REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10942/2023-19

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S KE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Saši Bušić, u pravnoj stvari tužiteljice HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Goranu Gašparonu, odvjetniku iz Zagreb, Al. Blaža Juričića 69, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, zastupan po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Zagreba, radi ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 30. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e:

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe toč. 2. i toč. 3. Ugovora o kreditu br. 13993 od dana 3. lipnja 2005. godine kao i odredba čl. 5. st. 1. Uvjeta Ugovora o kreditu koji su sklopili tužiteljica HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , kao korisnik kredita i tuženik PORSCHE LEASING d.o.o. iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576 kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II Nalaže se tuženiku, PORSCHE LEASINGU d.o.o. (OIB 90275854576), Zagreb, Velimira Škorpika 21 isplatiti tužiteljici, FF (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], s osnove ništetne odredbe o kamatnoj stopi odredbe o iznos od 903,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 01.01. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije nefinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom

- na iznos od 0,01 EUR od 08.09.2005. do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 07.12.2005. do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 16.02.2006. do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 20.06,2006. do isplate

- na iznos od 4,90 EUR od 16.10.2006. do isplate

- na iznos od 4,86 EUR od 20.11.2006. do isplate

- na iznos od 4,81 EUR od 19.12.2006. do isplate

- na iznos od 4,68 EUR od 10.01.2007. do isplate

- na iznos od 10,01 EUR od 08.02.2007. do isplate

- na iznos od 9,96 EUR od 12.03.2007. do isplate

- na iznos od 10,05 EUR od 16.04.2007. do isplate

- na iznos od 9,94 EUR od 09.05.2007. do isplate

- na iznos od 9,73 EUR od 11.06.2007. do isplate

- na iznos od 9,70 EUR od 11.07.2007. do isplate

- na iznos od 14,53 EUR od 09.08.2007. do isplate

- na iznos od 14,87 EUR od 13.09.2007. do isplate

- na iznos od 14,73 EUR od 15.10.2007. do isplate

- na iznos od 14,44 EUR od 14.11.2007. do isplate

- na iznos od 14,81 EUR od 24.12.2007. do isplate

- na iznos od 14,53 EUR od 01.02.2008. do isplate

- na iznos od 15,02 EUR od 19.03.2008. do isplate

- na iznos od 14,88 EUR od 28.04.2008. do isplate

- na iznos od 15,37 EUR od 20.05.2008. do isplate

- na iznos od 15,02 EUR od 02.07.2008. do isplate

- na iznos od 14,67 EUR od 25.07.2008. do isplate

- na iznos od 14,83 EUR od 28.08.2008. do isplate

- na iznos od 14,89 EUR od 28.08.2008. do isplate

- na iznos od 14,67 EUR od 29.09.2008. do isplate

- na iznos od 14,91 EUR od 10.11.2008. do isplate

- na iznos od 15,44 EUR od 10.12.2008. do isplate

- na iznos od 15,68 EUR od 10.02.2009. do isplate

- na iznos od 15,11 EUR od 10.02.2009. do isplate

- na iznos od 16,54 EUR od 05.05.2009. do isplate

- na iznos od 16,65 EUR od 25.05.2009. do isplate

- na iznos od 16,05 EUR od 29.06.2009. do isplate

- na iznos od 16,22 EUR od 29.06.2009. do isplate

- na iznos od 16,27 EUR od 04.08.2009. do isplate

- na iznos od 16,00 EUR od 06.08.2009. do isplate

- na iznos od 16,03 EUR od 25.08.2009. do isplate

- na iznos od 16,41 EUR od 21.09.2009. do isplate

- na iznos od 16,45 EUR od 05.10.2009. do isplate

- na iznos od 16,30 EUR od 30.10.2009. do isplate

- na iznos od 16,60 EUR od 21.11.2009. do isplate

- na iznos od 13,46 EUR od 20.01.2010. do isplate

- na iznos od 15,31 EUR od 05.02.2010. do isplate

- na iznos od 15,42 EUR od 03.03.2010. do isplate

- na iznos od 15,51 EUR od 18.06.2010. do isplate

- na iznos od 15,69 EUR od 29.06.2010. do isplate

- na iznos od 16.01 EUR od 30.09.2010. do isplate

- na iznos od 16,23 EUR od 30.09.2010. do isplate

- na iznos od 16,58 EUR od 30.09.2010. do isplate

- na iznos od 16,78 EUR od 30.09.2010. do isplate

- na iznos od 17,05 EUR od 15.10.2010. do ispalte

- na iznos od 218,54 EUR od 15.10.2010. do isplate

III Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. II. Ugovora o kreditu br.13993 od 03.06.2005.godine i čl. III. povezano s čl. 5.1 Uvjeta Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem su iskazane u valuti švicarski franak, a koja glasi:Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja .“

IV Nalaže se tuženiku, PORSCHE LEASINGU d.o.o. (OIB 90275854576), Zagreb, Velimira Škorpika 21 isplatiti tužiteljici, FF (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], s osnove nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli odredbe o iznos od 1.208,59 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu

uvećano za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije nefinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom

- na iznos od 2,13 EUR od 03.10.2005. do isplate

- na iznos od 0,02 EUR od 08.11.2005. do isplate

- na iznos od 0,78 EUR od 18.01.2006. do isplate

- na iznos od 15,37 EUR od 05.05.2009. do isplate

- na iznos od 17,48 EUR od 25.05.2009. do isplate

- na iznos od 5,98 EUR od 29.06.2009. do isplate

- na iznos od 9,28 EUR od 29.06.2009. do isplate

- na iznos od 10,35 EUR od 04.08.2009. do isplate

- na iznos od 5,13 EUR od 06.08.2009. do isplate

- na iznos od 5,75 EUR od 25.08.2009. do isplate

- na iznos od 3,49 EUR od 21.09.2009. do isplate

- na iznos od 4,15 EUR od 05.10.2009. do isplate

- na iznos od 1,43 EUR od 30.10.2009. do isplate

- na iznos od 6,91 EUR od 21.11.2009. do isplate

- na iznos od 6,45 EUR od 20.01.2010. do isplate

- na iznos od 12,16 EUR od 05.02.2010. do isplate

- na iznos od 14,40 EUR od 03.03.2010. do isplate

- na iznos od 16,21 EUR od 18.06.2010. do isplate

- na iznos od 19,75 EUR od 29.06.2010. do isplate

- na iznos od 26,32 EUR od 30.09.2010. do isplate

- na iznos od 30,79 EUR od 30.09.2010. do isplate

- na iznos od 37,83 EUR od 30.09.2010. do isplate

- na iznos od 41,85 EUR od 30.09.2010. do isplate

- na iznos od 47,39 EUR od 15.10.2010. do isplate

- na iznos od 867,19 EUR od 15.10.2010. do isplate

kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.133,85 eur sa istim zateznim kamatama od dana 30. rujna 2025. godine do isplate, a sve u roku 15 dana.

V Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 12,24 eur.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana **.**.2005. pok. HF H je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br. 13993 i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, kojim je tuženik kao Kreditor, tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 31.467,43 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF, vrijedećem na dan plaćanja kredita. dokaz: Ugovor o kreditu br.13993 Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini II/ Rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-7309/23 od 24.studenoga 2023. njegovom nasljednicom na temelju Zakona i ustupa proglašena je tužiteljica. Navedeno Rješenje postalo je pravomoćno dana 13.12.2023. dokaz: Rješenje o nasljeđivanju O-7309/23 od 24.studenoga 2023.

III/ Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca s jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po planu otplate. dokaz: kao pod toč/I tužbe, plan otplate IV/ Pored iznosa glavnice od 31.467,43 CHF, tužitelj je sukladno čl. 3 Ugovora bio dužan platiti i redovnu kamatu koja se tijekom otplate kredita mijenjala u skladu s Općim uvjetima Porsche Leasinga d.o,o., a na dan sklapanja Ugovora ona je iznosila 7,00 %. dokaz: kao pod toč. I/ tužbe V/ Za vrijeme trajanja otplate kredita po Ugovoru, redovna kamatna stopa je s početnih 7,00 % godišnje, mijenjana na štetu tužitelja. dokaz: promjene kamatne stope za Ugovor br.13993 VI/ Zakon o zaštiti potrošača (Nar.nov.79/07) propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također je odredbom čl. 97 utvrđeno koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su: - odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga - odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, - odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom Nadalje, Zakon o obveznim odnosima u čl. 270 propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a u čl.272 propisuje da je činidba odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj strani da je odredi. Dakle, naknadno određivanje činidbe moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru. Obzirom da je u čl. 6.2 Uvjeta ugovora o kreditu ugovoreno „Kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno čl. 9.1 ovih ugovornih uvjeta……..“nema nikakve dvojbe da je takva odredba NIŠTETNA. VII/ Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br.Pž- 7129/13-4 od 16.07.2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br.P- 1401/12 od 4.srpnja 2013. u dijelu toč 1.,2.,3.,4.,5.,6. i 7 kojom se utvrđuje da je 8 Banaka u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31.12.2008. godine, a koje povrede i dalje traju, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom Banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. dokaz: presuda VTS-a br. Pž-7129/13-4,presuda TS- a posl. broj P-1401/12 VIII/ Odredbe čl. II Ugovora o kreditu i čl. III povezano s čl. 5 st.1 Uvjeta Ugovora o kreditu su nepoštene ugovorne odredbe budući je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u pravnom poslu između tužitelja i tuženika, tuženik u cijelosti propustio informirati tužitelja o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi. Nadalje, tuženik kao trgovac, u konkretnom pravnom poslu, raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, dok tužitelj kao potrošač nema mogućnosti niti kapaciteta uvidjeti sve moguće rizike i posljedice koje bi iz toga proistekle. Čak štoviše, prilikom ugovaranja predmetnog pravnog posla, tuženik je sporni „kreditni proizvod“ sa valutnom klauzulom u CHF prikazao kao povoljniji, te je tužitelj, postupajući s povjerenjem prema kreditnoj instituciji prihvatio tako prezentirane činjenice kao točne. Pri tome, tuženik nije na transparentan način prikazao niti izračunate kamatnih stopa u kreditima vezanim za EUR, tako da tužitelj nije imao na raspolaganju sve informacije na temelju kojih bi mogao procijeniti koji je i zašto kredit povoljniji, te je i na taj način uvjerena da pristane na valutnu klauzulu u valuti za koju se kasnije, suprotno uvjeravanjima tuženika, pokazala kao puno rizičnija. U prilog gore navedenom govori i presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. kojom je odbijena žalba 8 Banaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04.srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih prava i interesa potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Zaključno, tužiteljica smatra da je primjena valutne klauzule u švicarskom franku, a prema naprijed navedenom, u trenutku u kojem nije bilo značajnijeg pada platežne moći kune, nepoštena i nedopuštena, jer je tuženiku omogućila stjecanje nepripadne dobiti korištenjem aprecijacije franka u odnosu na euro, dakle protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula zakonom predviđena, te o kojoj mogućnosti tužitelj nije bio unaprijed upozoren, a što mu je direktno prouzročilo štetu (zajedno s nepoštenom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi.) Stjecanjem extra profita do kojeg je tuženik došao kombinacijom valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope koja je ugovorena protivno zakonu, nije dopušteno u potrošačkim kreditima. Zbog svega naprijed navedenog (nezakonite primjene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope) za tužiteljicu je nastala šteta u ukupnom iznosu od 2.124,00 EUR

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor aktivne legitimacije tužitelja. Tuženik osporava primjenu odredaba Zakona o zaštiti potrošača na predmetni ugovorni odnos i ističe da tužitelj nije pretrpio nikakvu štetu. III. Tuženik ističe prigovor zastare na cjelokupno potraživanje tužitelja. Naime, na zahtjev tužitelja za isplatom primjenjuje se petogodišnji zastarni rok prema pravilima za povrat plaćenog (stečenog) bez osnove, što znači da rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate istoga. Kako je posljednji obrok temeljem Ugovora isplaćen još 2010. godine, a tužba je podnesena 2023. godine, sasvim je jasno da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari, jer tužba nije podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka. Također, tuženik naglašava da unutar petogodišnjeg zastarnog roka protiv tuženika nije pokrenut nikakav postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom koji bi doveo do učinka prekida zastare. IV. Usprkos istaknutim prigovorima, tuženik se opreza radi očituje na tužbu te u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Kako nema ništetnih odredbi Ugovora, nema niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati tužiteljima. Tužitelji se u tužbi pozivaju na odredbe Zakona o zaštiti potrošača, koju primjenu na konkretan slučaj tuženik u cijelosti osporava te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Dodatno, kad bi se ZZP i primjenjivao, tuženik ukazuje na odredbu čl. 84. (ZZP/03) te istovjetnu odredbu u članku 53. trenutno važećeg ZZP-a, koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. U konkretnom slučaju, tuženik smatra da su sve odredbe Ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Opreza radi, premda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi, tuženik ističe da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik je održavao učestale edukacije svojih prodavača i prodajnih predstavnika te uvijek isticao kako prilikom sklapanja ugovora s valutnim klauzulama postoji rizik radi promjene tečaja, a na koji tuženik ne utječe, ali korisnici kredita tog rizika moraju biti svjesni. Štoviše, tuženik je nevezano za bilo koju valutu nudio jednake uvjete za sklapanje ugovora o kreditu. Tuženik ističe da je prednik tužitelja u potpunosti imao mogućnost sklopiti ugovor s valutnom klauzulom u eurima – što nije učinio. Dokaz: - Izjava area menagera, ČF, [adresa], na okolnost utvrđenja provođenja učestalih edukacija u prodajnih savjetnika u vezi predstavljanja proizvoda tuženika te okolnost načina poslovanja tuženika prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu. V. Opreza radi, tuženik u bitnom ističe kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, valutna klauzula ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnom Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Nadalje, tužitelji tvrde kako su odredbe predmetnog Ugovora sklopljene isključivo na štetu njihova prednika, ali prednosti koje su ostvarene u razdoblju do 2011.g. ne smatra „problematičnima“ jer je kao korisnik ugovora o kreditu u tom razdoblju bio u boljoj poziciji od korisnika kredita koji su u tom razdoblju zaključili ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima. Na takvu problematiku upozorava i redovita profesorica na katedri za Građansko procesno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. ŠF u svom članku koji je objavljen 05.03.2021.g. na web stranicama Informatora. „Ideja da bi netko tko je slučajno odabrao kredit u CHF-u, sada, petnaestak godina nakon njegova zaključenja, pozivajući se na nepoštenost ugovornih odredbi, zatražio isplatu iznosa koji bi se zakonskim zateznim kamatama trebali multiplicirati i time stekao neočekivanu zaradu, ne čini se prihvatljiv model ponašanja slabije ugovorne strane, kao rezultat znatne neravnoteže koja je postojala na strani potrošača.“ Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik u cijelosti osporava visinu isplate koju tužitelji potražuje u petitu. Uopće je nejasno na koji su točno način tužitelji došli do tog izračuna i zašto uopće smatraju da bi im tuženik trebao navedeni iznos isplatiti.

VII. U odnosu na povrede Zakona o obveznim odnosima Naime, tužitelji samo paušalno navode povrede Zakona o obveznim odnosima, a pritom niti jednom nisu naveli kakvim je to postupanjem učinjena povreda bilo kojeg članka istog. Tužitelji samo paušalno ističu kako se oko valutne klauzule nije pregovaralo te kako je tuženik zatajio informacije predniku tužitelja, bez da mu je ponuđena mogućnost pregovaranja. Štoviše, iz tužiteljevih tvrdnji bi se praktički moglo zaključiti da je tuženik prednika tužitelja prisilio na potpisivanje predmetnog ugovora i da isti nije imao drugog izbora. Tuženik je učestalo održavao konzultacije sa svim svojim predstavnicima, koji su svim zainteresiranim klijentima nudili i valutu u EUR-u i valutu u CHF-u, s time da niti odabir pojedine valute, a koji je u cijelosti ovisio o volji i želji prednika tužitelja, nije ovisio ni o kakvim posebnim pogodnostima, već su u svim valutama pogodnosti bile jednake. Nadalje, prilikom davanja ponude, prodajni predstavnici tuženika su obavezno napravili paralelnu kalkulaciju ugovora o kreditu u EUR i ugovora o kreditu u CHF te je dali korisniku ugovora o kreditu kako bi isti mogao odlučiti koju opciju smatra povoljnijom za sebe. Štoviše, prodajni predstavnici su sve zainteresirane stranke obavijestili kako u slučaju bilo kakvih nejasnoća i/ili mogućih upita mogu uvijek kontaktirati i organizirati sastanak s posebno određenom osobom od strane tuženika koja bi im dodatno pojasnila i razjasnila moguće nedoumice. Tuženik nije dioničko društvo te nema vlastiti kapital. Tuženik ističe kako nema vlastiti kapital te se za svaki pojedini ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF zaduživao od banke sa sjedištem u [adresa] koja mu je navedeni iznos isplaćivala upravo u valuti CHF. Navedeni iznos je potom isplaćen predniku tužitelja što ne mijenja činjenicu da se na traženje prednika tužitelja tuženik također zadužio u CHF valuti te je navedene iznose vraćao, također prema aktualnom tečaju CHF-a. Dakle, ne samo da se tuženik zaduživao u CHF-u, nego je to činio i putem banke sa sjedištem u [adresa] pa stoga postoji i međunarodni element, a sve na zahtjev i traženje prednika tužitelja. IX. Tuženik ukazuje sudu da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe udruge Potrošač, a koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka. Tužitelji se u tužbi pozivaju na utvrđenja i odluke iz postupka temeljem kolektivne tužbe udruge Potrošač i isto navode kao dokaz da je tuženik postupao nepošteno pri sklapanju predmetnog ugovora. Tužitelji navode da je tuženik na potpuno identičan način kao i banke koje su bile obuhvaćene predmetnim postupkom plasirao sporni ugovor o kreditu. Pravna utvrđenja i odluke iz spomenutog postupka nemaju apsolutno nikakve veze s ovdje tuženikom. Tuženik ne samo da nije bio tužen kolektivnom tužbom udruge Potrošač, već uopće nije banka niti pripada bankarskom sektoru. Kao pravna osoba se u cijelosti razlikuje od banke jer je društvo s ograničenom odgovornošću, a ne dioničko društvo te nema vlastiti kapital, odnosno nema vlastiti novac. S tim u vezi, tuženik ukazuje na odredbu čl. 502.c ZPP-a kojom je propisano kako se fizičke i pravne osobe mogu, u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu, pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, obzirom tuženik nije bio stranka u postupku, niti je utvrđeno kako je svojim postupanjem ili propuštanjem tuženik povrijedio zaštićene interese, presude se ne mogu primijeniti na ovaj konkretan slučaj, već protiv točno osam određenih banaka. Slijedom navedenog, suprotno tvrdnjama tužitelja, meritum presude iz kolektivnog postupka nije primjenjiv u konkretnom slučaju. X. Tuženik osporava tvrdnje tužitelja kako je odredba o promjeni kamatne stope nepoštena odnosno da ovisi isključivo o jednostranoj odluci tuženika. Tvrdnje tužitelja su u potpunosti promašene i paušalne te tuženik nikako nije svojevoljno određivao promjenu kamatne stope, već u skladu s točno određenim parametrima koji uopće niti nisu ovisili o njemu, niti je time tuženik stekao ikakvu korist. Predmetni ugovor sadrži točno definirane parametre na temelju kojih dolazi do promjena kamatne stope. Tuženik nije banka, nije dioničko društvo i nema svoj kapital te je bio obveznik plaćanja PDV-a. Do promjene kamatne stope je dolazilo radi zakonskih izmjena Zakona o PDVu, tj. jer su se stope PDV-a na kamatu mijenjale na temelju odluke zakonodavca. Naime, kamatna stopa tuženika sastoji se od dva dijela – fiksne marže tuženika te varijabilnog dijela koji ovisi o kretanju referentne tržišne kamatne stope za određenu valutu, u ovom slučaju LIBOR te o porezu i drugim davanjima, a koji varijabilni dio ne ovisi o volji tuženika. Kamatna stopa mijenjana je, dakle, isključivo u skladu s izmjenama poreznog zakonodavstva te izmjenama tromjesečnog LIBOR-a na koje tuženik nije imao nikakav utjecaj. Dakle, iznos varijabilnog dijela kamatne stope, koji se mijenjao u skladu s prethodno navedenim, ne predstavlja prihod tuženika. Tuženik ističe da PDV na kamatu, zbog kojeg se kamatna stopa mijenjala, nije prihod tuženika već prihod državnog proračuna Republike Hrvatske. Ukoliko tužitelji smatraju da je prednik tužitelja nešto preplatio na osnovu promjene kamatne stope, utoliko bi trebali tužiti Republiku Hrvatsku. Prema čl. 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. XI. Predmetni ugovor sadrži sve bitne, zakonom propisane elemente te su odredbe istog ugovora jasne, razumljive, odredive te u cijelosti u skladu sa zakonskim odredbama, stoga nije došlo do neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka. Tuženik dodatno ističe da je odredbom čl. 9.1. Uvjeta o kreditu određeno: „Korisnik kredita ovlašten je zahtijevati raskid Ugovora zbog promijenjenih uvjeta, ako se zbog gore navedenih razloga ukupni troškovi Ugovora povise za više od 20%.“ Dakle da je prednik tužitelja smatrao da su odredbe ugovora ništetne mogao je raskinuti isti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku Ugovora o kreditu broj: 13993 od 3.6.2005., preslika uvjeta ugovora o kreditu, plan otplate po kreditu, nalaz i mišljenje financijskog vještaka Petre Blašković, iskaz tužiteljice, zapisnici s ročišta te priležeći podnesci stranaka.

4. Nesporno je među strankama da su sklopile ugovor o kreditu broj: 13993 od 3.6.2005. prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom CHF u iznosu od 31.467,43 CHF u protuvrijednosti kune na dan isplate. Nesporno je da je pok. HF H s tuženikom zaključio navedeni ugovor. Nesporno je da je rješenjem o nasljeđivanju posl. broj O-7309/23 od 24. studenog 2023. godine njegovom nasljednicom je proglašena ovdje tužiteljica.

5. Sporna je osnovanost utvrđenja ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, zastara potraživanja u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu i visina tužbenog zahtjeva.

6. Prigovor zastare potraživanja koji ističe tuženik je neosnovan jer zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a kao posljedice utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti ove sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

7. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je bila sa svojim pok. suprugom kod tuženika i sjeća se da su htjeli kupiti auto Škodu i da je zaposlenik tuženika rekao da mogu sklopiti ugovor o kreditu u CHF i da je to najpovoljniji kredit. Nitko od zaposlenika tuženika nije objašnjavao da postoji rizik valutne klauzule da se može smanjiti ili povećati. Misli da je pok. suprug pročitao ugovor, ne zna da li je ona do kraja pročitala ali se sjeća da nisu imali primjedbi jer je bila povoljna mjesečna rata. Vjerojatno su slali obavijesti o povećanju kamatne stope, ne zna da li su u obavijestima objašnjavali na koji se način dizala kamatna stopa kao i tečaj valutne klauzule. Auto su koristili u osobne svrhe. Ugovor im je bio ponuđen samo u CHF, nisu pitali da li imaju ugovor u eurima. Misli da je tada bio povoljniji kredit u CHF nego u eurima. Zadovoljni su bili sa navedenim ugovorom i nisu htjeli mijenjati pojedine odredbe ugovora. Poznato joj je da se valuta može promijeniti, ali da se mogla tako naglo promijeniti nisu na to računali.

8. Prema odredbi čl. 1. st. 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kojom je u čl. 10. st. 2. propisano da se primjenjuje na sve ugovore sklopljene nakon 31. prosinca 1994. godine će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane odredbe koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetnu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu koja moja biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama te se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

9. Sud je iskazom tužiteljice utvrdio da zaposlenik tuženika svojim klijentima pojašnjavao specifičnost valute CHF u njihovim ugovorima o kreditima,da se može povećati i smanjiti tečaj valutne klauzule , povećati kamatna stopa . Nije se pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama, a prema odredbi čl. 49 st. 1 ZPP- a ako se nije pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama ugovorne odredbe smatraju se nepoštenom ako je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer su navedene odredbe bile unaprijed formulirane od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, osobito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoj standardno ugovora trgovca. Stoga je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg zakona o zaštiti potrošača i to čl. 81.,82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama zakona o zaštiti potrošača po čl. 96. i 97. i suprotno odredbama čl. 322., 323. i 324. Zakona o obveznim odnosima.

10. Ugovorne odredbe o promjenama kamatnih stopa predmetnog ugovora su ništetne jer se nije pojedinačno pregovaralo te su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. u odnosu na promjenjivu redovnu kamatu u skladu s jednostranim odlukama tuženika je nepoštena i ništetna, a u odnosu na valutnu klauzulu utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, u odnosu na ugovornu valutnu klauzulu koja glavnica je vezana za švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana stoga je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg zakona o zaštiti potrošača i to čl. 81.,82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama zakona o zaštiti potrošača po čl. 96. i 97. i suprotno odredbama čl. 322., 323. i 324. Zakona o obveznim odnosima. Sud je utvrdio iskazom tužiteljice da se na tužiteljicu primjenjuje Zakon o potrošačima jer je prednik tužiteljice potpisao ugovor kao fizička osoba-potrošač, te mu je zaposlenik tuženika predložio kredit u švicarcima i da je najpovoljniji i najstabilniji i nitko mu nije objasnio što se tiče valutne klauzule, a niti mu je zaposlenik tuženika objasnio rizik promjene valutne klauzule. Sud zaključuje da tuženik predloženim dokazima nije dokazao da je prednik tužiteljice djelatnik tuženika, a prije sklapanja navedenog ugovora, objasnio rizik povećanja valutne klauzule, imajući u vidu da je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača na bankama, tuženik nije dokazao da su tužitelju prilikom pregovora pružene cjelovite informacije u pogledu značaja i posljedica ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a prema odredbi čl. 221 a ZPP-a. Sud zaključuje da se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo da je nastala značajna neravnoteža u pregovaračkim položajima, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja te je predmetna ugovorna odredba nepoštena. Prema čl. 1111. st. 1. ZOO-a kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Sud je utvrdio da je predmetna ugovorna odredba u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu ništetna stoga se u ovom slučaju primjenjuje čl. 1111. st. 1. ZOO-a jer je tuženik nepošteno stekao bez osnove utuženi iznos.

11. Prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka Petre Blašković na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljene zadatke. Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj: 1. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuitet a zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 2.111,77 EUR (Tabela 3, stupac '10') od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 903,18 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 1.208,59 EUR. 2. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 481,08 EUR (Tabela 3 stupac '13'). Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 1.630,69 EUR (ukupno preplaćeno umanjeno za manje plaćeno iskazano u Tabela 3 stupac '7') i to: o Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznosi ukupno 903,18 EUR, o Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznosi ukupno 727,51 EUR.

12. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje financijskog vještaka i očitovanja, u odnosu na izračun, stoga je sud isti uzeo u obzir prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva.

13. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je svoje vještačenje iznio savjesno i u skladu pravilima i vještine prema čl. 258. ZPP-a.

14. Budući da je sud utvrdio da je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu ništetna u dijelu odredbe čl. 3 navedenog ugovora povezano s čl.6.2 uvjeta ugovora o kreditu i valutnu klauzulu ništetnu u dijelu odredbe čl. 2 i 3 navedenog ugovora o kreditu,povezano s čl. 5.1 uvjeta ugovora o kreditu jer je protivna odredbi čl. 81., 82., 90., 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača prema odredbi čl. 322., 323. i 324. ZOO-a, sud je dosudio tužiteljici iznos 903,18 EUR na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene promjenjive kamatne stope, dosudio tužitelju iznos 1.208,59 EUR u odnosu na preplaćenu valutnu klauzulu (čl. 1111. ZOO-a koji je u svezi s čl. 1115. ZOO-a), mjesečne iznose sa zakonskim zateznim kamatama tekuće od svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa sve do isplate, a prema čl. 29. st. 2. ZOO-a koji je u svezi s čl. 183. ZOO-a. U odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata tuženik je nepošteni stjecatelj jer je povrijedio prava i interese tužitelja jer stečeno bez osnove i ako je stjecatelj nepošten zakonska zatezna kamata teče od dana stjecanja, te odgovara za tijek zakonskih zateznih kamata od dana stjecanja svakog pretplaćenog iznosa, a prema čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se radi o povratu stečenog bez osnove jer tuženik je bio nesavjestan i morao je znati da su sporne odredbe predmetnog ugovora protivne prisilnim propisima radi izostanka mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama i moguće posljedice znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

15. Sud je dosudio parnični trošak tužitelju temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a (jer tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva) u iznosu od 2.133,85 eur, koji se sastoji od: tužba 100 bodova, podnesak 27.03.2024. godine 100 bodova, ročište 9.10.2024. 100 bodova, podnesak 3.02.2025. 100 bodova, ročište 4.02.2025. 100 bodova, podnesak 23.05.2025. 100 bodova, ročište 11.09.2025. 100 bodova, što ukupno iznosi za rad odvjetnika prema OT 1400 eur, PDV 350,00 eur, trošak financijskog vještačenja 350,00 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu 33,85 eur.

U Zagrebu, 30. rujna 2025.

Sudac:

Saša Bušić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika