Republika Hrvatska

Poslovni broj: Kž-477/2023-5

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Ivone Rupić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ZV, zbog kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika ZV podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovnog broja K-156/2020-13 od 20. ožujka 2023., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika ZV kao neosnovana te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog, te je optuženik ZV proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine, oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeni ČV se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženik je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 80,76 eura (osamdeset eura i sedamdeset šest centi) / 608,49 kuna (šesto osam kuna i četrdeset devet lipa), paušal u iznosu od 66,36 eura (šezdeset šest eura i trideset šest centi)/ 500,00 kuna (petsto kuna), sve u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik ZV po braniteljici Katarini Fabek Glasnović, odvjetnici u Zaprešiću i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba optuženika ZV je neosnovana.

6. Optuženik ZV pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka bez navođenja pravne oznake, već navodi da se prvostupanjska presuda ne može ispitati budući nema razloga o odlučnim činjenicama, a što bi bila bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

7. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi niti razlozima, o svim odlučnim činjenicama dani su jasni razlozi te o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Ukoliko neka odlučna činjenica nije pouzdano utvrđena riječ bi bila o žalbenoj osnovi pobijanja presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a koji žalbeni navodi će se cijeniti u nastavku.

8. U žalbi optuženika ZV se ističe da je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik postupao s izravnom namjerom svjestan obilježja kaznenog djela i hoće njegovo ostvarenje, a što je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio na koji način je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Naime, u žalbi se ističe okolnost da optuženik ZV ne osporava da je rukom udario po mobitelu oštećenika ČV, kako bi spriječio oštećenika da ga snima mobitelom, ali ne s namjerom da ošteti mobitel oštećenog ČV, na koji način je prvostupanjski sud iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak. Isto tako da iz izvedenih dokaza nije nedvojbeno utvrđeno da je šteta na mobilnom uređaju nastala radnjom optuženika niti koliki je iznos nastale štete.

9. Suprotno navodima žalbe glede žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Naime, iz iskaza oštećenika ČV, te materijalnih dokaza, zapisnika o očevidu, fotodokumentacije mobitela utvrđeno je da je oštećen ekran i kamera mobilnog uređaja marke Samsung galaxy u vlasništvu oštećenika, što proizlazi iz fotodokumentacije (list 11 i 18 spisa). Prvostupanjski sud je, a što prihvaća i ovaj sud prihvatio iskaz oštećenika ČV i svjedoka TV, koji su jasni, logični i utemeljeni na navedenim materijalnim dokazima, a iz kojih iskaza je nedvojbeno utvrđeno da je oštećenik ČV nakon što ga je optuženik ZV primio rukom za vrat, uzeo mobilni telefon i rekao optuženom da će zvati policiju, nakon čega ga je optuženi ZV udario rukom po mobilnom telefonu koji je oštećenom pao iz ruke na tlo i oštetio se, a optuženi ZV i ne spori da je rukom udario mobilni uređaj oštećenog, dok ga je oštećeni držao u ruci te je mobitel pao na tlo i oštetio se.

11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su se u radnjama optuženika stekli svi objektivni i subjektivni elementi kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. KZ/11, da je optuženik ZV oštetio tuđu stvar, što je prvostupanjski sud pravilno i okolnosno ocijenio te za navedeno kazneno djelo optuženika proglasio krivim. S obzirom na naprijed navedeno te u potpunosti i cijelosti pravilno utvrđeno činjenično stanje, netočna je žalbena tvrdnja optuženika da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon.

11.1. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije povrijedio načelo "ne bis in idem" na koje se poziva optuženik, kada u žalbi ističe da su optuženik ZV i oštećenik ČV pravomoćnim prekršajnim nalogom Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici broj Pp J-666/2020 od 30. studenoga 2020. pravomoćnoj 23. prosinca 2023. proglašeni krivim zbog remećenja javnog reda i mira dana 21. veljače 2020. u 23,55 sati u ugostiteljskom objektu "Mystic".

11.2. Dakle, prvostupanjski sud je u pobijanoj prvostupanjskoj presudi pod točkom 14. obrazloženja pravilno zaključio, a što prihvaća i ovaj sud da se ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari niti o povredi načela "ne bis in iden", jer prekršajno i kazneno djelo nemaju isti činjenični supstrat. Uvidom u činjenični opis prekršajnog naloga pod navedenim poslovnim brojem jasno i nedvojbeno proizlazi da su oštećenik ČV i optuženik ZV, na javnom mjestu vikom i tučom remetili javni red i mir, dakle, ničim ne proizlazi da je optuženi ZV rukom udario u mobilni uređaj oštećenika ČV kojeg je oštećenik držao u ruci, a kojom prilikom je mobilni uređaj pao na tlo i oštetio se, a što predstavlja činjenični opis inkriminiranog kaznenog djela za koje je optuženi ZV proglašen krivim. S obzirom na naprijed navedeno optuženik nije doveo u pitanje žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 3. ZKP/08, kojom bi se dovela u pitanje okolnost koja isključuje kazneni progon.

12. Kako optuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, a primjena odredbe članka 478. ZKP/08 sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni.

13. Ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku ZV izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca na koju je osuđen optuženik, a za kazneno djelo iz članka 235. stavak 1. KZ/11 neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 47. KZ/11 pravilno vrednovao olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika. Tako je prilikom odmjeravanja kazne kao olakotnu okolnost cijenio neosuđivanost optuženika, kao i činjenicu da je imao namjeru oštećeniku odmah podmiriti štetu, dok otegotne okolnosti na strani optuženika nije pronašao, pa je prilikom odmjeravanja kazne uzeo u obzir stupanj optuženikove krivnje, svrhu kažnjavanja te pobude zbog kojih je kazneno djelo počinjeno, kao i sve okolnosti koje utječu na to da kazna po mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja te prijašnji život optuženika i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela. Ovaj sud ocjenjuje da će se izrečenom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te da će utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

14. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenika ČV s postavljenim imovinsko pravnim zahtjevom uputio u parnicu jer tijekom postupka nisu utvrđeni pouzdani podaci da bi se oštećeniku u cijelosti ili djelomično dosudio imovinsko pravni zahtjev.

15. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda prvostupanjskog suda pobija, kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje u tekstu: ZKP/08) na koju sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

Split, 30. rujna 2025

Predsjednica vijeća

Maria Majić