Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-295/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Borna Marjanović i Dubravko Marjanović, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d. OIB: 87311810356 Velika Gorica, Poštanska ulica 9, koji zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-15687/2021-18 od 15. srpnja 2025., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-15687/2021-18 od 15. srpnja 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka na naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelja IŠ, [adresa], koju je donio tuženik HP-Hrvatska pošta d.d., Jurišićeva 13, Zagreb, broj: DP-12-18077/21 od 10.06.2021.g. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao, kao što je odbijen i zahtjev da se naloži tuženiku HP-Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, da tužitelja IŠ, [adresa], vrati na rad na poslove radnog mjesta poštara za opću dostavu u organizacijskoj jedinici Divizija pošta, Sektor dostave grupe područja 5, na području Osječko-baranjske županije ili druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku od 8 dana (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2025. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev. Tužitelj je zatražio trošak za sastavljanje žalbe.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode kao neosnovane te je predložio da se žalba kao takva odbije. Tuženik je zatražio trošak za sastavljanje odgovora na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer su izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječe same sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga navedenih u istoj i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost te odluke.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije dopuštena tuženikova odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 10. lipnja 2021. i da mu radni odnos nije prestao, kao i zahtjev da ga tuženik vrati na rad na poslove radnog mjesta poštara.

5.1. U ovom stadiju postupka nije sporno da je odlukom tuženika o redovitom otkazu skrivljenim ponašanjem od 10. lipnja 2021. tužitelju otkazan ugovor o radu na temelju odredbe članka 115. stavka 1. točke 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – u daljnjem tekstu: ZR) i da je tužitelj pravovremeno podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke, kao što nije sporno ni da je tužitelj pravovremeno zatražio sudsku zaštitu svojih prava.

6. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužitelj radio kod tuženika na neodređeno vrijeme na temelju ugovora o radu od 21. siječnja 2021., s time što je kod tuženika ostvario ukupno 22. godine radnog staža,

- da je na temelju tog ugovora tužitelj obavljao poslove radnog mjesta poštara za opću dostavu, na području Osječko-baranjske županije,

- da iz odluke broj: DP-12-18077/21 od 10. lipnja 2021. proizlazi kako je tuženik redovito otkazao tužiteljev ugovor o radu zbog povreda obveza iz radnog odnosa,

- da iz obrazloženja te odluke o otkazu proizlazi kako je tužitelj 10. svibnja 2021. nakon povratka s bolovanja odbio raditi kao ispomoć na rajonu U-1 sukladno rasporedu voditeljice dostave i kontrolorke za poštanske procese; da je tužitelj negodovao što se nije vratio na rajon M-1/M-2 te da je samovoljno napustio radno mjesto i uputio se u Osijek na razgovor s izvršnim direktorom,

- da se dalje u toj odluci navodi kako je 13. svibnja 2021. Služba za korisnike zaprimila prigovor na isplatu HUB naloga od 20. studenog 2020. u visini od 1.500,00 kn na ime ŠŠ, u kojem je navedeno da je unuk primateljice naveo da je primateljica preminula **.**.2020. i da je od radnika iz tog razloga odbio primitak naloga očekujući da će mu navedeni novac pripasti na ostavinskoj raspravi, a da je nakon toga poštar razgovarao s njegovom majkom koja je također odbila primitak naloga, ali joj je radnik odgovorio da potpiše kako neće primiti nalog i radnik je u zagradu upisao "snaha",

- da je 13. svibnja 2021. zaprimljen prigovor korisnika na isplatu putnih troškova za malodobnu djevojčicu na adresi [adresa], a u prigovoru je navedeno da je radnik 25. ožujka 2021. majci djevojčice isplatio iznos od 336,00 kuna, a da nije isplatio iznos od 4.320,00 kuna koji su glasili na oca djevojčice, a nakon što su upitali radnika zašto im nisu isplaćeni putni troškovi za 21 terapiju u Osijeku ako su isti dan predani na HZZO, radnik da im je odgovorio da ne zna i da će to valjda dobiti u četvrtom mjesecu nakon Uskrsa i u prijavi da su naveli kako je na potpisanoj uputnici krivotvoren potpis majke djevojčice,

- da je opisanim postupanjem radnik počinio povrede obveza iz radnog odnosa koje se sastoje u odbijanju naloga za rad, samovoljnom napuštanju radnog mjesta i u ne postupanju u skladu s propisima prilikom isplate HUB naloga u iznosu od 1.500,00 kn i prilikom isplate putnih troškova u iznosu od 4.320,00 kn,

- da iz dopisa od 27. svibnja 2021. proizlazi kako je tuženik od radničkog vijeća zatražio očitovanje o namjeravanoj odluci o otkazu tužitelju, a koje se usprotivilo namjeravanoj odluci o otkazu tužiteljevog ugovora o radu

- da tuženik prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu nije tužitelju izrekao pisano upozorenje,

- da iz izjave od 12. svibnja 2021. proizlazi kako je tuženik prije otkaza tužitelja pozvao na iznošenje obrane,

- da je tužitelj toga dana iznio obranu u kojoj se očitovao na okolnosti zbog kojih mu je otkazan ugovor o radu.

- da iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi kako je tužitelj u svibnju 2021. odbio raditi u rajonu u koji je bio raspoređen nalogom poslodavca te da su korisnici tuženika unuk ŠŠ i TŠ i KŠ uputili prigovore u vezi usluge isplate novca za koje je bio zadužen tužitelj.

6.1. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud smatrao je nedvojbeno utvrđenim da je tužitelj odbio raditi u rajonu U-1 sukladno rasporedu rada koji je odredio tuženik kao poslodavac, pri čemu je naveo da okolnost što je tužitelj trebao raditi u drugom rajonu, a ne u onom u kojem je radio u prethodnom razdoblju, prije bolovanja, ne opravdava tužitelja da odbije izvršavati radne zadatke koje je trebao obavljati i da tužitelj nije bio ovlašten određivati i odlučivati koji poštar će raditi u pojedinom rajonu, pa da okolnost što tužitelj tvrdi kako na zamjenu uobičajeno idu mlađi poštari, ne opravdava tužiteljevo postupanje i odbijanje rada i izvršenja radnih zadataka, zbog čega je taj sud zaključio da je opisanim postupanjem tužitelj počinio povredu obveza iz radnog odnosa koja opravdava otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika u smislu odredbe članka 115. stavka 1. točke 3. ZR-a.

6.2. U pogledu razloga za otkaz koji je također navedeni u odluci o otkazu ugovora o radu, i to da tužitelj nije isplatio iznos od 1.500,00 kn na ime ŠŠ njezinoj snahi, nakon što prilikom pokušaja dostave tog novca obaviješten da je ŠŠ umrla, zatražio od njezine snahe da potpiše nalog za plaćanje, što je ona i učinila, s time što nalogom za plaćanje prikazano kao da je novac za ŠŠ isplaćen njezinoj snahi GŠ, ali da navedena isplata nije izvršena, pa kako je prvostupanjski sud utvrdio da je ŠŠ preminula **.**.2020., dok je tužitelj pokušao izvršiti dostavu novca ŠŠ **.**.2020., to je zaključio da tužitelj nije smio uručiti novac namijenjen osobi koja u vrijeme pokušaja dostave nije bila živa, a u ovom slučaju prikazivanjem da je dostava novca izvršena snahi ŠŠ, GŠ, kojoj novac nije isplaćen, da je tužitelj postupio suprotno pravilima za rad tuženika i time da je počinio povredu obveza iz radnog odnosa i da je narušio ugled poslodavca.

6.3. Budući da je tužiteljev ugovor o radu otkazan i iz razloga što tužitelj nije u cijelosti isplatio putne troškove namijenjene za liječenje malodobne djevojčice, već je majci djevojčice isplatio iznos od 336,00 kn, a preostali iznos od 4.320,00 kn nije isplatio, a na nalogu za isplatu nalazio se potpis TŠ, majke djevojčice, iako joj navedeni novac nije isplaćen u cijelosti, dok je u ispravama prikazao da je novac isplaćen, to je prvostupanjski sud zaključio da i time počinio povredu obveza iz radnog odnosa i narušio je ugled poslodavca.

6.4. Prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu kojim tvrdi da je isplatio iznos od 1.500,00 kn GŠ, snahi ŠŠ, kao ni da je u cijelosti isplatio iznos putnih troškova majci djevojčice TŠ, jer su navedeni korisnici, tuženiku podnijeli prigovor kao pošti, navodeći da im nije isplaćen novac koji im je trebao biti isplaćen, pri čemu je taj sud naveo da nije logično i životno da bi oni podnosili prigovor da im je novac doista isplaćen, s tim što je svjedokinja VŠ, koja je bila nadređena tužitelju, u svom iskazu navela da joj je unuk ŠŠ, ĐŠ, rekao da je nakon podnesenog prigovora kod njega bio poštar i isplatio mu navedeni novac.

6.5. Nadalje je prvostupanjski sud naveo da tuženik prije otkaza nije tužitelju uputio upozorenje na obveze iz radnog odnosa u smislu članka 119. stavka 1. ZR-a, a što da ne čini otkaz nedopuštenim jer da postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelja prije otkaza upozori na obveze iz radnog odnosa, a te okolnosti sastoje se u tome što je tužitelj pokazao izrazitu upornost u odbijanju izvršavanja radnih zadataka sukladno rasporedu rada koji je odredio poslodavac, iz razloga što je tužitelj prema ugovoru o radu bio dužan obavljati poslove na području Osječko-baranjske županije, a iz opisa poslova tužiteljevog radnog mjesta proizlazi da je tužitelj, između ostalog, bio dužan obavljati i druge radne zadatke koji su u skladu s naravi i vrstom poslova koje obavlja, na zahtjev neposredno nadređenog, s time što je prvostupanjski sud utvrdio i to, da tužitelj iz Donjeg Miholjca otišao u Osijek, u drugi grad, na razgovor kod direktora zbog nezadovoljstva rasporedom rada, to je taj sud smatrao da je time pokazao ustrajnost u odbijanju rada i obavljanju poslova preuzetih ugovorom o radu.

6.6. Kako je utvrđeno da je tužitelj osim odbijanja rada, tuženik zaprimio i dva prigovora korisnika na tužiteljev, to je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik imao razloge za otkaz tužitelju i da time nije postupio protivno odredbi članka 115. stavku 1. točki 3. ZR-a, zbog čega je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Navedena činjenična utvrđenja kao i pravni zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su utemeljena na rezultatima provedenih dokaza, a žalbenim navodima tužitelja nisu dovedena u sumnju.

8. Naime, prema odredbi članka 115. stavku 1. točki 3. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju, ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

8.1. U odnosu na povrede koje su navedene u odluci o otkazu ugovora o radu, i to da je tužitelj nakon povratka s bolovanja u Donji Miholjac 10. lipnja 2021. odbio raditi kao ispomoć u drugom rajonu od onog rajona u kojem je radio prije bolovanja, kao i da su od korisnika tuženika zaprimljena dva prigovora o radu tužitelja, odnosno da im kao poštar nije isplatio novčane iznose iako je to prikazao kao da je, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj te povrede počinio i da su se u ovom slučaju stekli uvjeti za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja na temelju odredbe čl. 115. stavka 1. točke 3. ZR-a.

8.2. Suprotno žalbenim navodima tužitelja ističe se da je tuženik na temelju odredbe članka 135. stavka 3. ZR-a, u ovom slučaju dokazao da je imao opravdan razlog za otkaz ugovor o radu tužitelju, jer je i po pravnom shvaćanju ovog žalbenog suda dokazao da postoji opravdani razlog za otkaz ugovora o radu u situaciji kada je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je tužitelj nakon povratka s bolovanja odbio nalog svog nadređenog za ispomoć u drugom rajonu od onog u kojem je radio prije bolovanja, pri čemu je imao u vidu činjenicu da je ugovorom o radu između stranaka ugovoreno da će tužitelj poslove svog radnog mjesta poštara obavljati na području Osječko-baranjske županije, pa je samim tim tužitelj počinio povredu obveze iz radnog odnosa koja ima za posljedicu otkaz ugovora o radu, bez obzira na ostale povrede.

8.3. Međutim, i pored toga, a u pogledu daljnjih povreda obveza iz radnog odnosa koje se odnose na to da tužitelj nije postupio u skladu s propisima prilikom isplate naloga u iznosu od 1.500,00 kn obitelji ĐŠ i prilikom isplate putnih troškova u iznosu od 4.320,00 kn obitelji TŠ, ističe se da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije postupio u skladu s propisima prilikom tih isplata, jer su ove obitelji podnijele prigovor tuženiku zbog pogrešnih navoda tužitelja da im je taj novac isplaćen, i to iznos od 1.500,00 kn snahi pok. ŠŠ, kojoj je trebao biti isplaćen, dok ni navedeni iznos obitelji TŠ nije isplaćen u cijelosti već je isplaćen iznos od 336,00 kn, a u ispravama tužitelj je prikazao da je novac isplaćen, čime da je počinio povredu obveza iz radnog odnosa i narušio je ugled tuženika kao poslodavca, što je pravilno zaključio prvostupanjski sud.

9. U ovom slučaju suprotno žalbenim navodima nije odlučna činjenica je li tužitelj opisanim ponašanjem počinio materijalnu štetu tuženiku kao poslodavcu, već je odlučno da je tužitelj prekršio svoje radne obveze iz ugovora o radu, kada je neopravdano odbio postupiti po nalogu nadređenog tako što je odbio obavljati poslove svog radnog mjesta u drugom rajonu i kada je prikazao da je isplatu izvršio snahi pok. ŠŠ, a to nije učinio, kao i kada je prikazao da je u cijelosti isplatio iznos TŠ s osnove putnih troškova vezanih za liječenje njezine kćerke, iako to nije učinio.

9.1. U takvoj situaciji iz koje proizlazi da je tužitelj počinio navedene povrede, na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni žalbeni navodi da tuženik nije predočio nijedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je morao isplatiti štetu korisnicima jer na ocjenu prvostupanjskog suda glede dopuštenosti otkaza ugovora o radu upućuju spisu priložena dokumentacija i iskazi svjedoka, kao i iskaz tužitelja. Pritom se navodi da bi u ovom slučaju jedan od navedenih razloga bio dovoljan za otkaz ugovora o radu, znači, da se nisu morala kumulativno ostvariti sva tri razloga, pa na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni žalbeni navodi da se tužitelj ispričao direktoru, a što da isključuje okolnost zbog koje nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da ga upozori na povrede.

9.2. Stoga se u odnosu na daljnje žalbene navode tužitelja da tuženik u konkretnom slučaju nije u cijelosti poštovao i postupak prije otkazivanja propisan odredbom članka 119. stavka 1. ZR-a, ističe, kako propust tuženika kao poslodavca da prije otkazivanja ugovora o radu upozori tužitelja kao radnika i mogućnost otkaza, ne znači da je riječ o povredi postupka otkazivanja ugovora o radu koja uvijek dovodi do ništetnosti otkaza.

9.3. Naime, kada je riječ o situacijama, kada iz prirode stvari proizlazi da ne treba unaprijed opominjati radnika, kao što je u konkretnom slučaju u odnosu na ponašanje tužitelja prema nadređenoj radnici i kada se neprofesionalno i nemarno odnosi prema svakodnevni radnim obvezama pri čemu je kršio zakonske propisa, interne akte tuženika i ugovor o radu, ne treba unaprijed opominjati radnika jer samo takvo ponašanje ukazuje da nije potrebno pisano upozoriti radnika, pa tako nije bilo opravdano ni očekivati od tuženika kao poslodavca da tužitelja upozori na te povrede.

9.4. Ostali žalbeni navodi su sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, koji su suprotni pravilnim utvrđenima i zaključcima prvostupanjskog suda, jer je tuženik je tijekom postupka dokazao da je tužitelj počinio navedene povrede, pa je shodno tome pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio zahtjev tužitelja da se utvrdi da odluka o otkazu nije dopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, a time i kada je odbio zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na posao. .

10. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio pravilnim pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi s Tbr. 7. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa), a primjenjujući i odredbu članka 155. stavka 1. ZPP-a.

11. S obzirom na izneseno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u točki I. izreke, ove odluke.

12. Odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove na ime sastavljanja žalbe iz razloga što nije uspio sa svojom žalbom, dok trošak tuženika za odgovor na žalbu prema mišljenju ovoga suda nije bio potreban za parnicu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, pa su zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka odbijeni kao neosnovani, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke, ove odluke.

U Splitu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča