu “PALMA 2”, ishodio Izmjenu i dopunu potvrde Glavnog projekta koja je izdana 09. 12. 2020. godine, a tužitelj je zatim izveo dobar dio radova sukladno Izmjeni i dopuni potvrde Glavnog projekta od 09. 12. 2020. godine, ali je tuženik odbio s tužiteljem potpisati Ugovor o izvođenju radova sukladno Izmjeni i dopuni glavnog projekta, odnosno dodatak ugovoru o građenju cijele jedne etaže na objektu “PALMA 2”, a isto tako tuženik odbija tužitelju kao izvođaču radova platiti radove koji su do danas izvedeni pa i one radove koji su izvedeni sukladno Izmjeni i dopuni potvrde Glavnog projekta od 9. 12. 2020. godine. Dalje u odnosu na ugovorene radove pojašnjava kako je - vrijednost radova u ugovornom troškovniku za zgradu PALMA 1, a po sistemu obračuna “ključ u ruke”, bez PDV-a iznosi 671.837,25 eur / 5.061.957,77 kn. Iz prve stranice 9. Privremene situacije, ovjerene od strane nadzornog inženjera, razvidno je da je do tada plaćeno 545.327,99 eur/ 4.108.773,77 kn, te je nadzorni inženjer na istoj stranici upisao sljedeće “Prema dogovoru zadržava se 10 % od ukupne vrijednosti do obavljenog tehničkog pregleda i primopredaje + iznos potpornog zida.” (55.186,14 eur / 415.800,00 kn). U istoj situaciji je navedeno da je ukupna vrijednost radova po ugovoru 671.837,25 eur / 5.061.957,77 kn, tako da ukupan dug naručitelja prema izvođaču na ovom objektu prema ispostavljenim situacijama iznosi upravo utuženih 126.509,25 eur / 953.184,00 kn.

Vrijednost radova u ugovornom troškovniku za zgradu PALMA 2, a po sistemu obračuna “ključ u ruke” bez PDV-a iznosi 589.029,42 eur / 4.438.042,23 kn. Iz prve stranice 10.Privremene situacije, ovjerene od strane nadzornog inženjera, razvidno je da je do tada plaćeno 530.126,48 eur / 3.994.238,00 kn, te je nadzorni inženjer na istoj stranici upisao sljedeće “Prema dogovoru zadržava se 10 % od ukupne vrijednosti do tehničkog pregleda i primopredaje”. Ukupan dug naručitelja prema izvođaču na ovom objektu prema ispostavljenim situacijama je utuženih 58.902,67 eur / 443.804,23 kn. Ističe da tužitelj nije dao nikakva odobrenja za zadržavanje 10 % iznosa niti bilo kakva odobrenja za odgodu plaćanja ispostavljenih situacija, a tuženik sve do ispostavljanja 9. I 10. Privremene situacije pa ni okončanih situacija nije imao nikakvih primjedbi na količine i kvalitetu izvedenih radova od strane tužitelja.

Dakle, tužitelj je pored ugovorenih radova prema uputi i nalogu tuženika izveo i dodatne radove koji nisu bili predviđeni ugovornim troškovnikom, a to su: a) radovi izvedbe podrumske etaže (spremišta) na građevini Palma 2 (k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]);b) nabava, doprema i ugradba panelne ograde, visine 150 cm. Žica je pocinčana i plastificirana sa slojem PVC-a od min. 200 mikrona i promjera je 5,0 mm. Stup je H profil presjeka 70x44 mm. Stupovi su pocinčani u skladu s normom HRN EN10346:2015 i plastificirani (min. 60 mikrona). Kvadratni stupovi panelne ograde se sidrenim vijcima pričvršćuju za AB ogradni zid. Paneli se postavljaju na stupove pomoću metalnih spojnica i sigurnosnih inox vijaka sa samopucajućom glavom; c) nabava, doprema i ugradba aluminijskog rukohvata (boja – inox) na AB ogradni zid; d) žbukanje tankoslojnom žbukom, te bojanje potpornih zidova u okolišu, po nalogu naručitelja. U jediničnu cijenu uključena nabava, doprema i ugradba materijala, te montaža i demontaža skele.

Dakle,1. potraživanje iznosa od 126.509,25 eur / 953.184,00 kn po računu R1-BR- 46/1/1 se temelji na Okončanoj situaciji R(1) od 28.1.2022. za građevinu PALMA 1.

2. potraživanje iznosa od 58.902,94 eur / 443.804,23 kn po računu R1-BR-47/1/1 se temelji na Okončanoj situaciji (R1) od 28.1.2022. za građevinu PALMA 2.

3. potraživanje iznosa od 19.657,07 eur / 148.106,25 kn po računu broj R1-BR-16/1/1 se odnosi na trošak za dodatne radove opisane pod točkom b), c) i d) za objekt PALMA 1 I PALMA 2. 4. potraživanje iznosa od 113.473,07 eur / 854.962,92 kn po računu R1-BR. 17/1/1 se odnosi na trošak odnosno vrijednost podrumske etaže (spremišta) na građevini PALMA 2 (k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]) odnosno iznos predstavlja ½ tržišne vrijednosti navedenog podruma (spremišta) u kunskoj protuvrijednosti; 5. potraživanje iznosa od 32.695,32 eur / 246.342,89 kn po R1-BR.

25/1/1 se odnosi na zatezne kamate zbog zakašnjelog plaćanja ispostavljenih situacija što je iskazano u kamatnim listovima do 01.03.2022. za stambene građevine PALMA 1 i PALMA 2.

Slijedom navedenog tužitelj potražuje na ime ugovorenih radova koji su izvedeni, a nisu plaćeni iznos od 953.184,00 kn/ 126.509,25 eur i iznos od 443.804,23 kn/ 58.902,94 eur, na ime dodatnih radova iznos od 148.106,25 kn / 19.657,07 eur, na ime vrijednosti podrumske etaže 854.962,92 kn/113.473,07 eur i na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja iznos od 246.342,89 kn/ 32.695,32 eur, sveukupno ovdje utuženi iznos od 2.646.400,29 kn/ 351.237,67 eur.

Tijekom dokaznog postupka pročitani su kartice kupaca ( list 9 spisa), pregled zk izvatka za k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( list 64-73, 251-260 spisa), 1. Ugovor o građenju od 21.12.2018. ( list 774-78 spisa), Ugovorni troškovnici od 21.12.2018. ( list 79-133 spisa), račun R1-BR. 16/1/1 ( list 135-136 spisa), račun broj R1-BR.17/1/1 ( list 137 spisa), račun broj R1-BR. 25/1/1 ( list 138 spisa), Rješenje o izmjeni potvrde glavnog projekta, Klasa: UP/I-361-01/10-01/00119, od 29. 06. 2010. ( list 139-140 spisa), Potvrda Glavnog projekta Klasa: 361-03/08-01/0059, od 23. 3. 2009. ( list 141-143 spisa), Rješenje o izmjeni Glavnog projekta Klasa: UP/I-361-

03/20-01/001 OD 9.12.2020. ( list 144-145 spisa), nalaz i mišljenje o tržišnoj vrijednosti podruma (spremišta) ( list 146-155 spisa), privremene situacije na koje se odnosi obračun u kamatnom listu ( list 156 spisa), izvodi banke tužitelja kao dokaz o datumu izvršenja plaćanja ( list 157-163 spisa), Kamatni list za Palmu 1 ( list 164 spisa), Kamatni list za Palmu 2 ( list 165-166 spisa), opis i račun za privremenu situaciju br. 2 ( list 167 spisa); opis i račun za privremenu situaciju br 6. ( list 169 spisa), opis i račun za privremenu situaciju br. 3. ( list 171 spisa), opis i račun za privremenu situaciju br. 8. ( list 173 spisa), opis i račun za privremenu situaciju br. 9. ( list 174 spisa), opis i račun za privremenu situaciju br. 7. ( list 176 spisa), opis i račun za privremenu situaciju br. 8. ( list 177 spisa), opis i račun za privremenu situaciju br. 4. ( list 178 spisa), Izjava o višestrukom prijeboju ( list 179 spisa), račun broj R1-BR.109/1/1 ( list 180 spisa), račun broj R1-BR.110/1/1 ( list 181 spisa), Procjembeni elaborat tržišne vrijednosti nekretnine od Bilota Inženjering d.o.o. od 21.2.2022. ( list 182-202 spisa), opis i račun za privremenu situaciju br.9. ( list 204 spisa), opis i račun za privremenu situaciju br.10. ( list 205 spisa), proveden je dokaz saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka JL i ĐL dana 8.2.2023. ( list 222-224 spisa), zamolbeno je saslušan svjedok BL pri Općinskom sudu u Puli dana 24.2.2023. ( list 230-233 spisa), zamolbeno je saslušan svjedok UL dana 2.3.2023. pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu- Stalna služba u Samoboru ( list 236- 239 spisa), izvadak iz sudskog registra za društvo Palma Twins d.o.o. ( list 247-250 spisa), zamolbeno su saslušani svjedoci VL i NL dana 24.5.2023. pri Općinskom sudu u Splitu ( list 268-271, 280-283 spisa),), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 24.10.2022. ( list 331-337 spisa), Ugovor o plodouživanju od 24.10.2022. ( list 338-343 spisa), Renovacija terase Podstrana uz račune 2120/1/1- 2134/1/1 ( list 348-365 spisa), nalaz i mišljenje vještaka RL u predmetu R1- 67/2021 od 28.10.2021. ( list 366-419 spisa), Zapisnik civilne zaštite o nedostacima od 19.4.2021. ( list 517 spisa), sudska praksa Pž-4397/2021-2 ( list 520-523 spisa), proveden je dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku TL u IMCB d.o.o. – Nalaz i mišljenje vještaka od 8.11.2023. ( list 292-503 spisa), očitovanje vještaka od 12.12.2023. ( list 532-560 spisa), dopuna nalaza i mišljenja vještaka od 7.8.2024. 8 list 570-618 spisa), 2 očitovanja vještaka od 26.9.2024. ( list 632-644 spisa), građevinski dnevnik ( list 651654 spisa), Ponude Retrograd d.o.o. i Zalmo d.o.o. ( list 657-659 spisa), Izvornik Ugovora o građenju od 21.12.2018. ( list 774-778 spisa), saslušanje vještaka od 4.3.2025. ( list 792-793 spisa), saslušan je svjedok RL vještak u predmetu R1-67/21 dana 7.4.2025. ( list 803-spisa), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku dipl. oec. Branki Palac- Nalaz i mišljenje vještaka od 3.6.2025. ( list 816-825 spisa).

Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22; dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanjem cijene s osnova izvedenih ugovorenih radova u iznosu od 185.412,20 eur / 1.396.988,23 kn, s osnova dodatnih radova 19.657,07 eur / 148.106,25 kn, s osnova vrijednosti podrumske etaže 113.473,07 eur / 854.962,92 kn i s osnova zateznih kamata zbog zakašnjenja iznos od 32.695,32 eur / 246.342,89 kn, sveukupno ovdje utuženi iznos od 351.237,67 eur / 2.646.400,29 kn.

Iz činjeničnih navoda stranaka proizlazi da između njih nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovor o građenju od 21.12.2018. za radove na objektu Plama 1 i J 2, po kojem ugovoru je tužitelj bi izvođač radova, a tuženik naručitelj radova. Nije sporno da je veći dio radova po ugovoru izveden te da je tuženik na ime ugovorenih i izvedenih radova platio iznos od 1.079.568,88 eur / 8.134.011,77 kn. Nije sporno da je tužitelj radove prekinuo dana 27.02.2020., a da ih je tuženik završio i ishodio uporabnu dozvolu.

U slučaju spora koji je proizašao iz ugovora o djelu, izvođač koji potražuje isplatu naknade za obavljeno djelo, dužan je dokazati sadržaj ugovornog odnosa i obavljanje djela. S druge strane naručitelj, ako osporava kvalitetu izvedenoga djela dužan je dokazati da je djelo imalo nedostatak koji je posljedica upravo izvođačeva rada.

Prema čl. 1. t., 1.1. stranke su ugovorile da se izvođač obvezuje izvoditi građevinsko obrtničke radove za objekt Palma 1 i Palma 2, pod t. 1.2. pobrojani su radovi koji su obuhvaćeni ovom ugovorom, a prema čl. 1.4. stranke su ugovorile da je smjernica za izvođenje svih radova je troškovnik. Prema čl. 2., 2.1. stranke su ugovorile da će naručitelj za izvršene radove iz ovog ugovora platiti izvođaču temeljem troškovnika izvođača koji je sastavni dio ugovora. Ugovorna vrijednost radova je 1.260.866,67 eur/ 9.500.000,00 kn, a izvođač će ugovorene i obavljene poslove obračunati temeljem fiksnih cijena iz troškovnika po principu "ključ u ruke". Valja reći u odnosu na Ugovor građenju od 21.12.2018. (list 74-78 spisa) prema čl.2., 2.1. stranke su ugovorile da cijena ugovorenih radova 1.260.866,67 eur / 9.5000,000,00 kn i da se da se radovi obračunavaju sistemom "ključ u ruke" (2,2.3. Ugovora). Kad su stranke ugovorile odredbu „ključ u ruke“ ugovorena cijena se može mijenjati samo u tri slučaja i to: a) ako se izmijeni cijena elemenata na temelju kojih je ona određena, b) ako se radi o promijenjenim okolnostima i c) ako se radi o naknadnim radovima. Stranke u konkretnom slučaju uopće nisu isticale takve okolnosti niti su isticale da se ugovorena cijena mijenjala.

Dakle, stranke su ugovorom uopćeno ugovorile radove koje je tužitelj kao izvođač dužan izvesti, a ugovornim troškovnikom, koji je sredstvo ugovaranja radova između sudionika te je obvezni i sastavni dio ugovora i obvezne tehničke dokumentacije, po stavkama su opisani svi radovi koji se izvode.

Tužitelj je odmah uz podnesak od 08.11.2022. nakon prigovora tuženika kao dokaz i temelj odnosa između stranaka priložio Ugovor o građenju od 21.12.2018. kojim je ugovorena cijena radova 1.260.866,67 eur / 9.500.000,00 kn, što tuženik nije osporio niti je iznosio bilo kakve činjenice vezano uz osporavanje sklapanje ugovora. Sud je na ročištu koji je zaključen prethodni postupak dana 08.02.2023. saslušao zakonske zastupnike tužitelja i tuženika koji su i sklapali predmetni ugovor o građenju, pri čemu tuženik ni tada niti na jedan način nije osporavao postojanje priloženog ugovora kojim je ugovorena cijena radova u iznosu od 1.260.866,67 eur / 9.500.000,00 kn. Iz iskaza svjedoka koji su saslušani zamolbenim putem proizlazi da se neki svjedoci iskazivali da je ugovor sklopljen na iznos od 663.614,04 eur / 5.000.000,00 kn koje ovaj sud u tom dijelu uopće nije uzimao u obzir jer isto nije bilo sporno niti su svjedoci sklapali ugovor o građenju.

Dakle, sud izvodi dokaze samo radi provjere da li postoje one činjenice koje su stranke iznijele jer se dokazi u parničnom postupku ne izvode radi toga da bi stranka izvođenjem dokaza po prvi puta došla do saznanja o postojanju neke činjenice na kojoj će temeljiti svoj zahtjev, već isključivo radi utvrđenja činjenica koje su stranke iznijele tijekom postupka.

Nakon što je sud odredio građevinsko vještačenje vještak je zatražio dodatnu dokumentaciju prilikom koje je očito dostavljen i ugovor o građenju od 21.12.2018. sa ugovorenom cijenom radova 729.975,44 eur / 5.500.000,00 kn da bi potom nakon davanja nalaza i mišljenja vještaka tuženik podneskom od 17.11.2023. naveo da Ugovor o građenju na iznos od 1.260.866,67 eur / 9.500.000,00 kn ne postoji i da je jedini mjerodavan ugovor upravo ugovor na iznos od 729.975,44 eur / 5.500.000,00 kn.

Iz toga proizlazi da je tuženik iznio i novu činjenicu i novi dokaz protivno čl. 299. ZPP.

Prema čl.299.st.1. ZPP-a stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja zaključenja prethodnog postupka (st.2.). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovog članka sud neće uzeti u obzir.

S obzirom na činjenicu da je tužitelj ugovor o građenju dostavio odmah nakon iznesenog prigovora i da je kod ugovora o građenju cijena bitan sastojak ugovora tuženik je svakako mogao očitovati se o priloženim dokazima i činjeničnim navodima tužitelja te okolnost što je tuženik naknadno dostavio drugi ugovor protivno odredbama ZPP-a te potom istaknuo činjenicu da ugovor ne postoji ne predstavlja situaciju da bez svoje krivnje nije mogao iznijeti nove činjenice i dokaze do zaključenja prethodnog postupka.

Stoga nisu uzete u razmatranje isprave koje je tuženik dostavio sudu zato jer je tuženik bio dužan, a u konkretnom slučaju je i mogao, sve te isprave predložiti kao dokaz (i dostaviti) do zaključenja prethodnog postupka, kada je nastupila prekluzija u iznošenju novota (čl. 299. ZPP-a).

Slijedom navedenog sud Ugovor od 21.12.2018. na iznos od 729.975,44 eur / 5.500.000,00 kn i istaknutu činjenicu da Ugovor od 21.12.2018. na iznos od 1.260.866,67 eur / 9.500.000,00 kn ne postoji nije uzeo u obzir što posljedično znači da je temelj odnosa među strankama upravo Ugovor od 21.12.2018. sa ugovorenom cijenom od 1.260.866,67 eur / 9.500.000,00 kn.

Osim svega navedenog, sve da je sud i uzeo u obzir novu činjenicu, u ovom trenutku teret dokaza više nije na tužitelju već je u takvoj situaciji na tuženika prešao teret dokazivanja da je mjerodavan samo Ugovor o građenju na iznos od 5.500.000,00 kn, a tuženik nije predlagao dokaze na tu okolnost.

Prema pravilima o teretu dokazivanja, svaka je stranka dužna dostaviti dokaze u prilog tvrdnji koje iznosi tijekom postupka i koje joj idu u prilog. Slijedom navedenog, a primjenom odredbe čl. 221. a. ZPP-a, sud je navedenu činjenicu sklapanja drugog ugovora utvrdio ne-dokazanom i posljedično ne-postojećom.

Ugovorne odredbe obvezuju i ugovor se mora izvršiti, a sukladno odredbi čl.148.st.1. Zakona o obveznim odnosima( Narodne novine“, br. 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane.

Valja reći i da tome u prilog svakako govori i činjenica da je tuženik na ime ugovora već platio iznos od 1.079.568,88 eur / 8.134.011,77 kn iz čega se zasigurno da zaključiti da se radi o ispunjenju ugovora koji je sklopljen na iznos od 1.260.866,67 eur / 9.500.000,00 kn.

Osim toga, tužitelj navodi da je kod ovog istog suda PALMA PROJEKT d.o.o., kao tužitelj u tom predmetu, podnio tužbu protiv tvrtke DOM COMMERCE d.o.o. Strožanac, u predmetu P-1533/2021, radi naknade štete u kojoj tužbi trgovačko društvo PALMA PROJEKT d.o.o. kao tužitelj navodi da je Ugovorom bila ugovorena odredba ključ u ruke , a da ukupan iznos cijene za izvedene radove iznosi 1.270.820,89 eur / 9.575.000,00 kuna, a što je sud utvrdio i pregledom tužbe od 14. rujna 2021. godine, u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1533/2021

Sporna je među strankama osnova i visina utuženog potraživanja tužitelja imajući u vidu iznesene prigovore tuženog posebno imajući u vidu da tuženik ističe da više nema nepodmirenih obveza prema tužitelja, da sve što je ovjereno od nadzora je i plaćeno te da je tužitelj isporučio djelo s nedostacima koje nije otklonio.

Radi utvrđenja spornih činjenica sud je proveo dokaz uvidom u isprave u spisu, proveo je dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka te je proveo građevinsko vještačenje.

Dopisom nadzornog inženjera (list 420-423) pobrojani su svi vidljivi nedostaci koji su uočeni tijekom gradnje.

Iz iskaza svjedoka BL (list 230-233) koji je bio nadzorni inženjer na konkretnim projektima sud je utvrdio, da je do ustege došlo do njegove vlastite procjene, zbog potrebe da se izvrši matematička procjena radova jer nije htio ovjeriti sve radove dok se ne uvjeri da su oni zaista i učinjeni. Razlozi za ustegu odnosno zadržavanje 10% iznosa u 9. i 10. privremenoj situaciji jesu sljedeći: potreba provjere količine izvedenih radova, kvaliteta izvršenih radova, ugrađenosti materijala i opreme prema glavnom projektu i ugovorenom troškovniku i to radova koji su do tada izvedeni i radova koji trebaju biti nadalje izvedeni kao i da zaštiti sebe kao nadzornog inženjera. Utvrđeno je da je izvođač izveo sve radove koji su bili planirani i dogovoreni, ali ne prema uvjetima iz dogovorenog troškovnika sukladno opisima materijala i opreme, da osporava kvalitetu izvedenih radova te da je on kao nadzorni inženjer konstanto prigovarao dopisima na količinu i kvalitetu. Navodi da je u početku je investitor prelazio preko toga, a kasnije kad je vidio da se ne rade predložene izmjene prema zapisnicima, onda je odbio isplatiti dio ugovorene cijene. Navodi da je tužitelj izgradio potporni zid, podrumsku etažu, ugradio je panelnu ogradu za armirano betonski potporni zid, bojanje i žbukanje potpornog zida i rukohvat. Utvrđeno je da su dodatni radovi koji nisu bili sastavni dio prvog troškovnika izvedeni sukladno dogovoru između tužitelja i tuženika, da su oni dogovarali cijenu dodatnih radova, da su dogovarali za podrumsku etažu raspodjelu u prodaji, da je tužitelj izgradio potporni zid ali bitno različit od glavnog projekti. Proizlazi da na predmetnim projektima nije bilo drugog izvođača osim tužitelja. Proizlazi da je prosječno bio na gradilištu jednom mjesečno. Iz iskaza svjedoka NL (list 268-271 ) koji je bio poslovođa na projektu te je izvodio i nadzirao radove, sud je utvrdio, u bitnom, da su se radovi izvodili po projektnoj dokumentaciji koja je bila dosta štura, da je bio dostavljen glavni projekt ali ne i izvedbeni, da je tužitelj izgradio potporni zid ali da o tome nije postojala projektna dokumentacija. Utvrđeno je da se oprema u stanove( pločice, bojleri, stolariju, klima uređaji i druga opremu) ugrađivala sukladno predviđenoj projektnoj dokumentaciji. Iskazuje da koliko mu je poznato nije bilo primjedbi na količinu i kvalitetu izvedenih radova, da je samo jednom vidio nadzornog inženjera koji nije imao primjedbi na kvalitetu radova. Iskazuje da nije bilo kašnjenja u izvođenju radova. Iskazuje da su po nalogu tuženika morali povećavati prozori u podrumskim prostorijama te probijati vrata prema lođi.

Iz iskaza svjedoka VL (list 268-271 ) koji je bio voditelj građevinskog zanatskih radova na gradilištu, sud je utvrdio, u bitnom, da je dogovor između između stranka bio da se sagrade dvije zgrade po principu "ključ u ruke" da su izvedeni svi dogovoreni radovi, da prema projektnoj dokumentaciji nisu bili predviđeni dodatni radovi te da su dodatni radovi posebno ugovoreni, da se radilo o postavljanju ograde u okolišu, izvođenje radova podruma, i obrada potpornog zida na zapadnom dijelu parcele da su cijenu dodatnih radova dogovarali tužitelj i tuženika. Sto se tiče problema oko plaćanja za izvedene radove iskazuje da je sve je bilo relativno u redu do srpnja 2020. godine, da je tada jedna zgrada bila izgrađena oko 98% a druga zgrada oko 75%, upućen je dopis investitoru kojim ga se poziva na plaćanje i iznesen je plan za dovršenje izvođenja radova otprilike kroz 2-3 mjeseca, tada je stanje duga za izvedene radove bilo oko 2,5 milijuna kuna. Proizlazi da je tužitelj izvršio radove gotovo u 100% iznosu. Proizlazi da nije bilo nikakvih primjedbi na količinu i kvalitetu izvedenih radova osim primjedbi na ugrađene bojlere u stanove te su tu ugrađeni bojleri promijenjeni te da su primjedbe započele tek kada su radovi bili izvedeni nakon što su se stanari uselili u stanove. Iskazuj da se nigdje u projektu ne spominje brački kamen te da je stavljen dekorativni kamen te da nije ugrađena rampa za uzlazak invalida u zgradu jer je od strane tuženika rečeno kako invalidi neće biti, da se od tužitelja tražilo da suzi 4 ulaznih vrata te po toj logici nije ni ugrađena rampa za invalide. Iskazuje da su sve situacije koje su ovjerene od strane nadzornog inženjera plaćene, a da dvije zadnje privremene situacije su križane. Proizlazi da nadzorni inženjer tuženika nije imao nikakvih primjedbi na ugradnju opreme u stanove te da ga gotovo nikada nije vidio na gradilištu.

Iz iskaza svjedoka UL ( list 236-240), oca zakonske zastupnice tuženika, proizlazi u bitnom, da je bio ugovoren dovršetak izvođenja radova 30.10.2019. da taj rok nije poštovan, da su nadzorni inženjer i njegova kćer osobno razgovarali s tužiteljem vezano za kvalitetu i izvođenje radova, da je ugrađivana i roba koja uopće nije smjela biti na gradilištu, da je objekt dovršen u konačnici po drugom građevinaru i to DP Nekretnine d.o.o. Proizlazi da su stanovi su useljeni negdje tijekom mjeseca siječnja 2020., da su otkriveni materijalni nedostaci i prije useljavanja stanara, a od 2019. nadzorni inženjer je pisao koje nedostatke treba otkloniti te niti jedan nedostatak nije otklonjen. Iskazuje da je procurio krov, u pojedinim stanovima je procurila i kada, zidovi su vlažni te gotovo svakodnevno dobivaju pritužbe stanara, Proizlazi da su na svakoj zgradi (radi se o dvije zgrade) trebala su biti po 2 stana za invalide, sveukupno 4 stana za invalide kao što piše u troškovniku i projektu, da su ugrađena vrata širine 90 cm, a za invalide moraju biti širine 115 cm, da nije postavljena hidrantska oprema u hidrantske ormariće, da nije napravljeno odimnjavanje stubišta, da nije izvedena hidrantska mreža u podrumu, da nisu ugrađena protupožarna vrata u spremištu, da je trebalo sanirati vrata na ulazu, da je trebalo riješiti stepenice za vodomjerno okno, pristup DTK zdencima, da nisu ugrađene Ijestve protupožarne za na krov, da potporni zid nije izgrađen prema projektu da nitko nije naredio da se vrata prvotno izbetoniraju prema glavnom projektu tako da budu šira, da su stubišta oba objekta su trebala biti staklena, no bila su izbetonirana, lođe su trebale biti s kaljenim staklom, betonirane su betonom, kao i stubište, keramičke pločice su trebale biti odabrane i odobrene od strane investitora, no kad je investitor došao na gradilište, pločice su već bile na gradilištu, po izboru izvođača, da su parketi su trebali biti hrastovi kao što je navedeno u troškovniku, a postavljeni laminati, bojleri su trebali biti svi kvadratni, a izvođač je stavio okrugle, na staklenim stijenama su trebale biti ugrađene rolete, no staklene stijene su ugrađene bez tih roleta da su ulazna vrata u stanove su trebali biti visine 215 cm, a ugrađene su visine 190 cm. te da su sve te primjedbe dokumentirane. Iskazuje da je nadzorni inženjer bio je prisutan barem jednom tjedno, prema potrebi i više puta tjedno te da ga je nadzorni inženjer upozoravao da se ne ugrađuje materijal koji je trebao biti ugrađen po troškovniku i ugovoru te da je bilo primjedbi na kvalitetu radova te da je izvođač svaki puta bio pisanim putem obavještavan o primijećenim nedostacima i odstupanjima od projekta i troškovnika. Iskazuje da nije postojao nikakav dogovor o tome koliko košta podrumska etaža koju je izveo izvođač, da podrumska etaža nije bila obuhvaćena osnovnim ugovorom te da nije sklopljen aneks za podrumsku etažu. Iskazuje da svi radovi koje je nadzor ovjerio su plaćeni, Proizlazi da unatoč tome što se primijetilo da se ugrađuje krivi materijal i roba, radovi nisu obustavljeni obzirom da na predmetnom objektu postoji 29 stanova te da bi nastao još veći problem, da bi se kasnilo još 3 godine, a da su se stanari trebali useliti.

Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja JL (list 221-225 ) sud je utvrdio da su svi ugovoreni radovi izvedeni kao i višak radova, a da je tuženik prigovarao obavljenim radovima tek na kraju radova i to primjerice da je cijev okrugla, a ne kockasta, da ne treba cijevi uopće platiti, da fasada nije završena premda je bila završena te da keramika nije odgovarajuća premda je bila sva ugrađena. Iskazuje da nije dao odobrenje niti je bilo dogovora oko zadržanja 10 posto iznosa kako je navedeno u 9. i 10. privremenoj situaciji, Utvrđeno da je izmjena i dopuna potvrde glavnog projekta naručena zato što se dogovorila izgradnja podrumske etaže jer je teren bio nepogodan za izgradnju temelja kao i da je tuženik naručio dodatne radove- garažu, uređenje ogradnih zidova i postava žičane ograde koji su dogovoreni nakon završetka zgrade prilikom uređenja okoliša. Utvrđeno je da su cijenu dogovarali usmenim putem tužitelj i zakonski zastupnik tuženika i tuženik se sa dogovorenom cijenom usuglasio te da su dodatni radovi izvedeni u potpunosti. Na dodatne radove bilo je prigovora primjerice, jedan ogradni zid zagreban je od strane kamiona koji je vršio dostavu namještaja, a tuženik je rekao da to nije dobro izvedeno, što je nerealno s obzirom na obim radova. Proizlazi da je podrumska etaža je dogovorena nakon završenih zemljanih radova, a cijena garaže je dogovorena na način, obzirom da investitor nije imao novaca, da je tužitelj sagradi i da polja garaže pripadne tužitelju, a pola tuženiku. Iskazuje da je tuženik obećavao da će platiti, sve do pred kraj posla pa kad više radovi tužitelja nisu bili potrebni došlo je do prestanka suradnje. Proizlazi da se plaćanje odvijalo na način da bi tužitelj ispostavio situaciju, nadzorni inženjer bi to u roku 10 dana pregledao, a investitor bi trebao platiti što je bila praksa u prve dvije situacije. To se kasnije nije poštivalo te iskazuje da se tužitelju po ugovoru nije plaćano cca 185.811,93 eur / 1.400.000,00 kn te da nadzor nije platio niti sve što je odobrio. Utvrđeno je u odnosu na dodatne radove i podrumsku etažu da je po nadzornom inženjeru konstatirano da su izvedeni. Iskazuje da je tuženik uzeo svu građevinsku dokumentaciju te da ju nije vratio.

Iz iskaza zakonskog zastupnik tuženika ĐL (list 223-224 spisa) proizlazi, u bitnom, da nisu izvedeni svi dogovoreni radovi, da su postojali nedostaci, primjerice, dogovoren je hrastov parket koji nije bio stavljen, bojleri su bili neprimjereni, trebali su imati kaljena stakla, pločice su kupljene bez tuženikovog odabira, nisu bili izvršeni svi radovi silikoniranja, keramike, zamjena keramike, nisu bili stavljeni komarnici i bilo je puno nedostataka koje je tuženik naveo i poslao tužitelju. Ističe da je tih 10 posto i ustegnuto radi loše izvedenih radova, radi loše i nekvalitetne opreme i neizvedenih radova i kašnjenja, a u pravilu tih 10 posto se zadržava do okončanog obračuna i uporabne dozvole. Utvrđeno je da je tužitelj dodatne radove izveo ali da nisu bili dobro izvedeni te je tuženik prigovarao i na dodatne radove usmeno, pismeno i foto dokumentacijom. Iskazuje da dogovora oko predmetne podrumske etaže do samog kraja nije bilo te da ta podrumska etaža nije završena od strane tužitelja nego od strane dugih izvođača, da je predmetni potporni zid ostao takav kakav je, a da je građevinska inspekcija utvrdila da on nije napravljen po pravilima struke. Iskazuje da je Uporabna dozvola ishodovana ali zid nije napravljen prema pravilima struke i da je dobivena zahvaljujući tuženiku. Navodi da je dinamika plaćanja bila da sve što je ovjereno od strane nadzora je bilo i plaćeno. Iskazuje da je dolazak inspekcije povezan sa tužiteljem jer je on i izvodio radove i da je građevinska inspekcija utvrdila nedostatke radova izvođača. Iskazuje da je izvođač kasnio sa radovima god. i pol dana zbog čega je tuženika imao velike troškove, da su stanarima plaćali vodu, struju itd, Iskazuje da nisu svi stanovi useljeni, da imaju velikih problema, da su morali smo popravljati cijeli krov, razbijati pločice, da imaju problema sa kanalizacijom i vlagom i da sve saniraju o svom trošku.

Nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza saslušanih svjedoka BL, NL i VL ovaj sud ih je prihvatio u cijelosti jer se podudaraju sa ostalim provedenim dokazima i u bitnom su suglasni jedan s drugim. Sud nije u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedoka UL jer nije logičan, objektivan, uvjerljiv ni životan, a niti se podudara s dokumentacijom u spisu niti sa iskazima drugih svjedoka, a naročito nadzora, kojeg je imenovao tuženik i to u dijelu da nije bilo nikakvog dogovora oko podrumske etaže, jer iz iskaz nadzora i zakonskog zastupnika tužitelja utvrđeno je da su stranke dogovorile da tužitelj izgradi podrumsku etažu i da se podijeli prodajna dobit. Sud nije poklonio vjeru svjedoku niti u odnosu na obujam nedostataka, vrstu i količinu jer tako ne proizlazi niti popisa nedostataka niti je suglasno s drugim provedenim dokazima. Sud je uzeo o obzir i da je svjedok otac zakonske zastupnice tuženika i da je u potpunosti bio involviran u taj poslovni odnos te je hijerarhijski nejasan odnos između njega, nadzora i zakonskog zastupnika tuženika i u svakom slučaju je je zainteresiran za ishod ovog postupka na strani tuženika.

Nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza saslušanih stranka ovaj sud je u cijelosti prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tužitelja JL osim u dijelu da nije bilo nikakvih nedostataka jer se takav navod ne podudara sa iskazom nadzora i dokumentacijom u spisu. Sud nije cijelosti poklonio vjeru s zakonske zastupnice tuženika ĐL jer nije objektivan, logičan, niti uvjerljiv, a niti se podudara s ostalim provedenim dokazima, a naročito sa iskazom nadzora kojeg je imenovao tuženik kao i s dokumentacijom u spisu niti sa iskazima drugih svjedoka, a naročito nadzora, jer nije uvjerljivo da u slučaju da su radovi izvedeni u toj mjeri protivno pravilima struke kako to prikazuje tuženik, da tuženik u tom slučaju nije obustavio radove niti je raskinuo ugovor nego upravo suprotno, tuženik je preuzeo i upotrijebio djelo koje je u većoj mjeri dovršeno i ishodio je uporabnu dozvolu koji je zasigurno važan dokument i rezultat rada tužitelja u najvećoj mjeri. Sud nije poklonio vjeru niti djelu u kojem zakonska zastupnica iskazuje da dodatni radovi nisu naručeni i da dogovora oko predmetne podrumske etaže nije bilo jer nije suglasno s drugim provedenim dokazima.

Sud nije posebno cijenio niti dolazak građevinske inspekcije jer nije odlučno za razrješenje spora, a vrijednost radova i nedostatke sud je utvrdio u ovom postupku putem sudskog vještaka.

Slijedom navedenog sud je u bitnom utvrdio da je tužitelj izveo sve radove koji su bili planirani i dogovoreni ali ne u količini i kvaliteti koja je dogovorena, da je od strane nadzornog inženjera bilo prigovora na količinu i kvalitetu izvedenih radova, da radovi nisu u cijelosti izvedeni prema ugovornom troškovnik te da je iz tih razloga došlo do zadržavanje 10% iznosa u 9. i 10. privremenoj situaciji. Iz dopisa nadzora kao i iskaza nadzornog inženjera nedvojbeno proizlazi da se radilo o vidljivim nedostacima koji se mogu uočiti uobičajenim pregledom kao i da se radi o nedostacima zbog kojih djelo nije bio neupotrebljivo. Utvrđeno je da je tuženik naručio i dodatne radove i približno koji su to radovi (podrum, panelna ograda za potporni zid, bojanje i žbukanje potpornog zida i rukohvat) kao i da su tužitelj i tuženik dogovarali i cijenu dodatnih radova te da su i dodatni radovi po nalogu tuženika izvedeni. Utvrđeno je i da je dogovoreno da će tužitelj izgraditi podrumsku etažu te da će tužitelj i tuženik podijeliti prodajnu dobit (iskaz nadzora i zakonskog zastupnika tužitelja). Utvrđeno je da radovi u većem dijelu dovršeni ali ne u cijelosti. Iz iskaza ostalih svjedoka proizlazi da nije bilo nikakvih prigovora na radove te da su prigovori iskazivani tek na kraju posla, a ne i tokom posla. U odnosu na takve navode svjedoka sud je uzeo u obzir da je moguće i da nisu bili upoznati sa eventualnim prigovorima nedostatka djela.

Sud posebno naglašava da je iz tako provedenog postupka utvrdio da je tuženik naručio dodatne radove usmenim putem jer se tijekom izvođenja ugovorenih radova pojavila potreba za određenim dodatnim radovima, da je tuženik dao suglasnost tužitelju na izvođenje dodatnih radova kao i da je tužitelj te dodatne radove i izveo. Iz provedenog postupka proizlazi da je u svakom slučaju tuženik dao suglasnost za dodatno plaćanje i izvođač ima pravo naplatiti cijenu izvedenih radova. Polazeći od nesporne činjenice da je nakon sklapanja Ugovora, a na tuženikov zahtjev došlo do potrebe za dodatnim radovima valja reći da pisana suglasnost u smislu odredbe čl.623.ZOO nije niti potrebna. Pisana suglasnost je potrebna samo ako sam izvođač želi odstupiti od projekta građenja, ali ne i onda kada izvođač izvede naknadne radove na zahtjev naručitelja, odnosno u dogovoru s njim, kao u konkretnom slučaju. Odlučna činjenica je da je radove izveo na naručiteljev zahtjev. Osim toga, kako je u ovom konkretnom slučaju utvrđeno da su radovi izvedeni, svakako se ne bi moglo uvjetovati postojanje pisanog ugovora ili aneksa ugovora za svrhu utvrđenja nastanka ugovora o građenju, u smislu čl. 294. ZOO-a.

Dakle, tužitelj je radove izveo na naručiteljev zahtjev i stranke su dogovorile da će se ti radovi i platiti te tužitelj imao osnov za potraživanje dodatnih radova bez obzira što su stranke ugovorile klauzulu ključ u ruke.

Ugovaranjem odredbe o ukupnoj fiksnoj cijeni radova s odredbom „ključ u ruke” ugovorne stranke su preuzele na sebe samo normalan i uobičajen rizik u poslovnim odnosima, to jest rizik koji bi se mogao očekivati od predmetnog posla, ali ne i rizik koji znatno prelazi uobičajene granice. Prema tome, odredba „ključ u ruke” ne znači da su stranke unaprijed isključile bilo kakav utjecaj promijenjenih okolnosti, pa stoga takva odredba ne isključuje pravo izvođača naplatiti radove koje je obavio, radove koje je naručitelj posebno naručio i za koje se obveza da će ih posebno i platiti pa tako i radove podrumske etaže te je tužitelj ovlašten zahtijevati da mu tuženik plati predmetne radove.

Pri odlučivanju u ovoj pravnoj stvari sud, sud je polazio i od činjenica utvrđenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ing, RL koji je izradio svoj nalaz i mišljenje u postupku osiguranja dokaza pred Trgovačkim sudom u Splitu broj R1-167/21 te je saslušan i pred ovim sudom dana 07.04.2025.(list 803 spisa) radi otklanjanja prigovor na nalaz i mišljenje.

Dakle, pred Trgovačkim sudom u Splitu provedeno je osiguranje dokaza pod brojem R1-67/21 izrađen od strane stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina ing. RL, na okolnost utvrđenja količine i vrijednosti radova koje je predlagatelj, ovdje tužitelj, izveo na predmetnim građevinama Palma 1 i Plama 2, u skladu sa sklopljenim Ugovorom o građenju, kao i količine i vrijednosti radova koji su izvedeni po izmijenjenoj projektnoj dokumentaciji i koji nisu obuhvaćeni osnovnim Ugovorom o građenju ili nekim aneksom Ugovora i to sve do prekida radova tužitelja. Na taj način se zadatak Trgovačkog suda u Splitu dijelom poklapa sa zadatkom koji je dao ovaj sud u konkretnom slučaju. U postupku osiguranja dokaza zadatak je proširen i obuhvaćeni su svi izvedeni radovi i koji su ugovoreni i koji nisu ugovoreni.

Naime, cilj postupka osiguranja dokaza je i utvrđenje činjeničnog stanja odnosno raspoloživih dokaza iz razloga naknadne nemogućnosti izvođenja istih, te je sud vezan nalazom i mišljenjem vještaka danom u postupku osiguranja dokaza jer ga je odredio parnični sud vezano ili povezano uz ovaj konkretni predmet između istih stranaka, a u smislu svrhe postupka osiguranja dokaza. Tuženiku je u postupku osiguranja sudjelovao i dostavljen mu je nalaz i mišljenje vještaka te je tijekom ovog postupka i istaknuo prigovore na nalaz i mišljenje.

Stoga po ocjeni ovog suda u predmetnom postupku nisu počinjene procesne povrede koje bi same po sebi bile od utjecaja na zakonitost pribavljenih dokaza te se mogu koristiti u ovom postupku.

Iz navedenog razloga sud cijeni sva utvrđenja u danom nalazu i mišljenju u postupku osiguranja dokaza kao pomoćnu građu i u ovom postupku.

Dakle, na temelju nalaza i mišljenja vještaka RL od 28.10.2021. (list 336-377 spis) sud je utvrdio neke bitne činjenice koje su povezane i sa ovim predmetom, vrijednost ukupno izvedenih radova tužitelja = vrijednost do sada plaćenih radova od strane tuženika prema tužitelju + vrijednost do sada neplaćenih radova od strane tuženika prema tužitelju

Prema gore iskazanoj formuli izračun je slijedeći.

Vrijednost ukupno izvedenih radova tužitelja = 1.079.568,88 eur / 8.134.011,77 Kn (do sada plaćeno radova – podatak prema analizi tužitelja iz Priloga 18 ovog elaborata nalaza i mišljenja) + 69.678,67 eur / 524.994,00 Kn (ostalo za naplatu – neplaćeno – podatak prema Osiguranju dokaza ing. Zurića za PALMA 1 iskazano na str. 11 njegovog elaborata) + 7.432,47 eur / 56.000,00 Kn (ostalo za naplatu – neplaćeno – podatak prema Osiguranju dokaza ing. Zurića za J 2 iskazano na str. 12 njegovog elaborata) +40.839,89 eur / 307.708,22 Kn (ostalo za naplatu – neplaćeno – podatak za PODRUMSKU ETAŽU – podatak prema Osiguranju dokaza ing. RL za razliku iznosa iskazano na str. 12) = 1.197.519,94 eur / 9.022.713,99 Kn bez PDV-a.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i u skladu s pravilima struke te je vještak argumentirano i stručnim razlozima otklonio sve primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje, nakon čega više nije bilo nikakvih daljnjih primjedbi.

Radi utvrđenja spornih činjenica ( izvedeni ugovoreni radovi i vrijednost svih izvedenih radova, dodatni radovi i vrijednost dodatnih radova, usklađenost radova sa pravilima struke, vrijednost podrumske etaže) proveden je dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku TL.

Na temelju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka TL od 07.11.2023 (list 292-503 spisa), Očitovanja od 12.12.2023. (list 532-560 spisa) te dopunjenog nalaza i mišljenja od 06.08.2024. (list 570-618 spisa), očitovanja od 26.09.2024. ( list 632-644 spisa) sud je utvrdio slijedeće: vrijednost svih izvedenih ugovorenih radova tužitelja iznosi 9.022.713,99 kn/ 1.197.519,94 eur (bez pdv-a – prijenos porezne obveze – od toga je do sada plaćeno 8.134.011,77 kn / 1.079.568,88 eur). navedeni iznos se odnosi na dan 20. 10. 2021. godine (dan izrade elaborata osiguranja dokaza kod trgovačkog suda u Splitu). U tom iznosu nisu uključeni dodatni radovi. Isto je utvrđeno na temelju osiguranja dokaza naručenog od strane trgovačkog suda u Splitu od 07. 03. 2020. godine, u predmetu R1-67/2021-2, i izrađeno je od strane stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina ing. RL (prilog 7 ovog elaborata nalaza i mišljenja).

Vrijednost dodatnih radova iznosi 118.485,00 kn/ 15.725,66 eur (bez pdv-a – prijenos porezne obveze) na dan 16. 02. 2022. godine (dan kada je tužitelj izdao račun). Okolnost verifikacije predmetnih dodatnih radova potvrđena od strane nadzornog inženjera. Okolnost postojanja i količine izvedenih dodatnih radova je utvrđena prilikom pregleda predmeta vještačenja dana 20. 10. 2023. godine, dok je okolnost jedinične cijene utvrđena na temelju publikacije standardna kalkulacija u visokogradnji, izdanje institut građevinarstva hrvatske.

Analiza izvedenosti prema pravilima struke navedena je u tablici priloga 26 ovog elaborata nalaza i mišljenja. Metodologija izrade je detaljno objašnjenja u uvodnom dijelu ovog poglavlja elaborata nalaza i mišljenja.

Tržišna vrijednost kompletne podrumske etaže (spremišta) iznosi 24.228,00 eur (bez pdv-a – prijenos porezne obveze) na temelju stvarno utvrđene kupoprodajne cijene iz sustava e nekretnina na dan 24. 10. 2022. godine. tržišna vrijednost podrumske etaže je izračunata na temelju realno prodanog zk uloška [broj ZK uloška]. suvlasnički dio 21/100 etažno vlasništvo koji se sastoji od stana, loggie, parkirnog mjesta i podrumskog spremišta koji su svi zajedno prodani po cijeni od 36.000,00 eur (bez pdv- a).

Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio s obzirom da je vještak objektivno, argumentirano i u skladu s pravila struke odgovorio na zadani mu zadatak te je argumentirano otklonio primjedbe stranaka na nalaz i mišljenje i kao takvo je podobno ili dostatno da bi se na njemu mogle utvrditi bitne činjenice.

S obzirom da se vještak, prilikom izrade nalaza i mišljenja i izračuna pozvao i koristio sudskim spisom poslovni broj 23. Povrv-729/22, Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina (NN 78/15), Zakon o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17), Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/15), Pravilnik o informacijskom sustavu tržišta nekretnina (NN 114/15, 122/15), Hrvatska norma za obračun površina i obujma građevina HRN ISO 9836:2011, Posebne uzance o građenju (NN 137/21) to sud prihvaća takav način izrade i obračuna s obzirom da se radi o mjerodavnim aktima za konkretni slučaj. Vještak je detaljno pojasnio odnosno obrazložio metodologiju koju je primijenio prilikom izračuna navodeći da je koristio svu dostupnu dokumentaciju, razgledao predmet vještačenja te se koristio svim potrebnim propisima i tehničkom literaturom. Sud u cijelosti prihvaća i izračun tržišne vrijednosti podrumske etaže jer je vještak za procjenu tržišne vrijednosti podrumske etaže raspoložive podatke pribavio iz sustava e-Nekretnina, a na temelju Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina (NN 78/15), koji je mjerodavni akt za konkretni slučaj jer se isključivo bavi tržišnom vrijednosti nekretnina koja se procjenjuje pomoću tri metode i sedam postupaka, a propisan je i način na koji se prikupljaju podatci koje procjenitelji dobiju primjenjujući propisanu metodologiju, te potom evaluiraju i dalje koriste. Vještak je uzeo u obzir da je izvršena kupoprodajna transakcija stana S13 u iznosu od 45.000,00 EUR (sa uključenim PDV-om jer se radi o novogradnji), a mišljenje je ovog suda je da ako postoji utvrđena tržišna vrijednost stana i koju je Porezna uprava odobrila, onda se nju koristiti za procjenu podrumske etaže, a ne koristiti neke druge usporedne stanove te je na taj način dobivena tržišna vrijednost podrumske etaže kada se uzme u obzir prijenos porezne obveze u iznosu od 9.000,00 eur dobije se iznos vrijednosti podrumske etaže koja iznosi 36.000,00 eur i sud u cijelosti prihvaća takvu procjenu.

Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tužitelj izveo ugovorene radove iako ne u cijelosti i da je vrijednost svih izvedenih radova 1.197.519,94 eur/ 9.022.713,99 kn. Sud je utvrdio i da je tržišna vrijednost podrumske etaže 36.000,00 eur.

Ovdje valja posebno istaknuti da sud treba izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a vještak se koristi samo radi pomaganja u utvrđivanju činjenica ali sud utvrđuje činjenice. Isto tako sud ne koristi vještaka za primjenu pravnih pravila, već pravna pitanja rješava sud.

U tom smislu, iako cijeni angažiranost i trud vještaka, sud nije posebno uzimao u obzir navode vještaka o pravnoj prirodi sklopljenog ugovora, iskazima svjedoka ili sklapanju ugovora u usmenom obliku ili tehničkim razgovorima sa zakonskim zastupnicima stranka, pa iako oni jesu vjerodostojan izvor informacija za vještaka prilikom formiranja nalaza i mišljenja ali istovremeno ne moraju bitni za sud. Sud je ocijenio da je radi dodatnog razjašnjenja potrebno dopuniti nalaz i mišljenje u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje nedostataka s težištem na nađenim nedostacima kao i na odstupanju s tehničkom dokumentacijom.

Dakle, iz dopune Nalaza i Mišljenja od 06.08.2024, Očitovanja od 26.09.2024. i usmeno na ročištu dana 04.03.2025. (list 792-793 spisa) sud je utvrdio da je vrijednost vidljivih nedostataka tužitelja iznosi 204.884,80 Kn ili 27.192,89 EUR (tečaj 7,53450) (bez PDV-a – prijenos porezne obveze). Sve prema cijenama iz ugovornog troškovnika od 21. 12. 2018. godine. Dakle, utvrđeno je da su postojali vidljivi nedostaci , koji su pobrojeni u Tablici 1 i Tablici 2 te je vještak detaljno pojasnio zašto radovi nisu u cijelosti izvedeni prema pravilima struke te je utvrđeno da je za potporni zid (Tablica 1) ustanovljeno da isti nije po projektu tj. napravljen je veći od onih predviđenih dimenzija arhitektonskim projektom, ali zadovoljava statičke kriterije što mu je njegova osnovna funkcija. To znači da potporni zid ima neusklađenost sa arhitektonskim projektom odnosno odstupanje izvođača od tehničke dokumentacije bez suglasnosti naručitelja (odbitak 10%) i pri tome ima punu funkcionalnost (nema odbitka) te je izračun 72.207,84 eur / 544.050,00 Kn x 10% = 7.220,78 eur / 54.405,00 Kn (bez PDV- a 25%). Dalje je utvrđeno za ostale elemente (Tablica 2) da nisu napravljeni prema ugovornom troškovniku i djelomično nemaju funkcionalnost jer su odabrani drugi materijali i sklopovi od one funkcije koja je predviđena projektom i troškovnikom. Proizlazi da taj sklop funkcionira i obavlja svoju namjenu, ali nema funkcionalnost koja je projektom predviđena. Utvrđeno je da ostali elementi iz Tablice 2 imaju neusklađenost sa ugovornim troškovnikom odnosno odstupanje izvođača od tehničke dokumentacije bez suglasnosti naručitelja (odbitak 10%) i imaju djelomičnu funkcionalnost (odbitak 25%). Pod djelomičnom funkcionalnošću podrazumijeva se ona prema kojoj građevinski sklop obavlja funkciju kojoj je namijenjen, ali nema projektiranu funkcionalnost kakva je projektom zamišljena. To znači da građevinski sklop koji uopće nema funkcionalnost ima odbitak od 50% dok građevinski sklop koji ima djelomičnu funkcionalnost za njega je odbitak 25% te je izračun 57.063,14 eur / 429.942,30 Kn x (10% + 25% = 35%) = 57.063,14 eur / 429.942,30 Kn x 35% = 19.972,10 eur / 150.479,80 Kn (bez PDV-a 25%).

Vještak je pojasnio odnosno obrazložio metodologiju koju je primijenio prilikom izračuna navodeći da se izračun umanjenja na ime nedostataka provodi na temelju Prijedloga HUP-a (Hrvatska udruga poslodavaca – Prilog 6 ovog dopunskog elaborata nalaza i mišljenja) koja u točki 31. analizira postupanje sa nedostacima i takav način proračuna predviđen je na onim građevinskim elementima gdje su utvrđeni nedostaci. To znači da nije dozvoljeno uzeti vrijednost kompletno izvedenih radova ili grupe radova i iste umanjiti za npr. 5% ili 10%. Navodi da je taj dokument iz Priloga 6 je značajan i iz razloga što on reprezentira odluke svih poduzetnika među kojima se nalaze i građevinski poduzetnici koji obavljaju građevinske radove i može ga se smatrati običajnim ili trgovačkim uzancama. Navedeno je uobičajen način utvrđenja takvih nedostataka i oštećenja u građevinskom poslovanju i smatra se običajnim pravilima struke.

Sud u cijelosti prihvaća takvu metodologiju izračuna uzimajući u obzir da se radi o aktu koja reprezentira odluke svih poduzetnika među kojima se nalaze i građevinski poduzetnici koji obavljaju građevinske radove i svakom slučaju može ga se smatrati običajnim ili trgovačkim uzancama koje se redovito primjenjuju u istim situacijama. Radi se o uobičajenom i jedinom načinu utvrđenja takvih nedostataka i oštećenja u građevinskom poslovanju i smatra se običajnim pravilima struke, a Uzance se koriste samo u slučaju da se stranke slažu oko nedostataka, a što ovdje nije slučaj. Obzirom da se radi o važnom dokumentu koja ima i regulatorni okvir u praksi upravo radi zaštite sudionika u djelatnosti građenja , koji nije donese u korist ili protiv neke strane, to sud u cijelosti prihvaća takav izračun umanjenja na ime nedostatka. Sud smatra da vještak kao stručna osoba zasigurno može procijeniti trošak otklanjanja nedostataka povezano sa svim drugim parametrima koje je uzeo u obzir odnosno i da je mjerodavan procijeniti i da Prijedlog HUP-a je u skladu procjenom na temelju iskustva ne bi dovela do drugačijeg rezultata.

Ovaj sud u cijelosti prihvaća Dopunu nalaza i mišljenja vještaka, te njegov iskaz dan na ročištu budući je dan objektivno i u skladu sa pravilima struke, a vještak je obuhvatio sve bitne činjenice, te priložene dokaze prilikom izrade svog nalaza i iskaza danog na prigovore tuženika na što posebice ukazuje i činjenica da nakon usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještaka na glavnoj raspravi stranke na nalaz i mišljenje nisu imale primjedbi.

Slijedom navedenog sudski vještak procjenjuje nedostatke, odnosno vrijednost sanacije na ukupno 27.192,89 eur.

Prema tome utvrđeno je da su postojali nedostaci, proizlazi da se radi o vidljivim nedostacima, da radovi nisu u potpunosti izvedeni u količini i kvaliteti koja je definirana troškovnikom ali kako je nesporno da je dobivena uporabna dozvola, i da su prema nadzoru obavljeni svi radovi od strane tužitelja, a prema iskazima svjedoka radi se o manjem stupnju nedovršenosti radova te je prema mišljenju ovoga suda radovi sa stanovišta kompletnosti i funkcionalnosti objekta učinjeni su u većoj mjeri zbog čega je ponajviše i dobivena Uporabna dozvola. I vještak na tom tragu utvrđuje i da je funkcionalnost svih građevinskih sklopova potvrđena uporabnom dozvolom koja ne bi niti bila dobivena da nisu dostavljeni certifikati o materijalima (potvrda kvalitete materijala) i certifikati građevinskih sklopova (potvrde o ispitivanju da ispitivani građevinski sklop funkcionira u onu svrhu za koju je namijenjen).

Teret dokaza utvrđenja činjenice da je eventualno u odnosu na neke nedostatke primjerice brački kamen ili rampa za invalide i ostalo i postojao nalog tuženika i dogovor stranaka iz bilo kojeg razloga leži na tužitelju koji je takve činjenice iznio i kojem ista ide u prilog. Prema pravilima o teretu dokazivanja, svaka je stranka dužna dostaviti dokaze u prilog tvrdnji koje iznosi tijekom postupka i koje joj idu u prilog. S obzirom na kontradiktorne iskaze samih stranka potrebno je ponuditi i druge dokaze iz kojih bi se to moglo utvrditi, a tužitelj takve dokaze nije predlagao. Slijedom navedenog, a primjenom odredbe čl. 221. a. ZPP-a, sud je navedene činjenice da je tužitelj postupao( u odnosu na utvrđene nedostatke i odstupanja ) po nalozima tuženika utvrdio ne-dokazanom i posljedično ne-postojećom.

Pri tome valja ukazati i kako je organizacija poslovne suradnje između stranka, pogotovo u ovom slučaju kod tužitelja koji je obavio usluge ili eventualne promjene na zahtjev tuženika bez pisanog naloga doprinijela nastaloj situaciji.

Prema tome, visina troškova uklanjanja nedostataka za koje je odgovoran tužitelj( zapravo vrijednost sanacije) je sveukupno 27.192,89 eur (vidljivi nedostaci).

Vještak u ovom iznosu nije se razmatrao skrivene nedostatke jer se ti nedostaci razmatraju u postupku Osiguranja dokaza kod Općinskog suda u Splitu pod posl. brojem R1-149/2023, a isto tako nije analizirana okolnost nedovršenosti radova tužitelja u trenutku prekida radova jer to nije bio sudski zadatak. Naime nesporno je da je tužitelj prekinuo radove, a tuženik ih je završio i ishodio uporabnu dozvolu međutim u ovom postupku razmatrala se vrijednost svih izvedenih radova kao i vrijednost sanacije zbog utvrđenih nedostataka, a pred Trgovačkim sudom sudom u Splitu u osiguranju dokaza, koje je prihvatio i ovaj sud utvrđivali su se radovi koje je tužitelj izveo do prekida radova.

Sud naglašava i da tuženik također nije tijekom postupka niti isticao činjenicu eventualno skrivenih nedostataka, već su tvrdnje tuženika nastale na temelju dopisa nadzornog inženjera koji je popisao nedostatke koji su bili vidljivi, a ne one koji su nastali tek nakon funkcioniranja, a postojanje eventualno skrivenih nedostataka iznio je nakon zaključenja prethodnog postupka, još i više, nakon davanja nalaza i mišljenja vještaka i njegove dopune.

U svakom slučaju iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se radi o vidljivim nedostacima koji su se otkrili uobičajenim pregledom i mišljenje je suda da tužitelj u ovom konkretnom slučaju ne odgovora za eventualne skrivene nedostatke sve da su i postojali te ih nije trebalo niti utvrđivati. Da se nije radilo o skrivenim nedostacima proizlazi iz iskaza i stranaka i svjedoka kao i popisa nadzora, i sam zakonski zastupnik tuženika navodi različite nedostatke koje je odmah uočio te i iskazuje da ih je nadzor sve popisao, a u odnosu na eventualne skrivene nedostatke

(vlaga, kanalizacija) tuženik navodi da

stanari koji upotrebljavaju objekt nađu izvođača koji to popravi, a tuženik plati. Naime, skriveni nedostaci su oni koji se nisu mogli otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja dijela. Skriveni nedostaci nisu one mane koje nisu postojale pri predaji djela, nego su posljedica uporabe stvari i događaja za koje izvođač ne odgovora. Tuženik nije niti isticao činjenicu da je stavljao tužitelju prigovor na nedostatke djela u subjektivnom roku od mjesec dana od njihova otkrivanja u smislu odredbe čl.605. ZOO. Taj rok od mjesec dana je prekluzivan rok i ne obavijesti li izvođača u tom subjektivnom roku o utvrđenim skrivenim nedostacima naručitelj gubi prava koja bi imao u vezi s tim nedostacima. Osim toga istekom dvije godine od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozivati na skrivene nedostatke. Ako stranke iz ugovora o građenju nisu obavile primopredaju objekta ( nisu potpisale zapisnik o primopredaji ), a naručitelj se počeo koristiti objektom, kao što je u ovom konkretnom slučaju, smatra se da je primopredaja obavljena kada se naručitelj počeo koristiti objektom.

Kako tuženik nije bez odgađanja o nađenim nedostacima, ukoliko ih je bilo- skrivenih, obavijestio tužitelja, gubi prava koja mu po toj osnovi pripadaju (arg.iz čl. 606.ZOO-a). U smislu odredbe čl.608. st.3. ZOO-a, naručitelj može izvršiti otklanjanje nedostataka na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor. Ipak, da bi se naručitelj mogao koristiti kojim od ovih prava dužan je dopustiti izvođaču da nedostatak ukloni, a navedenim pravima može se koristiti tek ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka primjerenog roka za otklanjanje istog (čl.608.st.1.ZOO-a). Iz provedenog dokaznog postupka je utvrđeno da tuženik nije niti uredno obavijestio izvođača o eventualno skrivenim nedostacima, a niti mu je dao naknadi primjerni rok nego upravo suprotno stanari su otkrivali nedostatke, koristili druge izvođače, a tuženik je to plaćao iz stanja spisa i činjeničnih navoda stranka ne proizlazi da bi se nakon upotrebe objekta kada se počinju pojavljivati skriveni nedostaci da bi tuženik odmah o tome obavijestio tužitelja ili da bi mu davao naknadni primjereni roka da djelo popravi. Slijedom navedenog kako se tuženik nije uredno koristio svojim pravima gubi sva prava koja mu po toj osnovi pripadaju ( u odnosu na skrivene nedostatke). Osim svega navedenog, kako je od preuzimanja djela prošlo dvije godine, tuženik se više ne može pozivati na skrivene nedostatke.

Slijedom navedenog utvrđeno je da je vrijednost svih izvedenih radova 9.022.713,99 kn/ 1.197.519,94 eur pa kada se od toga oduzme plaćeni radovi u iznosu od 8.134.011,77 kn/ 1.079.568,88 eur dobije se iznos od 888.702,22 kn/117.951,05 eur.

Utvrđeno je da je vrijednost dodatnih radova 118.485,00 kn/15.725,66 eur

Utvrđeno je da je visina troškova uklanjanja nedostataka za koja je odgovoran tužitelj, iznosi 204.884,82 kn/ 27.192,89 eur.

Dakle, kada se od iznosa ugovorenih radova od 117.951,05 eur odbiju troškovi sanacije u iznosu od 27.192,89 eur dobije se iznos od od 90.758,16 eur te slijedom navedenog tužitelj ima osnov za iznos ugovorenih radova u iznosu od 90.758,16 eur te je taj iznos tuženi dužan platiti .

Dalje, utvrđeno je da je tržišna vrijednost podrumske etaže 36.000,00 eur, te kada se taj iznos u skladu sa dogovorom stranka podijeli na pola dobije se iznos od 18.000,00 eur. Stoga je tuženik dužan s osnove vrijednosti podrumske etaže tužitelju platiti iznos od 18.000,00 eur.

Potraživanje iznosa od 32.695,32 eur / 246.342,89 kn odnosi se obračun zateznih kamata zbog zakašnjelog plaćanja iskazanih u kamatnim listovima do 01.03.2022 kn za građevine Palma 1 i Palma 2.

Sud je radi utvrđenja ispravnosti obračuna zateznih kamata izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo Branki Palac.

Iz Nalaza i mišljenja vještaka Branke Palac od 03.06.2025. (list 816-824 spisa) proizlazi da potraživanje temeljem obračunatih zateznih kamata za objekt Palma 1 iznosi 16.925,21 eur / 127.523,00 kn, a za objekt Palma 2 iznosi 15.770,10 eur / 118.819,89 kn. Utvrđeno je da obračunate zatezne kamate do 1.3.2022. utvrđenje vještačenjem iznose ukupno 17.615,41 eur / 132.723,31 kn i to : obračun zateznih kamata do 1.3.2022. Palma 1 u iznosu od 5. 874,94 eur / 44.264,79 kn i obračun zateznih kamata do 1.3.2022. Palma 2 u iznosu od 11.740,46 eur / 88.458,52 kn.

Proizlazi da razlika u izračunu između izračuna zateznih kamata koji je sačinio tužitelj i koji je sačinio vještak čine razlike u izračunu za 9. privremenu situaciju za Palmu 1. i 10. privremenu situaciju za Palma 2 jer je tužitelj uzeo u izračun zateznih kamata neovjerene iznose privremenih situacija.

Sud napominje da je vještak vještačio na temelju dokumentacije u spisu, i to je pravilo, ali isto je tako pozvao tužitelja i tuženika na dostavu dokumentacije dana 26.04.2025. po čemu je tužitelj postupio, a tuženik dodatnu dokumentaciju nije dostavio niti je obrazložio razlog niti je tražio eventualno više vremena za dostavu dokumentacije, a dokumentaciju nije dostavio niti nakon sačinjenog nalaza i mišljenja vještaka ( nalaz i mišljenje 03.06.2025.) kao niti nakon rješenja suda od 09.06.2025. kojim su stranke pozvane iznijeti prigovore na nalaz i mišljenje u roku 8 dana nego je iznio takav prigovor tek podneskom od dana 16.09.2025., neposredno prije ročišta na kojem je glavna rasprava trebala biti i zaključena, također bez dostave dokumentacije koju bi tuženik smatrao eventualno smatrao relevantnom niti je iznio zašto smatra da bi ta nepoznata dokumentacija bila relevantna ili kako i zašto bi to utjecalo na sačinjeni nalaz i mišljenje. Stoga sud nije uvažio prigovor tuženika da nije dostavio dokumentaciju vještaku jer da mu nije ostavljen dovoljno dug rok jer tuženik koji je znao da se vodi spor te je pozvan na dostavu dokumentacije trebao je aktivno sudjelovati u sporu te pronaći način kako u razumnom roku odgovoriti na traženje vještaka i dostaviti zatraženu dokumentaciju ukoliko je smatra bitnom. Zbog navedenog sud je odbio prijedlog tuženika da se vještak pozove na usmeno saslušanje. U svakom slučaju, strankama je dana prilika da se provede dokaz vještačenja a sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku (čl. 10. st. 1. ZPP-a). Također odbijen je kao neosnovan i prigovor tuženika iz podneska od 16.09.2025. da je vještak koristio kao mjerodavan ugovor od 21.12.2018. u kojem se navodi da cijena radova iznosi 1.194.505,27 eur / 9.000.000,00 kn bez PDV jer kao što je gore obrazloženo temelj odnosa među strankama upravo Ugovor od 21.12.2018. sa ugovorenom cijenom od 1.260.866,67 eur / 9.500.000,00.

Sud je nalazu i mišljenju poklonio vjeru u cijelosti nalazeći isti neupitno stručnim, suglasnim s ispravama koje prileže spisu, poklanjajući tako u potpunosti vještaku vjeru obzirom na njegovu nepristranost u predmetu i stručnost njegove ekspertize, obzirom da je vještakinja iscrpnom analizom obuhvatila cjelokupnu financijsku dinamiku predmetnog poslovnog odnosa, istu izložila detaljnoj provjeri, te pregledno izložila odnosna numerička utvrđenja, time da sud nije utvrdio proturječnosti niti nedostatke u izraženom mišljenju, niti su se pojavile osnovane sumnje u pravilnost nalaza i mišljenja, a svi prigovori tuženika iz podneska od 16.09.2025., dostavljenog neposredno prije početka ročišta, odbijeni su kao neosnovani, neobrazloženi i usmjereni na odugovlačenje postupka.

Stoga je sud utvrdio kako je visina tražbine tužitelja s naslova obračuna zatezne kamate iznosi sveukupno 132.723,31 kn/ 17.615,41 eur.

Prema tome kada se iznosu od 106.483,82 eur na ime ugovorenih radova i neugovorenih radova(umanjeno za iznos sanacije zbog nedostataka) doda vrijednost podrumske etaže u iznosu od 18,000,00 eur te kamate u iznosu od 17.615,41eur dobije se sveukupno iznos od 142.099,23 eur koje je tuženik dužan platiti.

Odredbom č. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08 i 78/15,29/18, 126/21 dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje. Odredbom čl. 342. ZOO-a propisano je da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Na temelju tih odredbi tužitelj je, u skladu sa sadržajem obveznopravnog odnosa, ovlašten od tuženika zahtijevati ispunjenje novčane obveze za vrstu i količinu radova koje obavio kao i potraživati naknadu dodatnih radova.

Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da postoji pravna osnova po kojoj tužitelj ima pravo potraživati od tuženika iznos od 142.099,23 eur.

Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev je osnovan za iznos od 142.099,23 eur te je riješeno kao pod točkom I izreke presude.

S obzirom da tužitelj nema osnove za iznos od 209.150,92 eur kao što je gore obrazloženo, sud je tužiteljev zahtjev u tom dijelu ocijenio neosnovanim te je riješeno kao pod točkom II izreke presude.

Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

Odluka o zahtjevu tužitelja i tuženika za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. st. 1. i 2. i 158 st. 1 ZPP-a/19, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13), u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22, 126/22 i 138/23 u nastavku OT), prema zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka (list 838- 843 spisa).

Uzevši u obzir činjenicu da je tužitelju konačno dosuđen iznos od 209.150,92 eur, tužitelj je uspio u omjeru od 40,45 %, a tuženik u omjeru od 59,54 %. Oduzimanjem postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u ovom dijelu spora (tuženik) od postotka one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tužitelj), dobiva se iznos od 19,09%.

Obveza je tužitelja da tuženiku nadoknadi 19,09 % troškova koje je sud odmjerio kao troškove koji su tuženiku nastali i koji su bili potrebni za vođenje ovog spora (čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP), a odnose se na troškove sastava prigovora u iznosu od 5.282,00 EUR prema Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: OT), u iznosu od po 5.282,00 EUR za sastav podnesaka od 12.11.2023., 12.09.2024., 17.10.2024. i 16.09.2025. (Tbr. 8/1 OT), u iznosu od po 5.282,00 EUR za pristup ročištima 29.11.2022., 08.02.2023., 02.03.2023., 24.03.2023., 24.05.2023., 04.03.2025., 07.04.2025. i 16.09.2025. (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za PDV 25% ili 17.166,50 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 85.832,50 EUR.

Dakle, tuženiku je na ime troškova postupka dosuđeno 19,09% iznosa od 85.832,50 EUR, odnosno iznos od 16.385,42 EUR.

Slijedom navedenog, tuženiku prema omjeru uspjeha u sporu ne pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 69.447,07 EUR.

Ne pripada mu niti trošak za sastave podnesaka od 29.11.2022., 11.05.2023., i 13.02.2025. u zatraženom iznosu od po 5.282,00 EUR uvećano za PDV od 25% po Tbr.8/1 OT jer navedeni podnesci nisu bili potrebni u smislu odredbe čl.155.ZPP-a. Nije mu priznat niti trošak za pristup očevidu 20.10.2023. zatražen u iznosu od 5.282,00 EUR uvećano za PDV od 25% jer nije bio određen niti proveden dokaz očevidom, kao niti zatraženi trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV od 25%, a to stoga što se dostava presude strankama koje su obaviještene o ročištu na kojem se presuda objavljuje, u slučaju njihovog nedolaska na ročište za objavu, obavlja putem e-oglasne ploče suda istog dana kad je presuda objavljena pa je stoga trošak dolaska na ročište na kojem se presuda objavljuje nepotreban u smislu čl. 155 ZPP.

Nisu mu priznati troškovi izbivanja iz pisarnice, troškovi razgledavanja spisa, materijalni i administrativni troškovi, kao niti putni troškovi i troškovi cestarine jer navedeni troškovi ne mogu pasti na teret protivne strane nego isključivo vlastite. Nije mu priznat niti zatraženi trošak za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 663,61 EUR jer obveza plaćanja za istu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

Stoga je odlučeno kao u toč. III i IV izreke presude.

U Zagrebu,30. rujna 2025. godine

SUDAC:

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

1. tužitelju, po pun. uz nalog za pristojbu na presudu

2. tuženiku po punomoćniku

3. kal. 30 dana

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte