REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] O 5

Poslovni broj: Us I-462/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan i dr., Rijeka, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: NK- UP/II-114-04/25-02/21, URBROJ: 511-01-158-25-5 od 7. ožujka 2025. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, KLASA: NK-UP/I-114-04/24-02/239, URBROJ: 511-01-158-24-45 od 10. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, KLASA: NK-UP/I-114-04/24-02/239, URBROJ: 511-01-158-24-45 od 10. prosinca 2024. utvrđeno je da je tužitelj odgovoran što je u vremenu od početka travnja 2023. do 29. listopada 2023., u [adresa], nasilnički se ponašao u obitelji prema svojoj izvanbračnoj supruzi ŠE na način da je kod iste uzrokovao osjećaj straha i tjeskobe zbog čega se s malodobnom djecom PE (r. 2014.) i VE (r. 2016.) zaključavala i spavala u zasebnoj sobi, vikao na nju, psovao i vrijeđao ju, zajedno sa djecom istjerao iz stana te joj prijetio nanošenjem ozljeda i smrću, čime je počinio težu povredu službene dužnosti opisanu u čl. 96. t. 11. Zakona o policiji (Narodne novine broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19., 155/23.; dalje: ZOP) kao „nasilje u obitelji“, zbog čega mu je temeljem čl. 110. st. 2. t. 6. ZOP izrečena kazna prestanka državne službe.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: NK-UP/II-114-04/25-02/21, URBROJ: 511- 01-158-25-5 od 7. ožujka 2025. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. Smatra kako tuženik osporavanim rješenjem nije otklonio tužiteljeve prigovore iznesene u žalbi protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a od 10. prosinca 2024. te da nema neposrednog svjedoka koji bi potvrdio navode ŠE, podnositeljice kaznene prijave protiv tužitelja. Prigovara istinitosti iskaza svjedokinje ŠE u pogledu tužiteljeve prekomjerne konzumacije alkohola uz obrazloženje da, budući alkohol nije besplatan, a tužitelj plaća samostalno ratu kredita za jednu od dvije kuće koje je napravio, pa da slijedom istog takav navod o prekomjernoj konzumaciji alkohola gdje god bi stigao da jednostavno nije točan niti moguć. Poziva se na primjenu odredbe čl. 3. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika. Osporava odgovornost za počinjenje djela koje mu se stavlja na teret te ukazuje da njegova odgovornost još uvijek nije pravomoćno utvrđena niti u kaznenom postupku. Predlaže sudu poništiti osporavano i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Činjenično stanje da je potpuno i pravilno utvrđeno te je donesena pravilna i zakonita odluka kojom je tužitelj odgovoran za počinjenu težu povredu službene dužnosti. Dodatno ističe da su tužitelj i njegova opunomoćenica imali priliku na usmenoj raspravi održanoj 3. prosinca 2024. postavljati pitanja svjedokinji ŠE, no da isti svojim pitanjima i primjedbama nisu doveli u sumnju vjerodostojnost iskaza te svjedokinje čiji je iskaz u ukupnosti sa svim ostalim dokazima dostatan za utvrđivanje tužiteljeve odgovornosti. Prilikom izricanja disciplinske kazne imalo se u vidu da je tužitelj do sada disciplinski kažnjavan za povredu s elementima obiteljskog nasilja za što mu je izrečena uvjetna kazna prestanka državne službe uz rok kušnje od jedne godine. Budući se ranije izrečenom disciplinskom kaznom očito nije postigla svrha kažnjavanja, jer je tužitelj ponovno počinio istovrsnu povredu službene dužnosti, tužitelju je izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe. Neprihvatljivo i nedolično je da se sâmi policijski službenici ponašaju na način koji ima obilježja kaznenog djela ili prekršaja, kao što je to u konkretnom slučaju radio tužitelj. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Među strankama je sporno je li tužitelj počinio disciplinsko djelo, odnosno težu povredu službene dužnosti, kako je ona činjenično opisana i pravno okvalificirana.

7. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Disciplinski postupak protiv policijskih službenika primarno je uređen odredbama članaka 93. do 114. ZOP-a i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika (Narodne novine broj 141/11.; dalje: Pravilnik), a podredno odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.; dalje: ZUP), što slijedi iz normi članka 100. ZOP-a te čl. 3. st. 1. ZUP-a.

9. Prema odredbi čl. 93. st. 2. ZOP-a policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

10. Nasilje u obitelji (čl. 96. t. 11. ZOP) teža je povreda službene dužnosti. Kazne za teže povrede službene dužnosti propisane su odredbom čl. 110. st. 2. toga Zakona, a među predviđenim kaznama je i prestanak državne službe (t. 6.).

11. Disciplinske kazne izriču se u svrhu odgojnog utjecaja na počinitelja i druge policijske službenike u Ministarstvu te održavanja radne discipline i pravila ponašanja u službi i izvan službe (čl. 6. Pravilnika).

12. Disciplinski sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju povrede službene dužnosti, ali je vezan za činjenični opis povrede službene dužnosti (čl. 106. ZOP).

13. Valja naglasiti i da je sukladno odredbi čl. 3. st. 1. t. 1. ZUS-a predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari. Dakle, uloga upravnog suda je ispitati je li upravni postupak pravilno proveden, dakle jesu li u upravnom postupka ispoštovana pravila postupka, jesu li u tom postupku izvedeni svi potrebni dokazi i jesu li ti dokazi valjano ocjenjeni i utvrđene sve odlučne činjenice. Tek podredno, ukoliko se utvrdi da postoji neki od navedenih nedostataka, sud će u upravnom sporu upotpuniti upravni postupak ukoliko ocjeni da je to moguće s obzirom na vrstu tog nedostatka. Dakle, uloga upravnog suda nije ponovo provoditi upravni postupak.

14. Pregledom spisa predmeta upravnog postupka utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo provelo sve relevantne dokaze, da je iste detaljno analiziralo pojedinačno i u međusobnoj povezanosti kako je to i propisano odredbom čl. 9. t. 2. ZUP-a, te da je logično obrazložilo koji dokazi su dokazivali koje odlučne činjenice te je po ocjeni suda na temelju tih dokaza pravilno utvrdilo činjenično stanje, kao i disciplinsku odgovornost tužitelja.

15. Iz podataka u spisu predmeta upravnog postupka slijedi da je tužitelj nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli - Pola posl.br. Kzd-16/24 od 26. travnja 2023. proglašen krivim zbog počinjenja tri kaznena djela protiv braka i djece, i to jednog kaznenog djela nasiljem u obitelji i dva kaznena djela povrede djetetovih prava te jedno kazneno djelo protiv slobode - prijetnjom te tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, i to jednog kaznenog djela nasiljem u obitelji i dva kaznena djela povredom djetetovih prava te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od tri godine i šest mjeseci.

16. Ovdje se ukazuje na određenje iz čl. 93. st. 3. i 4. ZOP prema kojem kaznena odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti ako djelo koje je predmet kaznenog ili prekršajnog postupka ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti, te da oslobođenje od kaznene odgovornosti ne pretpostavlja oslobađanje od odgovornosti i za povredu službene dužnosti ako je počinjeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti. Iz navedenog slijedi da su disciplinski i kazneni postupak dva odvojena i neovisna postupka, stoga ni navodi tužitelja da presuda kojom je tužitelj u kaznenom postupku proglašen krivim nije stekla svojstvo pravomoćnosti nisu od utjecaja na ovaj spor. U konkretnoj stvari disciplinski sud je odlučivao o povredi službene dužnosti tužitelja, a ne o pitanju kaznene odgovornosti. Pored iznijetog, navedeni postupci imaju različiti zaštitni objekt i kazne se izriču sa različitom svrhom.

17. Iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka ŠE, GE i FE proizlazi da je tužitelj počinio povredu službene dužnosti kako je ona činjenično opisana i pravno okvalificirana u izreci prvostupanjskog rješenja. Riječ je o iskazima koji su u ključnim elementima suglasni te ih sud cijeni vjerodostojnim dokazima budući je njihovo kazivanje bilo jasno, precizno te su svjedoci iskazivali dosljedno u višekratnim ispitivanjima kroz upravni i kaznene postupke.

18. Osporavanje iskaza svjedokinje FE uz argumentaciju tužitelja da je svjedokinja prijateljica ŠE pa da samom tom činjenicom njezin iskaz ne bi mogao biti relevantan jer da je logično da će ona potvrditi ono što joj je ŠE pričala, sud ne prihvaća kao uvjerljivo ni životno jer okolnost da je svjedokinja FE u prijateljskim odnosima s ŠE, suprotno navodima tužitelja, ne znači nužno i da bi se davanjem lažnog iskaza izložila kaznenom progonu. Dokazi se cijene kako za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti, te je tuženik upravo na navedeni način cijenio sve iskaze svjedoka, tako i svjedokinje FE. Navode svjedoka o počinjenom djelu potvrđuje i materijalna dokumentacija (liječnička dokumentacija Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Istarske županije i kaznena prijava, oboje od 29. listopada 2023., Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijalista psihijatrije dr.med. Vesne Jovin od 5. siječnja 2024., Nalaz psihologa Opće bolnice Pula od 22. prosinca 2023.). U vezi pokušaja osporavanja iskaza ŠE uz navode tužitelja da okolnost da plaća ratu kredita znači da nije moguće da prekomjerno konzumira alkohol, sud isto otklanja kao potpuno nelogično, te, kako to ističe i sam tuženik, irelevantno jer se tužitelja nije teretilo za počinjenje povrede službene dužnosti pod utjecajem alkohola. Sud zaključuje da tužitelj nije svojim navodima doveo u sumnju tuženikovu ocjenu dokaza.

19. U odnosu na prigovor da nisu jednako cijenjeni iskazi svjedoka CE, DE i IE sud ističe kako iskazi imenovanih svjedoka, prema kojima im nije poznato da bi tužitelj počinio predmetno djelo te da nisu bili nazočni samom događaju, ne dovode u pitanje postojanje nasilja u obitelji niti odgovornost tužitelja za isto. Takvi iskazi ukazuju jedino na osobno nepoznavanje tih svjedoka glede tih okolnosti, ali ne isključuju već utvrđene činjenice, te time počinjenje djela i odgovornost tužitelja nisu ostali nedokazani, već su ih na temelju drugih uvjerljivih dokaza pravilno utvrdili prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo.

20. Slijedom svega iznesenog, sud je suglasan s elaboracijom javnopravnih tijela da je svojim ponašanjem počinio težu povredu službene dužnosti opisane u izreci prvostupanjskog rješenja. Sud ocjenjuje osnovanima razloge koji su u prilog tome izneseni u obrazloženjima prvostupanjskoga i drugostupanjskog rješenja, te u odgovoru tuženika na tužbu, uključujući razloge što se tiču izbora disciplinske kazne za navedenu povredu. U odnosu na povredu službene dužnosti disciplinska tijela nisu učinila očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenila postojanje nekog važnog čimbenika, niti propustila razmotriti sve relevantne čimbenike, niti su propustila uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a u obzir su uzela sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku javnopravnih tijela. Sud je suglasan s ocjenom da iz svih provedenih dokaza proizlazi odgovornost tužitelja za počinjenje djela kako je to opisano u izreci prvostupanjskog rješenja, a koje u bitnim obilježjima udovoljava konkretnoj teškoj povredi službene dužnosti, dok je obrana tužitelja usmjerena na otklanjanje odgovornosti. U odnosu na postupanje s namjerom, kao i na ostale tužbene prigovore, tijelo je dalo valjane i dovoljno obrazložene i pravno utemeljene razloge koje u cijelosti prihvaća i sud.

21. Analizirajući sadržaj same izreke, ali i uspoređujući izreku i obrazloženje, sud utvrđuje da je izreka osporavane odluke jasna, razumljiva te da sadrži razloge o svim ključnim činjenicama o kojima je ovisila i opstojnost disciplinskog djela i tužiteljeve odgovornost uključujući i razloge vezano za ocjenu navoda i prigovora tužitelja, dakle da je tuženik cjelovito i pravilno utvrdio pravo stanje stvari te pravilno primijenio odredbe materijalnoga i postupovnog prava.

22. Neosnovano je tužiteljevo upiranje u odredbu članka 3. Pravilnika. Naime, tom je odredbom propisano da će se prilikom odlučivanja u disciplinskom postupku, dvojba u pogledu postojanja činjenica koja čine obilježja povrede službene dužnosti ili utječu na utvrđivanje odgovornosti policijskog službenika, razmatrati na način koji je povoljniji za policijskog službenika protiv kojeg se vodi disciplinski postupak. U predmetnom slučaju, međutim, prema ocjeni ovog suda, a zbog prethodno iznesenog, ne postoji dvojba o postojanju odlučnih činjenica u pogledu onih koji čine obilježja utvrđenih povreda pa nema mjesta primjeni navedene normativne inačice načela in dubio pro reo, prilagođene disciplinskome upravnom postupku.

23. Vrsta i težina disciplinske kazne podliježu slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih (disciplinskih) tijela (tako i sudska praksa, primjerice presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1023/2022 od 4. svibnja 2022.), kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (čl. 5. st. 2. ZUP-a), dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (čl. 4. st. 2. ZUS-a).

24. Sud utvrđuje da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti (čl. 110. st. 2. u svezi čl. 111. st. 1. ZOP) i da je odluka o istoj dostatno obrazložena. Pored toga, imajući na umu karakter predmetne povrede službene dužnosti, sud ne nalazi da bi izrečena kazna bila protivna svrsi radi koje je ta ovlast dana, koja svrha je normativno definirana prethodno citiranom odredbom članka 6. Pravilnika.

25. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, ocijenjeno je zakonitim te je na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučeno kao u t. I. izreke presude.

26. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ove presude.

27. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).

U Rijeci 30. rujna 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).