REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1220/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Vučković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., OIB: 10840749604, iz Zagreba, Slavonska avenija 1B, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, dana 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici OĐ iznos od 11.208,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2024. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.167,00 EUR.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.007,49 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužiteljice od 16. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je nastradala kao pješak u prometnoj nezgodi, koja se dogodila 26. srpnja 2022. u Zagrebu, kojom prilikom je tužiteljica prelazila raskrižje Samoborske ceste i ulice Malešnica, preko obilježenog pješačkog prijelaza, za vrijeme dok joj je na semaforu bilo upaljeno zeleno svijetlo, kada je na nju s njezine lijeve strane naletjelo vozilo crne boje, marke BMW, koje ju je udarilo i srušilo. Vozač tog vozila otvorio je vrata i ispričao se te potom napustio mjesto događaja. Tužiteljica je prvotno smatrala kako je samo natučena i izgrebena, međutim, kada su se bolovi počeli intenzivirati, po tužiteljicu je došao njezin sin te je odvezao u KB Sveti Duh, gdje su joj utvrđene ozljede i to prijelom stiloidnog nastavka lijeve palčane kosti, udarac u zdjelicu, prijelom glave lijeve bedrene kosti, istegnuće mišića vratne kralježnice i traumatski razdor lijevog m. supraspinatusa. O prometnoj nezgodi izvještena je policija pa su djelatnici prometne policije PU zagrebačke, II PPP Zagreb, izvršili očevid na mjesta događaja, nešto kasnije istog dana, a vozač tog vozila LĐ iz [adresa] pronađen je dana 7. listopada 2022. te je utvrđeno kako je isti upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka], pa je protiv istoga, zbog izazivanja prometne nezgode, podnesena kaznena prijava. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici u predmetu KPmp-DO-7/2023, dana 11. rujna 2023. izvijestilo je tužiteljicu kako je mlađi punoljetnik uredno ispunio posebne obveze iz čl. 72. st. 1. toč. d. i g. Zakona o sudovima za mladež te je donesena odluka kako nema osnove za daljnje vođenje kaznenog postupka. Vozilo osiguranika tuženika, koji je isključivi krivac za nastanak prometne nezgode, na dan 26. srpnja 2022. bilo je osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 321024569913, pa tužiteljica smatra kako joj tuženik odgovara za neimovinsku štetu uslijed povrede prava osobnosti zbog narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja, zbog čega je zatražila naknadu iste u iznosu od 9.600,00 EUR, i to s obzirom na pretrpljeni strah iznos od 2.500,00 EUR, na pretrpljene fizičke bolove iznos od 3.600,00 EUR, te s obzirom na duševne boli zbog smanjenja opće životne i radne aktivnosti iznos od 3.500,00 EUR. Smatra i da joj odgovara za imovinsku štetu s naslova troškova tuđe pomoći i njege te rente s naslova tuđe pomoći i njege, s tim da smatra kako joj s naslova imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u razdoblju od 26. srpnja 2022. do 31. svibnja 2024., pripada pravo na naknadu u iznosu od 7.752,00 EUR, kao i na rentu s naslova tuđe pomoći i njege od 1. lipnja 2024. pa nadalje u iznosu od 120,00 EUR mjesečno. Navodi kako se obratila tuženiku u mirnome postupku, koji joj je isplatio iznos od 4.000,00 EUR, slijedom čega je zatražila da joj isplati razliku na ime naknade neimovinske od 5.600,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 22. siječnja 2024. pa do isplate, kao i naknadu imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 7.752,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinog iznosa do isplate, te da joj isplaćuje rentu za tuđu pomoć u iznosu od 120,00 EUR mjesečno počevši od 1. lipnja 2024. do isplate, sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinog iznosa do isplate, sve uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao da se dana 26. srpnja 2022. dogodio predmetni štetni događaj u kojem su sudjelovali tužiteljica i osiguranik tuženika, a priznao je i odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, ali je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva preko isplaćenog iznosa od 4.000,00 EUR. Slijedom navedenog, predložio je odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljici da mu naknadi trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Tijekom postupka je naveo kako je tužiteljici isplaćen iznos od 3.700,00 EUR po osnovi neimovinske, a iznos od 300,00 EUR po osnovi imovinske štete.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u zapisnik o očevidu, obavijest žrtvi kaznenog djela, skicu mjesta događaja, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, dopis Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 11. rujna 2023., medicinsku dokumentaciju, odštetni zahtjev od 22. siječnja 2024., pritužbu od 14. veljače 2024., obrazloženu ponudu od 13. veljače 2024., odluku Komisije II stupnja od 22. veljače 2024., te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Meliti Uremović, koja je i saslušana.

4. Tijekom postupka tužiteljica je konačno specificirala tužbeni zahtjev, odustajući od potraživanja rente za tuđu pomoć, te je usklađujući tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka. Pritom je navela kako smatra da joj pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 12.550,00 EUR, te po osnovi troškova tuđe pomoći za 965 sati iznos od 4.825,00 EUR, odnosno ukupno 17.375,00 EUR, što je umanjila za 4.000,00 EUR isplaćenih u mirnom postupku i zatražila isplatu daljnje naknade u iznosu od 13.375,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe, tj. 12. lipnja 2024. do isplate. Time je neznatno povisila tužbeni zahtjev po ove dvije osnove (u tužbi je zatražila daljnju naknadu u iznosu od 13.352,00 EUR), koju preinaku je sud dopustio, smatrajući je svrsishodnom za rješenje odnosa među strankama. Nadalje, s obzirom da je ista rezultat usklađivanja s utvrđenjima vještaka, do iste je došlo bez krivnje tužiteljice, pa se radi o opravdanoj preinaci, sve u smislu čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), slijedom čega je riješeno kao u izreci rješenja.

5. Ocjenjujući u postupku izvedene dokaze, tužbeni zahtjev je utvrđen osnovanim kao u točki I izreke.

6. Među strankama nije sporno da je dana 26. srpnja 2022. došlo do prometne nezgode, koja se dogodila na raskrižju Samoborske ceste i ulice Malešnica, kako to i proizlazi iz potvrde zapisnika o očevidu, iz koje proizlazi i da su sudionici iste bili tužiteljica i LĐ iz [adresa], koji je svojim vozilom marke BMW, registarskih oznaka [registarska oznaka], koje je nesporno na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, naletio na tužiteljicu dok je ista prelazila preko obilježenog pješačkog prijelaza za vrijeme kada je za njezin smjer kretanja na semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo, odnosno nije sporna pasivna legitimacija i štetni događaj, a nije sporna ni odgovornost osiguranika tuženika. Nije sporno niti da se tužiteljica obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom, koja okolnost i proizlazi iz odštetnog zahtjeva, s tim da iz obrazložene ponude od 13. veljače 2024. proizlazi da je tuženik isti zaprimio 25. siječnja 2024., a nije sporno ni da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici iznos od 4.000,00 EUR s naslova imovinske i neimovinske štete.

7. Sporno je je li isplaćenim iznosom tužiteljici u cijelosti naknađena pretrpljena šteta za koju odgovara tuženik ili joj pripada pravo na daljnju naknadu, pri čemu je sporna i visina iste.

8. Iz medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja vještakinje dr. Melite Uremović proizlazi da je tužiteljica ozlijeđena u prometnoj nezgodi 26. srpnja 2022., kao pješak pri naletu osobnog automobila, te da je tom prilikom zadobila prijelom stiloidnog nastavka lijeve palčane kosti, istegnuće mišića vratne kralježnice, subkapitalni prijelom glave lijeve bedrene kosti, traumatski razdor tetive lijevog m. supraspinatusa i udarac u zdjelicu. Ozljede lijevog ručnog zgloba i mišića vratne kralježnice su utvrđene na dan štetnog događaja u KB Sv. Duh kliničkim pregledom, a prijelom lijevog ručnog zgloba potvrđen je RTG nalazom. Na kontrolnom pregledu kirurga od 23. kolovoza 2022. RTG nalazom je utvrđen i prijelom glave lijeve bedrene kosti. Po ozljeđivanju je provedeno konzervativno liječenje po kirurgu i to nošenjem sadrene imobilizacije na lijevoj podlaktici, mirovanjem i rasteretim hodom uz pomoć štaka do 17. svibnja 2023. Vještakinja je utvrdila i da je tužiteljica od dana štetnog događaja imala bolove u lijevom ramenu, koji su u početku smatrani posljedicom ozljede mišića vratne kralježnice u vidu kroničnog bolnog sindroma vrat-ruke. Provedeno je liječenje analgeticima i postupcima fizikalne terapije, čime nije postignuta regresija bolova u lijevom ramenu, zbog čega je učinjena dodatna dijagnostička obrada lijevog ramena (RTG, UZV i MR) kojom je dijagnosticirana traumatska ruptura tetive lijevog m. supraspinatusa. Ozljeda tetive lijevog m. supraspinatusa je operativno revidirana 6. ožujka 2024. u Zavodu za ortopediju KB Svetu Duh. Učinjena je i artroskopska rekonstrukcija tetive lijevog m.supraspinatusa, bursektomija i akromioplastika. Postoperativno je lijevo rame imobilizirano ortozom, te je tužiteljica provodila stacionarnu i dugotrajnu ambulantu fizikalnu terapiju, dok je bolove kupirala uzimanjem analgetika.

9. Po završenom liječenju kod tužiteljice je, po mišljenju vještakinje, zaostala ograničena pokretljivost vratne kralježnice, lijevog ramena i lijevog zgloba kuka, zbog čega je trajno smanjenje životne aktivnosti ocijenila s 20%, navodeći pritom i kako će se smanjenje manifestirati u svakodnevnom životu tužiteljice otežanim duljim stajanjem i hodanjem, dizanjem, nošenjem i prenošenjem težih predmeta, obavljanjem svih poslova u prisilnom položaju glave i vrata te poslova lijevom rukom iznad horizontale. Mišljenja je i da zadobivene ozljede nisu rezultirale naruženošću.

10. Po mišljenju vještakinje, tužiteljica je pretrpjela tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja, koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah, kao posljedica tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica bio je jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a manjeg intenziteta 15 dana. Na isti se nadovezuje tzv. kasni strah u vidu bojaznosti za ishod liječenja koji je trajao mjesec dana.

11. Bolove jačeg intenziteta, po mišljenju vještakinje, tužiteljica je trpjela kumulativno 10 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, a slabog intenziteta 120 dana, a povremeno trpi bolove i kod promjene vremena i povećanog opterećenja.

12. Tuđa pomoć i njega druge osobe bila joj je potrebna od 26. srpnja 2022. do 26. listopada 2022. i to po četiri sata dnevno (razdoblje mirovanja i nošenja imobilizacije na vratnoj kralježnici i lijevoj podlaktici). Nakon toga joj je, po mišljenju vještakinje, bila potrebna tuđa u obavljanju osobne higijene, pribavljanju živežnih namirnica, pripremanju hrane te pri odlascima na kontrolne preglede i to do 12. travnja 2023. po dva sata dnevno (razdoblje hoda uz pomoć dvije štake) te od 12. travnja 2023. do 17. svibnja 2023. po jedan sat dnevno (razdoblje hoda uz pomoć jedne štake) i to kod obavljanja težih kućanskih poslova, dizanja i nošenja tereta, većih nabavki za potrebe domaćinstva. Nakon provedenog operativnog zahvata od 7. ožujka 2024. do 30. travnja 2024. tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć po tri sata dnevno (postoperativno nakon operativnog zahvata na lijevom ramenu i nošenju ortoze), a nakon toga još mjesec dana po dva sata dnevno (razdoblje poštede opterećenja lijevog ramena). Pomoć druge osobe bila joj je potrebna prilikom odlaska na kontrolne preglede i fizikalnu terapiju, te u obavljanju svakodnevnih nužnih aktivnosti težih poslova u kući i odlasku u nabavku za potrebe domaćinstva. Uzimajući u obzir funkcionalni status lokomotornog sustava na dan pregleda, vještakinja je mišljenja da tužiteljici nije potrebna trajna tuđa pomoć.

13. U usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja dr. Melita Uremović je istaknula da je na temelju priložene medicinske dokumentacije i nalaza kliničkog pregleda (a tom prilikom je prama nalazu izvršila uvid i u presliku zdravstvenog kartona tužiteljice) utvrdila da je kod tužiteljice nakon prijeloma glave lijeve bedrene kosti zaostalo smanjenje pokretljivosti u lakom stupnju te je s tog aspekta ocijenila trajno smanjenje životnih aktivnosti s 10%, a prigovor tuženika da se kod tužiteljice radilo o prijelomu bez pomaka, te da se stoga ne bi trebalo očekivati zaostajanje ograničenja pokretljivosti, navela je da je kod liječenja svakog prijeloma potrebno mirovanje i rasterećenje ozlijeđenog ekstremiteta, zbog čega dolazi do ograničenja pokretljivosti. Dodala je i da se radilo o neuobičajenom tijeku liječenja zbog toga što je prijelom kuka utvrđen tek mjesec dana po ozljeđivanju. Glede pokretljivosti lijevog ramena nakon traumatskog razdora tetive lijevog supraspinatusa, zaostala je ograničena pokretljivost lijevog ramena u lakšem stupnju, zbog čega je trajno smanjenje životnih aktivnosti ocijenila s 10%. Nadalje, iza ozljede vratne kralježnice kod tužiteljice je zaostalo ograničenje pokretljivosti lakog stupnja, a budući da tužiteljica nema priložene funkcionalne snimke na kojima bi bio utvrđen instabilitet, isto je ocijenila s 3-5% smanjenja, pa je tako utvrdila da ukupno trajno smanjenje životnih aktivnosti iznosi 20%. Ponovila je da zbog trajno zaostalih posljedica ozljede lijevog zgloba kuka tužiteljica u budućem životu neće moći duže stajati, čučnuti, obaviti poslove u stojećem položaju, nositi ili prenašati teže predmete te s obzirom da je prijelom lociran u samom zglobu kuka realno je za očekivati brži razvoj posttraumatskih degenerativnih promjena. Zbog trajnih posljedica ozljeda tužiteljica će u budućem životu otežano obavljati sve poslove iznad horizontale, što znači vješanje veša, spremanje predmeta na više police te će joj zbog ograničenja pokretljivosti unutarnje i vanjske rotacije biti otežano pranje kose. Dodala je i da je ozljeda lijevog ramena utvrđena tijekom liječenja, a nije dijagnosticirana na početku liječenja, što je rezultiralo duljim oporavkom. Glede prigovora da nije uzela u obzir degenerativne promjene vratne kralježnice, navela je da je uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju utvrdila da je priložen nalaz funkcionalnih snimki vratne kralježnice u kojem je ograničena pokretljivost vratne kralježnice, a nema opisa degenerativnih promjena na RTG snimkama. S obzirom na priloženi nalaz psihijatra i subjektivne tegobe tužiteljice koje joj je iznijela na pregledu, kao što su strah od prelaska cesta, otežano usnivanje i opetovano proživljavanje samog štetnog događaja, mišljenja je da bi vještak psihijatar trebao utvrditi postojanje eventualnih trajnih posljedica po toj osnovi. Pojasnila je i da se prijelom kuka dijagnosticira RTG nalazom, te da je po zaprimanju u bolnicu tužiteljici učinjen RTG zdjelice s kukovima, na kojem radiolog nije utvrdio prijelom te da je moguće da je do toga došlo u štetnom događaju, iz razloga što se na RTG snimkama odmah nakon nezgode ne mora utvrditi prijelom. Ovo iz razloga što se tek nakon resorpcije kosti na mjestu prijeloma može vidjeti pukotina, a to uslijedi tek nakon nekoliko dana. Temeljem priloženih nalaza kirurga iz KB Sv. Duh sa sigurnošću može utvrditi da je prijelom vezan uz štetni događaj, odnosno smatra da je isti nastao u štetnom događaju. Za dodati je i da je sud odbio prijedlog tuženika da se pribavi zdravstveni karton tužiteljice, jer se tužiteljica s time nije suglasila, a pritom je sud imao u vidu odredbu čl. 25. Zakona o zaštiti prava pacijenata (Narodne novine, br. 169/04) te odredbu čl. 21. Zakona o liječništvu (Narodne novine, br. 121/03), odnosno pravo pacijenta na zaštitu privatnosti, međutim, tužiteljica je vještakinji predočila ispis zdravstvenog kartona prilikom pregleda.

14. Nalaz i mišljenje vještakinje sud je prihvatio, jer je isti dan nepristrano i obrazloženo, te sukladno pravilima struke, a primjedbe tuženika ista je obrazloženo i detaljno otklonila navodeći argumentirano na temelju čega je dala procjenu kvalifikatornih elemenata te zašto je i koliko utvrdila trajno smanjenje životne aktivnosti po osnovi svake od zadobivenih ozljeda, kao i ukupno.

15. Uzimajući u obzir vrstu ozljede, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, opisane neugodnosti koje je tužiteljica trpjela tijekom liječenja (između ostalog i operativni zahvat te dugotrajnu stacionarnu i ambulantnu rehabilitaciju), te trajanje i intenzitet straha i sve okolnosti slučaja (nalet na tužiteljicu kao pješaka), omjer smanjenja životne aktivnosti i dob tužiteljice u vrijeme štetnog događaja (50 godina), temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), a primjenom čl. 223. ZPP, po ocjeni suda, pripada joj pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 11.400,00 EUR, i to s obzirom na pretrpljene bolove iznos od 4.000,00 EUR, s obzirom na pretrpljeni strah iznos od 2.600,00 EUR te s obzirom na duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 4.800,00 EUR, pri čemu je sud uzeo u obzir Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ali i opći porast troškova života proteklih nekoliko godina.

16. Kako je tužiteljici bilo potrebno ukupno 952 sata tuđe pomoći, koja joj je nesporno pružana besplatno, te kako su stranke učinile nespornom i cijenu sata tuđe pomoći u iznosu od 4,00 EUR, tužiteljici bi pripadalo pravo na naknadu u iznosu od 3.808,00 EUR.

17. Dakle, tužiteljici bi pripadalo pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 15.208,00 EUR, pa kako joj je tuženik isplatio iznos od 4.000,00 EUR, dosuđena joj je razlika u iznosu od 11.208,00 EUR, dok je odbijen daljnji zahtjev za isplatu iznosa od 2.167,00 EUR.

18. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće, kako je to i zatražila, od dana podnošenja tužbe, do isplate, a primjenom odredbe čl. 12. st. 1. i 4. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), kojom odredbom je određeno da ukoliko odgovorni osiguratelj u roku od 60 dana od podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu ili utemeljeni odgovor, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu kamate i to od dana podnošenja zahtjeva. S obzirom da tuženik nije dokazao da je u navedenom roku dostavio tužiteljici utemeljeni odgovor, tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate tekuće od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, a za dodati je da se navedena odredba odnosi kako na neimovinsku, tako i na imovinsku štetu, pa i na imovinsku nenovčanu štetu, koja je u konkretnom slučaju posrijedi, međutim, kako je tužiteljica zatražila zatezne kamate s tijekom od podnošenja tužbe, iste su joj tako i dosuđene (čl. 2. ZPP).

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, jer kada se uzme u obzir uspjeh u osnovi (100%) i uspjeh u visini (83,80 %), proizlazi da tužiteljica nije uspjela tek s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva (oko 8%), u vezi kojeg nisu nastali posebni troškovi. Trošak je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).

20. Tužiteljici, zastupanoj po punomoćniku odvjetniku, priznat je trošak sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 28. (250 bodova), jer isti predstavlja trošak nastao u povodu tužbe (čl. 150. ZPP), zatim trošak sastava tužbe po Tbr. 7. toč. 1. (250 bodova), trošak sastava podnesaka od 13. siječnja 2025., 16. lipnja 2025. i 6. kolovoza 2025., sve po Tbr. 8. toč. 1. (3x250 bodova), trošak sastava podneska od 21. veljače 2025. po Tbr. 8. toč. 4. (25 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 12. veljače 2025. i 16. rujna 2025., oba po Tbr. 9. toč. 1. (2x250 bodova), kao i trošak PDV-a u iznosu od 887,50 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR te pristojbe na tužbu u iznosu od 89,90 EUR, kao i presudu u iznosu od 180,00 EUR.

22. Slijedom navedenog, dosuđena joj je naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 5.007,49 EUR i to sa zateznim kamatama, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

23. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu, 30. rujna 2025.

Sutkinja:

Davorka Ćurko Nasić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika