REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 8
Poslovni broj: P-6033/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Ivani Požar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju EZ, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po punomoćnici Dajani Tica, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnica stranaka, 30. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku, Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 11.539,72 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 09.08.2024. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i nadoknaditi parnične troškove, a sve to u roku od petnaest dana."
II. Nalaže se tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE naknaditi tuženiku Adriatic osiguranje d.d. iznos od 500,00 eura (slovima: petstotina eura i nula centi) sa zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja, AZ smrtno stradao u prometnoj nezgodi 6. listopada 2008. Nezgodu je skrivio ĐZ upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] obvezno osiguranim kod tuženika, broj police [broj police] za koju je oglašen krivim pravomoćnom kaznenom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod brojem KO-3055/11 od 29. veljače 2012. Rješenjem tužitelja broj 706306 od 1. prosinca 2008. iza pokojnog osiguranika priznato je pravo na obiteljsku mirovinu čijom isplatom tužitelj trpi štetu. Daljnjom isplatom obiteljske mirovine tužitelj trpi štetu koja za razdoblje od 1.10.2021. do 30.06.2024. iznosi 14.424,65 EUR, a koji iznos za tužitelja predstavlja stvarnu štetu sukladno članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju. S obzirom na postojanje suodgovornosti od 20% na strani pokojnog osiguranika tužitelja, to tužitelj potražuje iznos od 11.539,72 eura. Tužitelj je u mirovnom postupku pokušao ishoditi naknadu štete od tuženika, te mu je uputio odštetni zahtjev dana 15. srpnja 2024., po kojemu tuženik nije postupio slijedom čega tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti iznos od 11.539,72 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. kolovoza 2024. do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da se 6. listopada 2008. dogodila prometna nesreća, međutim, osporava pasivnu legitimaciju, uzročno posljedičnu vezu između nesreće i umirovljenja, osnovu i visini tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Također, tuženik navodi da se u konkretnom postupku treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju.
3. Tužitelj u svom očitovanju vezano uz primjenu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu na koju se tuženik poziva navodi da tuženik za naknadu štete odgovora prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (NN 102/98, 71/99, 127/00, 50/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 76/12, 157/13, 151/14) koji je lex specialis u području mirovinskog osiguranja, a koji jasno propisuje u čl. 160-166 slučajeve koje predstavljaju štetu za Zavod, od koga Zavod ima prvo potraživati štetu, u kojem opsegu ima pravo istu potraživati, od kada teče zastara, itd. Ističe da počevši od 1.01.2014. HZMO ima pravo potraživati puni iznos isplaćenih mirovina, a sve temeljem novog Zakona o mirovinskom osiguranju od 1. siječnja 2014. NN broj 157/13 i čl. 161 ZOMO NN 157/13. Tužitelj otklanja istaknuti prigovor zastare navodeći da u ovom postupku tužitelj potražuje štetu za razdoblje od 1. listopada 2021. do 30. lipnja 2024., a da je tužba podignuta 11. listopada 2024., odnosno, unutar zastarnog roka iz članka 230. ZOO-a. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Sud je tijekom postupka pročitao zapisnik o očevidu (list 5-8 spisa), presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-3055/11 od 29. veljače 2012. (list 9-10 spisa), prijavu na radu (list 11-14 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 1. prosinca 2008. (list 15-17 spisa), sudsku praksu (list 18-45 spisa), obračun isplate HZMO-a (list 46 spisa), potvrde o isplatama mirovinskih primanja (list 47-64 spisa) i obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 65-67 spisa).
5. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su bile dužne na temelju čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
6. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.
7. Predmet ovog spora je regresni zahtjev radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatama obiteljske mirovine članovima obitelji, osiguranika tužitelja, pok. AZ, u razdoblju od 1. listopada 2021. do 30. lipnja 2024., u ukupnom utuženom iznosu od 11.539,72 eura.
8. Između stranaka nije sporno da je osiguranik tužitelja, AZ smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 6. listopada 2008., niti da je vozilo koje je uzrokovalo predmetnu prometnu nezgodu, a kojim je upravljao osiguranik tuženika, ĐZ, u trenutku prometne nezgode bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika.
9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, nastup zastare i pasivna legitimacija.
10. Za rješenje predmeta spora odlučno je pitanje primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 102/19 i 84/21, dalje: ZOMO) ili čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine br. Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje ZOOP).
11. Treba reći da je u ovoj pravnoj stvari, odnosno u postupku koji je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (kao tužitelj) protiv osiguratelja štetnika (tuženika) radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine u utuženom razdoblju, mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju (u trenutku kada su izvršene isplate mirovine).
12. Naime, ZOOP je specijalni zakon u odnosu na ZOMO, ovo stoga što se radi o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja te jer se tuženik kao osiguravatelj ne nalazi u poziciji u kojoj je štetnik – vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguravatelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a budući da tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema ugovoru o osiguranju u smislu čl. 8. ZOOP-a, kojeg je tuženik bio dužan sklopiti, čime je reguliran i opseg njegova osiguravateljnog pokrića kao i rizici koji su uključeni u isto, pa time i navedeno načelo razmjernosti iz čl. 27. ZOOP, jer obveza tuženika postoji samo onda kada bi taj razmjerni dio mirovine bio veći od razmjernog iznosa mirovine koji se isplaćuje zbog umirovljenja radi povrede na radu.
13. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Istim člankom propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatraju (među ostalim) i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Spomenute odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).
14. Dakle, sukladno spomenutom čl. 27. st. 1. ZOOP-a tuženik je, kao društvo za osiguranje, obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, dakle svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, sve dokle se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama obveza preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime mirovine, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP). Identično pravno mišljenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (primjerice odluka poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).
15. Čitanjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje - Područna služba u Zagrebu, KLASA: 140-03/08-01 OB: 03410516547 od 1. prosinca 2008. sud je utvrdio da je TZ, udovici umrlog PZ i djeci BZ i IZ priznato pravo na obiteljsku mirovinu u svoti od 2.783,10 kn mjesečno počevši od 6. listopada 2008.
16. Tužitelj, na kojem se na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazio teret dokazivanja, nije dokazao da je stvarna šteta u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27. ZOOP-a veća od isplaćenog iznosa, odnosno, ni na koji način nije dokazao da bi postojala eventualna razlika između obiteljske mirovine koju obitelj osiguranika tužitelja prima i invalidske mirovine koju bi osiguranik tužitelja primao da se radi o ozljedi na radu, a nije predložio ni dokaz financijskim vještačenjem kojim je navedeno eventualno mogao dokazati, stoga treba odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja
17. Budući da je tužiteljevim rješenjem utvrđena obiteljska mirovina, u skladu s odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, utvrđeno je da nema štete kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 1045. ZOO-a, odnosno da nema razlike koju bi tuženik bio dužan isplatiti. S obzirom na navedeno, sud nije ispitivao druge pretpostavke štete niti je obrazlagao preostale prigovore tuženika.
18. Budući da je utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan, odnosno da u konkretnom slučaju nema štete za tužitelja, sud nije ocjenjivao daljnje dokaze koji se odnose na sporna pitanja u ovom postupku niti je posebno obrazlagao preostale prigovore tuženika istaknute tijekom postupka jer pored gornjih utvrđenja ne bi doveli do drugačije odluke o glavnoj stvari.
19. Slijedom svega navedenog, tužitelju prema ocjeni ovog suda nije nastala šteta u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, stoga je sud na temelju čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.
20. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP- a. S obzirom da je tuženik cijelosti uspio u sporu, priznat mu je nastali trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 8. toč. 1. (Tbr.8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 – dalje OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 17. rujna 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. OT 100 bodova, što uvećano za važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i iznos PDV-a od 25% (Tbr. 46. OT) sveukupno iznosi 500,00 eura.
21. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate.
22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
U Zagrebu 30. rujna 2025.
Sutkinja
Ivana Požar
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. tužitelju
2. pun. tuženiku
