Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-412/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŠV, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 1 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., i 84/21., – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika podnesene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj: K-448/2023 od 26. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ŠV kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni ŠV zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 1, 2 i 3, KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude pa je na temelju odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Franje Šebijana, odvjetnika iz Varaždina, zbog svih žalbenih razloga. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinači na način da se okrivljenika oslobodi optužbe.
3. U odgovoru na žalbu okrivljenika Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu predložilo je da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Okrivljenik u uvodnom dijelu žalbe ističe da žalbu podnosi iz svih žalbenih razloga, međutim, iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od povreda odredaba kaznenog postupka, na koju pazi po službenoj dužnosti.
7. Nadalje, nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi se ističe da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim presudom prvostupanjskog suda. Pri tome se navodi da prvostupanjski sud nije vodio računa o okolnostima u kojima se našao okrivljenik te da je odveden na Odjel psihijatrije Opće bolnice Varaždin, odakle je ostvaren kontakt sa žrtvom, a da se okrivljenik zbog toga nalazio u stanju šoka. Osim toga navodi se da je žrtva u svom iskazu navela da se ne boji okrivljenika u smislu da bi njoj mogao nešto napraviti, da zapravo nije sigurna, ali misli da bi ipak mogao, kao i da bi mogao djeci nešto napraviti samo da joj napakosti.
7.1. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.
7.2. Ispravno prvostupanjski sud prihvaća iskaz žrtve NV koja u svom iskazu jasno i okolnosno opisuje događaj sa okrivljenikom navodeći da je toga dana, odnosno 26. kolovoza 2023. okrivljenik nakon što je odvezen na odjel psihijatrije nazvao ju u dva navrata telefonskim putem raspitujući se o razlozima zašto je smješten na psihijatriju i da je povišenim glasom rekao "NV, ako ja sada završim u zatvoru, ovo nam je zadnje" nakon čega ju je ponovno nazvao i naveo "izvoli me sada izvući kako znaš i umiješ, inače bude veliko sranje".Pri tome je žrtva u svom iskazu navela da se boji okrivljenika, odnosno da je prijetnje koje joj je uputio shvatila ozbiljno.
7.3. Okrivljenik u svojoj obrani poriče učin kaznenog djela, koje mu je stavljeno na teret, navodeći da je toga dana telefonskim putem razgovarao sa žrtvom, i da je rekao "sada me izvuci kako znaš, inače bude problema", pri tome misleći da će imati problema sa svojim zaposlenjem u Njemačkoj.
7.4. Međutim, ispravno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz žrtve, koja i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nema razloga teretiti okrivljenika, već iskazuje na osnovu onoga što se zapravo i dogodilo, dok je obrana okrivljenika, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.
8. Stoga, s obzirom da je žrtva jasno i okolnosno navela koje joj je prijeteće riječi uputio okrivljenik, navodeći da je te prijetnje shvatila ozbiljno, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud činjenično stanje pravilno utvrdio kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11, na način i pod uvjetima kao je to navedeno u izreci pobijane presude. Za takova svoja utvrđenja prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te u svezi s tim i zbog povrede kaznenog zakona.
10. Iako okrivljenik u uvodnom dijelu žalbe ističe da se žali zbog svih žalbenih razloga, žalbenu osnovu zbog odluke o kazni ne obrazlaže, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.
10.1. Prilikom izbora vrste i visine kazne, prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika, pa mu je kao olakotno cijenio da je otac dvoje malodobne djece, dok mu je kao otegotno cijenio upornost u počinjenju kaznenog djela. Cijeneći tako ispravno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, i potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, te im je dao primjeren značaj. Stoga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda kaznom na koju je okrivljenik osuđen presudom prvostupanjskog suda u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
11. Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud okrivljenika obvezao i na naknadu troškova kaznenog postupka temeljem citirane zakonske odredbe u pobijanoj presudi, koji troškovi su ispravno određeni s obzirom na trajanje i složenost ovog kaznenog postupka te sukladno imovinskim prilikama okrivljenika, plaćanjem istih neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika niti njegove obitelji.
12. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP, te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.
U Zagrebu 30. rujna 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević
