REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4315/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RČ (iza pok. ČČ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 25. rujna 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Frane Bazine, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Jasminke Houška odvjetnice, dana 30. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe Ugovora o kreditu br. 9011069722 od dana 09. ožujka 2006. godine, sklopljenog između prednika tužiteljice, [adresa], MBG: [jedinstveni matični broj građana] i tuženika Privreda banka Zagreb d.d., 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, solemniziranog od strane javnog bilježnika Ljubice Jožinec iz [adresa], posl. broj OU-352/2006-1 dana 10.03.2006. godine koja u čl. 7. 2. glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja…".

II. Nalaže se tuženiku Privreda banka Zagreb d.d., 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužiteljici RČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 701,80 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 0,01 eur od dana 02.06.2006. g. do isplate

- iznos od 5,04 eur od dana 01.11.2008. g. do isplate

- iznos od 5,44 eur od dana 01.01.2009. g. do isplate

- iznos od 6,36 eur od dana 01.02.2009. g. do isplate

- iznos od 6,78 eur od dana 01.03.2009. g. do isplate

- iznos od 5,47 eur od dana 01.04.2009. g. do isplate

- iznos od 5,68 eur od dana 01.05.2009. g. do isplate

- iznos od 3,98 eur od dana 01.06.2009. g. do isplate

- iznos od 2,53 eur od dana 01.07.2009. g. do isplate

- iznos od 2,85 eur od dana 01.08.2009. g. do isplate

- iznos od 3,69 eur od dana 01.09.2009. g. do isplate

- iznos od 2,26 eur od dana 20.10.2009. g. do isplate

- iznos od 3,60 eur od dana 15.11.2009. g. do isplate

- iznos od 5,70 eur od dana 19.01.2010. g. do isplate

- iznos od 6,69 eur od dana 17.02.2010. g. do isplate

- iznos od 6,69 eur od dana 17.02.2010. g. do isplate

- iznos od 6,45 eur od dana 06.03.2010. g. do isplate

- iznos od 10,77 eur od dana 19.05.2010. g. do isplate

- iznos od 10,77 eur od dana 19.05.2010. g. do isplate

- iznos od 14,91 eur od dana 17.07.2010. g. do isplate

- iznos od 16,42 eur od dana 18.08.2010. g. do isplate

- iznos od 19,53 eur od dana 17.09.2010. g. do isplate

- iznos od 17,57 eur od dana 20.10.2010. g. do isplate

- iznos od 17,52 eur od dana 19.11.2010. g. do isplate

- iznos od 22,62 eur od dana 18.12.2010. g. do isplate

- iznos od 22,92 eur od dana 19.01.2011. g. do isplate

- iznos od 20,53 eur od dana 17.02.2011. g. do isplate

- iznos od 20,53 eur od dana 17.02.2011. g. do isplate

- iznos od 23,20 eur od dana 18.03.2011. g. do isplate

- iznos od 21,47 eur od dana 19.04.2011. g. do isplate

- iznos od 24,96 eur od dana 14.05.2011. g. do isplate

- iznos od 36,58 eur od dana 19.07.2011. g. do isplate

- iznos od 36,58 eur od dana 19.07.2011. g. do isplate

- iznos od 32,38 eur od dana 18.09.2011. g. do isplate

- iznos od 29,02 eur od dana 20.10.2011. g. do isplate

- iznos od 29,06 eur od dana 20.11.2011. g. do isplate

- iznos od 29,41 eur od dana 11.12.2011. g. do isplate

- iznos od 32,35 eur od dana 13.01.2012. g. do isplate

- iznos od 33,85 eur od dana 02.02.2012. g. do isplate

- iznos od 33,65 eur od dana 23.02.2012. g. do isplate

- iznos od 32,98 eur od dana 22.04.2012. g. do isplate

- iznos od 33,00 eur od dana 15.05.2012. g. do isplate,

po stopi koja od dospijeća pojedinih iznosa do 31. prosinca 2007. godine teče sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.425,00 eura, sa zateznom kamatom koja teče od dana 30. rujna 2025.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su prednik tužiteljice,da pokojni ČČ i tuženik dana 09. ožujka 2006. godine sklopili Ugovor o kreditu, na iznos od 9.220,01 CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,50% godišnje. Navodi se da se radi o ugovoru s valutnom klauzulom, koji je sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu tuženika na čiji sadržaj prednik tužiteljice nije mogao utjecati. Tužiteljica navodi da je nepoštena odredba o valutnoj klauzuli, te se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, u kojoj je utvrđeno da su ništetne i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na vezanost glavnice uz valutu CHF, jer da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, korisnici kredita - potrošači nisu od strane banke bili informirani o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Tužiteljica navodi da je preplatila kredit radi enormnog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu i da je tuženik time stekao nepripadnu imovinsku korist, te se poziva na odredbu čl. 323. st. 1. i na odredbu čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,).

2. U podnesku od dana 17. lipnja 2025.g. tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetan dio odredbe Ugovora o kreditu koji u čl. 7.2. glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…" i kojom presudom će se naložiti tuženiku da s osnova preplate radi valutne klauzule isplati tužiteljici iznos od 701,80 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te da naknadi tužiteljici parnični trošak, sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da nema objektivnog identiteta ugovorne odredbe o kojoj je suđeno u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača i ugovorne odredbe u Ugovoru sklopljenom među strankama, pa da se stoga tužitelj ne može pozivati na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, te da je navedena presuda irelevantna u pravnom i činjeničnom pogledu. Navodi da je ugovor o kreditu u potpunosti otplaćen čime je predmetni ugovorni odnos okončan, te da ne postoji povreda koju je potrebno otkloniti. Tuženik navodi da je valutna klauzula propisana temeljem čl. 22. ZOO-a. Navodi da je tužitelj bio više no informiran o svim elementima Ugovora o kreditu, njegovim posljedicama i značajkama istog. Opreza radi, prigovara da bi tužitelj bio potrošač, te ističe prigovor zastare, jer da se radi o povremenim potraživanjima pa da je protekao dulji vremenski period no što je zakonom određen. Ističe prigovor prebijanja i to za iznose koji su eventualno manje plaćeni od onoga kako to tužitelj potražuje i to zato jer je tečaj bio niži od onoga koji tužitelj postavlja kao relevantan u ovoj pravnoj stvari, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

4. Tijekom cjelokupnog postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu, otplatnog plana, knjigovodstvene kartice po kreditu, financijskim vještačenjem, saslušanjem tužiteljice osobno kao stranke.

5. Nakon provedenih dokaza i ocijene istih, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su prednik tužiteljice (sada pokojni ČČ) kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 09. ožujka 2006. godine zaključili Ugovor o kreditu, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 9.220,01 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od 72 mjeseca.

7. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je u trenutku zaključenja ugovora bila 5,50 %, a tijekom otplate kredita se mijenjala uslijed jednostrane odluke banke, što je povećavalo anuitete kredita.

8. Nije sporno da je ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti koji je vezan uz valutu švicarski franak (CHF) i da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, što je dovelo do povećanja anuiteta koje je tužitelj otplaćivao.

9. Sporno je pitanje pitanje izravne primjene utvrđenja iz parnice povodom kolektivne tužbe "Potrošač" na ovaj slučaj, pitanje informiranosti tužitelja o riziku ugovaranja kredita u valuti CHF, pitanje zastare, a također i svojstvo potrošača na strani tužitelja.

10. Sporno je pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, te osnovanost i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

11. Radi utvrđenja spornih činjenica provedeni su dokazi pregledom već spomenute dokumentacije, financijskim vještačenjem i saslušanjem tužitelja.

12. U svom iskazu na ročištu 20. ožujka 2025. godine, tužiteljica je navela da je njezin suprug sklopio predmetni ugovor o kreditu za kupnju osobnog vozila koji mu je trebao isključivo za vlastite potrebe cijele obitelji, a ne za obavljanje bilo kakve poslovne djelatnosti. Izjavila je da suprug ni ona nisu imali u vlasništvu obrt niti trgovačko društvo. Izjavila je da je sa suprugom bila u auto salonu, da su izabrali automobil koji će kupiti, te su ih upravo u auto kući uputili na tuženika kao banku s kojom surađuju. Tužiteljica je navela da su im već u auto kući rekli da će kredit biti u valuti CHF, što su ponovili i u banci, a na njihovo čuđenje, tvrdi da su im zaposlenici banke objasnili da se nemaju čega bojati i da je CHF stabilna valuta. Ne samo da ih zaposlenici banke nisu upozorili na rizik od značajnijeg porasta tečaja CHF u odnosu a kunu, već su naglasili da je to sigurna valuta, da nema bojazni i da se mogu dogoditi samo sitne promjene u tečaju. Izjavila je da su kredit otplatili u veljači 2012.g. a da je suprug umro dva mjeseca nakon otplate. Navela je da je suprug sam plaćao anuitete kredita, odnosno, nakon porasta anuiteta, plaćali su ih zajedno.

13. U potpunosti je prihvaćen iskaz tužiteljice koji je djelovao iskreno i posve uvjerljivo, a osim toga podudara se s podacima iz pisane dokumentacije.

14. Prije svega se navodi da je u postupku utvrđeno da je prednik tužiteljice kao potrošač sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu, kako bi kupio osobno vozilo isključivo za osobne potrebe i za potrebe svoje obitelji. Utvrđeno je da je prednik tužitelja osobno otplaćivao kredit (a ponekad zajedno s tužiteljicom, kao suprugom) pa je stoga tužiteljica, kao njegova zakonska nasljednica, aktivno legitimirana zatražiti pravnu zaštitu, koju traži ovom tužbom.

15. Tuženik je osporio da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa (presuda donesena u postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P - 1401/12, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž - 6632/17), mogu koristiti u ovom postupku i da se odnose na predmetni ugovor o kreditu.

16. U vezi s tim, naglašava se da je u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je vođen pod poslovnim brojem P - 1401/12, te povodom žalbe pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž - 6632/17 (II. stupanjska presuda donesena 14. lipnja 2018.g.), utvrđeno da je i tuženik - Privredna banka Zagreb d.d., uz ostale banke koje su bile tuženici u tom postupku, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita. Naime, utvrđeno je da je u ugovorima o kreditima zaključenim u vremenskom razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, korištena valutna klauzula koja predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno niti pošteno. Ugovorne odredbe kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu za valutu CHF, bile su uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive, te je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača, pa se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama.

17. Ovakav stav zauzet je i od strane Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. godine.

18. Za naglasiti je da čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, propisuje da takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika.

19. Osim toga, odredba čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP- a), propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

20. Ovdje se radi upravo o takvom slučaju, jer se tužiteljica poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i pred Visokim trgovačkim sudom RH (poslovni broj Pž - 6632/17).

21. Stoga, nije točno da je u postupku kolektivne zaštite, pravna zaštita pružena samo na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena prava pojedinih članova grupacije, koji traže zaštitu. Naime, sudska praksa je već zauzela stav o takvim prigovorima, naglašavajući da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. Zakon o zaštiti potrošača, u smislu postojanja povrede iz čl. 106.1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, o čemu se radi u ovom slučaju.

22. Kako se radi o djelomičnoj ništetnosti ugovornih odredbi u dijelu u kojem se govori o vezanosti glavnice uz valutu CHF, tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je primio na temelju takvog ugovora, s osnova preplate radi valutne klauzule u CHF, sukladno čl. 1111. i čl. 323. ZOO/05.

23. Naime, svrha valutne klauzule je da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju. Ali zbog „divljanja“ tečaja CHF, tuženik je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih, pa se samim tim izgubila svrha valutne klauzule.

24. U ovom postupku je utvrđeno, kako je već navedeno, da je tužitelj preplatio predmetni kredit s osnove vezanosti kredita uz valutnu klauzulu CHF, čiji tečaj se tijekom otplate kredita značajno mijenjao na štetu potrošača.

25. Nije u pravu tuženik kada navodi da je kredit otplaćen pa da ne postoji interes tužiteljice za podizanje tužbe. Naime, iako je kredit otplaćen u cijelosti, posve je logično da tužiteljica ima pravni interes tražiti isplatu preplaćenih iznosa temeljem ugovora koji je u tom spornom dijelu (u odnosu na vezanost glavice uz valutnu klauzulu) djelomično ništetan.

26. Prigovor zastare nije osnovan, jer zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05), teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž - 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi.

27. Ovakav stav zauzeo je Vrhovni sud RH u svojoj odluci poslovni broj Rev - 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine, u kojoj presudi se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, došlo do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO/05, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Jednako tako, neosnovan je i prigovor zastare u odnosu na zatezne kamate, koje predstavljaju sporedno potraživanje, pa kao nije u zastari glavnica, to nisu ni zatezne kamate.

28. Naime, tužba u ovom postupku podnesena je dana 26. svibnja 2023.g., što znači da je podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

29. Financijskim vještačenjem koje je povjereno stalnom sudskom vještaku financijske struke Darku Prpiću dipl. oec. iz društva Darfin d.o.o., utvrđeno je:

- da ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 701,80 eura, za anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćen iznos.

30. Tužitelj je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik u podnesku od 17. lipnja 2024.g. prigovorio vještačkom nalazu navodeći da se predmetni nalaz i mišljenje ne temelji na dokumentaciji koja prileži spisu, da je kontradiktoran materijalnim dokazima u spisu i da je načinjen protivno pravilima struke.

31. Sud nije prihvatio tuženikove prigovore, smatrajući da je vještak svoj nalaz utemeljio na dokumentaciji koja je dostavljena u spis, te da je u izradi nalaza i mišljenja postupao prema pravilima struke, objektivno i obrazloženo. Tuženik nije predložio da vještak usmenim putem obrazloži svoj nalaz i mišljenje, a kako se radi samo o paušalnim prigovorima, načelne naravi, to sud nije pozvao vještaka na ročište na usmeno pojašnjenje, smatrajući da je pisanim vještačkim nalazom i mišljenjem vještak u potpunosti odgovorio svom zadatku.

32. Tuženik je osporio činjenicu da je nesavjesni stjecatelj u smislu čl. 1115.

Zakona o obveznim odnosima ZOO-a.

33. Međutim, tuženik nije u pravu. Naglašava se da je banka kao stručna financijska institucija imala saznanja o riziku ugovaranja kredita u valuti CHF, koja je bila tzv. valuta utočišta i pružala je bankama izuzetno velike profite, a potrošačima značajno povećavala iznose koje su plaćali tijekom otplate kredita. Radi toga se zaključuje da je tuženik bio nesavjestan stjecatelj, pa kamata teče od dana plaćanja (preplate) svakog pojedinog anuiteta do isplate, sukladno čl. 1115. ZOO-a.

34. Tuženik je opreza radi, ukoliko sud ne uze u obzir tzv. negativne razlike, istaknuo prigovor radi prebijanja u odnosu na sve negativne razlike. Međutim, tuženik nije precizirao odnosno određeno postavio svoj prigovor. U vezi s tim, treba naglasiti, da je u sudskoj praksi zauzet stav da nema postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije s osnova negativnih tečajnih razlika, ako u postupku tuženik nije na određen način istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. Zakona o parničnom postupku ili materijalno pravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. Zakona o obveznim odnosima, odnosno ako nije podnesena protutužba. Kako je već navedeno, tuženik nije istaknuo određeni prigovor radi prijeboja niti je podnio protutužbu, pa nema pretpostavki za odlučivanje o tuženikovu prigovoru.

35. S obzirom na sve izloženo, prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku da isplati tužiteljici temeljem preplate radi promjene tečaja CHF, ukupan iznos od 701,80 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

36. Kamatna stopa teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, tako da od dospijeća pojedinih iznosa do 31. prosinca 2007. godine teče po stopi sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

37. U pogledu tuženikovog protivljenja preinaci tužbe, odnosno povećanju tužbe, navodi se da sud dopušta preinaku temeljem čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, smatrajući da tužitelj nije mogao bez svoje krivnje preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, jer je tek po provedenom financijskom vještačenju saznao za točne iznose preplate po pojedinim anuitetima, a osim toga, preinaka je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

38. Tuženikovo protivljenje vrijednosti predmeta spora istaknuto je tek na zadnjem ročištu, a tuženik smatra da je naznačen veći iznos od onoga koji se potražuje tužbom. Međutim, u pravu je tužiteljica koja je postavila vrijednost predmeta spora na način da je zbrojila vrijednost deklaratornog i vrijednost kondemnatornog zahtjeva, sukladno odredbi čl. 37. Zakona o parničnom postupku. Kako je tuženik osporavao i deklaratorni zahtjev te su se i u pogledu tog zahtjeva provodili dokazi, to sud smatra da je vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.459,95 eura, pravilno postavljena.

39. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tužiteljice po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

40. Troškovi tužiteljice obuhvaćaju: sastav tužbe – 100 bodova, sastav podneska od 29.05.2023.g. - 100 bodova, sastav podneska od 29.04.2024.g. - 100 bodova, sastav podneska od 29.07.2024.g. - 100 bodova, pristup na ročište dana 16.01.2025.g. - 100 bodova, pristup na ročište 20.03.2025.g. – 100 bodova, sastav podneska od 17.06.2025.g. - 100 bodova, pristup na ročište dana 25.09.2025.g. - 100 bodova i pristup na ročište za objavu presude 30.09.2025.g. - 50 bodova, što je ukupno 850 bodova, odnosno 1.700,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 425,00 eura, te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, pa ukupan parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 2.425,00 eura.

41. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. od 30. rujna 2025. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

42. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 30. rujna 2025. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku