REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-5391/2018-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AI iz [adresa] (Ruefroissart 89, Bruxelles, Belgija), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Paliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Palić partneri iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnici Nataši Owens, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Owens, Houška i partneri iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da su nedopušteni Upozorenje tužitelju pred otkaz ugovora o radu od 15. svibnja 2018., kao i Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 19. rujna 2018., slijedom čega radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem ugovora o radu od 22. svibnja 2018. nije prestao te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na poslove koje je obavljao temeljem otkazanog Ugovora o radu, a ako takvih poslova nema da ga vrati na druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima pod istim materijalnim uvjetima, u roku 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.625,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od 30. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem javnog natječaja zasnovao radni odnos kod tuženika u srpnju 2015. na radnom mjestu rukovoditelja Radne jedinice komunikacije. Pored poslova Rukovoditelja RJ Komunikacije tužitelj je obavljao i poslove Privremenog rukovoditelja Odjela Promocija programa. Za vrijeme obavljanja poslova Rukovoditelja Radne jedinice komunikacije kod tuženika su se promijenila tri ravnatelja (MI, JI, SI) s kojima je tužitelj vrlo uspješno surađivao i komunicirao na dnevnoj bazi, a što je osnovna pretpostavka za kvalitetno izvršavanje obveza iz ugovora o radu.

2. U okviru reorganizacije tužiteljeve radne jedinice u Pravilniku o unutarnjem ustroju su se spojile dvije organizacijske jedinice u jednu; a kako je svaka zadržala u cijelosti svoj dio poslovanja realno se ništa nije promijenilo ni u kojem pogledu; tuženik je drastično tužitelju smanjio plaću – oko 40%, uz zadržavanje istog opsega posla i tužitelj je odbio dobrovoljno potpisati novi ugovor o radu, nakon čega prestaje svaki kontakt i drugih ravnatelja s tužiteljem i stavljen je u izolaciju, potom je e-porukom kadrovske službe obaviješten da je razriješen dužnosti privremenog rukovoditelja Promocije programa HRT-a. Zbog višemjesečnog uznemiravanja i diskriminacije koje ne posustaju, tužitelju je ozbiljno narušeno zdravlje i otvara bolovanje, tijekom bolovanju prima poziv na iznošenje obrane u kojem ga se proziva da je zloupotrijebio bolovanje na način da je za vrijeme bolovanja 26. svibnja 2018. posjetio izložbu ČI te mu se prijeti izvanrednim otkazom ugovora o radu, međutim, riječ je o izložbi koju je tužitelj posjetio godinu dana ranije. Tužitelj je prekinuo rad i ustao tužbom radi zaštite od uznemiravanja i diskriminacije te poništenja Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. svibnja 2018.

3. Nadalje, tijekom bolovanja tužitelj je primio i Upozorenje pred otkaz ugovora o radu u kojem mu se stavlja na teret da je povrijedio Opća pravila o radu i ponašanju, konkretno pravilo da ne smije prikazivati lažne, netočne i neprecizne podatke u bilo kojem obliku internog ili eksternog komuniciranja i izvješćivanja i to na način da se predstavljao i potpisivao Glasnogovornik Hrvatske radiotelevizije, iako nikada nije imao zaključen ugovor o radu za navedeno radno mjesto. Tužitelj nikada nije imao zaključen ugovor o radu za radno mjesto Glasnogovornik, ali se tako predstavljao oduvijek, uz znanje i odobrenje svih glavnih ravnatelja, uključujući i sadašnjega koji protiv takvog predstavljanja nije imao ništa protiv – štoviše, i sam je tužitelja tako oslovljavao; protiv tog upozorenja u zakonskom roku uložio je zahtjev za zaštitu prava. Tužitelj navodi da se u svim e-mailovima koji se navode u Upozorenju predstavio i sa svojom službenom funkcijom – Rukovoditelj Radne jedinice Komunikacije Hrvatske radiotelevizije u okviru koje funkcije se obavljaju i poslovi glasnogovornika – tako da nikoga nije mogao dovesti u zabunu u pogledu pozicije za koju je imao zaključen ugovor o radu odnosno da radi nešto izvan ovlasti. Poslovi glasnogovornika su: organiziranje konferencija za novinare i intervjua, informiranje odnosno organiziranje informiranja javnosti o događanjima na HRT-u, organiziranje odgovaranja na upit medija. Potpis "Glasnogovornik i rukovoditelj Radne jedinice Komunikacije Hrvatske radiotelevizije" koristio se u svim medijskim objavama, e-potpisima, na posjetnicama i na drugim mjestima na kojima se tužitelj predstavljao unutar Hrvatske radiotelevizije i izvan nje još od kraja veljače 2016., a nakon što je na Hrvatskoj radioteleviziji prestala raditi dotadašnja glasnogovornica, a sve u cilju kako bi se novinarima olakšalo razumijevane njegove funkcije. Naime, novinarima su HRT-ovi nazivi radnih mjesta ili arhaični i nerazumljivi ili katkada predugi i troše dragocjeni prostor novinskim stupcima tako da novinari najčešće samoinicijativno u tim slučajevima skraćuju funkciju tužitelja, kao što uobičajeno rade i sa svim sličnim funkcijama rukovoditelja i direktora odjela za komunikacije i odnose s javnošću u drugim društvima. Čak i na samome HRT-u urednici emisija u kojima je tužitelj bio pozivan kao gost samoinicijativno su, a dobro znajući njegovu funkciju skraćivali potpisivanje i upotrebljavali ono što je javnosti i njihovim gledateljima jasnije te ga potpisivali glasnogovornikom.

4. Nadalje, činjenicu da se tužitelj potpisuje kao glasnogovornik tijekom proteklih godina nesporno su primijetiti svi zaposlenici, a osobito rukovoditelji i svi ravnatelji HRT-a, pa tako i Glavni ravnatelj, jer se potpis "glasnogovornik i rukovoditelj Radne jedinice Komunikacije Hrvatske radiotelevizije" nalazio u njegovom e-potpisu službene elektroničke pošte. U kontaktu s poslovnim partnerima članovi ravnateljstva HRT-a i stručnih službi predstavljali su tužitelja kao Glasnogovornika HRT-a. Primjerice, dana 8. siječnja 2018. tužitelj se obraća ZI i drugim ravnateljima vezano za upit novinara Novog lista i potpisuje se kao Glasnogovornik. Dana 12. travnja 2018. tužitelj se obraća ZI i drugim ravnateljima vezano za upit telegrama i potpisuje se kao Glasnogovornik. Dana 13. ožujka 2018. tužitelj se obraća ZI i drugim ravnateljima vezano za upit Novog lista i potpisuje se kao glasnogovornik, itd.

5. Slijedom navedenog tužitelj smatra da je navedeno upozorenje od 15. svibnja 2018. neosnovano i otpadaju pretpostavke iz čl. 119. st. 1. Zakona o radu za valjanost odluke o otkazu.

6. Tužitelj je potpisao ponuđeni Ugovor o radu za radno mjesto Rukovoditelj Odjela komunikacije da ne bi ostao bez posla, a od 29. lipnja 2018. je u prekidu rada temeljem čl. 134. st. 4. Zakona o radu.

7. Dana 19. rujna 2018. tuženik donosi Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika (dalje u tekstu: Odluka), protiv koje je uložen Zahtjev za zaštitu prava, o kojem tuženik nije odlučio.

8. Tuženik otkaz temelji na izmišljenim, nepostojećim povredama obveza iz radnog odnosa. Naime, u odnosu na dvostruko plaćene fakture, tužitelj nije ovlašten niti odgovoran za evidentiranje faktura, pripremanje za ovjeru i provjeravanje jesu li plaćene, pa ne može niti mora znati jesu li fakture ispravno sastavljene i jesu li plaćene. U ovjeri faktura mora se pouzdati u radnicu čiji je to posao i koja je dužna sve provjeriti prije nego što podnese tužitelju fakture na ovjeru. Ako je uopće došlo do dvostruke naplate usluga, a prema informacijama dobavljača to nije točno, za to je isključivo odgovorna radnica BI (koja i dalje radi na istim poslovima), osobe iz računovodstva i knjigovodstva, odnosno likvidature, koja mora provjeriti temelj za plaćanje.

9. Od početka rada kod tuženika do 2017. tužitelj je izrađivao godišnje krovne (projektne) ugovore za vanjske suradnike (fotografe, lektore itd.) na temelju kojih su se vršile isplate tijekom godine, početkom 2017. tadašnji v.d. Glavnog ravnatelja odbija potpisati ugovore s vanjskim radnicima zahtijevajući da se ugovori rade na mjesečnoj osnovi i tek po izvršenom poslu. Sadašnji glavni ravnatelj nije izmijenio takvu uputu pa je tužitelj postupao kako mu je bilo naloženo i kako postupaju svi ostali radnici tuženika, a samo se tužitelju takvo postupanje kvalificira kao povreda obveza iz radnog odnosa i time ga se stavlja u nejednaki položaj u odnosu na druge radnike tuženika, kao, uostalom, i u nizu drugih situacija unatrag više od godinu dana. Tužitelj je u svom radu koristio vanjske lektore od početka svog rada kod tuženika jer su Komunikacije HRT-a vezano uz rokove koje unutrašnji lektori u pravilu ne bi stizali. Vanjske lektore koriste i drugi odjeli tuženika (kvizovi itd.), a kako se samo tužitelju takav angažman stavlja na teret kao povreda obveze iz radnog odnosa to ga stavlja u nejednaki položaj u odnosu na druge radnike tuženika, odnosno diskriminira. Potreba za korištenjem vanjskih lektora je bila potreba posla, nije ih tužitelj angažirao radi neke svoje osobne koristi već kako bi iz prve medijske kuće u [adresa] izlazila pravopisno i gramatički točna priopćenja. Zbog činjenice da se tužitelja tereti za propuste drugih radnika, kao i za obavljanje posla sukladno uputi nadređene osobe, te u skladu s postojećom praksom kod tuženika, Radničko vijeće se protivilo odluci.

10. Upozorenje pred otkaz ugovora o radu koje bi trebalo biti pretpostavka za valjanost odluke o otkazu nije osnovano iz gore navedenih razloga. No, sve i kada bi bilo osnovano, njime se tužitelj upozorava radi navodnih povreda iz razdoblja (2018.) koje je uslijedilo nakon razdoblja u kojem su počinjene navodne povrede na kojima se temelji otkaz (2017.), a to čini Odluku nezakonitom.

11. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjevu u cijelosti, navodeći da je tužitelj u razdoblju od 15. srpnja 2015. do 16. listopada 2018. bio zaposlen na radnom mjestu rukovoditelj Radne jedinice Komunikacije odnosno rukovoditelj Odjela Komunikacije.

12. Temeljem članka 115. Pravilnika o unutarnjem ustroju Hrvatske radiotelevizije tužitelj je, kao rukovoditelj Radne jedinice odnosno odjela, bio dužan nadzirati troškove odobrene za poslove iz djelokruga jedinice te potpisivati relevantnu dokumentaciju Tužitelj je, kao ovlaštena osoba i krajnji korisnik usluge, 28. travnja 2017. ovjerio račun br. 55-1-1 od 31. ožujka 2017. na iznos od 12.500,00 kn, a koji je izdan na temelju zahtjeva za nabavu 3385/217 i narudžbe br. 2497/2017, za uslugu redovne mjesečne analize objave u medijima za veljaču 2017., iako je navedena usluga već bila fakturirana ranijim računom br. 38-1-1 od 28. veljače 2017., a što je rezultiralo dvostrukim plaćanjem usluge.

13. Nastavno na navedeno, tužitelj je i 22. veljače 2018. ovjerio račun br. 12-08-1 od 8. siječnja 2018. na iznos od 8.231,25 kn za uslugu dnevnog i tjednog izvještavanja s društvenih mreža i alert po potrebi, s izvješćem o isporučenoj usluzi analize prisutnosti HRT-a na društvenim mrežama za prosinac 2017., iako je navedena usluga već bila fakturirana ranijim računom br. 1345-08-1 od 8. siječnja 2018., a što je također rezultiralo dvostrukim plaćanjem usluge.

14. Nadalje, tužitelj tijekom 2017. i u razdoblju od siječnja do travnja 2018., a prije ugovaranja vanjske suradnje, nije u skladu s čl. 7. Pravilnika o vanjskim suradnicima HRT-a izradio prijedlog ugovaranja vanjske suradnje u kojem se obvezno poziva na odobrenu stavku plana suradnje, a koji prijedlog odobrava rukovoditelj poslovne odnosno radne jedinice, odnosno voditelj projekta. Štoviše, tužitelj je u navedenom vremenskom razdoblju angažirao vanjske suradnike za obavljanje djela lektoriranja autorskog teksta, koja djela su izvršena prije ovjere zahtjeva ili je datum zahtjeva u poslovnom sustavu HONIS i datum izvršenja djela isti, što je protivno čl. 7. Pravilnika o vanjskim suradnicima HRT-a. Tužitelj je činio sve navedeno iako je tuženik za poslove lektoriranja imao vlastite resurse, i to Odjel lektora i fonetičara, a koje tužitelj nije kontaktirao kako bi utvrdio jesu li isti u mogućnosti obaviti poslove lektoriranja određenih tekstova za potrebe Radne jedinice Komunikacije, što je protivno čl. 6. st. 1. t. 2. Pravilnika o vanjskim suradnicima HRT-a.

15. Konačno, tužitelj je potpisao dva autorska ugovora s ČI, br. 19869 na iznos od 23.582,32 kn i br. 27788 na iznos od 20.568,80 kn, a na što prema Odluci o ovlastima na potpisivanje dokumentacije i zastupanje od 4. kolovoza 2015. nije bio ovlašten, budući da su isti ugovori prelazili iznos od 20.000,00 kn.

16. Slijedom navedenog, tužitelj je grubo povrijedio obveze iz radnog odnosa određene: člankom 4. Pravilnika o radu prema kojem je obveza svakog radnika da svoj rad i svoju radnu sposobnost, znanje i vještine koristi u obavljanju posla prema sklopljenom ugovoru o radu, a sve poslove obavlja savjesno i pošteno prema svom najboljem zvanju, da štiti ugled Poslodavca i osigurava učinkovito obavljanje djelatnosti Poslodavca, te da održava dobre odnose kod Poslodavca; člankom 93. stavkom 2. točkom 3. Pravilnika o radu koja se odnosi na nezakonito ili neodgovorno korištenje sredstva Poslodavca, čime je nanijeta šteta Poslodavcu i/ili smanjen ugled; člankom 2.2. Općih pravila o radu i ponašanju prema kojem zaposlenici HRT-a obavljaju svoje radne obveze pošteno, savjesno, profesionalno, poštujući pritom Ustav RH, zakone, opće akte i procedure HRT-a. Pritom, HRT osigurava svojim zaposlenicima pomoć stručnih službi HRT-a, u situacijama kada nisu u mogućnosti samostalno utvrditi zakonitost određenih radnih aktivnosti; člankom 7. stavcima 2.-6. Pravilnika o vanjskim suradnicima HRT-a koji određuje da prije ugovaranja suradnje ovlaštena osoba mora izraditi prijedlog ugovaranja suradnje, u kojem se obvezno poziva na odobrenu stavku plana suradnje, te da je rok za podnošenje prijedloga 10 dana prije početka realizacije suradnje, da prijedlog odobrava nadležni rukovoditelj PJ/RJ odjela, odnosno voditelj projekta, da se na osnovi odobrenog prijedloga pristupa izradi i potpisu ugovora sa suradnikom i da realizacija suradnje ne smije započeti prije nego što su ugovor potpisale obje ugovorne strane, HRT i suradnik i člankom 6. stavkom 1. točkom 2. Pravilnika o vanjskim suradnicima HRT-a prema kojem se suradnja može ugovoriti ako rukovoditelj organizacijske jedinice procijeni da uz postojeće resurse HRT-a postoji potreba za angažiranjem suradnika.

17. Vezano uz upozorenje tužitelju od 15. svibnja 2018., tuženik ističe kako isti nikad ni od jednog glavnog ravnatelja tuženika nije dobio odobrenje da se predstavlja kao glasnogovornik Hrvatske radiotelevizije. Tužitelj je to činio samoinicijativno, iako je znao da je navedeno radno mjesto ukinuto i da za isto nikad nije imao sklopljen ugovor o radu. Štoviše, iz dostavljene e-mail korespondencije jasno je vidljivo da se tužitelj ranije potpisivao kao "rukovoditelj Radne jedinice Komunikacije", te da je u određenom trenutku bez ikakvog odobrenja ili naloga, već potpuno samoinicijativno, potpisu dodao i naziv "glasnogovornik".

18. Konačno, tuženik prije donošenja pobijane Odluke o redovitom otkazu opće nije bio dužan tužitelja pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa, niti mu ukazati na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede obveze, obzirom da zbog postojanja ranije navedenih okolnosti od istog niti nije bilo opravdano očekivati da to učini. Naime opisane povrede obveza iz radnog odnosa su toliko teške prirode i značaja da nije bilo niti potrebe da tuženik prethodno upozori tužitelja na obvezu iz radnog odnosa. Stoga tužiteljevi navodi ni na koji način ne utječu na valjanost i zakonitost odluke o redovitom otkazu ugovora o radu.

19. U postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o radu (strana 13, 29-30, 92-98, 100- 103, 104-107 spisa), Dodatak ugovoru o radu (strana 14, 31 spisa), Zahtjev za zaštitu prava (strana 18-23, 36, 51-53, 78-79 spisa), Zahtjev za zaštitu od uznemiravanja (strana 24-26 spisa), opis poslova radnog mjesta (strana 27-28 spisa), Odluku o otkazu (strana 32-35, 71-77 spisa), e-mail korespondenciju (strana 37-45, 64-70, 80, 187-191, 327, 369-370, 378-386 spisa), poziv na iznošenje obrane (strana 46 spisa), iznošenje obrane tužitelja (strana 47 spisa), obavijest tužitelja o prekidu rada (strana 48-49 spisa), Upozorenje (strana 50- 53 spisa), Popis radnih mjesta (strana 54 spisa), Ugovor za obavljanje poslova rukovoditelja radne jedinice (strana 88-90 spisa), Odluku o razrješenju (strana 99 spisa), Odluku o ovlastima (strana 108-109 spisa), Pravilnik o unutarnjem ustroju tuženika (strana 110-124, 139-176 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustroju tuženika (strana 125-126, 127-129, 130-131, 132-138 spisa), račune (strana 177-184, 364-366 spisa), Pravilnik o vanjskim suradnicima tuženika (strana 185-186 spisa), Ugovore o stvaranju autorskog djela po narudžbi (strana 192-227, 242-266, 287 spisa), Ugovore o djelu (strana 228-230, 267-270, 275-286 spisa), Izvođačke ugovore (strana (231-241 spisa), Ugovore u vezi s pisanjem tekstova za objavu (strana 271-274 spisa), Pravilnik o radu (strana 288-310 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu (strana 311-312 spisa), Opća pravila o radu i ponašanju (strana 313-317 spisa), Ugovor o gotovinskom kreditu tužitelja (strana 336-339, 341-344 spisa), medicinsku dokumentaciju (strana 352-360 spisa), potvrdu Porezne uprave (strana 371 spisa), potvrdu Zagrebačke banke (strana 372 spisa), odluke povodom odštetnog zahtjeva (strana 373-375 spisa), potvrdu o prijavi prebivališta (strana 376 spisa), Ugovor o najmu - korištenju stana (strana 377 spisa), saslušani su svjedoci LI, BI (strana 437-441 spisa), AIM, UI (strana 459-462 spisa), NI (strana 480-482 spisa), MI, MIM, II (strana 485-488 spisa), FI, JI, AIMK (strana 505-509 spisa), ZI (strana 519-521 spisa), SI (strana 534-536 spisa), saslušan je tužitelj (strana 509-511 spisa),

20. Izvedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio čl. 8. ZPP-a te je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

21. Među strankama je sporna dopuštenost Odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika - tužitelja od 19. rujna 2018.

22. Među strankama je nesporno: da je tužitelj kod tuženika bio u radnom odnosu od 15. srpnja 2015.; da je temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovanog otkaza) od 16. svibnja 2018. tužitelju ponuđen Ugovor o radu za obavljanje poslova rukovoditelja Odjela komunikacije, koji je tužitelj prihvatio 22. svibnja 2018.; da je tužitelj prekinuo rad 29. lipnja 2018. dok mu se ne osigura zaštita protiv uznemiravanja i diskriminacije.

23. Uvidom u odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 19. rujna 2018. utvrđeno je da se tužitelju stavlja na teret kršenje obveza iz radnog odnosa; iz obrazloženja odluke proizlazi da je tuženik tijekom kolovoza 2018. došao do određenih saznanja vezanih za troškove Odjela komunikacije kojeg je radnik rukovoditelj koje se odnose na dvostruko plaćanje usluge redovne mjesečne analize objavljene u medijima za veljaču 2017., dvostruko plaćanje usluga za prosinac 2017., da nije izradio prijedloge ugovaranja vanjskih suradnika sukladno čl. 7. Pravilnika o vanjskim suradnicima HRT-a i to tijekom 2017. i od siječnja do travnja 2018. angažirao vanjske suradnike za obavljanje djela lektoriranja autorskog teksta i prije ovjere zahtjeva ili je datum zahtjeva isti s danom izvršenja i iako je tuženik imao vlastite resurse, Odjel lektora i fonetičara koje nije kontaktirao, da je tijekom 2017. sklopljeno 77 autorskih ugovora, a samo jedan je u skladu s čl. 7. Pravilnika o vanjskim suradnicima i da je dva autorska ugovora s ČI neovlašteno potpisao jer prema Odluci o ovlastima na potpisivanja za isto nije imao ovlasti. Tužitelj je pozvan na davanje obrane 27. kolovoza 2018. koju je iznio pisano 4. rujna 2018., a koje navode tuženik nije prihvatio. Tužitelju se stavljaju na teret povrede radne obveze iz čl. 4. i čl. 93. st. 2. t. 3 Pravilnika o radu, čl. 2.2. Općih pravila o radu, čl. 6. st. 1. t. 2 i čl. 7. st. 2., 3., 4., 5. i 6. Pravilnika o vanjskih suradnicima HRT-a. Nadalje se navodi da je poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja i nastavak radnog odnosa, i održavanje ugovora o radu više nije moguće. Tuženik je sukladno odredbi čl. 150. Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) proveo savjetovanje s radničkim vijećem o namjeri otkazivanja ugovora o radu tužitelju, koje se protivilo otkazu ugovora o radu.

24. Tužitelj u svom iskazu izjavljuje da je kod tuženika radio od 2015., temeljem javnog natječaja, da je 15. svibnja 2018. otišao na bolovanje nakon što je dobio otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, koji je bio nepovoljan, da na njegov rad nije bilo prigovora i da bi prije otkazivanja ugovora o radu u rujnu 2018. bilo razgovora o neizvršavanju radnih obveza ili da bi se upozorilo na neizvršavanje radnih obveza, da je opomene pred otkaz dobivao tijekom bolovanja, da je u odnosu na vanjske suradnike postojao Pravilnik o vanjskim suradnicima s procedurom angažiranja vanjskih suradnika, procedurom sklapanja predugovora, potom ugovora koji su morali biti odobreni i sve ostalo što je bilo potrebno za obavljanje poslova vanjskih suradnika. Nakon dolaska v.d. ravnatelja SI, u odnosu na vanjske suradnike dobio je pismenu uputu da se ugovori s njima potpisuju retroaktivno, znači nakon obavljenog posla, a s čime nije bilo problema niti s pravnom službom, financijskom službom, niti sustavom kontrole, koji su svaki dostavljeni ugovor s vanjskim suradnikom provjeravali ima li elemenata radnog odnosa i je li praćena procedura, i takav ugovor u slučaju da je uredan dostavljali glavnom ravnatelju na odobrenje; u protivnom bi bio vraćen na korekciju, i na kraju odlazio bi u financije na isplatu. Osobno nije mogao ni jedan ugovor s vanjskim suradnikom odobriti i poslati izravno financijama na isplatu, za to nije imao ovlasti, a svi ugovori morali su biti u financijskom planu za tu godinu. U odnosu na dvostruko plaćanje faktura, kod jedne se radilo o pogrešci knjigovodstva dobavljača, za što je odmah intervenirao i to se ispravilo i dobavljač se ispričao (poslali su više takvih ugovora raznima društvima), a na drugo plaćanje koje je dvostruko odobrio kao rukovoditelj isto je odmah reagirao kad je saznao da mu se stavlja na teret; inače je procedura bila da dobavljači svoje fakture šalju direktno financijama, koje to prosljeđuju rukovoditeljima provjere u sustavu kontrolinga; u konkretnom slučaju nije se radilo o uobičajenom plaćanju fakture i to se prvi put dogodilo, a iz oba slučaja nije bilo nikakve štete za tuženika, za ta dvostruka plaćanja saznao je dok se nalazio na bolovanju, ti ugovori su bili ovjereni od njega nakon što su dobiveni s provjere od financijske likvidature. U odnosu na ugovore o autorskom djelu bilo je uobičajeno da se sklope sporazumi, da plaćanje ide po ugovoru i obavljenom poslu, međutim dolaskom novog glavnog ravnatelja traženo je da ti ugovori o autorskom djelu budu na nivou cijele kuće, ugovori o djelu su se sklapali po Pravilniku o vanjskim suradnicima i sklapalo se retroaktivno jer je to tako radio informativni program. Posebno je naveo da je zbog tih problema godinu dana tražio razgovor s glavnim ravnateljem o načinu kako se prije radilo sa sklapanjem tih ugovora, kao i činjenici da je za te vanjske suradnike trebao biti unaprijed sačinjen plan sredstava za tekuću godinu, što je dolaskom novog glavnog ravnatelja ukinuto. Navodi da je njegova radna jedinica (u daljnjem tekstu RJ) imala vanjske suradnike - fotografe, lektore, dizajnere, prevoditelje i pisce, koji su se angažirali po nalogu i samih glavnih ravnatelja koji su davali odobrenje na te retroaktivne ugovore nakon obavljenog posla, često se tražilo zbog nemogućnosti stalnih zaposlenika angažiranje vanjskih suradnika (fotografa ili lektora), ugovori su se unosili u sustav, nakon više provjera, odobrenje daje glavni ravnatelj digitalnim ili fizičkim potpisom, i koliko mu je poznato svi ugovori su odobreni. U odnosu na budžet RJ omjer vanjskih suradnika bio je oko 20% budžeta od oko pola milijuna kuna; budžet je svake godine varirao. Ugovori koji su bili iznad 20.000,00 kn (23.582,32 kn i 20.568,80 kn) tužitelj je naveo da misli da se radilo o obljetnici HRT-a i dobiven je nalog glavnog ravnatelja da se angažira fotograf i za potrebe ravnateljstva, što su i inače često trebali, sve je prošlo HONIS sustav i više odobrenja i odobreno je od glavnog ravnatelja i sve je i plaćeno, procedura je takva da nakon izvršenog posla i dobivanja faktura daje potvrdu da je posao izvršen, faktura se šalje na cjelokupnu provjeru u HONIS sustav, i nakon tih provjera daje dodatno odobrenje. Producenti angažiraju po potrebi vanjske suradnike i rade naplate po njegovom nalogu koji on dobiva od svog neposredno nadređenog, ugovore sastavljaju producenti prema ponudi dobavljača i prethodnim dogovorima i razgovorima, i on te ugovore provjerava prije potpisivanja, a i prilikom angažiranja vanjskih suradnika mora se konzultirati s neposredno nadređenim i to je bilo u dogovoru s neposredno nadređenim, osim s glavnim ravnateljima od kojega nikada nije dobio odgovore na mailove i upite. U odnosu na retrogradno sklapanje ugovora da se neće tako sklapati, uputa je dobivena iz Odjela za pravne poslove od CI po nalogu v.d. glavnog ravnatelja SI, a koji mu je to i osobno najavio, a o tom je obavijestio i novog glavnog ravnatelja ZI i pisano ga pitao kako će dalje nastaviti, na isti način ili po prijašnjem načinu.

25. Saslušana svjedokinja LI, savjetnik mentor i privremena rukovoditeljica interne revizije, iskazala je da je tužitelj kao rukovoditelj RJ imao ovlast i dužnost ovjeriti svaki račun koji je dolazio od dobavljača za troškove, morao je prikupiti svu dokumentaciju koja se odnosi na uslugu i ovjeriti svojim potpisom račun nakon što je usluga izvršena, da se u konkretnom slučaju dogodilo da je tužitelj ovjerio račun za jednu pravnu osobu te nakon toga ponovno dobio račun od iste pravne osobe za isto razdoblje i istu uslugu te ponovno i taj račun ovjerio, a da nije provjerio ili shvatio da su oni već prethodno ovjereni i poslani u proceduru za isplatu, radilo se o dva slučaja koje je utvrdila interna revizija koja se provodila od svibnja do kolovoza 2018. Svjedokinja je iskazala da svaka RJ ima svoj financijski plan te rukovoditelji RJ mora voditi evidenciju utrošenih sredstava da bi znao koliko još sredstava ima na raspolaganju te je tako i tužitelj bio dužan voditi tu evidenciju. Svaka RJ može angažirati vanjske suradnike ukoliko utvrdi da posao za koji je trebao vanjski suradnik ne može obaviti niti jedan radnik kod tuženika i u financijskom planu za to se mora imati predviđena sredstva, kada se utvrdi potreba za vanjskom suradnjom šalje se prijedlog nadređenom na odobrenje te se mora navesti da kod tuženika nema osobe koja može izvršiti tu uslugu, što se prethodno provjerava, po odobrenju vanjskog suradnika od strane nadređene osobe sastavlja se ugovor s vanjskim suradnikom, ugovor se potpisuje i nakon toga vanjski suradnik može pristupiti izvršenju; propisan je i novčani iznos za osobu koja je ovlaštena potpisati takav ugovor. Tužitelj kao rukovoditelj RJ imao je ovlast potpisivati ugovore s vanjskim suradnikom do 20.000,00 kn vrijednosti isplate, RJ komunikacije kojoj je tužitelj bio rukovoditelj je bila organizacijski u SUI samostalna ustrojbena jedinica - podrška upravljanju kojom je rukovodio glavni ravnatelj HRT-a koji je u to vrijeme od veljače 2017. bio ZI, i umjesto da sukladno navedenoj proceduri zahtjeve da na odobrenje glavnom ravnatelju, tužitelj je sam odobravao zahtjeve za odobrenje vanjske suradnje i istovremeno je potpisivao ugovore za vanjske suradnike, pri tome su tri ugovora o vanjskoj suradnji prelazila iznos od 20.000,00 kn pa ih tužitelj ne bi smio potpisati; nije se poštovala procedura kod vanjskih suradnika i na način da bi vanjski suradnik izvršio djelo, a tek nakon toga bi se sastavljao zahtjev za odobrenjem i ugovor o vanjskoj suradnji, isto tako tužitelj nije kontaktirao službu tuženika nadležnu za lektoriranje odnosno njenog rukovoditelja već je bez prethodne provjere mogućnosti lektoriranja od strane službe tuženika angažirao vanjske suradnike; i ugovori o autorskim pravima moraju se sastaviti sukladno Pravilniku o vanjskim suradnicima koji nije mijenjan u razdoblju od prosinca 2014. do rujna 2018. BI obavljala je poslove tajnice rukovoditelja RJ komunikacije, sukladno opisu poslova tajnice i po nalogu rukovoditelja RJ pa je imala zadatak i prikupljanja dokumentacije koja je tužitelju potrebna i sl., ne zna što je evidencijska mapa i očevidnik računa.

26. Svjedokinja BI iskazala je da je radila kao tajnica rukovoditelja RJ komunikacije, tužitelja, dio radnog vremena od 13,00-16,00 sati, a ostalo u kontaktnom centru, sve po nalogu tužitelja, odnosno što bi zatekla na stolu. Ne zna o kakvim se računima radi koji se stavljaju tužitelju na teret, kao tajnica ovjereni račun bi proslijedila sljedećoj službi, likvidatura ili računovodstvo; ako se radilo o robi ista bi se provjerila (količinu i sl.) te bi potpisala dostavnicu, a za usluge dobiva se izvještaj o obavljenoj usluzi te taj izvještaj dobiva samo osoba koja je naručila tu uslugu i koja potpisuje račun i izvještaj; nije imala ovlast ovjeravati račune. Nema saznanja o ugovorima o vanjskoj suradnji i autorskim ugovorima, nisu joj poznati pojmovi očevidnik računa i evidencijska mapa računa, pojašnjava da račun kada dođe kod tuženika prolazi kroz pisarnicu, potom misli u nabavu ili financije pa onda dolazi u RJ na ovjeru i potpis te se kasnije vraća u financije, zna jedino da sve mora ići preko nabave preko sustava Kompas.

27. U svom iskazu svjedokinja AIM, producentica, iskazuje da je s tužiteljem surađivala, pomogla mu je oko tekućih svakodnevnih poslova jer nije imao dodijeljenog producenta. Ne sjeća se protokola za sklapanje ugovora o autorskom djelu, svaka je uprava donosila svoj protokol pa je tako trenutno strogo propisano tko može i do kojeg iznosa sklopiti i potpisati ugovor, te da je u slučaju angažiranja svakog novog vanjskog suradnika potrebno pribaviti suglasnost nadležnog ravnatelja. Tužitelj je dogovarao suradnju sa suradnicima te bi i nju obavijestio da je dogovorio suradnju s određenom osobom za određeni iznos, njezin zadatak bio je pripremiti ugovor sukladno podacima koje joj je dao i dogovorio, radi se o tzv. prijedlogu kada ga unosi u aplikaciju, a kada je ovjeren i dok ne dođe do pravne službe, a tek nakon toga se pristupa izradi ugovora, ne zna jesu li oni pripremljeni prije ili poslije suradnje, u principu se trebaju sastavljati prije početka suradnje; računovodstvo provjerava račun koji dobije temeljem ugovora odnosno provjerava je li u skladu sa sklopljenim ugovorom. Nadalje, u pravilu se mora prvo provjeriti i ima li kod tuženika slobodnih zaposlenika za određeni posao, a ukoliko ih nema tek onda se mogu angažirati vanjski suradnici, misli da su neke uprave dozvoljavale da se odmah angažiraju vanjski suradnici. U odnosu na fakture potpisuje ih onaj tko je zadužen za mjesto troška, do 10.000,00 kn neposredni rukovoditelj, do 15.000,00 kn neposredni rukovoditelj i onaj tko je iznad njega, a iznad 20.000,00 kn ravnatelj.

28. Svjedok UI, rukovoditelj Odjela lektori i fonetičari, iskazao je da je surađivao s tužiteljem rukovoditeljem Odjela komunikacija na poslovima lektoriranja za njegov odjel, ne zna je li tužitelj uzimao vanjske lektore, a da nije prije pitao njegov odjel za iste usluge jer ne može znati što je i s kim dogovarao, u 100% slučajeva uvijek su izvršavali usluge lektoriranja kada je to tužitelj tražio. Nema saznanja o povredama koje se stavljaju na teret tužitelju u vezi sklapanja ugovora protivno propisima tuženika, njegov odjel koristi usluge samo jednog vanjskog lektora i to prema potrebi, kada vidi da odjel ne može izvršiti kvotu s postojećim lektorima i to u slučaju dokumentarnih filmova i to temeljem ugovora o djelu jer se određuje točan broj kartica teksta. Nema saznanja jesu li drugi odjeli koristili vanjske suradnike za usluge lektoriranja.

29. U svom iskazu svjedok NI navodi da radi kao rukovoditelj RJ marketing i komunikacije, surađivao je s tužiteljem kada su radili u prodaji da bi zajedno spremali ili se dogovarali o odgovoru na pitanja novinara, naravno u dijelu koji se odnosio na prodaju, a kasnije kada je bila jedinica Marketing i komunikacije onda su pomagali tužitelju prilikom organiziranja događaja i evenata; kada su se jedinice Marketing i Komunikacije sistematizacijom spojile postao je nadređen tužitelju i dobro su surađivali. U mailovima mu se obraćao s različitim oslovljavanjem, s " A", "Dragi A", "Poštovani kolega i Poštovani A", kao i on njemu s "Poštovani NI i Poštovani kolega". Navodi da kada je preuzeo i Odjel komunikacija nije bio upoznat s procedurama u tom odjelu, zbog čega je putem maila pitao tužitelja (misli da se radilo o emisiji Potjera) tko je odobrio objavu jer nije znao odobravaju li se takve objave i je li kao nadređeni trebao odobriti, tužitelj je odgovorio na mail pristojno i kulturno i objasnio proceduru i zašto se nešto objavljuje i kako, te tko to odobrava. Osim putem e-mail redovito su i osobno komunicirali i surađivali, na sve njegove upite odgovarao je što prije te nije bilo nikada nikakvih primjedbi da bi nepravovremeno pružao podatke ili informacije.

30. Saslušani svjedok MI iskazao je da je od studenog 2012. do ožujka 2016. bio glavni ravnatelj tuženika. Tužitelj je primljen na radno mjesto rukovoditelja Samostalnog odjela komunikacije početkom 2015. temeljem provedenog natječaja, bio mu je neposredno nadređen kao glavni ravnatelj. Tužitelja nije vidio do 2017.-2018. kada ga je tužitelj kontaktirao i iz razgovora je shvatio da ima određenih statusnih problema kod tuženika, a koji se tiču njegovog radnog odnosa, mobinga i uznemiravanja, rekao je da kod tuženika o njemu pričaju kao o "mom čovjeku", poznato mu je da se za neke druge radnike govorilo da su njegovi ljudi, iako su primljeni na rad temeljem javnoga natječaja, a dosta njih je tek tada i upoznao, tužitelj i jedna od dvije-tri osobe ostale su na radu kod tuženika nakon njegovog mandata, ostalih 44 dali su ostavku ili su smijenjeni. U odnosu na Pravilnik o suradnji s vanjskim suradnicima definiran je način angažiranja vanjskih suradnika i uvjeti pod kojima se to radi, a sve radi zadovoljavanja potreba produkcije kod tuženika; Pravilnik propisuje obvezu rukovoditelja da prvo provjeri ima li kod tuženika osoba sa zadovoljavajućim vještinama, a ukoliko takvih nema onda se pristupa angažiranju vanjskih suradnika, u iznimnim slučajevima kao što su hitne i ad hoc situacije rukovoditelj angažira vanjske suradnike s kojima je prethodno surađivao i za koje je prethodno u drugim poslovima dobio suglasnost. Rukovoditelji RJ sudjeluju u sastavljanju godišnjeg plana rada u kojem je uključen i dio koji se odnosi na predviđena sredstva rada, koja se odnose na redovite poslove, a ukoliko dođe do nečeg iznimnog onda rukovoditelj može koristiti preraspodjelu sredstva unutar svog budžeta, a ukoliko je potrebno više sredstava od toga onda mora uputiti zahtjev glavnom ravnatelju. Iskazuje da Odjel lekture vrši poslove za potrebe produkcije odnosno programa tuženika, kojem tužitelj nije pripadao, i te poslove je morao koordinirati na horizontalnoj razini s voditeljem Odjela redakture, što znači da moraju zajedno procijeniti može li se posao izvršiti ili ne, odnosno u konkretnoj situaciji tužitelj mora sam procijeniti hoće li koristiti usluge Odjela lekture; kod sklapanja poslova, odnosno ugovora vrijednosti preko 20.000,00 kn rukovoditelj procjenjuje potrebe te u postupku sudjeluje ukupno pet do šest osoba uz primjenu softwera pa je praktički nemoguće da cijeli postupak vodi samo jedna osoba. Bilo je mnogo situacija u kojima se trebalo hitno angažirati vanjske suradnike (npr. nekakvog skandala, jer Odjel komunikacija brine o ugledu i dojmu tuženika i mora se reagirati u roku od sat vremena te se nekada mora nešto i prevesti na drugi strani jezik) i tada se radi o samoinicijativnoj procjeni rukovoditelja ili naloga glavnog ravnatelja, ali se mora provjeriti unutar kuće ima li slobodnih osoba. Kao glavni ravnatelj nije davao usmene naloge koji bi bili u suprotnosti s propisima tuženika, a ukoliko je smatrao da nešto nije adekvatno regulirano pristupio bi promjeni propisa. Dnevno je potpisivao veliki broj dokumenata kao glavni ravnatelj i trudio se, ako ne detaljno, onda barem letimično proći kroz dokumentaciju, rukovodio se i povjerenjem u suradnike koji su dostavljali dokumentaciju na potpis.

31. Svjedokinja JIM iskazala je da je s tužiteljem surađivala na analizi medijskih objava, ispostavljali su račune uz kopiju analize i predavali putem e-maila tužitelju, ne zna jesu li isto slali i financijskoj službi. Dogodio se slučaj ispostave dva računa bez promijene opisa usluge, opis je ostao kao u prethodnom računu, oba računa su bila opravdana i plaćena, nisu dobili nikakvu obavijest od tuženika da bi opis bio pogrešan ili da potpiše ikakvu izjavu u odnosu na tužitelja, niti se tužitelj javio da bi opis na računu bio pogrešan.

32. Saslušani svjedok II u svom iskazu je naveo da je za tuženika obavljao poslove monitoringa i analize, račune za obavljenu uslugu slali su u roku od 10-15 dana od kraja prethodnog mjeseca u odjel u kojem je radio tužitelj, radilo se o tzv. sitnim nabavkama, u vrijeme kada je firma prelazila na automatsko slanje računa omaškom su velikom broju klijenata poslali dvostruke fakture, pretpostavlja i tuženiku, i misli da ga je tužitelj kontaktirao, ne sjeća se je li još netko od tuženika kontaktirao. Svjedok navodi da s obzirom na reviziju i nemogućnost prekoračenja budžetskih sredstava kod njegove firme i kod tuženika ne bi se mogla dogoditi dvostruka naplata jer bi se to prije primijetilo.

33. U svom iskazu saslušani svjedok FI iskazao je da je tužitelju bio nadređen par mjeseci kada je prestala postojati RJ Komunikacije pri Uredu glavnog ravnatelja i pripojena je RJ Marketing, i možda je napravljen Odjel komunikacije u 2017.-2018. Poznato mu je da je tužitelju otkazan ugovor o radu nakon revizije poslovanja, RJ pravnih poslova imala je autonomiju donošenja odluke o otkazu i to se predlagalo glavnom ravnatelju na daljnju odluku. Svjedok se ne sjeća je li tužitelju otkazan ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, je li pozvan na davanje obrane prije davanja izvanrednog otkaza ugovor o radu, jer je to bilo prije 7 godina. U odnosu na proceduru plaćanja vanjskih suradnika i kontrolu tih plaćanja, iskazao je da ne zna točno kako je bilo u RJ Komunikacije, tada je glavni ravnatelj odobravao i vršio nadzor financiranja, međutim zbog velikog obima posla nije to obavljao te je predložena reorganizacija posla, iz kojih razloga je i RJ Komunikacije došla pod njegovu RJ Poslovanje, i tada je financiranje i odobravanje vodio rukovoditelj RJ Marketing NI i tužitelj je trebao pitati ĐI koji je to odobravao ili ne, a u slučaju da se radilo o većim financijama moralo se tražiti od njega, i dodatnu provjeru su radile financije. Kada bi tužitelj angažirao vanjske suradnike bio je zadužen i za kontrolu dostavljenih računa, kao rukovoditelj.

34. Svjedok JI iskazao je da je nakon odlaska od tuženika ostao u kontaktu s tužiteljem i od njega zna da mu je otkazan ugovora o radu. Dok je radio kod tuženika bio je nadređen tužitelju od ožujka do listopada 2016. kada je obavljao poslove v.d. glavnog ravnatelja tuženika, nisu mu poznata upozorenja tužitelju na kršenje ranih obveza. U odnosu na način plaćanja i kontrole sve je o ovisilo o odlukama i moralo je proći razne kontrole - od kadrovske, pravne, računovodstvene na kraju, neke i od nadzornog odbora, kao i glavnog ravnatelja koji zadnji daje dozvole i ovlaštenja. Prema Statutu tuženika ravnatelji su bili odgovorni do iznosa od 10 milijuna kuna, odnosno imali su ovlasti donositi odluke do 10 milijuna kuna. U odnosu na tužitelja nije mogao samostalno donositi i provoditi odluke, morao je proći proceduru prije toga, više odjela je trebalo proći kontrolu i glavni ravnatelj je taj koji zadnji daje završni potpis, a svaka RJ je imala svoj budžet, kao i glavni ravnatelj i sve RJ koje su bile pod glavnim ravnateljstvom, sve budžete je odobravao i nadzorni odbor u sklopu godišnjeg financijskog plana. Tužitelj je mogao i smio samostalno donositi odluke u odnosu na plaćanje i sklapanja ugovora s vanjskim suradnicima sukladno s prethodnim dogovorom s glavnim ravnateljem ili kolegijem, o čemu su postojali mailovi ili telefonski razgovori ili sama odluka ili zapisnik, ovisno o žurnosti situacije. Dok je bio v.d. glavni ravnatelj bio je upoznat sa svim odlukama koje je tužitelj donio.

35. U svom iskazu saslušani svjedok PI iskazao je da kod tuženika radi 30 godina, da je bio i povjerenik za zaštitu dostojanstva u 2018. i 2019., da je dobio prigovor tužitelja za zaštitu dostojanstva, po kojem je postupio, a o otkazivanju ugovora o radu tužitelja nije mu ništa poznato.

36. Svjedokinja TI iskazala je da je kao vanjski suradnik od 2015. do 2018. radila za tuženika grafički dizajner. Ugovore su potpisali razni ljudi, ne može točno reći tko, bio je problem kod prvog ugovora koji je došao s popisom radova koji nisu bili dogovoreni i koji se nisu mogli izvršiti u tadašnje vrijeme jer su bili iz zastarjelog vremena i takav ugovor nije htjela potpisati, nakon tog ugovora producentica (AIM ili M) je na ugovorima točno napisala što se radilo i koji poslovi su se obavljali i sve je bilo u redu, plaćanje ugovora je išlo po protokolu, ne zna je li to bilo tužitelju. O svim poslovima kao vanjski suradnik razgovarala je s tužiteljem u RJ Komunikacije, posao bi se dogovarao prije sklapanja ugovora da se zna što se radi, i kad se postigne dogovor ide se na sklapanje ugovora sa specifikacijom što se radi da bi se dale i ponude, i nakon toga se sklapa ugovor; šprance ugovora bile su od tuženika i nastojalo se obaviti posao prema tom ugovoru.

37. Svjedok ZI iskazao je da je dužnost glavnog ravnatelja obavljao od 17. veljače 2017. do 30. lipnja 2021. Od pravne službe dobio je prijedlog raskida radnog odnosa s tužiteljem zbog utvrđenih nepravilnosti u postupanju koje nisu bile u skladu s internim aktima tuženika koji precizno definiraju tko, što i kako obavlja posao u opisu svog radnog mjesta i na temelju toga proizlazi njegova odgovornost za postupanje, o čemu ne može sve voditi brigu glavni ravnatelj. U prijedlogu je bilo navedeno da tužitelj nije uredno ovjeravao račune, da je sklapao ugovore nakon što je usluga izvršena umjesto prije, te da je teško povrijedio obveze iz radnog odnosa i da je to razlog za otkaz ugovora o radu, nije posebno istraživao niti je isto posao kao glavnog ravnatelja, prihvatio je prijedlog. Tužitelju nije bio neposredno nadređen u 2017. i 2018., to je bio ravnatelj poslovanja FI; u 2017. i 2018. odobrio je proračun i program rada odjela tužitelja u okviru godišnjeg financijskog plana tuženika, došla mu je na potpis suglasnost i odobrenje račun iz RJ tužitelja vjerojatno elektroničkim sustavom koji prati ovjere i kretanje računa; za svaki račun vidi se tko ga je poslao, kada, tko ga je ovjerio i sl., a sukladno pravilniku tuženika. Tužitelj je u svojoj funkciji 2017.-2018. bio ovlašten sklapati ugovore s vanjskim suradnicima do određenog limita, što je definirano aktima tuženika i svatko je imao određeni limit do kojeg može samostalno sklapati i izdavati račune, 5.000,00 ili 30.000,00 eura ovisno o funkciji koju obavlja, a za veći iznos od limita mora se tražiti suglasnost; čak i glavni ravnatelj ima limit do kojeg može ići, a za ostalo treba tražiti prethodnu suglasnost nadzornog odbora. Nije dao tužitelju ili nekom trećem nalog za drugačije postupanje, nije dao tužitelju nalog ili odobrenje da se predstavlja kao glasnogovornik tuženika, a nije mu bio neposredno nadređen, nije mu poznato niti je vidio da se tužitelj legitimira kao glasnogovornik, a da je vidio i imao saznanja tome bi se usprotivio jer je njegov opis posla definiran ugovorom o radu.

38. Svjedok SI iskazao je da je tužitelju bio neposredno nadređen par mjeseci, od studenog 2016. do veljače 2017., i imali su korektan poslovni odnos. O otkazu ugovora o radu tužitelju zna iz kuloarskih priča. U iskazu o sklapanju ugovora s vanjskim suradnicima navodi da se u pravilu isti sklapaju prije obavljenog posla, ali se događa da se sklope i naknadno; nakon obavljenog posla, u slučaju kreativnih poslova, propisana je procedura da predlagatelj napravi elemente ugovora koji se dostavljaju pravnoj službi na pregled i nisu zaduženi za formiranje ugovora i korekturu neusklađenih detalja, i onda se to ukazuje predlagatelju radi promjene odnosno korekcije, u slučaju da pravna služba nema nikakvih ukazanih korekcija onda svi potpisuju takve ugovore. Kada je ugovor potpisan nakon obavljenog posla, a ne prije, sukladno Pravilniku ide na provjeru, odnosno ne ide nužno na provjeru nego se nakon svih potpisa ugovor arhivira. Jedno vrijeme ovlast za potpise ugovora za vanjske suradnike imali su i producenti ili ravnatelj produkcije, i onda nije bio potreban potpis glavnog ravnatelja koji inače potpisuje ugovor prije obavljanja posla, ne sjeća se da je u to vrijeme potpisivao ugovore o djelu, misli da je to bilo na nižoj razini, a konkretno za RJ Komunikacije provjeru ugovora u slučaju ako se radi o pravnim osobama kontrolira javna nabava, pravna služba i glavni ravnatelj, a ako je ugovor o djelu niža razina, kod fizičkih osoba kontrola je kroz produkciju, ne ide na javnu nabavu. Navodi da se kod tuženika i u RJ znalo događati da se ugovor sklopi nakon obavljenog posla, jer se radilo o analognom poslovanju, a ima više potpisnika, obično 10-ak, i njih se sve mora naći, a emisija mora ići. Dok je obavljao poslove v.d. ravnatelja nije dao pismene upute tužitelju da se ugovori potpisuju retroaktivno odnosno nakon obavljanijeg posla, jer to nije mogao i nije to nikada radio. Za plaćanje po ugovoru ne treba neko posebno odobrenje nakon sklapanja ugovora, visina je određena ugovorom, kao i vrijeme dospijeća, svaka jedinica tijekom godine troši sredstva sukladno financijskom planu određenom u 9. mjesecu za sljedeću godinu koji odobrava ravnateljstvo, svaka RJ ima svoj proračun i ukoliko se istog pridržava nema potrebe za kontrolom. Kad bi neka jedinica htjela potrošiti više od odobrenog, tu bi financijska kontrola zastavila daljnju potražnju, i to se zove Služba kontrole koja je u sklopu financija. Naloge RJ, konkretno tužitelju, davao je samo glavni ravnatelj, i mogao je propitivati na koji način se troši taj budžet, konkretno jednom je pozvao tužitelja i tražio da ne troši sve što je planirao za reprezentaciju jer je smatrao da treba imati rezerve za program, na što je on pristao. Nalog glavnog ravnatelja mogao se odbiti, ali su uslijedile i sankcije. Nakon izvršenja ugovora i dobivanja računa rukovoditelj RJ Komunikacije isti potpisuje i šalje ga u financije. U odnosu na angažiranje lektora svjedok je iskazao da se to prvo dogovara sa Službom za jezik i govor, koji imaju svoje lektore i troškovnike i onda se elementi tog dogovora šalju pravnoj službi koja izrađuje ugovor, i koji mora biti u financijskom planu za tu RJ za tu godinu. Nije moguće da netko sklopi ugovor bez traženja pravne službe, to vide i financije i onda reagiraju ako vide da to nije od pravne službe, i ne bi platiti bez obzira što je u budžetu. Pravna služba se ne opterećuje s činjenicom da je ugovor koji treba biti sastavljen već proveden jer ih je premalo, a mjesečno je 1000 ugovora; postoje iznimke da se ugovori sklapaju nakon provedenog posla.

39. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17 - u daljnjem tekstu ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

40. Odredbom čl. 119. st. 1. ZR-a propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini; st. 2. propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

41. U odnosu na navedenu odredbu, činjenica je da tuženik nije tužitelja pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, u svezi okolnosti navedene u odluci o otkazu, niti je tuženik tijekom postupka dokazao da su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati da to učini.

42. Nesporno je da je tužitelj upozoren na eventualno kršenje obveza iz radnog odnosa Upozorenjem od 15. svibnja 2018. u odnosu na činjenicu da se predstavlja i potpisuje kao "glasnogovornik" tuženika. Međutim, prema stavu ovoga suda, navedeno Upozorenje tuženika je neosnovano iz razloga jer je neživotno i nelogično da je tuženik tek 2018. utvrdio da se tužitelj predstavlja i potpisuje kao "glasnogovornik" i to još od 2015., dakle, tuženiku od 2015. nije smetalo, odnosno nije primijetio i eventualno sankcionirao takvo potpisivanje i predstavljanje tužitelja kao rukovoditelja RJ Komunikacija, koje je bilo vidljivo i putem mailova koje su primali i neposredno nadređeni, putem javnih komunikacija (u televizijskim emisijama samog tuženika i sl.).

43. Tijekom postupka utvrđeno je i ocijenjeno da povrede koje se tužitelju stavljaju na teret i zbog kojih mu je otkazan ugovor o radu nisu takve da bi opravdale izricanje najstrože sankcije, pogotovo stoga što nije dokazano da bi prije tih povreda tužitelj bio upozoren na povrede obveze iz radnog odnosa i da mu je ukazano na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede tih obveze. Naime, kako je već navedeno, tuženik je naveo da je tužitelj pisano upozoren na kršenje radnih obveza koje je učinio u 2018., koje pisano upozorenje je od 15. svibnja 2018., dok su se povrede iz radnog odnosa zbog kojih mu je otkazan ugovor o radu dogodile u 2017. i siječnju 2018., znači prije pisanog Upozorenja o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza i dok je obavljao poslove Rukovoditelja RJ Komunikacije.

44. Nadalje, tužitelju je otkazan Ugovor o radu za radno mjesto Rukovoditelj odjela komunikacije od 22. svibnja 2018. zbog kršenja obveza iz radnog odnosa. Otkaz ugovora o radu uvjetovan radnikovim skrivljenim ponašanjem je specifična sankciji radnog prava za neispunjenje obveze iz ugovora o radu koja je dopuštena ako se na drugi način ne mogu razriješiti odnosi između poslodavca i radnika. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da bi tužitelj kršio obveza iz Ugovora o radu za radno mjesto Rukovoditelj odjela komunikacije od 22. svibnja 2018., a uzimajući u obzir i činjenicu da se tužitelj od lipnja do otkazivanja ugovora o radu nalazio na bolovanju, dakle nije niti mogao kršiti obveze iz navedenog Ugovora o radu. Pretpostavka za redoviti otkaz ugovora o radu je da je radniku dokazano da je svojom radnjom ili propustom prekršio točno određenu obvezu ili obveze iz radnog odnosa. Odredba čl. 7. ZR-a, propisuje temeljne obveze iz radnog odnosa, prema kojima je radnik obvezan prema uputama, koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Dakle, odgovornost radnika proizlazi iz ne postupanja ili propusta u postupanju po uputi poslodavca. U konkretnom slučaju tuženik u obrazloženju odluke o otkazu navedi da je tužitelj povrijedio radne obveze iz čl. 4. i 93. st. 2. t. 3. Pravilnika o radu, čl. 2.2. Općih pravila o radu i čl. 6. st. 1. t. 2 i čl. 7. st. 2., 3., 4., 5. i 6. Pravilnika o vanjskim suradnicima,

45. Uvidom u Pravilnik o radu iz siječnja 2015. odredbom čl. 4. propisano je da je obveza svakog radnika da svoj rad i svoju radnu sposobnost, znanje i vještine koristi u obavljanju poslova prema sklopljenom ugovoru o radu, a sve poslove obavlja savjesno i pošteno prema svom najboljem znanju, da štiti ugled Poslodavca i osigurava učinkovito obavljanje djelatnosti Poslodavca, te da održava dobre odnose kod Poslodavca. Tuženik nije dokazao koje je to poslove svog radnog mjesta, Rukovoditelj odjela komunikacije, tužitelj obavljao nesavjesno i nepošteno. Nadalje, odredbom čl. 93. propisani su razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu pa se tako u st. 2. t. 3. osobito teškom povredom radne obveze smatra nezakonito ili neodgovorno korištenje sredstava Poslodavca čime je nanijeta šteta Poslodavcu i/ili smanjen ugled poslodavca. Posebno se ističe da tužitelju Ugovor o radu nije izvanredno otkazan, niti je u odnosu na navedenu odredbu tuženik tijekom postupka dokazao nezakonito ili neodgovorno ponašanje tužitelja i koja i kakva šteta je nastala tuženiku ili mu je ponašanjem tužitelja smanjen ugled.

46. Uvidom u Pravilnik o vanjskih suradnicima HRT-a od 1. siječnja 2015. (stupio na snagu) čl. 6. uređuje da se suradnja može ugovoriti ako organizacijska jedinica (PJ/RJ/odjel) ili projekt ima planirana financijska sredstva za suradnju i ako rukovoditelj organizacijske jedinice PJ/RJ/odjel procijeni da uz postojeće resurse HRT-a postoji potreba za angažiranjem suradnika, st. 2. za procjenu potrebe za suradnikom, kao i za sadržaj i potpis ugovora, odgovoran je rukovoditelj PJ/RJ/odjela odnosno voditelja projekta. Odredbom čl. 7. uređeno je da se ugovaranje vanjske suradnje temelji na godišnjem planu suradnje, da prije ugovaranja suradnje ovlaštena osoba mora izraditi prijedlog ugovaranja suradnje u kojemu se obvezno poziva na odobrenu stavku plana suradnje, da je rok za podnošenje prijedloga najmanje 10 dana prije početka realizacije suradnje, da prijedlog odobrava nadležni rukovoditelj PJ/RJ/odjela odnosno voditelj projekta, da se na osnovi odobrenog prijedloga pristupa izradi i potpisu ugovora sa suradnicima i da realizacija suradnje ne smije početi prije nego što su ugovori potpisani od obje ugovorne strane, tuženika i suradnika.

47. Iz navedenih odredbi, u konkretnom slučaju, tužitelj je kao tadašnji rukovoditelj RJ Komunikacija morao imati planirana financijska sredstva za suradnju, sam procijeniti da uz postojeće resurse tuženika postoji potreba za angažiranjem suradnika, da je suradnja određena godišnjim planom suradnje, da je ovlaštena osoba izradila prijedlog koji odobrava tužitelj kao rukovoditelj RJ ili voditelj projekta na temelju kojeg odobrenja se u konačnici pristupa izradi i potpisu ugovora. Dakle, ugovaranje suradnje s vanjskim suradnicima ovisi o procjeni rukovoditelja PJ/RJ/odjel, što znači da je isti bio samostalan u procjeni da unatoč postojećim resursima tuženika postoji potreba ugovora s vanjskim suradnicima uz uvjet da za takvu potrebu ima planirana financijska sredstva. Tijekom postupka tuženik nije dokazao da tužitelj nije imao planirana financijska sredstva i godišnji plan suradnje i da bi njegova procjena za angažiranjem vanjskih suradnika bila nepotrebna, odnosno da nije davao odobrenja na prijedloge. Naime, odredbom čl. 11. st. 2. Pravilnika o vanjskim suradnicima propisano je da nadzor primjene odredbi Pravilnika kontinuirano provodi rukovoditelj RJ Ljudski potencijali. Dakle, iz iskaza tužitelja i svjedoka, kao i dostavljenih ugovora, nesporna je činjenica da u odnosu na postupanje tužitelja u odobravanju ugovora s vanjskim suradnicima nije bilo neosnovanog postupanja budući bi nadzorom primjene Pravilnika isti bili zasigurno utvrđeni i ugovori ne bi mogli biti izrađeni, potpisani i u konačnici plaćeni vanjskom suradniku.

48. Uvidom u Opća pravila o radu i ponašanju iz 2013., t. II. / 2.2.uređeno je da zaposlenici HRT-a obavljaju svoje radne obveze pošteno, savjesno i profesionalno, poštujući pritom Ustav RH, zakone, opće akte i procedure HRT- a. Pritom, HRT osigurava svojim zaposlenicima pomoć stručnih službi HRT-a, u situacijama kada nisu u mogućnosti samostalno utvrditi zakonitost određenih radnih aktivnosti. Kako je već i prethodno navedeno, tuženik, niti u odluci o otkazu, niti tijekom postupka nije dokazao koje svoje radne obveze tužitelj nije obavljao pošteno, savjesno i profesionalno ne poštujući pritom Ustav RH, zakone, opće akte i procedure HRT-a, budući u odnosu na prethodni Ugovor o radu, Rukovoditelja RJ Komunikacije, tužitelj nije upozoravan na kršenje bilo kakvih obveza iz radnog odnosa, niti je bilo prigovora na obavljanje njegovog rada, a uzimajući u obzir da u odnosu na povrede koje se tužitelju stavljaju na teret u Odluci o otkazu radi se isključivo o određenim financijskim nepravilnostima iz čega sud ocjenjuje, o čemu je već prethodno navedeno, da sam tuženik u tim situacijama nije provodio savjesno i profesionalno kontrolu, jer bi u suprotnom puno prije utvrdili eventualne nepravilnosti u radu tužitelja, te vjerojatno i primijenili kakvu sankciju. Naime, iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, dostavljenih mailova, jasno proizlazi da kod tuženika postoji više stupnjeva kontrole, kao i upisa u aplikacije i sustave, dakle, da je bilo nekih nepravilnosti, nije moguće da iste ne bi uočila ili pravna ili financije služba, odnosno prvenstveno neposredno nadređeni tužitelju.

49. Posebice je za istaknuti da se tužitelju u Odluci o otkazu na teret stavljaju događanja iz 2017. i siječnja 2018. za obavljanje poslova radnog mjesta Rukovoditelj RJ komunikacije, na koja tuženik nikada nije stavljao primjedbe ili prigovore tužitelju, već suprotno u svibnju 2018. uz redoviti otkaz ugovora o radu (poslovno uvjetovan otkaz) nudi tužitelju sklapanje izmijenjenog ugovora o radu za obavljanje poslova Rukovoditelja odjela komunikacije, dakle i dalje ostavlja tužitelja na rukovodećoj funkciji, unatoč, prema tuženiku, kršenja obveza tužitelja iz radnog odnosa.

50. Prema stavu ovoga suda, tuženik tijekom postupka nije dokazao da je riječ o ponašanju tužitelja koje bi predstavljalo tešku povredu obveza iz radnog odnosa, da je imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu tužitelja od 22. svibnja 2018. za obavljanje poslova Rukovoditelja odjela komunikacije i da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa postupanjem suprotno propisanim aktima tuženika. Slijedom navedenog nisu posebno ocjenjivani niti iskazi saslušanih svjedoka.

51. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stranaka u parnici.

52. Tužitelju su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova jednokratne nagrade od 250 bodova (Tbr.7.2., sastav tužbe, podneska od 21.11.2018. pristup na ročišta 1.4.2019. i 19.11.2019.) i pristup na ročišta 29.9.2021., 28.11.2023., 25.1.2024., 14.3.2024., 18.12.2024., 13.2.2025., 4.6.2025., 3.9.2025. svako po 50 bodova ukupno 650 bodova, odnosno 1.300,00 eura, uvećano za 255 PDV-a u iznosu od 325,00 eura, ukupno je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 1.625,00 eura.

53. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st.1. t.3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

U Zagrebu 30. rujna 2025. 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika