REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2009/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović u Zagrebu, protiv tuženika JP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Potočnjak & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1189/2022-5 od 19. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-875/2020-13 od 20. svibnja 2022., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1189/2022-5 od 19. prosinca 2024., u odnosu na povredu prava na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, zbog povrede prava na pristup sudu.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1189/2022-5 od 19. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-875/2020-13 od 20. svibnja 2022.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 30.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. studenoga 2020. do isplate (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se iznos iz točke I. izreke treba isplatiti u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate (točka II. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 30.000,00 EUR tekuće od 16. siječnja 2019. do 5. studenoga 2020. kao neosnovan (točka III. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 18.367,00 kn (točka IV. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka V. izreke).
3.1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.
4. Tuženik podnosi prijedlog za dopuštenje revizije iz razloga određenog u čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) te postavlja sedam pitanja, uz koja ističe i da mu je osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97), jer mu nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom, obzirom sud nije izveo dokaze koje je tuženik predložio (saslušanje stranaka, financijsko-knjigovodstveno vještačenjem grafološko vještačenje), slijedom čega tuženik nije bio u mogućnosti dokazati svoje tvrdnje.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da je tuženik učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP povrijeđeno temeljno ljudsko pravo (i to pravo na pristup sudu jer mu nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom) iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a sve iz razloga kako slijedi.
6. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu utuženog iznosa kao zajma tuženiku u iznosu od 30.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2019. do isplate. Sporno je među strankama je li sklopljen ugovor o zajmu između stranaka i je li zajam u cijelosti vraćen sklapanjem ugovora o zajmu tužitelja s društvom NMD TROKUT PROJEKT d.o.o. (u kojem je tuženik direktor).
7. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:
- da u potvrdi od 4. listopada 2018. (čija vjerodostojnost nije sporna među strankama) tuženik izjavljuje da je od tužitelja 15. rujna 2018. pozajmio 30.000,00 EUR i da se obvezuje vratiti pozajmicu najkasnije do 15. siječnja 2019., potvrda je ovjerena od strane javnog bilježnika,
- da je tužitelj kao zajmodavac, na temelju Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 18. travnja 2019., dao zajam društvu NMD TROKUT PROJEKT d.o.o. 18. travnja 2019. (u kojem društvu je tuženik direktor) i tim Ugovorom je kao sredstvo osiguranja navedeno društvo izdalo i zadužnicu po kojoj je to društvo dužnik, a ovdje tuženik jamac-platac,
- da potvrdom od 20. studenog 2019. tužitelj potvrđuje da su društvo NMD TROKUT PROJEKT d.o.o i tuženik izvršili svoje obveze po Ugovoru o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine.
8. Prvostupanjski sud je ocijenio da se između stranaka radi o usmenom ugovoru o zajmu o kojem postoji pisana potvrda od 4. listopada 2018. navedenog sadržaja o zajmu u stranoj valuti (euro) između fizičkih osoba u Republici Hrvatskoj, a koji zajam nije bio moguć u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu tada u stranoj novčanoj valuti prema odredbi čl. 15. te čl. 17. st. 1. i 2. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10 i 76/13), obzirom da je bilo propisano da kredit u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobriti samo Banke, a da ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja, Stoga, obzirom između fizičkih osoba u Republici Hrvatskoj nije bio moguć zajam u inozemnoj novčanoj valuti u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o zajmu u eurima, koja valuta tada nije bila platežno sredstvo u Republici Hrvatskoj, to i drugostupanjski sud ocjenjuje pravilnom ocjenu prvostupanjskog suda da je predmetni ugovor o zajmu ništetan pravni posao u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu: ZOO) te je svaka ugovorna strana sukladno odredbi čl. 323. ZOO dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ništetnog ugovora kao stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO).
8.1. Sudovi su ocijenili da navodi tuženika da je predmetni zajam (iz usmenog ugovora) vraćen nisu odlučni, obzirom da je tuženik izvršio svoje obveze po ugovoru o zajmu tužitelja društvu NMD TROKUT PROJEKT d.o.o. pa da time izvođenje dokaza saslušanjem stranaka te provođenje predloženih vještačenja nije potrebno (glede dokaza o povratu zajma između stranaka kao fizičkih osoba).
9. Međutim, tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije ukazuje, a na što se pozivao i u nižestupanjskom postupku, da mu nije omogućeno dokazati da pravna osoba nikada nije primila pozajmljeni iznos od tužitelja na temelju Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 18. travnja 2019., a što je moguće dokazati financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem. Tuženik tvrdi i da je navedeni Ugovor s pravnom osobom prividan te je stoga predložio izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, na okolnost utvrđivanja prave volje stranaka, za što mu također sud nije dao mogućnost dokazivanja.
10. Obzirom su u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci.
11. U odnosu na pravna pitanja uzima se da je prijedlog u odnosu na njih povučen (čl. 389.b. st. 3. ZPP).
Zagreb, 30. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
