REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-1267/2024

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja LIND- GRAD d.o.o., OIB: 81530401884, Zagreb, Ulica Božidara Adžije 19, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Klemenčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GRADA ZAGREBA, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, dana 30. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena te se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-128/2024 od 9. srpnja 2024. koje je donio javni bilježnik Stjepan Šaškor iz Zagreba.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 150,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je izjavom danom na pripremnom ročištu 30. rujna 2025. povukao tužbu u cijelosti, a tuženik se suglasio s povlačenjem tužbe pa je stoga promjenom odredbe čl. 456. st. 1., u vezi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.

– dalje: ZPP) odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

2. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 158. ZPP. Naime, stavkom 1. ovog članka je propisano da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Međutim, iznimno od stavka 1., ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik (čl. 158. st. 2. ZPP).

3. U konkretnom slučaju iz spisa proizlazi da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 8. veljače 2024., o čemu je tuženik obaviješten od strane javnog bilježnika 28. veljače 2024. i pozvan u roku od 15 dana ispuniti obvezu prema tužitelju koja se sastoji od plaćanja glavnice u iznosu od 633,64 EUR, zateznih kamata na taj iznos od 8. veljače 2024. do isplate i troškova postupka u iznosu od 150,00 EUR. Tuženik je podneskom od 4. ožujka 2024. obavijestio javnog bilježnika o uplati glavnice i o tome je dostavio dokaz (list 23.-24. spisa). Iz navedenog proizlazi da je tražbina tužitelja u dijelu koji se odnosi na glavnicu u iznosu od 633,64 EUR podmirena 1. ožujka 2024. Međutim, tuženik nije tvrdio niti na bilo koji način dokazivao da je podmirio i tužiteljevo potraživanje po osnovi zateznih kamata i troškova postupka.

5. Plaćanjem glavnice nakon dospijeća tražbine tuženik je priznao dug (čl. 240. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO). Radi se o potraživanju plaćanja na ime zajedničke pričuve za stan površine 23,81 m2 na adresi [adresa] s dospijećem od kolovoza 2022. do siječnja 2024., kako to proizlazi iz vjerodostojne isprave temeljem koje je tužitelj pokrenuo ovršni postupak (list 7. spisa).

6. Kada se uzme u obzir dospijeće tražbine i trenutak podmirenja glavnice, zaključak je suda da je tužitelj opravdano pokrenuo ovršni postupak radi namirenja svog potraživanja. Neodlučne su pritom tuženikove tvrdnje da mu od strane tužitelja nisu bili dostavljeni računi i da je dug podmiren odmah nakon primitka obavijesti javnog bilježnika. Navedeno iz razloga što se predmetno dugovanje odnosilo na obvezu plaćanja zajedničke pričuve što je zakonska obveza svakog suvlasnika nekretnine. Stoga, neovisno o tome jesu li suvlasniku dostavljeni računi za plaćanje zajedničke pričuve, svaki suvlasnik ima saznanja o visini mjesečnog iznosa pričuve i datumu njezinog dospijeća sukladno Međuvlasničkom ugovoru, kao i broju računa na koji je potrebno uplatiti pričuvu, a koji račun je otvoren samo za tu svrhu. Iz vjerodostojne isprave na listu 7. spisa proizlazi da je tuženik plaćanje na ime zajedničke pričuve vršio 14. listopada 2022. i 2. studenog 2022. iz čega proizlazi da je raspolagao podacima o visini troškova zajedničke pričuve i računu na koji je istu mjesečno potrebno uplaćivati i nakon prestanka postojanja ranijeg upravitelja (18. listopada 2022.) pa su njegove tvrdnje da ga tužitelj kao novi upravitelj zgrade nije obavijestio o promjeni upravitelja neodlučne. Također, tvrdnje tuženika da bi plaćanje bez izvornika računa bilo nezakonito ovaj sud smatra paušalnima budući da je osnova za plaćanje zajedničke pričuve Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17.), a visina i dospijeće, kao i način plaćanja su uređeni Međuvlasničkim ugovorom.

7. Prema tome, kako je tužitelj osnovano pokrenuo ovršni postupak, jer mu tražbina s osnove zajedničke pričuve za utuženo razdoblje nije bila podmirena, troškove koje su mu pritom nastali je dužan snositi tuženik. Navedeni se troškovi sastoje od troškova sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife) uvećanih za PDV i troškova javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 EUR prema odredbama čl. 5. i čl. 8. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.), što ukupno iznosi 150,00 EUR (točka II. izreke rješenja).

8. Budući da tuženik 1. ožujka 2024. nije u cijelosti podmirio potraživanje tužitelja, nego samo potraživanje po osnovi glavnice, tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova postupka u vidu sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi jer je rješenje o ovrsi opravdano izdano radi namirenja tražbine zateznih kamata i troškova postupka.

9. U odnosu na kasnije nastale parnične troškove tužitelju, sud je stava da mu ne pripada pravo na naknadu istih. Naime, u odnosu na glavnicu tužitelj nema pravo potraživati od tuženika naknadu troškova budući da u tom dijelu tužbu nije povukao odmah nakon što je tuženik udovoljio njegovom zahtjevu (1. ožujka 2024.) nego tek naknadno na ročištu 30. rujna 2025. Iako je tužitelj nakon podmirenja glavnice imao osnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata na plaćenu glavnicu od 8. veljače 2024. do 1. ožujka 2024., naknadno je odustao od tog dijela zahtjeva iako se ne radi o potraživanju koje mu je tuženik podmirio. S obzirom na navedeno, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka koji se odnose na sastav podneska o 13. veljače 2025. i zastupanje na ročištu 30. rujna 2025., slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od primitka rješenja. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.