Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-276/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja, te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dejanu Bogdanoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika „Crosco“, naftni servisi d.o.o. (skraćena tvrtka „Crosco“ d.o.o.) iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 18, OIB: 15538072333, zastupanog po punomoćnicima Zoranu Tomiću i Ivani Božić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu „Tomić & partneri“ d.o.o. iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr -316/2023-91 od 7. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr -316/2023-91 od 7. srpnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj s osnova naknade parničnog troška sastava odgovora na žalbu, isplati iznos od 75,00 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu slijedećeg sadržaja:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ I. Utvrđuje se da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu od dana 03.09.2014. godine, kojom je tužitelju DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radniku otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. 165701-1 od 01.02.2010. godine, od strane tuženika CROSCO, NAFTNI SERVISI d.o.o. (skraćena tvrtka CROSCO d.o.o.), Zagreb, Ulica grada Vukovara 18, OIB: 15538072333 kao poslodavca, nije zakonita i dopuštena, te da radni odnos tužitelja kod tuženika- zasnovan temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 165701-1 od 01.02.2010. godine, nije prestao, pa se nalaže tuženiku CROSCO, NAFTNI SERVISI d.o.o. (skraćena tvrtka CROSCO d.o.o.), Zagreb, Ulica grada Vukovara 18, OIB: 15538072333 da tužitelja DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na rad kod tuženika, na radno mjesto ekonomist operativni, odnosno radno mjesto koje je najsličnije tom radnom mjestu sukladno važećoj sistematizaciji radnih mjesta tuženika, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku CROSCO, NAFTNI SERVISI d.o.o. (skraćena tvrtka CROSCO d.o.o.), Zagreb, Ulica grada Vukovara 18, OIB: 15538072333 da tužitelju DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak postupka stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, tekućoj od dana, 19. srpnja 2017. godine, pa do isplate, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe. ".

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.794,68 eura, u roku od 15 dana.“

2. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23. dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem u bitnome predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu. Također je zahtijevao i naknadu parničnog troška odgovora na žalbu u iznosu od 75,00 eura. Tužitelj je potom u podnesku od 14. kolovoza 2025. dao očitovanje na odgovor na žalbu u kojem se očituje na tijek postupka.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka je ocjena dopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu koji je otkaz tužitelju dao njegov poslodavac - tuženik odlukom od 3. rujna 2014. Ovom odlukom tuženik je kao poslodavac otkazao tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je bio zaključen 1. veljače 2010., a zbog, kako se u navedenoj odluci navodi: „poslovno uvjetovanih razloga“. S tim u svezi predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka je i zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na posao.

6.1. Općinski radni sud u Zagrebu je prvotno u ovom predmetu donio presudu 24. veljače 2016. pod poslovnim brojem 12 Pr - 9225/14-18 kojom je utvrdio da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju nedopuštena te naložio tuženiku da vrati tužitelja na posao. Također odlučio je i o parničnom trošku. Odlučujući o žalbama parničnih stranaka Županijski je sud u Splitu dana 28. veljače 2017. pod poslovnim brojem Gž R- 432/2016 donio rješenje kojim je ukinuo navedenu prvostupanjsku presudu od 24. veljače 2016. te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6.2. Nakon ponovljenog postupka Općinski radni sud u Zagrebu je donio novu presudu 19. srpnja 2017. pod poslovnim brojem 12 Pr - 711/17-34 kojom je ponovno utvrdio da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu (tada tužitelju - protutuženiku) nedopuštena te je naložio njegovom poslodavcu (tada tuženiku - protutužitelju) vraćanje tužitelja - protutuženika na posao. Također, prvostupanjski je sud u ovoj presudi odlučivao o protutužbenom zahtjevu poslodavca za sudskim raskidom ugovora o radu, koji je prututužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Tuženik - protutužitelj je protiv navedene prvostupanjske presude podnio žalbu. Odlučujući o istoj Županijski je sud u Splitu dana 17. svibnja 2018. odbio žalbu kao neosnovanu te potvrdio pobijanu presudu od 19. srpnja 2017.

6.3. Protiv prvostupanjske presude od 19. srpnja 2017. i drugostupanjske presude od 17. svibnja 2018. tuženik – protutužitelj je podnio reviziju. Odlučujući o njoj Vrhovni je sud Republike Hrvatske dana 8. studenog 2022. pod poslovnim brojem Rev 226/2019-2 donio rješenje kojim je prihvatio reviziju tuženika – protutužitelja te ukinuo presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R- 846/2017-2 od 17. svibnja 2018. i presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr - 711/17-34 od 19. srpnja 2017. te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u navedenom rješenju od 8. studenog 2022. u bitnome naveo kako su prvostupanjski i drugostupanjski sud pogrešno primijenili materijalno pravo iz odredbe članka 150. stavci 1. i 3. Zakona o radu (sada „Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 88/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje ZR) kada su zaključili da u ovom konkretnom slučaju savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom nije provedeno sukladno odredbama članka 150. stavci 1. i 3. ZR-a. Nadalje, Vrhovni sud navodi da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 150. stavci 1. i 3. ZR-a činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, jer nije utvrđeno je li prestala potreba za tužiteljevim radnim mjestom. Stoga da nema uvjeta za preinaku odluke. Konačno, Vrhovni je sud napomenuo kako su u ponovljenom postupku sudovi vezani pravnim shvaćanjem na kojemu se njegovo rješenje temelji te da su dužni donijeti novu zakonitu odluku, sve sukladno članku 394. a ZPP-a.

8. Slijedom navedenog razvidno je kako je sada u ponovljenom postupku trebalo nedvojbeno utvrditi odlučnu činjenicu je li prestala potreba za tužiteljevim radnim mjestom, a posljedično tome i je li odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu dopuštena ili pak nije. Za napomenuti je kako je u ponovljenom postupku pred prvostupanjskim sudom tuženik povukao protutužbu, pa je sud raspravnim rješenjem od 7. veljače 2025., koje je postalo pravomoćno, utvrdio kako je protutužba povučena (kojom je tuženik zahtijevao sudski raskid ugovora o radu).

9.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj kao radnik 1. veljače 2010. sklopio sa tuženikom kao poslodavcem ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta "ekonomist operativni",

- da je tužitelj bio jedini izvršitelj na radnom mjestu "ekonomist operativni" u sektoru Marketing,

- da je tuženik 3. rujna 2014. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju,

- da se u obrazloženju predmetne odluke o otkazu kao razlog otkaza navodi da je potreba za radnim mjestom prestala jer su poslovi radnog mjesta "ekonomist operativni" integrirani u sadržaj postojećih radnih mjesta unutar Sektora planiranja i kontrolinga te je poslodavac donio odluku o ukidanju tog radnog mjesta, što je rezultat već započetih organizacijskih promjena unutar društva, kojima poslodavac nastavlja sa restrukturiranjem društva, odnosno reorganizacijom poslovanja, sve u svrhu optimalizacije troškova i racionalizacije poslovanja,

- da je tuženik 24. srpnja 2014. donio Odluku o utvrđivanju viška izvršitelja i radnih mjesta u Sektoru marketing kojom je u članku 1. utvrđen višak radnika unutar Sektora marketing, odnosno između ostalog, utvrđen je prestanak potrebe za radnim mjestom "ekonomist operativni", a u članku 2. je navedeno kako se citirana Odluka donosi iz razloga promjena u načinu i organizaciji rada, i to kao rezultat već započetih organizacijskih promjena unutar poslodavca, kojima se nastavlja s restrukturiranjem društva, reorganizacijom poslovanja, sve u svrhu optimalizacije troškova i racionalizacije poslovanja,

- da je 29. srpnja 2014. sindikalni povjerenik dao pisano očitovanje povodom namjere tuženika za donošenje Odluke o utvrđivanju viška izvršitelja i radnih mjesta u sektoru Marketinga, u kojem je naveo kako nije suglasan te da se protivi donošenju namjeravane Odluke o utvrđivanju viška izvršitelja i radih mjesta u sektoru Marketinga,

- da se u obrazloženju očitovanja sindikalnog povjerenika, pored ostalog, posebno navodi "da niti u samoj Odluci, niti u popratnom dopisu ne postoje nikakvi podaci i kvantifikacije o broju radnika koji će istom biti zahvaćeni" te da "odluka ne sadržava niti naznake o načinima rješavanja pitanja važnih za socijalni i radni položaj radnika, čija će se radna mjesta ukinuti",

- da je 20. kolovoza 2014. sindikalni povjerenik dao pisano očitovanje o namjeri donošenja odluke o poslovno uvjetovanim otkazima ugovora o radu, protivio se namjeravanim odlukama o otkazu ugovora o radu (tako i tužitelju) te je naveo da mu nisu dostavljeni svi podaci koji su mu sukladno odredbama članka 150. ZR-a trebali biti dostavljeni odnosno da mu nisu dostavljeni podaci o ukupnom broju zaposlenih na predmetnim radnim mjestima kao niti podatak kojim se kriterijima vodio poslodavac prilikom određivanja koji će radnici dobiti otkaz niti je poslodavac naveo kako su činjenice poput trajanja radnog odnosa radnika, njihove starosti te obveze uzdržavanja koje ih terete utjecale na donošenje predmetnih odluka.

9.2. Pored navedenog prvostupanjski je sud utvrdio i odlučnu činjenicu, a to je da je prestala potreba za tužiteljevim radnim mjestom, "ekonomist operativni" u sektoru Marketing.

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio kako su se u konkretnom slučaju ispunile zakonske pretpostavke iz odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. ZR-a. Prvostupanjski sud naime smatra kako je tuženik imao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju jer je zbog smanjenja ugovorenih poslova, a s time i smanjenog poslovanja te potrebe za reorganizacijom poslovanja tuženika pa tako i u sektoru Marketinga (u kojem je radio tužitelj), trebalo ukinuti radno mjesto "ekonomist operativni" na kojem je tužitelj bio jedini izvršitelj.

11. Inače odredbom članka 115. stavak 1. točka 1. ZR-a, propisano je kako poslodavac može otkazati ugovor o radu ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških, ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Odredbom stavka 2. istog članka propisano je kako pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

12.1. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Posebno je za istaknuti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik opravdano ukinuo radno mjesto "ekonomist operativni" u sektoru Marketinga na kojem je tužitelj bio jedini izvršitelj. Do ukidanja ovog radnog mjesta da je došlo zbog smanjenja poslovanja tuženika i posljedično tome do reorganizacije poslovanja tuženika, u sklopu koje je, a zbog viška radnika, provedeno i ukidanje predmetnog radnog mjesta na kojem je radio tužitelj, a što je sve autonomna volja poslodavca tj. tuženika.

12.2. Do ovih utvrđenja i zaključaka prvostupanjski je sud došao naročito saslušanjem svjedoka LI i EI kao i financijskog izviješća poslodavca (tuženika) za 2013. Sve ovo prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi jasno i dostatno obrazložio posebno u odlomcima od 13. do 17.

13. U svezi sa žalbenim razlozima tužitelja za reći je slijedeće. Prije svega je za istaknuti kako ispitujući prvostupanjsku presudu te postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu parničnog postupka predviđenu odredbom članka 154. stavak 2. točka 6. ZPP-a na koju se tužitelj posebno poziva u žalbi.

14.1. Tužitelj u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a. Ovo stoga jer da nije prihvatio prijedlog tužitelja da se kao svjedok sasluša NI. djelatnik tuženika, a na okolnost utvrđenja činjenice kako nije prestala potreba za ukidanjem radnog mjesta na kojem je radio tužitelj. Također kako prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se u dokazne svrhe pročita email prepiska tužitelja i djelatnika tuženika (str. od 484. do 507. spisa), a na okolnost utvrđenja iste činjenice.

14.2. Odredbom članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a propisano je kako bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije nezakonitim postupanjem onemogućio tužitelja u raspravljanju. U tom smislu kao prvo je za istaknuti kako je tužitelj navedene prijedloge za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka OI kao i čitanjem označene email prepiske s obzirom na činjeničnu osnovu tužbe, mogao predložiti još u tužbi koja je podnesena u listopadu 2014. No, on je to učinio tek na ročištu za glavnu raspravu od 5. lipnja 2025. na kojem je ročištu glavna rasprava i zaključena. S obzirom na navedene okolnosti prvostupanjski je sud u konkretnom slučaju očigledno iskoristio svoja procesna ovlaštenja i odbijanjem izvođenja ovih dokaza spriječio zlouporabu prava od strane tužitelja i nepotrebno odugovlačenje postupka u smislu odredbi članaka 10. stavak 1. i 311. stavak 2. ZPP- a. No, pored toga za reći je i slijedeće. Nakon što je sud svestrano raspravio predmet spora te utvrdio odlučne činjenice, saslušanje svjedoka OI ukazalo se suvišnim jer sve da je taj djelatnik tuženika i iskazao kako nije bilo potrebe za ukidanjem predmetnog radnog mjesta to zasigurno ne bi dovelo do drugačije odluke suda s obzirom na kvantitetu i kvalitetu drugih izvedenih dokaza. Za reći je i to kako je ovaj drugostupanjski sud pročitao i pregledao email prepisku (str. od 484. do 507. spisa) koju je u spis dostavio tužitelj na ročištu od 5. lipnja 2025., a iz sadržaja ovih isprava ne proizlazi ništa što bi moglo dovesti do drugačije odluke suda. Dakle, u bitnome za ponoviti je kako prvostupanjski sud suprotno tvrdnjama tužitelja nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

15. U svezi žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja dodatno je za reći da to što tužitelj u žalbi drugačije ocjenjuje dio izvedenih dokaza ne dovodi u konkretnom slučaju u pitanje pravilnost ocjene odnosno zaključaka prvostupanjskog suda. Sama okolnost da bi prema rezultatima dokazivanja eventualno bila moguća i drugačija utvrđenja od onih koje utvrđuje prvostupanjski sud ili da postoje pojedini rezultati dokazivanja koji bi govorili u prilog tužitelju, nije dovoljna da bi u konkretnom slučaju ukazala na nepravilnu i dvojbenu ocjenu dokaza prvostupanjskog suda. Naprotiv, bit je slobodne ocjene dokaza, načela koje vrijedi u hrvatskom procesnom pravu, da se u danom slučaju ocjenjuje i više međusobno proturječnih izvedenih dokaza i da im se u svakom pojedinom slučaju ocjeni pripadajuća dokazna snaga (vrijednost).

16. Tužitelj u žalbi posebno ističe kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi je li postojala mogućnost da tuženik rasporedi tužitelja na drugo radno mjesto s obzirom da je radno mjesto na kojem je radio ukinuto. S tim u svezi za reći je kako prema ZR-u, za razliku od ranijeg Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., dalje ZR/09) više nije propisana poslodavčeva obveza prema kojoj je poslovno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika ne nekim drugim poslovima, kao što je to propisivala odredba članka 107. stavak 2. ranije važećeg ZR-a/09.

17. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke prvostupanjske presude pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP- a.

18. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

19. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška sastava odgovora na žalbu trebalo je odbiti kao neosnovan jer nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Splitu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić