Republika Hrvatska

Poslovni broj: Kž-60/2024-5

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majiić, kao predsjednice vijeća, te Ivone Rupić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika TŽ i NŽ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-443/2022-15 od 18. svibnja 2023., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci optuženici TŽ i NŽ proglašeni su krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po čl. 326. st. 1. KZ/11 te je optuženicima TŽ i NŽ izrečena kazna zatvora u trajanju od po 1 (jednu) godinu. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženicima TŽ i NŽ uračunava se lišenje slobode te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. veljače do 18. ožujka 2019. godine. Na temelju odredbe čl. 56. KZ/11, optuženicima TŽ i NŽ je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od tri (3) godine od pravomoćnosti presude, optuženici ne počine novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/2019, 130/20 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženici TŽ i NŽ dužni su podmiriti troškove kaznenog postupka na način da je svaki od optuženika na ime paušala dužan uplatiti iznos od 200,00 eura / 1.506,90 kuna.

1.2. Na temelju odredbe članka 77. KZ/11 (pravilno bi trebalo stajati na temelju odredbe članka 560. ZKP/08) od optuženika se oduzima protupravna imovinska korist na način da su optuženici u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude dužni uplatiti u korist Državnog proračuna RH slijedeće iznose: optuženik TŽ iznos od 300,00 eura / 2.260,35 kuna, a optuženik NŽ iznos od 80,55 eura / 606,90 kuna te se od optuženika NŽ na ime protupravne imovinske koristi oduzima privremeno oduzeti iznos od 900,00 kuna / 119,45 eura, koji će se uplatiti u korist Državnog proračuna RH.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci i to zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženicima TŽ i NŽ izrekne bezuvjetna kazna zatvora uz izricanje sporedne novčane kazne.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci je neosnovana.

6. U žalbi državnog odvjetništva se navodi da je prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne optuženicima TŽ i NŽ cijenio priznanje kaznenog djela, a što je doprinijelo ubrzanju okončanja kaznenog postupka i teške financijske prilike, dok otegotnih okolnosti na strani optuženika TŽ i NŽ prvostupanjski sud nije pronašao. Žalitelj smatra da su izrečene kaznene sankcije optuženicima TŽ i NŽ preblage, jer je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju precijenio olakotne okolnosti koje je vrednovao prilikom izricanja kaznene sankcije, dok otegotnih okolnosti nije pronašao. Naime, prvostupanjski sud da je trebao kao otegotne okolnosti cijeniti visoki stupanj krivnje optuženika koji su kazneno djelo počinili s izravnom namjerom, te kao strani državljani došli u Republiku Hrvatsku s ciljem da dođu do brze i lake zarade na nelegalan način. U žalbi se nadalje navodi da se izrečenom uvjetnom osudom neće dovoljno utjecati na optuženike TŽ i NŽ da ne čine ovakva i slična kaznena djela te se izrečenom kaznenom sankcijom u vidu uvjetne osude neće postići svrhu kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije iz članka 41. KZ/11.

7. Suprotno navodima žalbe državnog odvjetništva ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 47. KZ/11 pravilno vrednovao olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika TŽ i NŽ. Kao olakotne okolnosti prvostupanjski sud je cijenio činjenicu da su optuženici TŽ i NŽ u potpunosti priznali počinjenje kaznenog djela, iskreno se pokajali i iskazali žaljenje zbog počinjenja kaznenog djela u koje su se upustili zbog teških financijskih prilika njihovih obitelji te su obećali da se više nikada neće pojavljivati kao počinitelji kaznenih djela. Osim navedenog optuženici su prema podacima u spisu neosuđivani i protiv njih se ne vode drugi kazneni postupci, dok posebno otegotnih okolnosti drugostupanjski sud nije pronašao. Tako je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne uzeo u obzir stupanj krivnje, svrhu kažnjavanja i pobude zbog kojih je kazneno djelo počinjeno, kao i sve okolnosti koje utječu na to da kazna o mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja te prijašnji život optuženika TŽ i NŽ, pa su primjenom odredbe članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine te uz primjenu odredbe članka 56. KZ/11 izrečena im je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženici u vrijeme provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine ne počine novo kazneno djelo.

7.1. Nakon što je razmotrio s jedne strane utvrđene otegotne i olakotne okolnosti na strani optuženika, a s druge strane i navode žalbe državnog odvjetnika i ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da je bilo prostora za izricanjem uvjetne osude kao adekvatne kazneno pravne sankcije u konkretnom slučaju, po ocijeni ovog drugostupanjskog suda brojnost i kvaliteta olakotnih okolnosti na strani optuženika TŽ i NŽ zavređuje da se i ovakvom kazneno pravnom sankcijom, kao određenim upozorenjem uz prijetnju kaznom pruži prilika optuženicima TŽ i NŽ da svoj život u potpunosti usklade s društveno prihvaćenim normama ponašanja te da nema potrebe dodatno intervenirati izoliranjem optuženika iz društva pa im je ova kazneno pravna sankcija prilika i poticaj za nastavak života u skladu s opće prihvaćenim uzusima ponašanja, a na optuženicima je odluka hoće li ponuđenu priliku iskoristiti. Vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude će optuženicima biti dostatna opomena i upozorenje da moraju dobro pripaziti na svoje ponašanje jer ako bi se pojavili kao počinitelji nekog novog kaznenog djela u vremenu provjeravanja, tada uvijek postoji mogućnost opoziva izrečene uvjetne osude u skladu s odredbom članka 58. KZ/11, pa optuženici moraju biti svjesni da im je ovo posljednja prigoda koja im se pruža te da bi bilo kakvo novo kršenja zakona s njihove strane se sigurno neće moći tolerirati. Isto tako optuženicima je primjenom odredbe članka 77. KZ/11 (pravilno bi trebalo stajati na temelju odredbe članka 560. ZKP/08) oduzeta protupravna imovinska korist na način kako je to obrazloženo pod točkom 9. obrazloženja prvostupanjske presude, stoga se žalba državnog odvjetnika i u odnosu na izricanje sporedne novčane kazne optuženicima ukazuje neosnovana.

8. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda prvostupanjskog suda kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje u tekstu: ZKP/08) na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda, u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

Split, 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić