REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-409/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Silvija Gnjidić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Fina gotovinski servisi d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 182, OIB 27215039100, kojeg zastupa punomoćnica Maja Leko Krznar, odvjetnica u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-229/2023-3 od 3. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-14650/2021-34 od 6. rujna 2023., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-229/2023-3 od 3. siječnja 2024. u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-14650/2021-34 od 6. rujna 2023. u točki I. izreke.
II. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-229/2023- 3 od 3. siječnja 2024. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-14650/2021-34 od 6. rujna 2023. u točki II. izreke i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-14650/2021-34 od 6. rujna 2023. u točki II. izreke (odluka o parničnom trošku) te se predmet u navedenom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu 263,28 eur.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je Odluka o izvanrednom otkazu tuženika Ur. broj: 01-09-20/21183 od 27. svibnja 2020. nedopuštena, da tužitelju radni odnos nije prestao, da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto manipulator-zaštitar 2 prema Ugovoru o radu Ur. broj:
01-09-20/1075 od 5. veljače 2020., da mu tuženik isplati na ime naknade plaće iznos od 4.998,82 eur (37.663,63 kn) sa zakonskom zateznom kamatom, zahtjev za isplatu s naslova regresa, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška (točki I/1., 2., 3., 4., 5. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.611,87 eur (19.679,13 kn) sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-2151/2024-2 od 15. svibnja 2024. dopustio tužitelju podnošenje revizije zbog pravnih pitanja:
1. „Predstavlja li opravdan razlog za izvanredni otkaz činjenica što je radnik za vrijeme radnog vremena obavljao privatni posao, a to nije utjecalo na izvršenje opsega poslova radnika?", iz razloga što shvaćanje u pobijanoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda zauzetog u odlukama poslovni broj Revr-217/2009 i Revr- 403/2008."
2. "U situaciji kada se u postupku iz radnog spora radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, bez obzira što je zatražena i naknada plaće ukoliko su se izvodili dokazi u postupku na okolnost ova dva zahtjeva, a ne i na okolnost naknade plaće treba li dosuditi parnični trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika sukladno Tbr.7 t. 2?“
4. Postupajući po dopuštenju revizijskog suda, tužitelj je podnio reviziju protiv navedene presude, pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja radi kojih je revizija dopuštena te je predložio prihvatiti istu i pobijanu odluku preinačiti prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio revizijske navode te predložio reviziju odbiti uz naknadu troška odgovora u iznosu 263,28 eur.
6. Revizija tužitelja je djelomično osnovana.
7. U povodu revizije iz članka 382. ZPP revizijski sud, u skladu s odredbom članka 391. stavka 3. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava.
8. U revizijskom je postupku sporna dopuštenost odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja, odnosno sporno je pitanje radi kojeg je revizija dopuštena, predstavlja li opravdan razlog za izvanredni otkaz činjenica što je radnik za vrijeme radnog vremena obavljao privatni posao, a to nije utjecalo na izvršenje opsega poslova radnika.
8.1. Nadalje, sporna je i pravilna primjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: Tarifa), kod odluke nižestupanjskih sudova o odmjerenim troškovima parničnog postupka koje tužitelj mora namiriti tuženiku u okolnostima ovog slučaja kada se u postupku nisu provodili dokazi vezani uz tužbeni zahtjev za isplatu neisplaćenih plaća i regresa.
9. Nižestupanjski sudovi su polazeći od činjenice da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu manipulator-zaštitar u odjelu distribucije vrijednosnih pošiljki, te da je 19. svibnja 2020., tužitelj otišao s lokacije tuženika prilikom redovnog obavljanja poslova temeljem radnog naloga i izazvao prometnu nesreću, iako u to vrijeme nije imao obvezu prijevoza (između 17.10h-18.57h), pa mu je iz tog razloga tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu, ocijenili osporenu odluku dopuštenom jer navedeno ponašanje tužitelja predstavlja grubo kršenje radne obveze. Svoju ocjenu obrazlažu činjenicom što je tužitelj s specijalnim službenim vozilom, naoružan, suprotno radnom nalogu napustio radno mjesto u privatne svrhe, a osobito jer se radi o vozilu za prijevoz novca i vrijednosti, pa je takvo ponašanje dovelo i do gubitka povjerenja između radnika i poslodavca koja je nužan čimbenik u radnom odnosu, pa stoga nastavak radnog odnosa obzirom na specifičnost predmetnog posla više nije moguć.
9.1. Ujedno nižestupanjski sudovi, iako provode dokaze samo na okolnost osnovanosti zahtjeva za nedopuštenost otkaza, pa shodno tome i vraćanja na rad, nalažu tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka pozivom na odredbu Tbr. 7. t. 1. Tarife prema vrijednosti predmeta spora koja je određena s obzirom na procjenjiv dio tužbenog zahtjeva.
10. Tužitelj i kao revident ustraje u tvrdnji da navedena povreda ne predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja bi opravdavala izvanredni otkaz ugovora o radu, kao i da su mu pogrešnom primjenom Tarife odmjereni parnični troškovi u okolnostima ovog slučaja.
11. Razmatrajući prvo u reviziji postavljeno pitanje ovaj sud je razmotrio odluke na koje se tužitelj pozvao tvrdeći da je u njima zauzeto shvaćanje koje je suprotno shvaćanju suda u pobijanoj odluci o navedenom pitanju.
12. U odluci poslovni broj: Revr-217/09 od 28. veljače 2011. bilo je sporno je li postupak tužitelja koji je pastuha posuđenog iz ergele Lipik premjestio u boks predviđen za držanje pastuha, osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa koja opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu na temelju članka 114. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 64/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, ispravak 142/03 i 13/04
- pročišćeni tekst - dalje: ZR). Ovaj sud je pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva zauzeo shvaćanje da, kraj činjenice da u štali tuženika postoje dva boksa predviđena za držanje pastuha, da je pastuh iz ergele u Lipiku prilikom dolaska u štalu tuženika prvotno bio smješten po nalogu ravnatelja tuženika u boks koji nije prilagođen niti predviđen za držanje pastuha i da ga je tužitelj premjestio u boks koji je za tu svrhu upravo i predviđen, tužitelj takvim postupanjem nije počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, pogotovo jer nije bio nazočan kada je pastuh priman u štalu tuženika.
13. U odluci poslovni broj: Revr-403/2008 od 30. prosinca 2008. bilo je sporno je li tužitelj počinio povredu radne obveze time što je za vrijeme radnog vremena zatečen kako, bez naloga ili traženog odobrenja od neposrednog rukovoditelja, rastavlja i čisti rasplinjač (karburator) benzinskog motora, koji nije u vlasništvu tuženika, niti se isti mogao upotrijebiti za popravak strojeva u pogonu tuženika. Ovaj sud je polazeći od činjenice da nije utvrđeno da bi tužitelj inkriminirani posao obavljao nauštrb izvršavanja poslova svog radnog mjesta, zauzeo shvaćanje da učinjena povreda radne obveze nije osobito teška povreda radne obveze zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovorenih strana, nastavak rada nije moguć.
14. Slijedom navedenih shvaćanja ovoga suda odgovor na prvo postavljeno pitanje bi glasio da sama činjenica što radnik za vrijeme radnog vremena obavlja privatni posao, koji ne utječe na proces rada, odnosno izvršenje opsega poslova radnika, ne predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.
15. Međutim, u okolnostima ovoga konkretnog slučaja, kada je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu manipulator-zaštitar u odjelu distribucije vrijednosnih pošiljki te je bio ovlašten za nošenje oružja na svom radnom mjestu, činjenica što je pod punom oružanom spremom napustio mjesto rada i to s službenim vozilom tuženika te prouzročio prometnu nezgodu po ocjeni ovoga suda utječe na proces rada, jer zasigurno nije mogao obaviti slijedeći radni zadatak radi prometne nezgode te kao takva predstavlja opravdan razlog za izvanredan otkaz ugovora o radu.
16. Stoga je ovaj sud u odnosu na prvo u reviziji postavljeno pitanje, u okolnostima ovoga konkretnog predmeta, ocijenio da je revizija djelomično neosnovana te je primjenom odredbe članka 391. stavka 6. ZPP odlučio kao u toč. I. izreke.
17. Razmatrajući drugo u reviziji postavljeno pitanje potrebno je ukazati da je ovaj sud u rješenju poslovni broj: Rev-408/2024 od 29. svibnja 2024. izrazio shvaćanje:
"U situacijama kada je predmet odlučivanja zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i s time vezani zahtjevi za isplatom naknade štete, isplate plaće – dakle procjenjivi zahtjevi, ovisno o tome jesu li se provodili dokazi na okolnost osnovanosti tih procjenjivih zahtjeva ocjenjuje se osnovanost zahtjeva za naknadom parničnih troškova u smislu primjene Tbr. 7. toč. 1. OT." Tom je odlukom reafirmirao već izraženo pravno shvaćanje ovoga suda iz odluke poslovni broj: Rev 143/2020-4 od 2. rujna 2020.
17.1. Navedeno shvaćanje ujedno predstavlja i odgovor na drugo postavljeno pitanje u reviziji.
18. Polazeći od tog shvaćanja te činjenice kako su se u ovom postupku provodili dokazi samo vezani uz osnovanost zahtjeva tužitelja za utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu i shodno tome povratku na rad, ali ne i o zahtjevu tužitelja za isplatu neisplaćenih plaća i regresa, ocjena je ovoga suda da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu Tbr. 7. t. 1. Tarife, umjesto odredbu Tbr. 7. t. 2. Tarife, kada su odmjerili trošak parničnog postupka koji tužitelj mora naknaditi tuženiku.
19. Slijedom navedenog, a kako je revizija u odnosu na drugo postavljeno pitanje osnovana, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti nižestupanjske presude u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje (točka II. izreke).
20. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer je navedena radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu članka 155. stavka 1. ZPP, pa je riješeno kao u toč. III. izreke.
Zagreb, 30. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
