REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2878/2019-123

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivanka Bosotina, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika SPAR Hrvatska d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 50, OIB: 46108893754, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 2. rujna 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Marije Palac, odvjetnice i punomoćnice tuženika ZŠ, dana 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku SPAR HRVATSKA d.o.o., OIB: 46108893754, MB: [matični broj] da tužiteljici FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplati iznos od 24.657,24 eura (185.780,00 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana 15.2.2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja odgovara eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima, a sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku SPAR HRVATSKA d.o.o., OIB: 46108893754, MB: [matični broj] da tužiteljici FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime rente plaća mjesečni iznos od 473,61 eura (3.568,44 kn) u bruto iznosu počevši od prosinca 2011. godine, svakog 10. u mjesecu za prethodni mjesec sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pa do isplate po stopi u visini eskontne stope HNB-a uvećanoj koja iznosi 7% uvećanoj za 5 postotnih poena, što iznosi 12% godišnje, te u slučaju promjene stope zatezne kamate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku SPAR HRVATSKA d.o.o. OIB: 46108893754, M8:01527100 da tužiteljici ĐŠ: 68365461667 na ime izgubljene zarade isplati naknadu u bruto iznosu od 6.100,00 eura (45.960,43 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za veljaču 2011. godine na iznos od 32,52 eura/ 245.01 kn od 10. ožujka 2011.

- za ožujak 2011. godine na iznos od 64,11 eura/ 483,04 kn od 10. travnja 2011.

- za travanj 2011. godine na iznos od 117,71 eura/ 886,88 kn od 10. svibnja 2011.

- za svibanj 2011. godine na iznos od 149,58 eura/ 1.127,01 kn od 10. lipnja 2011.

- za lipanj 2011. godine na iznos od 318,61 eura/ 2.400,57 kn od 10. srpnja 2011.

- za srpanj 2011. godine na iznos od 318,70 eura/ 2.401,24 kn od 10. kolovoza 2011.

- za kolovoz 2011. godine na iznos od318,59 eura/ 2,400,40 kn od 10. rujna 2011.

- za rujan 2011. godine na iznos od 318,70 eura/ 2.401.28 kn od 10. listopada 2011.

- za listopad 2011. godine na iznos od 318,67 eura/ 2.401,00 kn od 10. studenog 2011.

- za studeni 2011. godine na iznos od 318,67 eura/ 2.401,00 kn od 10. prosinca 2011.

- za prosinac 2011. godine na iznos od 318,67 eura/ 2.401,00 kn od 10. siječnja 2012.

- za siječanj 2012. godine na iznos od 318,67 eura/ 2.401,00 kn od 10. veljače 2012.

- za veljaču 2012. godine na iznos od 318,67 eura/ 2.401,00 kn od 10. ožujka 2012.

- za ožujak 2012. godine na iznos od 318,67 cura / 2.401,00 kn od 10. travnja 2012.

- za travanj 2012. godine na iznos od 318,67 eura/ 2.401,00 kn od 10. svibnja 2012

- za svibanj 2012. godine na iznos od 318,67 eura/ 2.401,00 kn od 10. lipnja 2012.

- za lipanj 2012. godine na iznos od 318,67 eura/ 2,401,00 kn od 10. srpnja 2012.

- za srpanj 2012. godine na iznos od 318,67 eura/ 2.401.00 kn od 10. kolovoza 2012.

- za kolovoz 2012. godine na iznos od 318,67 eura/ 2.401,00 kn od 10. rujna 2012.

- za rujan 2012. godine na iznos od 318,67 eura/ 2.401,00 kn od 10. listopada 2012.

- za listopad 2012. godine na iznos od 318,67 eura/2.401,00 kn od 10. studenog 2012.

- za studeni 2012. godine na iznos od 318,67 eura/ 2.401,00 kn od 10. prosinca 2012. od dospijeća pa do isplate po stopi u visini eskontne stope HNB-a uvećanoj koja iznosi 7% uvećanoj za 5 postotnih poena, što iznosi 12% godišnje, te u slučaju promjene stope zatezne kamate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku SPAR HRVATSKA d.o.o. OIB: 46108893754, MB: [matični broj] da tužiteljici FŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime troškova bolničkog liječenja i fizikalnih terapija isplati iznos od 663,61 eura (5.000,00 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku SPAR HRVATSKA d.o.o., OIB: 46108893754, MB: [matični broj] da tužiteljici FŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove ovog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

II./ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao bivši zaposlenik kod tuženika dana 17. veljače 2011. u popodnevnoj smjeni dok je radila u prodavaonici Spar u trgovačkom centru Supernova u Zadru, pala u otvorenu rupu od odvoda, te se tom prilikom teško ozlijedila. O samom događaju svjedočilo je više svjedoka koji znaju na koji način je do pada došlo. Nesreća na radu se desila u popodnevnim satima navedenog dana oko 16.00 sati uslijed čega je tužiteljica trpila jake bolove, ali odgovornim osobama na navedenom prodajnom mjestu bilo je najvažnije ishoditi od tužiteljice izjavu da se nezgoda dogodila na putu do posla, jer je svima bilo poznato kakve bi posljedice nastupile u slučaju da se odmah pozvala Hitna pomoć kao i obavijestio nadležni inspektorat. U prilog navedenom govori i općepoznata činjenica da se kasnilo s otvaranjem centra Supernova, da se čekala uporabna dozvola, kao i da se kasnilo s otvorenjem. Za navesti je i da su odvodi u prodajnom mjestu Spara bili otvoreni unatoč čemu je ipak i za navedeni dio ishođena uporabna dozvola. Umjesto odgovarajućeg prijevoza do ambulante Hitne pomoći, tužiteljicu je odvezao DŠ, zaposlen kod tuženika. Za vrijeme medicinske obrade tužiteljica je bila pod nadzorom svojih nadređenih, očito kako ne bi liječnicima rekla kako se je ozlijedila. Tuženik nije sukladno zakonskim propisima sačinio prijavu povrede nesreće na poslu, što je bio dužan učiniti sve i da se nesreća desila na putu na posao. Nije logično ni životno da je tužiteljicu ozljedu doživjela na putu do posla i radila nekoliko sati kao da se ništa nije dogodilo, i tek oko 16,00 sati zatražila pomoć. Umjesto da se odmah pružila pomoć tužiteljici i dopustilo joj da pozove svog supruga radi odlaska liječniku, uslijedio je pritisak voditelja prodajnog -mjesta tuženika da potpiše izjavu o navodnom padu na putu do posla. Tužiteljica je temeljem dane upute kao i primljenog obećanja postupila prema riječima voditelja prodajnog mjesta tuženika. Tek tada ju je DŠ, zaposlenik tuženika odvezao do Hitne medicinske pomoći, a nakon čega je upućena u kiruršku ambulantu Opće bolnice u Zadru, te je obrada tužiteljice započela tek u l7,25 sati. Prethodno je ozljedu pogledao liječnik koji je bio na mjestu nesreće. Završetkom obrade u kirurškoj ambulanti Opće bolnice u Zadru zaposlenik tuženika je tužiteljicu dovezao na parkiralište ispred Supernove u Zadru, te je tek tada pozvan suprug iste. Od tuženika je tužiteljica dobila privremenu novčanu pomoć u iznos od 2.500,00 kn. Kako se zdravstveno stanje tužiteljice nije popravljalo, unatoč mirovanju, ponovna kontrola obavljena je 24. veljače 2011.g., te je i dalje preporučena terapija mirovanjem. Kako se nakon gotovo dva mjeseca mirovanja tužiteljica nije oporavila od naprijed opisane ozljede, postalo je jasno da je nesreća na radu 17. veljače 2011. za tužiteljicu imala daleko ozbiljnije posljedice nego je prvobitno bilo vidljivo. Tužiteljica je bila zaposlena kod tuženika od 15.11.2010. do 14.11.2012. po Ugovorima o radu na određeno vrijeme. Ugovorena bruto plaća za rad na radnom mjestu prodavača iznosila je 3.232,00 kn. Tužiteljica je bila na bolovanju neprekidno od 18. veljače 2011. do 14. studenog 2012. kada joj je prestao ugovor o radu i upućena je na HZZ kao nezaposlena osoba. Tužiteljica je za vrijeme bolovanja primila naknade plaća kako slijedi:

- za veljaču 2011. godine 2.986,93 kn primila je naknadu plaću u 100 %-tonom iznosu jer je bolovanje označeno kao bolovanje zbog nesreće na poslu,

- za ožujak 2011. naknadu plaće u bruto iznosu od 2.748,96 kn ,

- za travanj 2011. naknadu plaće u bruto iznosu od 2.345,12 kn,

- za svibnja 2011. naknadu plaće u bruto iznosu od 2.104,99 kn,

- za razdoblje od lipnja 2011. do studenog 2012. godine primala je naknadu plaće u neto iznosu od cca 831,00 kn mjesečno. Od HZZ-a je na ime naknade za vrijeme nezaposlenosti za mjesec prosinca 2011. te siječanj i veljaču 2012. primala je naknadu u mjesečnom iznosu od 1.600,00 kn. Tužiteljica je kod tuženika da nije bilo predmetne nesreće trebala ostvarivati mjesečnu plaću u bruto iznosu od 3.232,00 kn. Nakon ozljede koju je tužiteljica doživjela na svom radnom mjestu, ista je trpjela jake bolove 7 dana, srednje jake bolove slijedećih 15 dana, a lakše bolove i više od mjesec dana i nije se mogla oslanjati na lijevu nogu više od 2 mjeseca dana. Gotovo 6 mjeseci je hodala uz pomoć štaka. Kako je došlo do komplikacija koje su na kraju rješavane i operativnim zahvatom tužiteljica je trpjela jake, srednje jake i lake bolove kroz duži vremenski period. Iz medicinske dokumentacije je vidljivo da je tužiteljica imala određenih problema s kralježnicom od ranije, ali je ista mogla unatoč problemima (skolioza) uredno živjeti, povremeno je bila zaposlena na određeno vrijeme, prije ozljede 2009. godine postala je majka nakon uredne trudnoće, što ukazuje na činjenicu da stanje njene kralježnice nije bilo u lošem stanju u kakvom je danas, nakon ozljede u prodajnom centru tuženika u Supernova u Zadru. Imala je potpunu opću i radnu sposobnost. Tužiteljica ne može bez tuđe pomoći ne može dizati svoje dijete radi banalnih svakodnevnih uobičajenih potreba, bez tuđe pomoći ne može održavati svoj stambeni prostor, odlaziti u redovne kupovine i obavljati druge svakodnevne kućanske poslove. Kako tužiteljica još uvijek ne može obavljati sve poslove kao što je to mogla prije ozljede, jer prema preporuci liječnika ne smije dugo stajati ni sjediti, ne smije se saginjati, te ne smije podizati terete teže od 3-5 kg, pa smatra da je kod nje došlo do teškog smanjenja funkcionalnih sposobnosti od 41 - 60 %, jer je njena životna aktivnost smanjena u toj mjeri da se ista može realizirati na drugim lakšim poslovima i radnim zadacima. Tužiteljica drži da, joj radi posljedica koje ista trpi zbog nesreće na poslu tuženik treba isplatiti naknadu imovinske i ne imovinske štete sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu, Zakona o radu kao i Zakona o obveznim odnosima i to s osnova imovinske štete i rente. Kako tužiteljica još uvijek nije u mogućnosti raditi posao za koji se je školovala, ista smatra da bi joj tuženik trebao isplaćivati i mjesečnu rentu u bruto iznosu od 3.568,44 kn počevši od prvog dana prestanka ugovora o radu, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti (dok se tužiteljica ne zaposli ukoliko se po završetku liječenja ocijeni da je radno sposobna, odnosno dok ne ostvari prava s temelja invalidnosti kod HZMO-a), umanjeno za iznose koje je primila zbog nezaposlenosti, a što iznosi 4.800,00 za razdoblje od prosinca 2011. do veljače 2012. U djelatnosti trgovine najniža plaća za obračun obveznih doprinosa za radnike sa obrazovanjem IV stupnja odnosno SSS određena je u bruto iznosu od 3.568,44 kn. Tužiteljica nadalje smatra da joj je tuženik dužan nadoknaditi materijalnu štetu u vidu razlike plaće koju bi ista ostvarila da je radila i naknada plaća koje je primila za bolovanje u ukupnom bruto iznosu od 45.960, 43 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za veljaču 2011. godine na iznos od 245,01 kn od 10. ožujka 2011.

- za ožujak 2011. godine na iznos od 483,04 kn od 10. travnja 2011.

- za travanj 2011. godine na iznos od 886,88 kn od 10. svibnja 2011.

- za svibanj 2011. godine na iznos od 1.127,01 kn od 10. lipnja 2011.

- za lipanj 2011. godine na iznos od 2.400,57 kn od 10. srpnja 2011.

- za srpanj 2011. godine na iznos od 2.401,24 kn od 10. kolovoza 2011.

- za kolovoz 2011. godine na iznos od 2.400,40 kn od 10. rujna 2011.

- za rujan 2011. godine na iznos od 2.401,28 kn od 10. listopada 2011.

- za listopad 2011. godine na iznos od 2.401,00 kn od 10. studenog 2011.

- za studeni 2011. godine na iznos od 2.401,00 kn od 10. prosinca 2011.

- za prosinac 2011. godine na iznos od 2.401,00 kn od 10. siječnja 2012.

- za siječanj 2012. godine na iznos od 2.401,00 kn od 10. veljače 2012

- za veljaču 2012. godine na iznos od 2.401,00 kn od 10. ožujka 2012

- za ožujak 2011. godine na iznos od 2.401,00 kn od 10. travnja 2011.

- za travanj 2011. godine na iznos od 2.401,00 kn od 10. svibnja 2011.

- za svibanj 2011. godine na iznos od 2.401,00 kn od 10. lipnja 2011.

- za lipanj 2011. godine na iznos od 2.401,00 kn od 10. srpnja 2011.

- za srpanj 2011. godine na iznos od 2.401.00 kn od 10. kolovoza 2011.

- za kolovoz 2011. godine na iznos od 2.401,00 kn od 10. rujna 2011.

- za rujan 2011. godine na iznos od 2.401,00 kn od 10. listopada 2011.

- za listopad 2011. godine na iznos od 2.401,00 kn od 10. studenog 2011.

- za studeni 2011. godine na iznos od 2.401,00 kn od 10. prosinca 2011. Troškovi liječenja sastoje se od troška terapija u toplicama koje nisu pokriveni od strane zdravstvenog osiguranja, troška ovjere preslika medicinske dokumentacije u iznosu od 5.000,00 kn (specificirati će se do pripremnog ročišta). Prilikom pada tužiteljice u prodajnom centru tuženika, a sve na način kako je to naprijed opisano ista je pretrpjela tjelesne ozljede koje su dovele do imovinske štete kako je prethodno navedeno i od neimovinske štete povredom prava osobnosti izazvanih fizičkom boli, duševnih boli i straha. Obzirom na opisane događaje te pretrpljenu materijalnu i nematerijalnu štetu, tužiteljica na ime neimovinske štete:

- za povredu prava na tjelesno zdravlje ukupan iznos od 195.000,00 kn i to za:

- pretrpljene fizičke boli 13.000,00 kn

- na ime duševnih bolova zbog pretrpljenog straha-iznos od 20 000,00 kn

- na ime duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 150.000,00 kn

- za tuđu njegu i pomoć 12.000,00 kn. Tužiteljica drži da je iznos koji potražuje u konkretnom slučaju primjeren obzirom na životnu dob tužiteljice, okolnosti nesreće i posljedice koje su za tužiteljicu nastale.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika, no tuženik tvrdi da nije bio odgovoran za radove na objektu Supernova i termine otvorenja, budući je tuženik u tom objektu samo zakupnik i ni na koji način ne utječe na to hoće li objekt dobiti na vrijeme svoje dozvole ili ne, a dalje tuženik navodi da su navodi tužbe kojima se tuženiku stavlja na teret ishođenje i izdavanje dozvola za rad u objektu u kojem je zakupnik bespredmetni, jer zakupnik nije odgovoran za ishođenje i izdavanje uporabne dozvole, pa ako tužitelj smatra da bi neki objekt imao dozvolu koja nije izdana sukladno pozitivnim pravnim propisima, treba pokrenuti odgovarajući postupak pred nadležnim tijelima, a ne bilo što takvo stavljati tuženiku na teret. Dalje tuženik navodi da nije točno da ozljeda na radu tužiteljice ne bi bila prijavljena, te se u prilogu dostavlja preslika prijave ozljede na radu. Također, tuženik tvrdi da nije točno da bi tužiteljici bilo zabranjeno da kontaktira svoju obitelj, kao i da bi se nad tužiteljicom vršio bilo kakav pritisak, a nevjerojatno je i da bi liječnik dozvolio da pregledu tužiteljice, ukoliko se ona tome protivi, nazoči netko tko nije s njom u rodu i koga ona ne želi u svojoj blizini prilikom pregleda. Dalje tuženik ističe da tužiteljica u tužbi navodi da je "prethodno ozljedu pogledao liječnik koji je bio na mjestu nesreće ... ",a da pri tome tužiteljica ne navodi ime liječnika, a to niti ne može učiniti, budući da nikakvog liječnika na mjestu nezgode nije bilo, te je taj navod tužiteljice netočan i neutemeljen i ničim dokazan. Tužiteljica nadalje navodi da bi je zaposlenik kod tuženika vozio od Hitne pomoći do Opće bolnice Zadar, te potom na parkiralište Supernove Zadar, a da pri tome ne navodi o kome je riječ, pa tuženik pretpostavlja da tužiteljica misli na DŠ, no taj navod nije točan, budući da je DŠ tužiteljicu odvezao do Hitne pomoći, te je tužiteljica pri tome izjavila da će ostati čekati na red, a DŠ se vratio na posao. U odnosu na navode u tužbi tužiteljice da bi tuženiku bio prioritet potpisivanje nekog dokumenta,a ne pružanje pomoći ozlijeđenoj osobi, tuženik ističe da takovi navodi sadrže elemente kaznenog djela klevete, te će tuženik odlučiti hoće li protiv tužiteljice zbog ovog navoda pokrenuti odgovarajući postupak,a dokument koji je tužiteljica potpisala je prijava ozljede na radu. Nadalje, tuženik ističe da iz dokumentacije koja prileži tužbi razvidno je da je tužiteljica ozlijedila lijevi nožni zglob, sama ozljeda sanirana je elastičnim zavojem, uz korištenje analgetika i mirovanje, a u odnosu na tu ozljedu iz priležeće dokumentacije proizlazi da nisu zaostale trajne posljedice, već se radi o istegnuću zbog kojeg je tužiteljica morala mirovati, ali nije morala ići na terapije i sl. Također je iz dokumentacije razvidno da je 7 dana po ozljedi utvrđeno da je konfiguracija zgloba uredna, kao i NC. Nije bilo otoka, modrica itd. Tuženik navodi da ozljeda tužiteljice nije bila teška, već je imala samo ogrebotinu na zglobu, te je tužiteljica bez ičije pomoći ušla u vozilo DŠ. U odnosu na dokumentaciju koja se odnosi na kralježnicu, tuženik ističe da ista nije ni u kakvoj vezi sa ovom naprijed opisanom ozljedom, a što je razvidno i iz same dokumentacije koju je tužiteljica priložila uz tužbu. Iz dokumentacije je razvidno da bi ti bolovi kralježnice možda mogli biti povezani sa ozljedom koju je tužiteljica pretrpila tri godine prije ove ozljede, nakon pada, kada se liječila u toplicama. Da se ne radi o teškoj ozljedi koja je ostavila trajne posljedice na život i zdravlje tužiteljice, svjedoči i činjenica da je HZMO, Područni ured Zadar, dana 20.7.2012. donio rješenje kojim se tužiteljici ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti. Očito je tužiteljica pokušala na osnovu ozljede zgloba, te svoje dokumentacije za kralježnicu ishoditi invalidnost, no to joj nije pošlo za rukom, pa sada ovom tužbom, pokušava ishoditi to na drugi način. Zaključno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Odlukom Županijskog suda u Rijeci Gž R-625/2017 potvrđena je presuda ovoga suda broj Pr-3113/14-52 od 30. listopada 2017., u točki III izreke u odnosu na odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 9.220,00 kn s tijekom od 17. veljače 2011. do 14. veljače 2014., dok je ista presuda ukinuta u točkama II, III u dijelu odbijanja tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos od 185.780,00 kn s kamatama i, IV izreke,i u tom se dijelu predmet je vraćen na ponovno suđenje.

4. Pritom je drugostupanjski sud u svojoj odluci naveo da u ovoj fazi postupka nije prijeporno da je za nastanak navedenog štetnog događaja isključivo odgovoran tuženik, budući da tužiteljici nije osigurao sigurne uvjete za rad, te je pobijana presuda pravomoćna u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete novčani iznos od 8.000,00 kn (po kriteriju fizičkih bolova 4.000,00 kn i po kriteriju straha 4.000,00 kn) i na ime imovinske štete (s osnove tuđe pomoći i njege) novčani iznos od 1.220,00 kn, ukupno 9.220,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2014. (točka I izreke).Tužiteljica u žalbi ne obrazlaže razloge osnovom kojih pobija prvostupanjsku presudu u točki III izreke u dijelu odbijanja tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na novčani iznos od 9.200,00 kn s tijekom od 17. veljače 2011. do 14. veljače 2014., ali da žalbom pobija cjelokupní odbijajući dio tužbenog zahtjeva, pa tako pored točke II, cjelokupnu točku III i IV izreke, pa je sud je pazeći na pravilnost primjene materijalnog prava utvrdio da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe članka 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15-dalje: ZOO) odbio zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete za razdoblje od nastanka štetnog događaja 17. veljače 2011, do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 15. veljače 2014. Međutim, iako bi tužiteljici na dosuđeni iznos imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege od 1.220,00 kn pravilnom primjenom materijalnog prava pripadala zatezna kamata s tijekom od prvog slijedećeg dana od dana presuđenja, budući da je ista dospjela danom kada je visina te štete utvrđena (članak 1089. stavak 2. ZOO-a), nije bilo osnove u tom dijelu preinačiti pobijanu presudu pozivom na odredbu iz članka 374. ZPP-a kojom je propisano da drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu. Iz tih je razloga na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci presude.

5. Nadalje drugostupanjski sud navodi kako je u ovoj fazi postupka i nadalje prijeporan opseg štete koju bi tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju, a posljedično tome i visina tužbenog zahtjeva, budući da tužiteljica ustraje da je osim uganuća lijevog skočnog zgloba pretrpjela i ozljede slabinske-leđne regije; naime, tužiteljica da je lijevom nogom propala u rupu veličine nešto manje od pola metra, a dubine više od metra jer je propala preko koljena i zarotirala cijelim tijelom; od nastanka štetnog događaja, odnosno od 18. veljače 2011., pa sve do 14. studenoga 2012. da je bila na bolovanju kada joj je prestao ugovor o radu i upućena na Hrvatski zavod za zapošljavanje kao nezaposlena osoba, a tijekom bolovanja da je došlo do komplikacija koje su rješavane operativnim zahvatom. Naglašava da su u tijeku postupka saslušani svjedoci EŠ, ŠŠ, a posebno svjedokinja HŠ, potvrdili navode tužbe na okolnost vremena i mjesta nastanka ozljede, pritiska koji je vršen na nju-tužiteljicu da ne prikaže liječniku koji će ju pregledati svoje stvarno stanje, zbog čega da je došlo do različitog sadržaja medicinske dokumentacije i stvarne ozljede koju je pretrpjela. Ističe i da su se medicinski vještaci angažirani u ovom postupku očitovali ukoliko postoji dvojba da bi u štetnom događaju došlo do oštećenja bilo koje druge regije tijela tužiteljice, konkretno slabinske-leđne regije, da se zatraži očitovanje vještaka specijaliste sudske medicine o mogućnosti nastanka takve ozljede u predmetnom štetnom događaju. Stoga drži da je sud prvog stupnja neosnovano odbio izvesti dokaz vještačenjem po vještaku sudske medicine, što je tužiteljica predložila nakon zaprimljenog nalaza i mišljenja vještaka ortopeda i neurokirurga, čime je pogrešno primijenjena odredba članka 299. stavak 2. ZPP-a. Odredbom članka 299. ZPP-a propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (stavak 1.). Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (stavak 2.). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovog članka sud neće uzeti u obzir (stavak 3.). Drugostupanjski sud prihvaća osnovanim žalbene navode tužiteljice da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu članka 299. ZPP-a kada je u konkretnom slučaju odbio prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku specijalisti sudske medicine na okolnost postojanja uzročne veze između štetnog događaja i tegoba koje tužiteljica trpi u području slabinske-leđne regije, jer da je taj dokaz tužiteljica predložila nakon zaključenja prethodnog postupka, a da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. članka 299. ZPP-a sud neće uzeti u obzir. Naime, osnovano tužiteljica žalbenim navodima ističe da je u tužbi predložila izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem ne definirajući vještaka određene specijalnost, koji dokazni prijedlog je sud prihvatio do zaključenja prethodnog postupka, to po ocjeni ovoga suda, a nakon što su angažirani vještaci specijalisti ortoped i neurokirurg predložili da ukoliko postoje dvojbe je li tužiteljica u predmetnom štetnom događaju mogla zadobiti i ozljede slabinske-leđne regije, zatražiti očitovanje sudskog vještaka specijaliste sudske medicine, ne radi se o novom dokazu, predloženom nakon zaključenja prethodnog postupka. Stoga je sud prvog stupnja neosnovano odbio provođenje tog dokaza, čime je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno i zbog čega za sada nije moguće ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava. Iz ovih je razloga uvaženjem žalbe tužiteljice presuda suda prvog stupnja u točki II, točki III izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 185.780,00 kn s kamatama i točki IV izreke ukinuta na temelju odredbe iz članka 370. ZPP-a. Sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci. U preostalom dijelu (točka 1 izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

6. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 7.5.2024. tužiteljica potražuje od tuženika na ime naknade štete iznos od 24.657,24 eura (185.780,00 kn) s kamatama od 15.2.2014. do isplate, na ime rente mjesečni iznos od 437,61 eura (3.568,44 kn) počevši od prosinca 2011. svakog 10.-tog u mjesecu za prethodni mjesec s kamatama od dospijeća do isplate, na ime izgubljene zarade iznos od 6.100,00 eura bruto (45.960,43 kn) s kamatama od dospijeća do isplate, na ime troškova bolničkog liječenja i fizikalnih terapija iznos od 663,61 eura (5.000,00 kn) s kamatama od presuđenja do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

7. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 08.kolovoza 2012., Rješenje HZMO od 20. srpnja 2012., Ugovor o radu na određeno vrijeme od 1. veljače 2011., medicinsku dokumentaciju, karticu prometa po računu, isplatne liste, prijavu o ozljedi na radu, saslušani su svjedoci EŠ, GŠ, HŠ, provedeno je medicinsko vještačenje po vještacima prof.dr.sc. Vili Beroš i dr. med. NŠ od 16. rujna 2015., saslušana je tužiteljica kao stranka u postupku, saslušan vještak prof.dr.sc. Vili Beroš, proveden je dokaz sudsko- medicinskim vještačenjem od 6.8.2020. po vještaku dr. Josipu Škavić, dopunskim sudsko-medicinskim vještačenjem od 9.8.2021. po vještaku dr. TŠ, saslušan je vještak dr. TŠ na ročištu 20.12.2021., izvršen je uvid u podatke o plaći tužiteljice.

8. Sud je odbio prijedlog tužiteljice za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine izgubljene zarade kao nepotreban, obzirom tužiteljica tijekom postupka nije dokazala postojanje uzročno-posljedične veze između bolovanja i predmetnog štetnog događaja.

9. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u smislu čl.8. ZPP-a, ovaj sud utvrdio je da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti.

10. U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 24.657,24 eura (185.780,00 kn) na ime naknade štete, s kamatama od 15.2.2014. do isplate (točka I. tužbenog zahtjeva), valja navesti slijedeće:

11. Iako je pravomoćnom presudom broj Pr-3113/2014 od 30.10.2017. tužiteljici na ime naknade štete dosuđen iznos od 9.220,00 kn, s kamatama od 15.12.2014. do isplate (neimovinska šteta i tuđa pomoć i njega), a sve obzirom je nesporno utvrđena odgovornost tuženika za štetni događaj (na što ukazuje i drugostupanjski sud u svojoj odluci Gž R-625/2017), tužiteljica u ponovljenom postupku potražuje po tom osnovu iznos od 185.780,00 kn, odnosno 24.657,24 eura, a za koji iznos je odbijena prvostupanjskom presudom (pod točkom III. presude), obzirom je sud neosnovano odbio prijedlog za provođenjem sudsko-medicinskog vještačenja na okolnost postojanja uzročne veze između štetnog događaja i tegoba koje tužiteljica trpi u području slabinsko-leđne regije.

12. Međutim, niti u ponovljenom postupku tužiteljica nije dokazala postojanje uzročno-posljedične veze između tegoba kralješnice i štetnog događaja, a na koju je okolnost, po uputi drugostupanjskog suda, provedeno sudsko-medicinsko vještačenje.

13. Tako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Josipa Škavića od 6.8.2020. proizlazi da je sa sudskomedicinskog stajališta moguće prihvatiti uzročno posljedičnu vezu između traumatskog događaja i ozljede slabinske kralježnice u slučaju kada je ozljeda dijagnosticirana neposredno po štetnom događaju. Prema tome, oštećenja i smetnje od strane slabinske kralježnice kod tužiteljice dijagnosticirane 2 i pol mjeseca nakon štetnog događaja ne može se uzročno posljedično povezati s ozljeđivanjem u štetnom događaju dana 17.2.2011. Ovo tim prije što je tužiteljica, prema njezinom iskazu, slične tegobe imala oko 3 godine prije štetnog događaja, također nakon pada.

14. Obzirom se na primjedbe na nalaz i mišljenje dr. Josip Škavić nije mogao očitovati, budući je s danom 31.12.2020. razriješen dužnosti sudskog vještaka na vlastiti zahtjev (dopis od 20.1.2021.), to je sud odredio provođenje sudsko- medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. TŠ.

15. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. TŠ od 9.8.2021. proizlazi da teoretski nije moguće isključiti da bi prilikom pada u otvorenu rupu moglo doći do naglog, ne fiziološkog pokreta u području slabinske kralježnice, međutim tada se bol trebala javiti neposredno nakon štetnog događaja ili u nekom kratkom vremenskom razdoblju nakon toga. Bol koja se pojavljuje nakon proteka više od dva mjeseca nakon pada nije uzročno posljedično moguće povezati sa štetnim događajem.

16. Na nalaz i mišljenje vještaka dr. TŠ tužiteljica je iznijela primjedbe u podnesku od 9.9.2021., dok tuženik na isti nije imao primjedbi, pa se vještak usmeno očitovao na primjedbe tužiteljice na ročištu 20.12.2021.

17. Pritom je vještak dr. TŠ iskazala da je vještačenje radila temeljem medicinske dokumentacije koja prileži spisu i uzela i bitne činjenice koje iz medicinske dokumentacije, ali i iz spisa proizlaze u davanju mišljenja. Posebno se upućuje da je prilikom pada 17.2.2011. tužiteljica zadobila uganuće lijevog skočnog zgloba te je propisano mirovanje. Iste takve upute tužiteljica je dobila i 24. veljače tj. 7 dana po ozljeđivanju. Iz osobnog zdravstvenog kartona proizlazi da je tužiteljica 11.3. iste godine bila na pregledu liječnika obiteljske medicine gdje je navedeno da je noga i dalje boli, ne može stati na nju. Dalje se pojašnjava da nije točno da su se kod tužiteljice bolovi javili 2 mjeseca nakon ozljede jer je obiteljska liječnica 11.3.2011. navela da postoji bol u ozlijeđenoj nozi. Nadalje, navodi se da je dijagnoza postavljena prema činjenicama koje je tužiteljica u tom trenutku smjela kazati liječnicima ali su liječnici ti koji trebaju provesti potpunu obradu pacijenta. Na ovako sročen podnesak odgovara da je zapravo njezin zadatak bio povezati ovaj štetni događaj sa smetnjama odnosno tegobama u području slabinsko leđne regije. Treba navesti da tužiteljica nije imala u medicinskoj dokumentaciji ništa osim uganuća noge, a to je povezano i daljnjim kontrolnim pregledima kako u traumatološkoj ambulanti 24.2., tako i na pregledu liječnice obiteljske medicine 11.3. Ako tužiteljica na dan pregleda neposredno po ozljeđivanju nije navela neki drugi simptom mogla je to učiniti na kontrolnom pregledu ili barem na pregledu obiteljske medicine 11.3.2011. Ovi simptomi koji se navode u navedenoj dokumentaciji isključivo su posljedica uganuća u području lijevog nožnog zgloba i ne mogu se povezati sa kasnije utvrđenim bolovima u području slabinsko leđne kralježnice. Naime, iz podneska proizlazi da tužiteljica smatra da bi ove bolove trebalo povezati sa promjenama na slabinsko leđnoj kralježnici zbog kojih je nakon štetnog događaja tužiteljica trebala uraditi MR lumbalne (slabinske) kralježnice. Nije moguće, a kao što je već i navela, povezati uganuće nožnog zgloba i posljedične bolove u nožnom zglobu sa promjenama koje su utvrđene 2. svibnja 2011. Tim više, što iz sve priložene dokumentacije i obrada pacijentice proizlazi da tužiteljica ima jednu rijetku urođenu anomaliju, radi se o agenezi (izostanku stvaranja) donjih zglobnih nastavaka u području slabinske kralježnice L2-L3 te se radi o instabilitetu (nestabilnosti) u tom području slabinske kralježnice. Zbog ovoga je tužiteljica i operirana 25.1.2012. Slikovito, a kako nastaje bol kada je posljedica ozljeđivanja, pokazuje i podatak da je tužiteljica bila pregledana 30.10.2012. zato što je dan ranije prilikom pregleda liječnika učinila nagli pokret te je osjetila bol u leđima sa propagacijom duž lijeve noge. Ovim želi pojasniti da je tužiteljica opisala upravo tipičan način na koji nastaju bolne epizode u već prije postojeće oštećenom području nekog dijela kralježnice, konkretno slabinske kralježnice. Stoga još jednom ponavlja da u konkretnom slučaju potrebu za daljnjom obradom koja je započela MR snimanjem 2.5.2011. nije moguće uzročno-posljedično povezati sa padom u štetnom događaju bez obzira radi li se o padu u nezaštićeni otvor odvoda ili se radi o izvrtanju noge u razini. U cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja. Na upit odgovara da iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi tužiteljica imala neku drugu traumu između predmetnog štetnog događaja i 30.10.2012. Nalaz u koji se upire, a radi se o višeslojevnoj kompjutoriziranoj tomografiji upućuje na stanje iza operativnog zahvata koji je urađen 16.7.2012. pri čemu je učinjeno spajanje slabinskih kralježaka zbog prirođene greške o kojoj je prethodno iskazivala. Na upit kroz koje vremensko razdoblje bi se trebalo oporaviti stanje u području nožnog zgloba kada je riječ o istegnuću u tom području odgovara da u pravilu to istegnuće treba biti riješeno u nekoliko tjedana, što odgovara uputama o najduljem trajanju bolovanja tj. navodi se 42 dana. Ovo je samo orijentacijski, a u određenim okolnostima to može biti i drugačije. Pojašnjava da tužiteljica nije bila na bolovanju nakon ova 42 dana zbog svojeg uganuća, nego zbog promjena na slabinskoj kralježnici. S obzirom na naknadno utvrđene okolnosti, a radi se o padu u otvorenu rupu od odvoda, posebice u promijenjene kralježnice, a kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije, simptomi ozljeđivanja javljaju se u kratkom vremenskom razdoblju (ovdje se govori o satima ili eventualno koji dan) pa nije moguće da bi za pojavu prvih simptoma trebalo više od 2 mjeseca.

18. Nakon usmenog očitovanja sudskog vještaka, tužiteljica je navela da se vještak očitovao na sve njezine primjedbe, i dalje je ostala kod istih, no nije predlagala provođenje novog vještačenja.

19. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka TŠ prihvatio u cijelosti, obzirom je dan stručno i temeljem spisu priležeće dokumentacije, a vještak se argumentirano očitovao i na sve primjedbe tužiteljice na nalaz i mišljenje.

20. Kako je sudsko-medicinskim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da uzročno- posljedična veze između tegoba kralješnice tužiteljice i štetnog događaja ne postoji, to je neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom daljnjeg iznosa od 24.657,24 eura (185.780,00 kn) na ime naknade štete, pa je stoga isti valjalo odbiti, kao u izreci presude.

21. U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatom na ime rente mjesečnog iznosa od 437,61 eura (3.568,44 kn) počevši od prosinca 2011. svakog 10. -og u mjesecu za prethodni mjesec s kamatama od dospijeća do isplate (točka II. tužbenog zahtjeva), valja navesti slijedeće:

22. Osnovna je pretpostavka, da bi se sukladno odredbi čl. 1095. st.2. ZOO-a oštećeniku mogla dosuditi renta s osnova izgubljene zarade, da oštećenik dokaže da je uslijed ozljeđivanja u štetnom događaju kod istog nastupila potpuna ili djelomična nesposobnosti, a zbog čega isti gubi zaradu. Tužiteljica tijekom cijelog postupka nije dokazala da bi uslijed ozljeđivanja u predmetnog štetnom događaju kod iste nastupila bilo djelomična bilo potpuna nesposobnost za rad, pa kako sud na temelju izvedenih dokaza nije utvrdio odlučnu činjenicu (da bi kod tužiteljice uslijed ozljeđivanja u štetnom događaju nastupila potpuna ili djelomična nesposobnost), to je ovaj dio zahtjeva tužiteljice, kojim traži da joj tuženik plaća rentu s osnova izgubljene zarade u iznosu od 437,61 eura, odnosno 3.568,44 kn počev od prosinca 2011. pa nadalje, valjalo odbiti kao neosnovan, te odlučiti kao u izreci presude. Također, napominje se da prema rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Stalna služba u Zadru od dana 20.7.2102. (list 12 spisa), proizlazi da tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti, jer je temeljem provedenog postupka, a na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka, ustavljeno da kod tužiteljice nije nastupila invalidnost, odnosno da kod iste ne postoji trajni gubitak sposobnosti za rad, a ne postoji niti trajno smanjenje radne sposobnosti za više od polovine prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe.

23. U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatom na ime izgubljene zarade iznosa od 6.100,00 eura bruto (45.960,43 kn) s kamatama od dospijeća do isplate (točka III. tužbenog zahtjeva), valja navesti slijedeće:

24. Tužiteljica niti u ponovljenom postupku u spis nije dostavila doznake o bolovanju za cjelokupni utuženi period, niti je tijekom postupka dokazano postojanje uzročno- posljedične veze između bolovanja i predmetnog štetnog događaja, osobito imajući u vidu dio iskaza vještaka prof. dr. Vilija Beroš s ročišta dana 10.7.2017. prema kojem prosječno trajanje bolovanja kod uganuća je nekoliko tjedana. Nadalje, iz isplatne liste za razdoblje 1-31.ožujak 2011. vidljivo je da je tužiteljici isplaćena neto plaća u 100%-tnom iznosu i to na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, obzirom se radi o ozljedi na radu, pri čemu tužiteljica pogrešno smatra da joj pripada pravo na razliku između isplaćene naknade bolovanja i bruto plaće. Naime, u konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za naknadu štete zbog izgubljene zarade, a ne zahtjevu za isplatom plaće, pa sukladno tome nije moguće potraživati naknadu eventualne štete u vidu razlike isplaćene naknade bolovanja i bruto plaće, nego samo eventualnu razliku između naknade bolovanja i isplaćene neto plaće, no kako je ranije rečeno tužiteljica nije dostavila doznake za bolovanje za cjelokupni utuženi period, te tijekom postupka tužiteljica nije dokazala niti postojanje uzročno- posljedične veze između bolovanja i predmetnog štetnog događaja. Stoga je sud odbio i prijedlog tužiteljice za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine izgubljene zarade kao nepotreban, pa je primjenom odredbe čl.221.a ZPP-a ovaj dio zahtjeva tužiteljice za isplatom iznosa od 6.100,00 eura, odnosno 45.960,43 kuna s osnova izgubljene zarade s pripadajućim kamatama valjalo odbiti kao nedokazan i neosnovan, kao u izreci presude.

25. U odnosu na zahtjev tužiteljice na ime troškova bolničkog liječenja i fizikalnih terapija u iznosu od 663,61 eura (5.000,00 kn) s kamatama od presuđenja do isplate (točka IV. tužbenog zahtjeva), valja navesti slijedeće:

26. Odredbom čl.1095. st.1. ZOO-a propisano je da onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove u vezi s time, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad, dok je st.2. navedenog članka propisano da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, odgovoran osoba dužna je plaćati ozlijeđenom novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

27. U odnosu na zahtjev tužiteljice za troškove liječenja valja navesti da tužiteljica u točki 1.3. tužbe, na stranici 3. tužbe troškove liječenja specificira kao :

- trošak terapija u toplicama koje nisu pokrivene od strane zdravstvenog osiguranja,

- trošak ovjere preslika medicinske dokumentacije,

a sve to u iznosu od 5.000,00 kn, uz napomenu da se će ovaj dio zahtjeva specificirati do pripremnog ročišta. Obzirom da tužiteljica niti do pripremnog ročišta, a niti do zaključenja prethodnog postupka, pa niti u ponovljenom postupku, nije jasno odredila u čemu se sastoje navedeni troškovi liječenja, pri čemu tužiteljica saslušana kao stranka na ročištu dana 6.3.2017. uopće nije iskazivala o troškovima liječenja koje bi imala u vezi liječenja zbog povreda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, to je primjenom odredbe čl.221.a ZPP-a, i ovaj dio zahtjeva tužiteljice valjao odbiti kao nedokazan i neosnovan, kao u izreci presude.

28. U odnosu na troškove parničnog postupka temeljem odredbe čl.154. st.4. ZPP-a, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

29. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. rujna 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćnici tužiteljice

2. tuženiku