Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-518/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice AŠ iz [adresa], A [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Bogdan, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvo Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, i umješača na strani tužiteljice SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. Zastupanog po punomoćniku Saši Pufler, odvjetnici iz Osijeka, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 258/2023-25 od 18. prosinca 2024., te o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-258/2023-27 od 19. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 30. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-258/2023-25 od 18. prosinca 2024. potvrđuje.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-258/2023-27 od 19. prosinca 2024. potvrđuje.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjske presude glasi:
"I/. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj [broj kredita]. zaključenog dana 25.08.2006. god. između tužitelja i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, na kojem su dana 29.08.2006. god. ovjereni potpisi kod javnog bilježnika Verice Rok pod brojem OV-6681/2006, a koja u čl. 2. glasi: "...u iznosu od…CHF, odnosno u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita."; u čl. 3. toč. 2. glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti...CHF", toč. 4.: "... obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.", toč. 5.: "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."; u čl. 11. glasi: "Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus)."; a u čl. 15. glasi: "Potpisom ovog Ugovora stranke potvrđuju da su ga pročitale, razumjele, te da on predstavlja njihovu pravu i ozbiljnu volju, te prihvaćaju sva prava i obveze koji iz njega proistječu, kao i pravne posljedice koje za njih proistječu iz ovog Ugovora, te se odriču prava na pobijanje iz razloga nerazumijevanja Ugovora. Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.".
II/. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od ukupno 1.604,53 EUR (slovima: tisuću šesto četiri eura i pedeset tri centa) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. do 29.12.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po godišnjoj stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na:
- iznos od 0,39 EUR od 02.10.2006. god. pa sve do isplate;
- iznos od 9,42 EUR od 02.11.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 10,74 EUR od 02.01.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 12,37 EUR od 02.02.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,19 EUR od 02.03.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 11,24 EUR od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 10,96 EUR od 02.05.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 7,99 EUR od 02.06.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,27 EUR od 02.07.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 6,22 EUR od 02.08.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 8,24 EUR od 02.09.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 7,09 EUR od 02.10.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,97 EUR od 02.11.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 8,54 EUR od 02.12.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 10,99 EUR od 02.01.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,55 EUR od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 12,88 EUR od 02.03.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 17,21 EUR od 02.04.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 16,09 EUR od 02.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 18,27 EUR od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 30,52 EUR od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 27,73 EUR od 02.08.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 38,19 EUR od 02.09.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 32,67 EUR od 02.10.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 28,52 EUR od 02.11.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 41,15 EUR od 02.12.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 48,85 EUR od 02.01.2011 god. pa sve do isplate;
- iznos od 43,21 EUR od 02.02.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 44,03 EUR od 02.03.2011 god. pa sve do isplate;
- iznos od 39,98 EUR od 02.04.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 41,23 EUR od 02.05.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 55,02 EUR od 02.06.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 56,96 EUR od 02.07.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 72,22 EUR od 02.08.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 66,68 EUR od 02.09.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 58,04 EUR od 02.10.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 57,76 EUR od 02.11.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 56,82 EUR od 02.12.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 59,95 EUR od 02.01.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 63,39 EUR od 02.02.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 63,50 EUR od 02.03.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 61,33 EUR od 02.04.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 62,21 EUR od 02.05.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 63,50 EUR od 02.06.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 62,11 EUR od 02.07.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 122,34 EUR od 17.07.2012. god. pa sve do isplate,
sve u roku 15 dana.
III/. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.670,86 EUR ( slovima: tisuću šesto sedamdeset eura i osamdeset šest centi) te da umješaču SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadni prouzročeni trošak u iznosu od 1.000,00 EUR ( slovima: tisuću eura), sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na te iznose teče od dana 18.12.2024. godine pa sve do isplate po godišnjoj stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga te traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:
"I/ Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, naknaditi umješaču SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], daljnji parnični trošak u iznosu od 125,00 EUR ( slovima: sto dvadeset pet eura), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18.12.2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
4. Protiv tog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga.
5. Žalbe su neosnovane.
6. Ispitujući prvostupanjske odluke nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tuženik ističe u žalbama. Prvostupanjske odluke nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati.
Neosnovan je i žalbeni navod tuženika da mu je uskraćeno pravo na obrazloženu sudsku odluku kao i pravo na pošteno suđenje jer je prvostupanjska presuda dovoljno obrazložena.
Žalbeni navodi da sud prvog stupnja nije obrazložio zašto prihvaća nalaz i mišljenje vještaka financijske struke neosnovan je jer je vještak izradio nalaz i mišljenje po uputi suda sukladno valjanom pravnom shvaćanju o pravno relevantnim činjenicama koje je za pravilnu primjenu materijalnog prava potrebno utvrditi. Primjedbe tuženika nisu dovele u sumnju ispravnost i pravilnost nalaza i mišljenja vještaka, a dodatna obrazloženja sud nije trebao dati jer prvostupanjska presuda je dovoljno obrazložena da bi se mogla ispitati. Pri tome tuženik pogrešno smatra da je izračun trebalo vršiti po promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u kunama, a ne prema početno ugovorenom tečaju.
Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a zbog toga što nije pozvao vještaka na daljnja očitovanja na prigovore tuženika na nalaz i mišljenje. Naime, tuženik je iznio primjedbe pravne prirode te je i sam izjavio da nema primjedbi na matematički izračun vještaka te da ne smatra potrebnim posebno pozivati vještaka radi očitovanja na primjedbe. Tuženiku nije onemogućeno raspravljanje niti iz razloga vezanih uz (ne)provođenje nekog drugog dokaza.
7. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.
Zbog navedenoga nije bilo potrebno provoditi daljnje dokaze na okolnost pregovaranja i informiranosti tužiteljice pri sklapanju ugovora o kreditu. Posebno nije bilo potrebno saslušavati javnog bilježnika jer javni bilježnik nije niti kvalificiran niti dužan davati potrošaču informacije o pravnim pitanjima temeljem kojih su sporne ugovorne odredbe utvrđene ništetnima.
8. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. sklopila ugovor o namjenskom kreditu uz depozit broj [broj depozita]/2006 na kojem su dana 29. kolovoza 2006. ovjereni potpisi kod javne bilježnice Verice Rok pod brojem OV-6681/2006 prema kojem je prednik tuženika kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 17.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja. Ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od šest godina. Tijekom otplate kredita su se radi dizanja tečaja CHF naspram HRK anuiteti povećavali. Također jednaki anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Predmetni kredit je u cijelosti otplaćen 16. srpnja 2012. Nadalje, tužiteljica navodi da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih V-tuženik Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO). Ista je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. S obzirom da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđena ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. lipnja 2004. - 31. prosinca 2008., to je tuženik sukladno čl. 323. ZOO-a dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a.
Tužiteljica se poziva i na odredbe članka 502c. ZPP-a, čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača te na odredbu članka 6. stavak 3. Zakona o sudovima pa predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli te naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.592,67 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.
9. Podneskom od **.**.2024. ĐŠ je zatražio da mu sud temeljem čl. 206. ZPP-a dopusti stupanje u parnicu na strani tužiteljice u svojstvu umješača, s obzirom da ima pravni interes da tužiteljica uspije u ovom postupku te je sud prvog stupnja dopustio ĐŠ stupanje u ovu parnicu na strani tužiteljice u svojstvu umješača. Umješač se u svemu pridružuje navodima i dokaznim prijedlozima tužiteljice te predlaže da sud udovolji tužbenom zahtjevu i obveže tuženika na naknadu parničnih troškova tužiteljici i umješaču.
10. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Tt-16/22619-2. od 11. srpnja 2016. društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. promijenilo je naziv u Addiko bank d.d. Prethodno je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-09/1533-3 od 27. veljače 2009. upisano pripajanje Slavonske banke d.d. Osijek društvu Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb.
S obzirom na navedeno pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek te je stoga u cijelosti preuzeo prava i obveze navedene banke zbog čega je neosnovan prigovor tuženika da se tužiteljica ne može pozivati na pravna utvrđenja i pravna tumačenja iz presuda po kolektivnoj tužbi potrošača i da nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu. Neosnovano tuženik smatra da Slavonska banka d.d. nije obuhvaćena kolektivnom tužbom pa da se pravna utvrđenja iz kolektivnog spora koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem Pž-6632/2017 ne mogu primijeniti u ovom postupku. Ovo stoga što je u trenutku pokretanja kolektivnog postupka bilo izvršeno spajanje Slavonske banke d.d. Hypo Alpe Adria bank d.d., a budući da je tuženik pravni sljednik Hypo Alpe Adria bank d.d., tužiteljica se može pozvati na pravna utvrđenja iz navedenih presuda jer je u tom sporu kao V. tuženik sudjelovala Addiko bank d.d. (ranije Hypo Aple Adria bank d.d., pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), sve u smislu čl. 502. c. ZPP-a.
11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ista tijekom 2006. odlučila podići kredit u vrijednosti od 10.000,00 eura u svojoj matičnoj banci Slavonska banka d.d. Osijek, a u svrhu adaptacije kuće. Stoga je otišla osobno u poslovnicu Slavonske banke te se raspitala o uvjetima kreditiranja. Tamo su joj ponudili kredit u švicarskom franku navodeći da je to najpovoljniji kredit i da su najbolji uvjeti kreditiranja te da se ne mora ništa brinuti. Prva rata kredita joj je iznosila 1.300,00 kuna te kako su se mjesečne rate postupno povećavale najviša rata kredita dosegla je oko 2.000,00 kuna. Prihvatila je kredit u CHF valuti te su ona i suprug nakon nekoliko dana ponovno otišli u Slavonsku banku. Suprug joj je bio sudužnik. U banci im je bio predočen unaprijed napisani ugovor o kreditu, a koji ugovor je pročitala, međutim nije razumjela odredbe koje su imale ekonomske i pravne dijelove. Razumjela je da će kamatna stopa biti promjenjiva, ali nije očekivala da će doći do značajnih promjena. Znala je da je kredit ugovoren u valuti CHF, ali da će ga ona otplaćivati u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB. Tijekom otplate kredita tužiteljica se interesirala u banci zbog čega znatno rastu rate kredita pa su joj tada u banci ponudili da ugovor o kreditu prebaci u eure, međutim tužiteljica je ocijenila da joj ni to nije ništa povoljnije. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu tužiteljica je bila zaposlena u tekstilnoj industriji [obrt] u [adresa]. U to vrijeme nije imala otvoren OPG, niti je bila član uprave nekog poduzeća niti trgovačkog društva. Plaća joj je u to vrijeme iznosila između 3.500,00 i 4.000,00 kuna. Da je znala da će se rate kredita znatno povećavati, tužiteljica ne bi niti mogla sklopiti takav ugovor o kreditu s obzirom na visinu njezine plaće, a niti bi htjela sklopiti takav ugovor. Nitko joj u banci nije predočio mogućnost znatnog rasta tečaja u odnosu na kunu odnosno mjesečnih rata kredita. Nije niti znala da se može podići kredit u CHF valuti dok nije došla u banku. Nije bila upoznata s time da HNB štiti tečaj eura u odnosu na kunu, a da ne štiti tečaj CHF u odnosu na kunu. Nakon što je pročitala pripremljeni ugovor više nije postojala mogućnost izmjene predmetnog ugovora. Ugovor je ovjerila kod javnog bilježnika te joj ni javni bilježnik nije dao nikakva pojašnjenja. Tužiteljica je osobno otplaćivala kredit putem administrativne zabrane na plaći.
12. Iz iskaza umješača ĐŠ proizlazi da je tužiteljica prvi put išla u banku sama, a drugi put su otišli zajedno. Bilo mu je čudno što je ugovor u švicarskom franku. Do tada nije znao da može biti u toj valuti. On je kao sudužnik potpisao ugovor i to i u banci i kod javnog bilježnika. Sjeća se da im je djelatnik banke rekao da je kredit u CHF valuti najpovoljniji, da je ta valuta stabilna, da se ne moraju brinuti i da će sve biti u redu. Umješač izjavljuje da nikad nije otplaćivao predmetni kredit te da je kredit otplatila tužiteljica u roku od šest godina.
13. S obzirom na prethodno navedeno, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica ima status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužiteljica isti potpisala kao fizička osoba za adaptaciju vlastite kuće pa je tužiteljica svoje svojstvo potrošača dokazala navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom.
14. Tužiteljica je nakon provedenog financijskog vještačenja preinačila tužbu na način da je tužbeni zahtjev uskladila s rezultatima provedenog vještačenja. U takvim okolnostima neosnovano se tuženik protivi preinaci tužbe te neosnovano ističe prigovor zastare za preinačeni dio.
Preinaka tužbe je dopuštena nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem jer tužiteljica nije mogla konačno postaviti tužbeni zahtjev dok nije provedeno vještačenje.
Niti prigovor zastare potraživanja zbog specificiranja tužbenog zahtjeva, odnosno preinake dijela tužbenog zahtjeva, nije osnovan jer je tužiteljica već podnošenjem tužbe zatražila i isplatu I zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose, a nakon što je proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, punomoćnik tužiteljice je i postavio određeni tužbeni zahtjev pa je već i podnošenjem tužbe došlo do prekida zastare.
Naime, riječ je preinaci tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) koja je moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a), a zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.
15. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama ZOO-a te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Također, navedenom odlukom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača i korisnika kredita tako što je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i ZOO-a.
16. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.
17. Člankom 138.a. ZPP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokreće potrošač.
18. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
19. Predmetni ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupati bez pristanka korisnika kredita. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. U ugovoru o kreditu su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju je ostala ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga pravilno sud prvog stupnja zaključuje da se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice, kao korisnika kredita.
Prema odredbi čl. 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. St. 2. ZOO-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate (to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.
20. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje i odredba čl. 49. ZZP-a/14. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazao.
21. Prema odredbi čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. ZOO-a).
Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz čl. 323., čl. 1111., čl. 1015., te čl. 1046. ZOO-a.
22. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.
23. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
24. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženika nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a. Tuženik ničim nije dokazao da su navodi tužiteljice u svezi sklapanja ugovora o kreditu netočni i neistiniti.
25. Polazeći od toga da je dio ugovora o kreditu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive valutne klauzule ništetan, jer je isti potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a.
Naime, kako su odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka o valutnoj klauzuli ništetne, tuženik je dužan tužiteljici vratiti novčani iznos koji je više plaćen zbog ništetnosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koji je vezana glavnica u CHF.
26. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a (čl. 104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženika) iz tog postupka. Stoga je pravilno neosnovanim ocijenjen prigovor zastare istaknut od strane tuženika, a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka, a u odnosu na preplatu po osnovi ugovorene valutne klauzule. Naime, kolektivnom tužbom prekinuta je zastara, a restitucijski zahtjevi zastarijevaju pet godina nakon pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu, pa tako za tečajnu razliku zastara nastupa 14. lipnja 2023.
Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 24. ožujka 2023., a tužiteljica potražuje preplatu po osnovu tečajne razlike, to je neosnovan prigovor zastare.
27. U odnosu na žalbene navode vezane uz utvrđenje ništetnosti odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu u dijelu koji nisu bili predmet kolektivne tužbe (dijelovi koji se odnose na klauzulu rebus sic stantibus) treba navesti da je prihvaćanje zahtjeva u tom dijelu osnovano iz istih razloga kao i ostale predmetne ugovorne odredbe (neinformiranost i nemogućnost pregovaranja o od trgovca unaprijed pripremljenom ugovoru) jer ta klauzula rebus sic stantibus predstavlja zadržavanje postojećih ugovornih odredbi koje su zapravo ništetne, pa su i takve odredbe koje onemogućavaju potrošača u ostavrivanju njegovih prava ništetne.
Osporavanje prihvaćanja tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na ugovoranje isplate "u kunskoj protuvrijednosti" neosnovano je jer taj dio ugovora je suštinski povezan s ništetnim ugovornim odredbama pa je pravilno sud prvog stupnja i u tom dijelu utvrdio ništetnost. Naime, ako se ugovara isplata CHF u kunskoj protuvrijednosti tada nema prepreke da se ništetnim utvrdi i taj dio ugovora koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti".
28. Kako je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužiteljici primjenom čl. 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kad je tuženik kao nesavjestan stjecatelj stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi.
29. U odnosu na žalbene navode o troškovima postupka da sud prvog stupnja nije odlučio o zahtjevu tuženika za naknadu troška postupka, treba istaknuti da je tuženik mogao staviti prijedlog za donošenje dopunske odluke o troškovima postupka, a kako to nije učinio njegovi žalbeni navodi su pravno neodlučni za ocjenu osnovanosti njegove žalbe protiv presude suda prvog stupnja.
29.1. Neosnovano tuženik smatra da tužiteljici naknada troškova zastupanja po odvjetniku nije trebala biti priznata prema vrijednosti boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 dalje: Tarifa) u iznosu od 2,00 eura. Naime, noveliranom odredbom Tbr. 50. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura i sukladno Tbr. 48. stavka 3. Tarife primjenjuje se i u vrijeme donošenja ove odluke o parničnom trošku.
30. Slijedom navedenoga, žalba tuženika je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda potvrđena.
31. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj j P-258/2023-27 od 19. prosinca 2024. tuženiku je naloženo da umješaću naknadi trošak pristupa na ročište za objavu presude.
32. Protiv citiranog rješenja tuženik je izjavio žalbu.
33. Pravilno je sud prvog stupnja umješaću priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude jer umješaču to pravo pripada primjenom čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP- a u svezi s Tbr. 9/3 Tarife.
34. Zbog navedenoga je odbijena kao neosnovana i žalba tuženika protiv rješenja od 19. prosinca 2024. te je to prvostupanjsko rješenje potvrđeno primjenom čl. 380. točka 2. ZPP-a.
35. Primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe odbijen je kao neosnovan.
U Zagrebu 30. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević
