Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-364/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog NL i dr., zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., i 61/15., – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe 2. okrivljenog LL podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K-163/2020. od 3. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba 2. okrivljenog LL, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim 2. okrivljeni LL zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. i 6. u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 229. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.
2. Na temelju odredbe članka 77. stavak 1. KZ/11 od 2. okrivljenog LL oduzima se imovinska korist ostvarena kaznenim djelom. Utvrđuje se da novčani iznos od 530,89 (petstotrideseteuraiosamdesetdevetcenti) EUR-a predstavlja imovinsku korist koju je 2. okrivljeni LL ostvario kaznenim djelom iz čl. 229. st. 1. KZ/11. Utvrđuje se da iznos od 530,89 Eur-a predstavlja imovinu Republike Hrvatske. Nalaže se 2. okrivljenom LL da u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske pod prijetnjom ovrhe uplati iznos od 530,89 EUR-a u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.
3. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11 –pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda RH br. U-I-448/20 od 19. srpnja 2012., 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) 2. okrivljeni LL dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 100,00 (sto) EUR-a u vidu paušalne svote, a koji iznos odgovara duljini trajanja i složenosti kaznenog postupka.
4. Protiv te presude žalbu je podnio 2. okrivljenik putem branitelja Kristiana Barišića, odvjetnika iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalba je osnovana.
8. U pravu je okrivljenik kada tvrdi da je prvostupanjski sud za sada činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrdio kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo teške krađe na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude.
8.1. U žalbi se ističe da prvostupanjski sud nije sa potpunom sigurnošću utvrdio da je upravo okrivljenik počinitelj kaznenog djela jer da tijekom postupka nije provedena dokazna radnja prepoznavanja okrivljenika od strane svjedoka JL zbog čega nije bilo moguće utvrditi da je upravo okrivljeni LL nepoznata osoba za koju svjedok u svom iskazu navodi da je starosti između 25-30 godina, visine 180-185 cm, a koja osoba je došla do njega i pitala ga da je preveze do Sinja.
8.2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je tijekom postupka utvrđeno da je okrivljeni LL zajedno sa pokojnim NL zajednički i dogovorno u cilju da se neosnovano materijalno okoristi, razbio staklo na prozoru sakristije crkve Svetog Ivana Krstitelja koja se nalazi pod Župnim uredom Bitelić, te ušao u unutrašnjost iste odakle je uzeo i za sebe zadržao pozlaćeni kalež, pozlaćenu pokaznicu hostije i posudu za hostije s hostijama u vrijednosti od 1.061,78 eura, za koji iznos je oštetio župu.
8.3. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da nije prihvatio obranu okrivljenika koji poriče da bi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, navodeći da je to djelo počinio pokojni NL. Nadalje, iz iskaza sada pokojnog NL proizlazi da on terećeno kazneno djelo nije počinio, već da je to počinio okrivljeni LL. Dakle, okrivljeni ML tvrdi da je počinitelj kaznenog djela NL, a pokojni NL je tvrdio da je kazneno djelo počinio LL. Svjedok JL, čiji iskaz je prvostupanjski sud prihvatio, navodi da je u inkriminirano vrijeme na udaljenosti od oko 70 m vidio nepoznatu osobu starosti između 25 do 30 godina, visine 180 do 185 cm, kako s nekim predmetom tuče o pod, a na leđima je imao naprtnjaču. Sakrivao je neke predmete koji su bili zamotani u tkaninu, došao je do njega, jer živi u neposrednoj blizini i pitao ga da ga preveze do Sinja, a da ga on nije htio prevesti i kasnije da je došlo neko drugo vozilo po njega. Nakon toga otišao je na mjesto gdje je vidio da ovaj razbija nešto i tu je bila jedna krpa i pokraj nje ostaci koje je prepoznao kao predmete iz crkve Svetog Ivana Krstitelja u Zasioku. Nadalje, iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi kako je od pokojnog NL oduzeta jedna platnena torba plave boje, jedno postolje crkvenog kaleža, gornji dio kaleža, jedan dio kaleža i deset komada oštećenih dijelova kaleža, koju potvrdu je pokojni NL potpisao. Nadalje, pregledom fotografija mobitela pokojnog ĐL proizlazi kako su u istom sadržane fotografije zlatnog kaleža otuđenog iz crkve koji je on nudio na prodaju. Zaključno, prvostupanjski sud navodi da iz provedenih dokaza tijekom postupka proizlazi da su pokojni NL i okrivljeni LL zajednički i dogovorno počinili tešku krađu na način kako je opisano u izreci prvostupanjske presude.
9. Međutim, ispravno ističe okrivljenik u svojoj žalbi da je činjenično stanje tijekom ovog postupka ostalo za sada nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Naime, izrekom pobijane presude proglašen je krivim okrivljeni LL da je zajednički i dogovorno sa pokojnim NL, razbio staklo na prozoru sakristije crkve Svetog Ivana Krstitelja te je ušao u unutrašnjost crkve te odnio i za sebe zadržao predmete koji su navedeni u izreci pobijane presude. Iz iskaza okrivljenog LL proizlazi da on to djelo nije počinio, nego pokojni NL, a iz iskaza pokojnog NL proizlazi da je to djelo počinio okrivljeni LL. Međutim, kada se ima u vidu iskaz svjedoka JL koji iskaz je prvostupanjski sud prihvatio, nesporno proizlazi da je svjedok bio u neposrednom kontaktu sa nepoznatom osobom, i da je vidio da ta osoba drži neke stvari zamotane u tkaninu te mu se ta osoba obratila nakon čega je uočio na mjestu gdje je ta osoba lupala zamotanom tkaninom u tlo, ostatke predmeta koje je prepoznao da pripadaju crkvi Svetog Ivana Krstitelja. Naime, prvostupanjski sud doista, kako to ističe okrivljenik u žalbi nije proveo dokaznu radnju prepoznavanja okrivljenika jer je svjedok JL bio u neposrednom kontaktu sa osobom za koju tvrdi da je držala predmete koje je on prepoznao da pripadaju oštećenoj župi, a prvostupanjski sud je zaključio da je to upravo bio okrivljenik LL. Naime, kod odluke o krivnji sve činjenice moraju biti utvrđene do te mjere da ne daju nimalo sumnje u to da se događaj zbio na način kako se okrivljeniku stavlja na teret. Kada se ima u vidu obrana okrivljenika i iskaz ispitanog svjedoka, te ostali provedeni dokazi te činjenice nisu, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sa potpunom sigurnošću utvrđene do te mjere da bi se moglo zaključiti da je upravo okrivljeni LL počinio kazneno djelo na način kako je proglašen krivim presudom prvostupanjskog suda.
10. Zbog navedenog trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenika, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će sa više pažnje cijeniti obranu okrivljenika te ostale provedene dokaze na način da će te dokaze cijeniti svaki za sebe te u njihovoj ukupnosti, te će provesti i dokaznu radnju prepoznavanja okrivljenika, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku koju će pritom valjano obrazložiti.
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članak 483. ZKP.
U Zagrebu 30. rujna 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević
