Poslovni broj: K-1206/2024-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Eme Sremić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog DŠ, zbog kaznenog djela iz članka 240. stavak 2. i 3. u svezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice oštećene kao tužiteljice NŠ od 13. listopada 2023., nakon održane javne rasprave 30. rujna 2025., u prisutnosti oštećene kao tužiteljice NŠ, odvjetnice Dee Frua u zamjenu za opunomoćenika odvjetnika ŽŠ, optuženog DŠ te braniteljica optuženog odvjetnica Laure Valković i DŠH, dana 3. listopada 2025., objavio je, a 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08)

Optuženi DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin D i N i DŠH rođene Ž, rođen **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom SSS, nezaposlen, bez prihoda, razveden, otac jednog punoljetnog djeteta, neosuđivan

oslobađa se od optužbe

da bi:

u vremenskom razdoblju od 07. srpnja 1998. godine sve do 13. travnja 2016.godine u Zagrebu i Velikoj Gorici, u više poslovnica Zagrebačke banke d.d. kao otac oštećene kao tužiteljice NŠ, rođene **.**.1989., s dječje štednje oštećene kao tužiteljice otvorene u Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, broj računa 2534373478, poslovnica 012122 (tadašnja Savska 66), otvorene na ime NŠ, bez znanja i odobrenja oštećene kao tužiteljice, majke FŠ, ali i bez znanja i odobrenja Centra za socijalnu skrb i potrebnih punomoći, protivno čl. 265. Obiteljskog zakona (NN 162/1998), čl. 261. Obiteljskog zakona (NN 116/2003) te čl.101. Obiteljskog zakona (NN 103/15) a budući da je do 17. rujna 2007., oštećena kao tužiteljica bila maloljetna pa mu je bilo potrebno i odobrenje navedenih, otuđio i opteretio imovinu oštećene kao tužiteljice na način da je u istom vremenskom periodu ukupno 35 puta podizao s navedenog računa iznose, i to iznos od 300 cad, iznos od 136.754,18 dem, iznos od 18.300,00 eur, iznos od 15.006,23 usd, te je za podignuti iznos od 15.006,23 usd izvršio i kupovinu udjela u ZB Aktiv izravno na svoje ime, zlouporabivši time svoja roditeljska prava i obveze, kako za vrijeme maloljetnosti djeteta, tako i nakon njezine punoljetnosti, oštetivši time oštećenu kao tužiteljicu za ukupni iznos od 88.221,31 eur, 15.006,23 usd i 300 cad u današnjoj protuvrijednosti 102.679,51 EUR-a,

dakle, zastupajući imovinske interese druge osobe zlouporabio zakonom i ugovorom dane mu ovlasti i time prouzročio imovinsku štetu osobi čije imovinske interese zastupa, a kazneno djelo počinio je roditelj te je kaznenim djelom prouzročena znatna imovinska šteta,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – zlouporabom povjerenja- opisano u čl. 240. st. 2.i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 240. st. 3. KZ/11 u vezi s čl. 52. KZ/11.

II. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećena kao tužiteljica NŠ se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućuje u parnični postupak.

III. Na temelju članka 149. stavak 3. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 oštećena kao tužiteljica NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura (tristoeura), a koje troškove je dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, te nužne izdatke optuženika te nužne izdatke i nagradu branitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Oštećena kao tužiteljica podnijela je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog DŠ, zbog kaznenog djela iz članka 240. stavak 2. i 3. KZ/11.

2. Oštećena kao tužiteljica je postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 102.679,51 euro s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže specificirano u podnesku od 7. siječnja 2025. (list 252 spisa).

3. Stranke su se na raspravi 30. rujna 2025. suglasile da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac sukladno članku 19. b. ZKP/08.

4. Optuženi DŠ pozvan da se očituje o optužbi i imovinskopravnom zahtjevu je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret te da nije suglasan sa imovinskopravnim zahtjevom.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitane su interne uplatnice devizne uplate i devizne isplate (list 7-8, 16-31, 70 spisa OKDO ZG spisa, list 17-28, 175-198 spisa ovog suda), štedna knjižica za devizni štedni račun broj 2534373478 (list 9-15, 80-82 OKDO spisa i 31-37 spisa ovog suda), dopis Centra za socijalnu skrb Zagreb od 21. svibnja 2007. (list 32 OKDO spisa), rukom ispisana poruka optuženog vezano za štednu knjižicu (list 33-34 OKDO spisa i list 29-30 spisa ovog suda), elektronički zapis iz matice rođenih za NŠ (list 35 OKDO spisa), elektronički zapis o prebivalištu za NŠ (list 54 OKDO ZG spisa i list 38 spisa ovog suda), preslika prve stranice štedne knjižice (list 69 i 83 OKDO ZG spisa), preslika vozačke dozvole na ime DŠ (list 84 OKDO ZG spisa), elektronički zapis o prebivalištu za optuženog DŠ (list 85 OKDO ZG spisa), dopis Zagrebačke banke od 30. svibnja 2018. zajedno sa prometom iz aplikacije banke (list 99-108 OKDO ZG spisa), dopis Centra za socijalnu skrb od 19. srpnja 2018. (list 126 OKDO ZG spisa i list 80-81 spisa ovog suda), dopis Zagrebačke banke od 26. srpnja 2018. sa pristupnicom za otvaranje deviznog štednog računa i izlistima JMBG-a i OIB-a za DŠ i NŠ (list 127-133 OKDO ZG spisa), dopis Zagrebačke banke od 13. studenog 2018. (list 137 OKDO ZG spisa), preslika spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P OB-810/18 (list 142- 201 OKDO ZG spisa), presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-OB-341/16 od 10. siječnja 2019. (list 245-250 OKDO ZG spisa), pristupnica za otvaranje deviznog računa (list 15-16 spisa ovog suda), promet po deviznoj štednoj knjižici broj [broj štedne knjižice], za period od 2. svibnja 1998. do 25. svibnja 2018. (list 76-79 spisa ovog suda), stavke knjiženja u razdoblju od 26. srpnja 2007. do 15. svibnja 2017. (list 168-170 spisa ovog suda), potvrda o prodaji udjela u otvorenom investicijskom fondu ZB Aktiv (list 171 spisa ovog suda), obavijest o stanju računa na dan 26. srpnja 2007. (list 172 spisa ovog suda), izvadak od 7. svibnja 2002. i 10. srpnja 2002. (list 173-174 spisa ovog suda), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi oštećene kao tužiteljice NŠ od 26. svibnja 2017. (list 55-58 OKDO ZG spisa i list 45-48 spisa ovog suda), 7. prosinca 2018. (list 139-141 OKDO ZG spisa i list 51 spisa ovog suda) i 17. lipnja 2025. (list 253-256 spisa ovog suda), svjedoka ĐŠ od 18. kolovoza 2017. (list 73-74 OKDO ZG spisa i list 58-59 spisa ovog suda), ŠŠ od 18. kolovoza 2017. (list 75-77 OKDO ZG spisa i 55-57 spisa ovog suda), JŠ od 9. srpnja 2018. (list 116-118 OKDO ZG spisa i list 69-71 spisa ovog suda) i FŠ od 9. srpnja 2018. (list 119-122 OKDO ZG spisa i 65-68 spisa ovog suda), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 258-261 spisa).

6. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo da u cijelosti ostaje kod obrane koju je dao pred OKDO ZG 06. rujna 2019. s time da je dodao da je na štednu knjižicu stavljao svoje novce, a radi se o novcima koje je zaradio te mu iste nitko nije dao. Novac je dizao u Zagrebačkoj banci i to u više poslovnica, međutim nitko ga nikada nije upozorio da mora imati neki dokument za podizanje tog novca. Novac koji je podizao sa štedne knjižice je trošio za potrebe svoje obitelji, za plaćanje režija te za školovanje svoje kćerke. Optuženi je naveo da će odgovarati samo na pitanja svojih braniteljica. Obzirom na navedeno na temelju članka 435. stavak 2. ZKP/08 reproducirana je obrana optuženika od 06. rujna 2019., a u kojoj je isti u bitnom naveo da se po knjižici može vidjeti da u nekim velikim periodima od 7 godina uopće nije dizao novac. Većinu eura je digao 18. srpnja 2003., pa je tako tada podigao 11.500,00 eura, a na računu je ostalo 1.053, 54 eura, tada četiri godine miruje i diže 11. svibnja 2007. još 500,00 eura, a na računu je ostalo 570,62 eura, da bi 24. siječnja 2008. podigao 400,00 eura, a na računu je ostalo 171,38 eura. Nakon toga 11. svibnja 2008. podiže 150,00 eura, a na računu je ostalo 21,38 eura. Nakon toga po računu eura nije radio ništa 7 godina i 11 mjeseci. Kćeri (oštećenoj kao tužiteljici) je slao novac poštanskom uplatnicom koji je vraćala, te joj je ubacivao u poštanski sandučić, nema saznanja da li ga je primila, te joj je htio na neki način pomoć i pronašao je staru štednu knjižici i poslao joj 23.prosinca 2015. štednu knjižicu na koju je stavio 400, 00 eura te joj kazao da istu ažurira. Oštećena ju je vratila poštom da ne želi knjižicu, mislio je da joj je malo novca pa je dodao još 600,00 eura te knjižicu dao kumovima da njoj (oštećenoj) daju knjižicu. Postala je punoljetna 17. rujna 2007., te nema nikakve osnove da joj išta mora plaćati. Platio joj je VERN tri godine, dodatne ispite da završi fakultet. Ponovno mu je po kumovima vratila knjižicu, a njegova inkriminacija je ta što je uplatio na štednu knjižicu 400,00 eura i 600,00 eura i što je knjižica ostala kod njega i što je podigao 900,00 eura, a na istoj knjižici ostalo je 100,00 eura. Taj novac je bio za fakultet oštećene, a iz tih novaca su sređivali stan, na renovaciju je utrošeno 20.000,00-30.000,00 eura. Naglasio je da ga nitko nikada u banci nije upozorio da on te novce ne može dizati, to su njegovi zarađeni novce koje nije od nikoga dobio i stavljao je njoj na knjižicu jer je imao firmu u Češkoj, kad bi krenuo na put stavio bi novce na knjižicu ako mu se nešto dogodi, a po povratku bi podizao novac da bi imao za posao. Također su iz tih novaca išli na ljetovanja, dva puta godišnje na skijanje. Kako je radio konverziju dizao je eure i prebacivao ih u dolare obzirom da bi dolar nekada bi 4,00 kune, a nekada bi narastao na 6,5 kuna, pa je dizao dolare i mijenjao ih u kune. Ponovio je da nije imao nikakve obveze, a najprije je uplatio 211,00 dolara, a nakon toga te godine mu je očito odgovarao mali tečaj dolara te je kupio dolare iz eura koje je digao te je 29. travnja 2003. uplatio je njezinu knjižicu 15.000,00 dolara. Nakon 4 godine je podigao 15.000,06 dolara, konkretno 29. ožujka 2007., na računu je ostalo 287,00 dolara da bi 30. travnja 2007. uplatio još 100,00 dolara. Nakon tri godine 11. svibnja 2010.digao je 350,00 dolara i na knjižici je ostalo 41,74 dolara. Što se tiče kanadskih dolara bile su tri transakcije. Uplatio je 322,00 dolara, a nakon devet godina podigao 300,00 dolara, ostalo je 38,48 dolara, da bi 30. travnja 2007., uplatio još 200,00 dolara, te od tada nije dirao taj račun, s time da od 11. svibnja 2010., nije dirao niti dolarski račun. U vrijeme punoljetnosti kćeri je podigao iznos od 13.000,00 kuna u protuvrijednosti. Nije imao punomoć, nitko je nije tražio, na knjižici je bi zakonski zastupnik. Platio je oštećenoj da završi dopisnu školi, potom joj je plaćao VERN, pa implantante, šetača psa da može učiti. Novac je dizao u više poslovnica.

7. Ovdje u prvom redu treba kazati kako spisu prileži materijalna dokumentacija na listovima 101-104 spisa koja se odnosi na promet po deviznoj štednoj knjižici broj [broj štedne knjižice] za period od otvaranja od 2. svibnja 1998. do 25. svibnja 2018., vlasnika NŠ iz kojeg prometa je razvidno u kojim iznosima i kada su vršene uplate i isplate sa predmetne štedne knjižice. Optuženi se u svojoj obrani, imajući u vidu dostavljeni promet osvrnuo samo na dio transakcija, međutim dokumentaciju u spisu u vidu prometa po računu nitko od stranaka nije osporavao, niti je na istu imao primjedbi, slijedom čega ju je sud ocijenio kao istinitu i vjerodostojnu te iz iste proizlazi dio činjeničnog opisa koji se odnosi na podignute iznose/isplate sa štedne knjižice vlasništvo oštećene kao tužiteljice NŠ. Također, iz obrane optuženog proizlazi da je samo on raspolagao štednom knjižicom te da je samo on vršio uplate i inicirao isplate sa štedne knjižice.

8. Odredbom članka 265. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 162/1998) koja odredba je sadržana u činjeničnom opisu optužnice propisano je da roditelji mogu s odobrenjem nadležnog centra za socijalnu skrb otuđiti ili opteretiti imovinu maloljetnog djeteta radi njegova uzdržavanja, liječenja, odgoja, školovanja, obrazovanja ili za podmirenje neke druge važne potrebe djeteta. Odredbom članka 261. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/2003) koja je sadržana u činjeničnom opisu propisano je da roditelji mogu s odobrenjem nadležnog centra za socijalnu skrb otuđiti ili opteretiti imovinu maloljetnog djeteta radi njegova uzdržavanja, liječenja, odgoja, školovanja, obrazovanja ili za podmirenje neke druge važne potrebe djeteta. Odredbom članka 101. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15) koja je sadržana u činjeničnom opisu propisano je da zastupanje djeteta u vezi s njegovom vrijednijom imovinom, odnosno imovinskim pravima valjano je ako roditelj koji zastupa dijete dobije pisanu suglasnost drugog roditelja koji ostvaruje roditeljsku skrb i odobrenje suda u izvanparničnom postupku.

9. Sud je u prethodnim točkama utvrdio, a što tijekom postupka nitko nije niti osporavao da je optuženi DŠ jedini vršio uplate na štednu knjižicu koju je osobno otvorio na ime svoje kćeri NŠ, kao i da je on inicirao isplate sa štedne knjižice, te po ocjeni suda neovisno o tome tko uplaćuje novac na dječju štednju u trenutku uplate takav novac predstavlja imovinu osobe na koju je štednja otvorena. Međutim, ovdje je potrebno utvrditi, a imajući u vidu zakonska obilježja kaznenog djela koje se optuženom stavlja na teret, da li se postupanje optuženog može podvesti pod objektivno obilježje kaznenog djela na način da je isti kao roditelj koji zastupa imovinske interese druge osobe zlouporabio zakonom i ugovorom dane mu ovlasti te da li je takvim postupanjem počinio znatnu imovinsku štetu osobi čije interese zastupa, a tek potom, ukoliko su ostvarena objektivna obilježja, da li je ostvareno subjektivno obilježje kaznenog djela, koje u optužnici nije niti opisano,međutim, činjenični opis kaznenih djela koja se mogu počiniti samo sa izravnom namjerom, kao što je slučaj kod ovog kaznenog djela ne moraju sadržavati sastavnice krivnje, nego je dostatno da se iz činjeničnog opisa može zaključiti o subjektivnom odnosu optužene osobe prema djelu kao i drugim sastavnicama krivnje te da se sve to dosljedno odrazi i u pravnom opisu djela, čemu je u konkretnom slučaju optužnicom u cijelosti udovoljeno.

10. Što se tiče samog optuženog treba kazati da isti nije imao nikakvu ugovornu ili zakonsku obvezu da uplaćuje bilo kakav novac na štedni račun svoje kćeri, već je takvu štednju otvorio samoinicijativno, pri čemu je u svojoj obrani iznio razloge i motive otvaranja takve štednje, odnosno da su to trebali biti novci za njezino fakultetsko školovanje. Također, na štednu knjižicu novac nije uplaćivao nitko osim optuženika, tako da sav novac koji je u konačnici isplaćen optuženom je novac koji je isti samoinicijativno uplaćivao na štednu knjižicu NŠ. Optuženi je u svojoj obrani naveo da je imao firmu u Češkoj, te da je svaki put kada bi odlazio u Češku na štednu knjižicu stavljao novac za slučaj da mu se nešto dogodi, a po povratku bi istog dizao, koristio za posao, od tog novca se renovirao stan, plaćao fakultet oštećenoj kao tužiteljici, ljetovanja, skijanje, implantanti, šetači psa, te ostali životni troškovi, kao što je opisao na koji način je radio konverziju valuta kako bi došao do zarade te tako položen novac onda ne bi niti dizao dok ne bi bili povoljni uvjeti u vidu tečaja, što znači da je pokušao takvu imovinu i uvećati. Činjenicu plaćanja fakultetskog obrazovanja, implantanata, šetača psa, kupovinu odjeće ne osporava u svom iskazu niti oštećena kao tužiteljica, iako nastoji umanjiti doprinos optuženog na način da je u svim tim plaćanjima sudjelovala i njezina majka i baka, međutim sud je iz materijalnih i personalnih dokaza u spisu, imajući u vidu novčana sredstava kojima je raspolagao optuženi i financijsko stanje FŠ, a uvažavajući okolnost da je novac koji je optuženi zaradio za vrijeme trajanja braka bračna stečevina, utvrdio da je optuženi bio taj koji je znatno više doprinosio za redovne životne potrebe kćeri, za obrazovanje, zdravstvene usluge, odlaske na odmor. Oštećena kao tužiteljica u svom iskazu najprije navodi da je novac koji je optuženi dizao sa štedne knjižice on koristio isključivo za svoje potrebe, za sebe i za svoj posao, da bi u kasnijem dijelu iskaza potvrdila činjenicu da joj je financijski pomagao u vidu fakulteta, kupovanja odjeće te zubarskih usluga, a onda upitana od strane braniteljice zašto je u slobodnom izlaganju navela da optuženi novac sa štednje nije koristio za njezine potrebe je kazala da ju otac u vrijeme podizanja novca sa štedne knjižice nije uzdržavao, iz čega je razvidno da je njezin iskaz kontradiktoran te ista pokušava minorizirati doprinos optuženika, pri čemu u spisu ne postoji niti jedan dokaz da bi netko pokretao postupke zbog toga što optuženi ne doprinosi za uzdržavanje kćeri. Također i svjedokinja FŠ u svom iskazu potvrđuje odlazak na skijanja, plaćanje fakulteta, ali ista također, očigledno zbog spora oko stana, također pokušava doprinos optuženog svesti na najmanju moguću mjeru, međutim iz dokaza u spisu je razvidno da je optuženi bio taj koji je želio financijski pomoći kćeri, što je razvidno iz činjenice da joj je slao novac putem pošte, što je ista odbijala primiti, da joj je ostavljao novac u poštanskom sandučiću, te naposljetku joj pokušao uručiti štednu knjižicu stavljajući na nju novac, a pri tome se ponašao sasvim uobičajeno bez da bi išta ukazivalo da nešto skriva.

11. Unatoč odredbama Obiteljskog zakona koje se spominju u činjeničnom opisu optužnice, a koje se odnose na otuđenje i opterećenje imovine maloljetnog djeteta, ponašanje optuženog treba u prvom redu promatrati u kontekstu da je on samoinicijativno na štednu knjižicu oštećene kao tužiteljice uplaćivao novac koji je stekao svojim radom, da nije postojala nikakva zakonska ili ugovorna obveza za uplatu novca, a da je sa štedne knjižice isključivo dizao novac koji je on uplatio, pri čemu je novac dizao u više navrata kroz dulje vremensko razdoblje na raznim lokacijama, odnosno u raznim poslovnicama Zagrebačke banke s time da ga nitko nikada nije tražio bilo kakvo odobrenje ili suglasnost nekog tijela za podizanje novca ili prisutnost drugog roditelja, a što je potvrđeno i dopisom Zagrebačke banke koji prileži spisu na listu 127-129 spisa, a iz kojeg proizlazi da nemaju saznanja o propisima i odredbama Obiteljskog zakona iz 1998. i 2003. (koje odredbe se spominju u činjeničnom opisu) koje bi ograničavale iznose uplata/isplata (pojedinačno ili ukupno na mjesečnom nivou) po računima maloljetnih osoba od strane zakonskih zastupnika te nemaju saznanja o tadašnjoj potrebi prisustvovanja oba roditelja (ili pristanku jednog od roditelja) prilikom otvaranja deviznih štednih računa maloljetnoj djeci kao niti potrebe sudjelovanja Centra za socijalnu skrb u davanju bilo kakvih odobrenja, kao i da jednostrano raspolaganje optuženog sredstvima po računu otvorenom na NŠ do njezine punoljetnosti nije bilo u suprotnosti s tada važećim propisima. Nadalje, raspolaganje sredstvima maloljetnika po računima otvorenim u bankama u iznosu koji ne prelazi 10.000,00 kuna mjesečno regulirano je mišljenjem nadležnog Ministarstva socijalne politike i mladih od 17. listopada 2012., s time da je Banka prethodno, Uputom od 27. listopada 2009. regulirala isplatu iznosa do 10.000,00 kuna bez suglasnosti Centra za socijalnu skrb (u pojedinačnom iznosu ili kumulativno na mjesečnom nivou) temeljem pojašnjenja i smjernica dobivenih od nadležnih institucija od kojih je zatražila tumačenje i provođenje Obiteljskog zakona.

13. Imajući u vidu naprijed navedeno razvidno je kako je optuženi na štednu knjižicu oštećene kao tužiteljice samoinicijativno uplaćivao novac koji je stekao radom, a da za to nije postojala nikakva zakonska ili ugovorna obveza, isti je podizao isključivo novac koji je on uplaćivao (drugih uplata pored optuženikovih nije bilo), te optuženog, iako je novac podizao u više navrata kroz dulje vremensko razdoblje i na više lokacija, odnosno u više poslovnica Zagrebačke banke nikad nitko od djelatnika banke nije zatražio bilo kakvo odobrenje ili suglasnost za isplatu novca, a razlozi za to leže u činjenicama iznesenim u dopisu Zagrebačke banke iz kojeg proizlazi da takva suglasnost, odobrenje ili prisustvovanje oba roditelja nije niti bila potrebna za isplatu novca u bilo kojem iznosu, te da do punoljetnosti EŠ jednostrano raspolaganje sredstvima od strane optuženog nije bilo protivno tada važećim zakonskim odredbama. Optuženi je uzimajući u obzir sve naprijed navedeno slobodno raspolagao sa novcem kojeg je samoinicijativno uplaćivao sredstvima od svog rada bez da bi pri tome od bilo koga bio upozoren na bilo kakva ograničenja u svezi njegovim raspolaganjem, pri čemu je dio tog novca koristio za životne potrebe svoje obitelji, uzdržavanje i školovanje oštećene kao tužiteljice, razne zdravstvene usluge oštećene kao tužiteljice, za odlaske na ljetovanja i skijanja sa obitelji, ali i neredovite troškove poput plaćanja šetača psa, te je navedenu imovinu pokušao i uvećati koristeći konverziju valuta i povoljne tečajeve, kako je to objasnio u svojoj obrani, zbog čega po ocjeni suda nije ostvareno objektivno obilježje predmetnog kaznenog djela, odnosno da je optuženi zlouporabio zakonom dane mu ovlasti kao roditelj koji je dužan zastupati imovinske interesa djeteta, pri čemu na navedena utvrđenja suda da se ne radi o zlouporabi zakonom danih ovlasti, upravo zbog činjenice da optuženi nikada nije bio upozoren na bilo kakva ograničenja u svezi raspolaganja novcem na štednoj knjižici, niti je od njega za podizanje novca traženo bilo kakvo odobrenje i suglasnost ne utječe okolnost da je dio novca koristio i za poslove, pa tako i kupovinu poslovnih udjela kako to proizlazi iz izvatka po prometu po računu sa lista 102 spisa. Nakon punoljetnosti oštećene kao tužiteljice za raspolaganje novčanim sredstvima po štednoj knjižici na ime NŠ optuženom je trebala punomoć oštećene kao tužiteljice, što potvrđuje Zagrebačka banka u svom dopisu od 26. srpnja 2018., međutim također isti navode da se radilo o pogrešci bivšeg djelatnika te da klijentica (NŠ) novčani iznos može potraživati od banke, što znači da optuženog nitko nije niti pitao da predoči punomoć, a kako je došlo do isplate novca isti je očigledno bio u uvjerenju da za daljnju isplatu za to ne postoje nikakve zakonske zapreke. Obzirom na navedeno, razvidno je da je optuženi nastavio raspolagati sa štednom knjižicom na isti način i nakon punoljetnosti oštećene kao tužiteljice i očigledno za istu svrhu, a što je već naprijed obrazloženo, međutim u pitanju je raspolaganje u znatno manjem iznosu, a da pri tome nitko od djelatnika banke optuženog nije tražio punomoć za raspolaganje novčanima sredstvima po štednoj knjižici, pa su sredstva bez priložene punomoći isplaćena optuženom, a da je djelatnik banke postupao po pravilima, do isplate novca ne bi niti došlo, slijedom čega po ocjeni suda postupanje optuženog i nakon punoljetnosti oštećene kao tužiteljice ne predstavlja zlouporabu zakonom danih mu ovlasti, pri čemu u prilog takvom utvrđenju treba spomenuti postupanje optuženog koji je u dva navrata pokušao oštećenoj uručiti štednu knjižicu, da je istoj slao novac poštanskom uputnicom i ostavljao ga u poštanskom sandučiću, a koji dio obrane sud prihvaća kao životan i logičan sagledavajući sveobuhvatni dokazni materijal, pogotovo obranu optuženog i razloge koje je iznio vezano za postupanje sa štednom knjižicom.

14. S obzirom je optuženi oslobođen od optužbe, na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećena kao tužiteljica NŠ je upućena da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

15. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08, a imajući u vidu da je optuženi oslobođen optužbe sud je naložio oštećenoj kao tužiteljici NŠ naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08 i to u paušalnom iznosu 300,00 eura, razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, a koje troškove je dužna platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude te nužne izdatke optuženika te nužne izdatke i nagradu branitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

U Zagrebu, 30. rujna 2025.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. oštećena kao tužiteljica NŠ, [adresa]

2. opunomoćenik oštećene kao tužiteljice odvjetnik Davorin Ivanjek

3. optuženi DŠ, [adresa]

4. braniteljica optuženog odvjetnica Laura Valković

5. braniteljica optuženog odvjetnica Ana-Marija Gospočić.