REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3069/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d. Zagrebu, Ulica grada Vukovara 5, OIB 28406115764, kojeg zastupa odvjetnik Mladen Golojuh, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 15. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju SN i zamjenika punomoćnika tuženika Karla Blažena, odvjetnika iz Zagreba, 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Grawe Hrvatska d.d., Ul. grada Vukovara 5, OIB:28406115764 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623 isplati iznos od 4.032,72 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 29.03.2025. do isplate zakonskom zateznom kamatom, tekućom od podnošenja tužbe do isplate zajedno sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak paničnog postupka, a sve to u roku od petnaest dana.''

II./ Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, naknaditi tuženiku Grawe Hrvatska d.d. OIB 28406115764 trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predmet postupka subrogacijski je zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, koji od tuženika Grawe Hrvatska d.d., kao osiguratelja vozila kojim je 20. kolovoza 2001. prouzročena prometna nesreća u kojoj je stradao osiguranik tužitelja PN, tužbenim zahtjevom citiranim pod točkom I./ izreke ove presude, potražuje isplatu iznosa invalidske mirovine koji je tužitelj isplatio svojemu osiguraniku u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2024., pri čemu je invalidnost tužeiteljevoga osiguranika prouzročena prometnom nesrećom do koje je došlo krivnjom vozača vozila osiguranog kod tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je osiguranik tužitelja stradao u prometnoj nesreći prouzročenoj vozilom osiguranim kod tuženika te da je tužitelj svojem osiguraniku isplatio, po osnovi invalidske mirovine, iznos koji tužitelj potražuje od tuženika tužbenim zahtjevom u ovoj parnici.

3. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu, navodeći da je sporna visina iznosa stvarne štete koji je po subrogacijskom zahtjevu tuženik dužan platiti tužitelju. Tuženik obrazlaže da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, no kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika. Tuženik zaključuje da nije dužan tužitelju naknaditi puni iznos invalidske mirovine, koji je tuženik isplatio svojem osiguraniku, već stvarnu štetu, koja u konkretnom slučaju predstavlja razmjerni iznos mirovine, koji će su utvrditi kao razlika (ako postoji) između invalidske mirovine koju tužitelj plaća i mirovine koju bi tužitelj plaćao kao da je razlog isplate ozljeda na radu tužiteljeva osiguranika a ne utuženi štetni događaj. Tuženik ističe da tužitelj nije sačinio izračun razmjernog iznosa mirovine, već je ustao tužbom, neosnovano potražujući cjelokupni iznos isplaćene mirovine. Kako isključivo tužitelj raspolaže podacima temeljem kojih se može izračunati razmjerni iznos mirovine, sve dok tužitelj ne sačini valjani izračun razmjernog iznosa mirovine i dok se ne utvrdi postoji li uopće razlika, obveza tuženika ne može dospjeti, a niti na takvu tražbinu mogu početi teći zakonske zatezne kamate. Tuženik slijedom izloženoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te potražuje naknadu troška parničnog postupka.

4. Tužitelj se na odgovor na tužbu očitovao navodeći da nije potrebno izračunavati razmjerni dio mirovine jer da se na pravni odnos između stranaka primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, prema načelu lex posterior derogat legi priori.

5. Sporno je između stranaka je li tuženik dužan tužitelju isplatiti cjelokupni iznos mirovine koji je tužitelj isplatio svome osiguraniku, ili samo razmjerni dio te mirovine.

6. Tijekom postupka pročitane su isprave u spisu. Kako nijedna od činjenica koja proizlazi iz tih isparava nije između stranaka sporna, nije potrebno ocjenjivati njihov sadržaj, odnosno dokaznu snagu. Budući da tuženik nije tijekom postupka predložio izvesti dokaz financijskim vještačenjem, ocjenom kojega dokaza bi sud mogao sa sigurnošću utvrditi osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, a kao što je niže izloženo, primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP), ovaj sud zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Imajući u vidu da je sporni odnos stranka u ovom predmetu trajao u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2024., kada je tužitelju nastala šteta isplatom invalidske mirovine osiguraniku PN te da tuženik u ovom slučaju nije štetnik, već je štetnik osoba koja je upravljala osobnim vozilom osiguranim kod tuženika, odštetna odgovornost tuženika procjenjuje se primjenom temeljem posebnog zakona, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (‘’Narodne novine’’ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP), s tim da je isti stav izražen i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-x 388/18 od 25.08.2020. I Rev 954/22 od 25.01.2023.

8. Slijedom izloženoga u točki 7. ovoga obrazloženja, tužitelj neosnovano smatra da se ovdje primjenjuju odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (‘’Narodne novine’’ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 – dalje: ZOMO) jer, kako je već izneseno, tuženik u ovom slučaju nije štetnik (tj. osoba koja je odgovorna za nastanak štete), već je štetnik osiguranik tuženika, pa se postojanje i opseg odštetne odgovornosti tuženika procjenjuje temeljem posebnog zakona, u ovom slučaju ZOOP-a. Naime, između tužitelja i tuženika ne postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu jer osiguravajuća društva nisu štetnici, već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (vozača) u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Upravo je odredbom čl. 8. st. 1. ZOOP propisana obveza društva za osiguranje za sklapanje Ugovora o osiguranju, sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja, a odredbama tog zakona uređen je i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje odnosno obračunava premija osiguranja, dok je obveza tuženika za naknadu štete tužitelju u konkretnom slučaju regulirana odredbom čl. 27. ZOOP.

9. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st.1.), da se stvarnom štetom iz prethodnog stavka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st.2.) te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.). Drugim riječima, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje i iznosa koje bi isplaćivao kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.

10. U ovome postupku moguće je utvrditi postoji li takva razlika samo izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem, a tužitelj, na kojemu je teret dokazivanja, izvođenje tog dokaza nije predložio. Stoga je ovaj sud tu odlučnu činjenicu utvrdio primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) te tako zaključio da ta razlika ne postoji, pa je stoga pod točkom I./ izreke ove presude tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

11. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP. Tužitelju je priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, za sastavljanje odgovora na tužbu 100 bodova prema Tbr 8/1 OT te za zastupanje na ročištu 15.07.2025. – 100 bodova prema Tbr 9/1 OT, što iznosi ukupno 200 bodova, odnosno 400,00 EUR te uvećano za PDV 500,00 EUR, pa je stoga odlučeno kao u rješenju sadržanom pod točkom II./ izreke ove presude.

U Zagrebu, 30. rujna 2025.

Sutkinja:

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano, u pet istovjetnih primjeraka, županijskom sudu, putem ovoga suda.

DNA:

1. Tužitelju

2. Pun tuženika