Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Povrv-326/2020-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske za Državne nekretnine d.o.o., OIB 79058504140, sa sjedištem u [adresa], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, protiv tuženika ĆĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po Petru Krniću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 2. rujna 2025., u nazočnosti zakonske zastupnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, te uz javnu objavu presude, 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po Javnom bilježniku Krešimiru Milasu iz Osijeka broj Ovrv- 245/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici plati iznos od 20.206,82 EUR-a sa zateznim kamatama, i to svakomjesečno iznos od 315,73 EUR-a počevši od travnja 2014. do srpnja 2019. sa zateznim kamatama koje teku na svakomjesečne iznose počevši od 7. veljače 2020. pa do isplate, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju plati trošak ovršnog postupka, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, za Državne nekretnine d.o.o. [adresa], da tuženiku ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak postupka u iznosu od 5.249,52 EUR-a (pettisućadvjestočetrdesetdeveteura-pedesetdvacenta) sve u roku 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan tužiteljicin zahtjev za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je, kao ovrhovoditeljica, podnijela protiv tuženika, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka otvorenih stavaka, radi naplate iznosa od 153.936,24 kn sa zateznim kamatama, a potraživao je i naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 4.899,20 kn te predvidivi trošak u iznosu od 1.537,50 kn. Javni bilježnik Krešimir Milas iz Osijeka donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-245/2020 od 19. listopada 2020.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi ovršenik je naveo da ističe da tužiteljica nije provela prethodni mirni postupak u smislu čl. 186. a ZPP-a, shodno čemu je predložio da se prijedlog odbaci, a podredno odbije, jer ovrhovoditeljica ne može imati bilo kakvo potraživanje prema njemu, a istaknuo je i prigovor zastare.

3. Povodom prigovora ovršenika, sada tuženika, sud je rješenjem Povrv-326/2020-3 od 24. studenog 2020. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv-245/2020 od 19. listopada 2020., doneseno po Javnom bilježniku Krešimiru Milasu iz Osijeka, u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute sve provedene radnje, a postupak nastavljen kao postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Na pripremnom ročištu koje je održano dana 22. travnja 2021. zakonski zastupnik tužiteljice je naveo da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi da u ovoj vrsti postupka koji je pokrenut osnovom prijedlog za ovrhu nije potrebno prethodno podnijeti prijedlog za mirno rješenje spora. U odnosu na prigovor zastare navodi da se u konkretnom slučaju radi o bespravnom korištenju poslovnog prostora u vlasništvu Države u kojem je zastarni rok 5 godina. Predaje u spis i pun. tuženika zapisnik Ministarstva državne imovine od 23. kolovoza 2019. o primopredaji predmetnog poslovnog prostora od strane tuženika Ministarstvu državne imovine. Navodi da je tuženik koristio predmetni poslovni prostor od siječnja 2008. Predaje u spis odluku o Iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu /suvlasništvu RH od 12. lipnja 2018 godine te navodi da je temeljem te odluke utvrđena visina naknade. Navodi da je iznos naknade u konkretnom slučaju utvrđen u točki 2 navedene odluke od 12. lipnja 2018. Napominje da Grad Osijek određuje zone za poslovne prostore.

4.1. Podneskom od 23. studenog 2021. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev zahtijevajući od tuženika da tužiteljici plati iznos od 152.248,00 kuna, te je specificirala tužbeni zahtjev na način da potražuje svakomjesečno iznos od 2.378,88 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 7. veljače 2020., i to za razdoblje od travnja 2014. do srpnja 2019. Nadalje, tijekom postupka navodi da tužiteljica ima sklopljen Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji sa Državnim nekretninama d.o.o. Zagreb, te da je Republika Hrvatska i dalje je vlasnik nekretnina danih na upravljanje, dok se na račun Društvenih nekretnina samo uplaćuje iznos naknade za korištenje. Ujedno se napominje kako na temelju odredbi Zakona o državnom odvjetništvu nadležno državno odvjetništvo zastupa Republiku Hrvatsku u svim postupcima koji se vode radi zaštite njezine imovine te prava i interesa pred sudovima, te stoga u ovoj pravnoj stvari nije sporno ovlaštenje zastupanja ovog odvjetništva Republike Hrvatske budući je ista u utuženom razdoblju bila vlasnik poslovnog prostora. Stoga su navodi punomoćnika tuženika kako je u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj Državne nekretnine d.o.o. netočni. Na raspravi održanoj 2. rujna 2025., zakonska zastupnica tužiteljice uredila je tužbeni zahtjev navodeći da uređuje tužbeni zahtjev u odnosu na valutu, onako kako je to specificirano u podnesku od 23. studenog 2021., tako da svakomjesečni iznos umjesto iznosa 2.378,88 kn treba stajati 315,73 EUR-a, odnosno da ukupni iznos iznosi 20.206,82 EUR-a.

5. U tijeku postupka tuženik je naveo da tužbu osporava u cijelosti zbog činjeničnih, materijalno-pravnih i procesnih razloga uključujući i istaknuti prigovor zastare. Nadalje, navodi da tužitelj i tuženik nisu bili u nikakvom obvezno-pravnom odnosu, temeljem kojeg bi tužitelj tuženiku mogao izdati račune i potraživati utužene iznose. Osim iznijetih prigovora, tuženik ističe i prigovor promašene aktivne legitimacije za tužitelja, jer tužitelj, ako je to Republika Hrvatska, nije vlasnik prijepornog stana ili poslovnog prostora, a isto tako Državne nekretnine d.o.o. su samostalna pravna osoba, koja, ako je imala kakva potraživanja prema tuženiku, tada je samo ona mogla podići tužbu odnosno prijedlog za ovrhu, te u svezi s tim predaje u spis dokumentaciju i to Izvadak iz knjige položenih ugovora, Izvadak iz zemljišne knjige i Izvod iz registra Trgovačkog suda za Državne nekretnine d.o.o. Nadalje, punomoćnik tuženika izjavljuje da se protivi naknadnoj dostavi Ugovora, jer je takav Ugovor, ako postoji, trebao biti priložen uz tužbu ili je trebala biti priložena punomoć Državnih nekretnina d.o.o. Zagreba, a sve radnje koje su izvedene, tuženik smatra da su izvedene od osobe koja nije ovlaštena za zastupanje Državnih nekretnina d.o.o. Zagreb, s obzirom da je tvrtka Državne nekretnine d.o.o. Zagreb upisana kod Trgovačkog suda kao samostalni pravni subjekt. Nadalje, naveo je da smatra da se ovaj postupak ne može dalje voditi, s obzirom da tužiteljicu zastupa punomoćnik bez punomoći, a kako je dostava poziva uredno iskazana. Nadalje, tuženik navodi da smatra da je sud morao odbaciti ovu tužbu jer iz podataka u spisu ne proizlazi da se tužiteljica u smislu čl. 186. a st. 8. ZPP prije pokretanja ovog postupka obratila u mirnom postupku tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Tuženik je naveo i da ustraje u svome prigovoru da sa tužiteljima nikada nije zaključio bilo kakav ugovor o najmu ili zakupu, pa da prema njemu nemaju pravo na naknadu za navodno korištenje predmetnih nekretnina, zbog čega bi se u ovoj pravnoj stvari jedino moglo raditi o stjecanju bez osnova, odnosno izmaklu korist u smislu odredbe čl. 1089. ZOO za koju je tražbinu nastupila zastara u smislu čl. 230. stav 1. ZOO zbog proteka tri godine od dana navodnog gubitka koristi, pa do pokretanja sudskog postupka, tako da je po ovome osnovu nesumnjivo osnovan prigovor nastupa zastare potraživanja. Osim toga, navodi da je nejasno kako je tužiteljica došla do iznosa 2.378,88 kn mjesečno, kada se takav iznos nigdje ne spominje u izvodu iz otvorenih stavki.

6. Nakon što je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev na ročištu 2. rujna 2025. tuženik je naveo da smatra da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva te da se protivi preinaci.

7. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao izvadak iz otvorenih stavaka (list spisa 6), povratnice (list spisa 7-8), Odluku o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu RH (list spisa 27-28), zapisnik od 23.8.2019. (list spisa 29), izvadak iz otvorenih stavaka (list spisa 36), zapisnici od 21.8.2018. i 17.6.2019. (list spisa 37-38), fotografije (list spisa 39-42), preslik e-mail-a (list spisa 43), izvadak iz knjige položenih ugovora za zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] (list spisa 46), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 47-51), izvadak iz Sudskog registra za tužitelja (list spisa 52-53), izvadak iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list spisa 59), Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji sklopljen između RH, Ministarstva državne imovine i tužitelja od 21.5.2018. (list spisa 64-68), Kartice partnera za tuženika (list spisa 75-76), Izvanbilančne evidencije (list spisa 77-78), izvadak iz Sudskog registra za tužitelja (list spisa 98-99), Nalaz i mišljenje vještaka (list spisa 110-133), presuda ovog suda Povrv-327/2020 od 28.svibnja 2025. (list spisa 146-156) te je saslušao tuženika i vještaka.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika radi isplate iznosa od 20.206,82 EUR-a sa zateznim kamatama, koje teku na iznos 315,73 EUR-a od 7. veljače 2020., i to za razdoblje od travnja 2014. do srpnja 2019., a koji iznos predstavlja naknadu za korištenje tužiteljicinog poslovnog prostora bez pravne osnove.

10. Među parničnim strankama je sporna je aktivna legitimacija tužiteljice, je li nastupila zastara utuženog iznosa, je li tuženik koristio tužiteljicin poslovni prostor, te ako je je li isti prostor koristio bez pravne osnove.

11. Suprotno navodima tuženika, tužiteljica na ročištu održanom 2. rujna 2025. nije preinačila tužbeni zahtjev nego je samo uredila tuženi zahtjev s obzirom na valutu euro. Naime, tužbenim zahtjevom uređenim podneskom od 23. studenog 2021. tužiteljica je potraživala isplatu iznosa od 152.248,00 kn i to svakomjesečno iznos od 2.378,88 kn počevši od travnja 2014. pa do srpnja 2019., a tužbenim zahtjevom na ročištu 2. rujna 2025. potraživala je isplatu iznosa od 20.206,82 EUR-a (odnosno iznos od 152.248,00 kn). Nadalje, tužiteljica je podneskom od 23. studenog 2021. djelomično povukla tužbeni zahtjev i to za iznos od 1.688,24 kn, a tuženik se takvom povlačenju nije protivio.

12. Iz Odluke o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu RH od 12.6.2018. (list spisa 27-28) proizlazi da je navedenom odlukom uređen iznos naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske sa korisnicima koji poslovne prostore koriste bez valjane pravne osnove. Iznos naknade utvrđuje se u iznosu najviše zakupnine utvrđene po kriterijima (za određivanje zakupnine za poslovne prostore) jedinica lokalne samouprave ovisno o zoni u kojoj se poslovni prostor nalazi.

13. Iz zapisnika od 23. kolovoza 2019. (list spisa 29) proizlazi da je sačinjen zapisnik o primopredaji nekretnine oznake PP329 u [adresa], te da je prilikom primopredaje bio prisutan tuženik. Prilikom primopredaje pregledan je prostor površine 48 m2, kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], poslovni prostor se nalazi u dvorištu, prvi u nizu s desne strane, te da je prostor prazan od osoba i od stvari, preuzeta su dva ključa, a koja je predao TĐ, te su tom prilikom napravljene fotografije prostora.

14. Iz izvatka iz otvorenih stavaka (list spisa 36) proizlazi da je tužitelj utvrdio da postoje prema tuženiku otvorene stavke za razdoblje od 1. travnja 2014. do 31. srpnja 2019. u ukupnom iznosu od 152.248,00 kn

15. Iz zapisnika od 21. kolovoza 2018. (list spisa 37) proizlazi da je zapisnik sačinjen o provedenom očevidu na PP329 i PP 330 u [adresa], te da je prilikom očevida bio prisutan ĆĐ. Očevidom je utvrđeno da poslovni prostor PP 329 koristi ĆĐ, te da je isti prenamijenjen u stambeni prostor, a sastoji se od dvije sobe, kupaonice i hodnika površine 48 m2, te da je sačinjeno 8 fotografija.

16. Iz zapisnika od 17. lipanja 2019. (list spisa 37-38) proizlazi da je zapisnik sačinjen prilikom očevida na adresi [adresa], PP 329 površine 48 m2. Prilikom sačinjavanja navedenog zapisnika bila je prisutna samo službena osoba, te da nije zatekla nikoga ali da joj je u telefonskom razgovoru s ĆĐ potvrđeno da isti koristi navedeni prostor koji je uredio vlastitim sredstvima. Sin ĆĐ koji je prilikom očevida 21. kolovoza 2018. evidentiran kao korisnik privremeno je u istom boravio, ali ga prema informacijama ĆĐ ne koristi za stanovanje.

17. Iz fotografija (list spisa 39-42) proizlazi da je fotografiran stambeni prostor u kojem se nalazi krevet te ormar, kupaonica, te soba u kojoj se nalaze slike i radni stol, a u svim prostorijama nalaze se i osobne stvari kao što je posteljina na krevetu, roba, higijenske potrebštine.

18. Iz preslike e-mail-a (list spisa 43) proizlazi da je isti poslan s adrese NĐ (službena osoba Ministarstva državne imovine) na email: apartmani košević, a radi reguliranja zakupnog odnosa.

19. Iz izvatka iz knjige položenih ugovora za zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] (list spisa 46) k. o. [katastarska općina], proizlazi da je Republika Hrvatska vlasnica jednog stana u dvorištu na adresi [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], a stan se nalazi od glavnog ulaza lijevo sa 62,17 m2, jedan poslovni prostor u dvorištu, desno od ulaza sa 39,09 m2.

20. Iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 47-51), k. o. [katastarska općina], proizlazi koja nekretnina se nalazi u [adresa], te tko su suvlasnici.

21. Iz izvatka iz Sudskog registra za tužitelja (list spisa 52-53) proizlazi da su Državne nekretnine upisane u sudski registar,kao pravna osoba, pravnog oblika – društvo s ograničenom odgovornošću, a osnivač društva i jedini član d.o.o. je Republika Hrvatska.

22. Iz izvatka iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list spisa 59), [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], proizlazi da je Republika Hrvatska, između ostalog, vlasnica i jednog poslovnog prostora u Osijeku, desno od ulaza, površine 48 m2.

23. Iz Ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji sklopljen između RH, Ministarstva državne imovine i tužitelja od 21. svibnja 2018. (list spisa 64-68) proizlazi da je isti sklopljen između Republike Hrvatske – Ministarstvo državne imovine i Državne nekretnine d.o.o., te da je navedenim ugovorom određeno da će društvo Državne nekretnine upravljati stanovima i poslovnim prostorima u ime Republike Hrvatske za svoj račun. Društvo je ovlašteno i dužno u poslovima upravljanja i raspolaganja nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, između ostalog, vršiti naplatu zakupnine odnosno naknade za korištenje poslovnih prostora kojima upravlja, u ime Republike Hrvatske, za svoj račun.

24. Iz Nalaza i mišljenja vještaka (list spisa 110-133) proizlazi da mjesečna zakupnina u periodu od 01. travnja 2014. do 31. srpnja 2019. iznosi 2.378,88 HRK. U navedenom razdoblju od 01. travnja 2014. do 31. srpnja 2019., odnosno tijekom 64 mjeseca, zakupnina poslovnog prostora od 48,00 m2, u [adresa] iznosi ukupno 152.248,32 HRK, što primjenom fiksnog tečaja za EUR od 7,5345 HRK za 1,00 EUR iznosi ukupno 20.206,82 EUR-a. Nadalje, ukoliko se u obzir uzme točka IV. Odluke o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu RH, a koja navodi da se naknadu za korištenje poslovnog prostora korisniku koji poslovne prostore koriste bez valjane pravne osnove, može obračunati najviše za pet godina unatrag od dana obračuna, tada za pet godina, odnosno za 60 mjeseci ukupna zakupnina iznosi 142.732,80 HRK, što primjenom fiksnog tečaja za EUR od 7,5345 HRK za 1,00 EUR iznosi ukupno 18.943,90 EUR-a.

24.1. Iz iskaza vještakinje Lidije Balog, dipl.eoc., proizlazi da je Nalaz i mišljenje izradila na temelju dokumentacije u spisu i dokumentacije koju je pribavila, kao što je odluka Grada Osijeka, te je izračunala mjesečnu zakupninu za razdoblje od 1. travnja 2014 do 31. srpnja 2019. u iznosu od 2.378,88 kn, a posebno je izračunala koliko iznosi za 60 mjeseci budući da je u odluci i službenom glasniku navedeno može se tražiti zakupnina u razdoblju od 5 godina, te je zato i iskazala i visinu zakupnine i za to razdoblje, odnosno za razdoblje od 60 mjeseci.

24.2. Iskaz vještaka, kao i Nalaz i mišljenje vještaka, sud je ocijenio vjerodostojnim jer je izrađen u skladu s pravilima struke, bez proturječnosti i nejasnoća, a stranke nisu imale primjedbi na Nalaz i mišljenje vještakinje.

25. Iz iskaza tuženika proizlazi da je 2005 kupio 7/12 dijela nekretnine u [adresa], od prodavatelja VĐ iz [adresa], kojemu je navedena imovina vraćena u postupku povrata imovine, dakle radilo se o kčbr. [katastarska čestica] [adresa], u 7/12 dijela koji je kupio temeljem kupoprodajnog ugovora preko Agencije za prodaju nekretnina "Ljubek" iz Osijeka. Po tom ugovoru je isplatio kupoprodajnu cijenu, i u Agenciji su mu dali ključeve nekretnine koju je kupio, a to su bila 4 poslovna prostora na adresi [adresa], a poslovni prostor u dvorištu na navedenoj adresi mu nije predan posjed, jer je u njemu bio zaštićeni najmoprimac. Obavijestio je Ured državne uprave o navedenom, stupili su u komunikaciju, te su napravili ugovor o razvrgnuću suvlasništva na navedenoj nekretnini sa RH. On se kao suvlasnik od 7/12 dijelova uknjižio u zemljišnim knjigama, a ostali suvlasnik je bila RH u preostalim 5/12 dijelova. S obzirom da nekretnina koju je kupio bila u lošem stanju, odmah je krenuo sa investicijama, i obavijestio je drugog suvlasnika, Republiku Hrvatsku da je nužno izvršiti investiranje zbog dotrajalosti objekta, te su se oni složili da se provede razvrgnuće te da njima pripadne poslovni prostor u dvorištu desno od ulaza, površine 48 m², poslovni prostor desno od ulaza od 39 m² i kuća u dvorištu od 73 m² sa čime se i on složio, dok je njemu pripao poslovni prostor do ulice 75 m² i poslovni prostor u dvorištu lijevo, površine 98 m². Nakon što je uknjižen i nakon što su napravili ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice, stupio je u posjed svog dijela nekretnine. Nakon razvrgnuća suvlasništva, postali su samovlasnici svojih dijelova nekretnine. Ključevi nekretnine koje je dobio prilikom kupoprodaje u Agenciji su ostali kod njega, a to su bili i ključevi nekretnine koji su razvrgnućem pripali RH-u. Čekao je cijelo vrijeme da dođu i preuzmu poslovne prostore koji su njima pripali razvrgnućem, jer nije bilo nikakvog razloga da oni ne preuzmu te poslovne prostore. Nije im odnio ključeve, jer je smatrao da je to njihova dužnost. Pretpostavlja da su znali da su ključevi kod njega. Osim što je imao te ključeve, nije koristio poslovne prostore koji su pripali tužitelju u postupku razvrgnuća. U mjesecu kolovozu 2019. došli su neki ljudi koji su bili vezani za Državne nekretnine da pogledaju poslovne prostore i napravili su zapisnik i nakon 2 dana je došao gospodin Ć da preuzme te prostore te je predao ključeve tih poslovnih prostora gospodinu Ć. Ugovor o razvrgnuću suvlasništva je napravljen 16. siječnja 2007. Od 2005. godine, otkada je dobio ključeve nekretnine, nitko nije koristio poslovne prostore, odnosno dijelove nekretnine koji su pripali tužitelju u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice. Nakon što su tuženiku predočene fotografije na stranici 39, 40., 41 i 42 spisa, nakon izvršenog uvida, izjavljuje da je to poslovni prostor 2 koji je pripao tužitelju u postupku razvrgnuća, te izjavljuje da pokretnine i slike koje su prikazani na navedenim fotografijama su njegovo vlasništvo, dio navedenih pokretnina je tamo ostavio prije postupka razvrgnuća, a dio poslije, jer je imao problema sa ljudima koji su ulazili u dvorište i bilo je pokušaja provala te je ostavio stvari, kako bi izgledalo kako je prostor useljen. Na upit glede fotografije koja prikazuje veš-mašinu i krevet, izjavljuje da se nalaze u prostoru broj 1 vlasništvo RH, iz razloga kao što je naprijed naveo da ne bi netko uselio, a to je uneseno prije razvrgnuća suvlasničke zajednice. Na upit glede fotografija na listu 41 i 42 spisa, izjavljuje da prikazuje unutrašnjost prostora broj 2, i to su njegove pokretnine, ali ne sve, jer skoro 90 % pokretnina je bilo ostavljeno od prethodnih korisnika tih nekretnina. Napominje da poslovni prostor broj 2, koji je pripao RH, nema niti struju niti vodu i da ga se nije moglo koristiti za bilo koju svrhu. Nadalje, na upit da li je putem e-maila dobio dopis ako je zainteresiran za reguliranje zakupnog odnosa da podnese pisani zahtjev za sklapanje ugovora za poslovni prostor površine 39,09 m² i poslovni prostor od 48 m² na adresi [adresa] u [adresa], izjavljuje da nema e-mail te pretpostavlja da je to eventualno poslano njegovom sinu PĐ, s napomenom da je on vlasnik apartmana PĐ. Ključeve predmetnih poslovnih prostora predao **.**.2019. Ć iz Ureda državne uprave. Predmetne nekretnine u vlasništvu RH nije koristio u faktičnom smislu od vremena kada je sklopljen sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice, jer mu je bilo jasno da ti prostori pripadaju RH i da oni trebaju doći i to preuzeti, smatra da nije dužan naknadu za korištenje tog prostora. Supruga i on su se u međuvremenu preselili u novu kuću u [adresa], 1998. Prije razvrgnuća suvlasničke zajednice, u jedan od poslovnih prostora ostavio je višak materijala koji je imao, a nakon razvrgnuća čekao je da dođu i preuzmu te prostore, ali oni nisu dolazili. Nikada nisu tražili da preda ključeve. Sjeća se da je prije više godina došao MĐ iz Državnih nekretnina, zatekao ga je u dvorištu, rekao da misli da Državne nekretnine tu imaju imovinu, pogledao i otišao, te nije tražio ključeve. Misli da mu je u razgovoru rekao da je zainteresiran da otkupi te poslovne prostore, ako ne, da li je moguće da mu se poslovni prostori ugovorom daju u najam, na što je rekao da će to prezentirati u Državnim nekretninama, ali od toga nije bilo ništa. Adaptacije odnosno prenamjenu predmetnih poslovnih prostora, radio je u samom početku dok su bili u suvlasničkom odnosu i dok je intenzivno radio adaptacije dva veća poslovna prostora do ulice koja su njemu pripala, dio materijala je ugradio u poslovni prostor broj 1, koji je pripao RH, te sam ih obavijestio o tome, te nikakvu povratnu informaciju nije dobio. Sva ta ulaganja su bila u samom početku, dok su bili suvlasnici. Nakon što je napravljen sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice, bilo mu je jasno da to njegovo ulaganje je bilo možda nepotrebno te je očekivao da će se možda sa državom ili Uredom za državne nekretnine sklopiti nekakav ugovor o renti ili o otkupu te su to bila njegova očekivanja.

25.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim jer je jasan, detaljan, bez proturječnosti i nejasnoća. Sud je iskaz tužitelja ocijenio uvjerljivim i logičnim u dijelu u kojem je naveo da je dobio ključeve svih nekretnina na adresi [adresa], jer u vrijeme kada je kupio svoj suvlasnički dio bio je suvlasnik i nekretnina koje su sada u vlasništvu tužiteljice, te da je nakon razvrgnuća suvlasništva tužiteljica postala samovlasnica predmetne nekretnine i da nije tražila predaju ključeva predmetne nekretnine.

26. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio:

- da je tuženik 2005. kupio suvlasnički dio svih nekretnina na adresi [adresa], te da je bio suvlasnik svega u 7/12, a tužiteljica 5/12, pa tako je bio i suvlasnik navedenog poslovnog prostora,

- da je tužitelj 2005. ušao u posjed svega, te o tome obavijestio tužiteljicu,

- da je provedeno razvrgnuće suvlasništva, etažiranjem, te da je tužiteljica postala samovlasnica predmetnog poslovnog prostora površine 48 m2,

- da je tuženik nakon razvrgnuća suvlasništva znao da je tužiteljica vlasnica predmetnog poslovnog prostora,

- da je tuženik sve vrijeme ima ključeve predmetnog poslovnog prostora,

- da je tuženik u navedenom poslovnom prostoru ostavljao svoje stvari – perilica rublja i krevet (poslovni prostor 1). Ovdje se ističe da je tuženik u svom iskazu naveo da se fotografije koje su priložene u spis tijekom postupka ne odnose na istu nekretninu. Na predmetnu nekretninu odnose se fotografije na kojima se vidi perilica rublja i krevet.

- da je ključ tuženik predao čim je to od njega zatraženo,

- da je prilikom očevida 2018. kao korisnik predmetnog poslovnog prostora evidentiran kao korisnik tuženikov sin (zapisnik od 17. lipnja 2019, list spisa 38).

27. Nadalje, potrebno je istaknuti da prilikom sastavljanja zapisnika 17. lipnja 2019. od strane službene osobe Državnih nekretnina d.o.o., nije bio prisutan tuženik, a da je u navedenim zapisniku službena osoba navela da je u telefonskom razgovoru s tuženikom utvrdila da isti koristi predmeti poslovni prostor, a tuženik je tijekom cijelog postupka osporavao da isti koristi poslovni prostor na način kako to navodi tužiteljica, nego da su u istom ostale njegove stvari koje je unio dok je bio suvlasnik, odnosno prije razvrgnuća.

28. U konkretnom slučaju, tuženik je u posjed predmetnog poslovnog prostora ušao kada je bio suvlasnik 7/12 navedene predmetne nekretnine. Tužiteljica nakon razvrgnuća suvlasništva i etažiranja nije zahtijevala od tuženika da ukloni svoje stvari, a niti da joj isti preda (tužiteljica to niti ne tvrdi tijekom postupka), a čim je zatražila predaju, predmetni prostor je oslobođen od stvari i osoba (zapisnik od 23. kolovoza 2019.).

28.1. Prije svega, potrebno je reći da tužiteljica svoj zahtjev temelji na institutu stjecanja bez osnove (navod na ročištu održanom 5. prosinca 2024.). Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način pređe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, stjecatelj je dužan vratiti ga ili , ako je to moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

29. Ovaj sud smatra potrebnim istaknuti da u situaciji kakva je u konkretnom slučaju, a to je da tužiteljica tvrdi da se tuženik koristio predmetnim poslovnim prostorom, a isti navodi da nije, tada je na tužiteljici teret dokazivanja da je u utuženom razdoblju tuženik doista bio korisnik predmetnog poslovnog prostora i da je ostvario neku korist, odnosno da je dio imovine tužiteljice prešao u imovinu tuženika.

30. Tužiteljica je tijekom dokaznog postupka predlagala dokaze kojima bi dokazala da su se u predmetnom poslovnom prostoru nalazile stvari tuženika, a što tuženik niti ne osporava (perilica rublja i krevet) nego ističe da je isto korišteno i uneseno u prostor prije razvrgnuća suvlasništva odnosno dok je bio suvlasnik.

31. Međutim, tužiteljica nije predlagala izvođenje dokaza kojima bi dokazala da je tuženik koristio navedeni poslovni prostor na način da je isti svakodnevno koristio, boravio u njemu, bavio se poslovnom djelatnošću, odnosno tužiteljica nije predlagala izvođenje dokaza iz kojih bi se moglo utvrditi je li navedeni prostor doista korišten, te je li u navedenom prostoru korištena električna energija, voda, plin, te tko je plaćao režijske račune.

32. Tužiteljica na kojoj je teret dokaza, sukladno čl. 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. , 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) nije dokazala da je tuženik koristio predmetni poslovni prostor u utuženom razdoblju, da je korištenjem predmetnog prostora ostvario imovinsku korist, ili da je tužiteljica bila onemogućena u stjecanju koristi, i onemogućena u raspolaganju stvari, a osobito jer nije dokazala da je zatražila od tuženika da iz prostora iznese svoje stvari, ili da preda ključeve (a što je napravio čim je isto od njega zatraženo). Ovdje se posebno ističe da je na zapisniku od 17. lipanja 2019. navedeno da je sin ĆĐ prilikom očevida 21. kolovoza 2018. evidentiran kao korisnik jer je privremeno u predmetnom prostoru boravio, ali ga prema informacijama ĆĐ ne koristi za stanovanje.

33. Imajući na umu sve navedeno, prema ocijeni ovoga suda nisu ispunjeni uvjeti za isplatu utuženog iznosa, odnosno tuženik nije dužan platiti naknadu u visini zakupnine određene Odlukom o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu RH od 12.6.2018. Stoga je sud sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom po Javnom bilježniku Krešimiru Milasu iz Osijeka broj Ovrv-245/2020 od 19. listopada 2020. (koji je podneskom tužiteljice od 19. studenog 2021. i na ročištu 2. rujna 2025. specificiran na način da su određeni mjesečni iznosi koje tužiteljica zahtjeva od tuženika), te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, pa je stoga odlučeno kao pod toč. I/ izreke.

34. U vezi tuženikovog navoda tijekom postupka da tužiteljica nije podnijela zahtjev za mirno rješenje spora, potrebno je reći da ovrhovoditeljica - Republika Hrvatska za Državne nekretnine d.o.o. prije podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika nije bila dužna obratiti se tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu odredbe čl. 186.a ZPP-a. Naime, odredba čl. 186.a st. 1. ZPP primjenjiva je jedino u parničnom postupku i jedino ako se podnosi tužba,

1 0

a ne i prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u ovršnom postupku. Odredba čl. 186.a ZPP-a općenito predviđena je samo kao procesna pretpostavka prije podnošenja tužbe u parničnom postupku, a ne i u ovršnom postupku (tako i u odluci VSRH Rev-242/2023-3 od 21. ožujka 2023.).

35. Nadalje, nije osnovan tuženikov navod tijekom postupka da je tužiteljicu zastupao neovlašteni tužitelj. Naime, iz Sudskog registra za Državne nekretnine d.o.o. proizlazi da je njihov jedini osnivač i jedini član Republika Hrvatska. Nadalje, Republika Hrvatska je vlasnik predmetne nekretnine-poslovnog prostora. Odredbom čl. 36. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/2022., u nastavku: ZDO) propisano je da Državno odvjetništvo po zakonu zastupa Republiku Hrvatsku u sudskim, arbitražnim i upravnim postupcima, postupcima mirenja te u postupcima pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske i ovlašteno je poduzimati sve pravne radnje kao stranka u postupku. Dakle, u konkretnom slučaju Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku ovlašteno je zastupati Republiku Hrvatsku koja je vlasnica predmetne nekretnine. Dakle, neosnovan je i prigovor nedostatka aktivne legitimacije i da je tužiteljicu zastupala neovlaštena osoba.

36. Nadalje, iako je sud odbio tužbeni zahtjev iz razloga što tužiteljica nije dokazala da je tužitelj koristio njezinu nekretninu na način kako to tvrdi, te da je time stekao nepripadnu imovinsku korist, ovaj sud smatra potrebnim navesti da je predmet spora stjecanje bez osnove, te da zastarni rok kod stjecanja bez osnove iznosi 5 godina a sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO), a da je prijedlog za ovrhu podnesen 7. svibnja 2020. a utužena tražbina se odnosi na razdoblje od 1. travnja 2014. Imajući na umu petogodišnji zastarni rok i vrijeme kada je tužiteljica podnijela prijedlog za ovrhu, zastarjela bi bila i potraživanja tužiteljice koja bi se odnosila na razdoblja od 1. travnja 2014. pa do svibnja 2015.

37. Sud je na ročištu održanom 23. studenog 2021. odbio prijedlog za spajanjem postupka, odnosno za spajanje spisa poslovni broj Povrv-327/2020 jer se spajanjem ne bi ubrzao postupak.

38. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu sukladno čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a pripada naknada troška postupka. Tuženiku je priznata naknada troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima 22. travnja 2021., 23. studenog 2021., 22. veljače 2022., 5. prosinca 2024., 2. rujna 2025. u iznosu od 500,00 EUR-a za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak sastava podneska od 3. prosinca 2021. u iznosu od 500,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 4.000,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a iznosi 5.000,00 EUR-a, navedenom trošku pridodan je i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 249,52 EUR-a, što sveukupno iznosi 5.249,52 EUR- a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. II/ izreke.

38.1. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 17. prosinca 2021., 21.studenog 2021., 25. ožujka 2025., 3. lipnja 2025. jer nisu bili potrebni za parnicu (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a navode iz podneska mogao je iznijeti na ročištu. Nadalje, tuženik nije dokazao da mu je nastao trošak u zatraženom iznosu i to trošak

1 1

obavijesti stranci, konferencije sa strankom kao i trošak pribave dokumentacije, pa mu stoga sud nije priznao navedene troškove. Isto tako, sud nije priznao tuženiku trošak puta punomoćnika od njegova sjedišta u [adresa] do Osijeka i nazad za ročišta 5. prosinca 2024. i 17. travnja 2025. Naime, tuženik je mogao angažirati odvjetnike iz Osijeka, gdje se vodi postupak, te na taj način izbjeći putni trošak, pa ni taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice(čl. 155. st. 1. ZPP-a), a tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Gž-7/2022 od 8. travnja 2022.

39. Tužiteljica je u cijelosti izgubila u sporu, pa je odbijen kao neosnovan tužiteljicin zahtjev za naknadu troška postupka, te je odlučeno kao pod toč. III/ izreke.

Osijek, 30. rujna 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO-u Osijek, na broj P-DO-274/2020

2. Pun. tuženika