REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedyev trg 11

Poslovni broj: 19. P-1004/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivanu Vladiću, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Nere Popović Šalec, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., OIB: 61995520253, Samoborska cesta 118B, 10000 Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d, Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Dajani Tici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. rujna 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetničkog vježbenika RG i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika Anđela Vunića, s danom objave 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 140,34 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6. prosinca 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 238,66 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos koje teku od 30. rujna 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje parnični trošak u iznosu od 6,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2025. do isplate, kao i u dijelu u kojem tužitelj na iznos glavnice i dosuđenog parničnog troška potražuje zakonsku zateznu kamatu tekuću od 6. prosinca 2024. do isplate po stopi većoj od one koja mu je dosuđena u točki II. izreke ove presude, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4. srpnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 140,34 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, obračunatim počevši od 6. prosinca 2024. do isplate. U tužbi navodi da 15. studenog 2023. nastala šteta na vozilu, marke i tipa DACIA SANDERO 1.0, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. te da je predmetnu štetu obvezan nadoknaditi tuženik sukladno polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te da je tuženik 2. prosinca 2024. izvršio procjenu štete i sačinio zapisnik o izvidu štete broj 238510510793 u kojem je navedeno da visina štete, sukladno izvidu šteta tuženika, ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika.

2. Tužitelj navodi da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja sukladno pravilima struke. Tužitelj ističe da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. Tužitelj je za svoju uslugu popravka vozila ispostavio račun, br. 1819/01/02, a koji račun u ukupnom iznosu od 741,25 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku.

3. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i oštećeniku poslao obavijest o izvršenoj uplati, ali je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete u iznosu od 593,00 EUR. Tuženik je naveo da je platio iznos spornog računa prema cijeni rada limara i lakirera koju tuženik priznaje te da razliku od 140,34 EUR nije dužan platiti. Tužitelj ističe da je upravo ta razlika o cijeni rada predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik te smatra da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Navodi kako je posebno indikativno što na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) nije navedena cijena sata rada koju tuženik priznaje za tu vrstu radova, a da je tuženik likvidirao njegov rad na 37,00 EUR / sat plus PDV u ovoj šteti. Tužitelj ističe da navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 37,00 EUR / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru

4. Navodi kako naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO-a). Nadalje, napominje kako su prethodno navedeni oštećenik/ustupatelj, kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 10. siječnja 2025. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio utuženo potraživanje na primatelja, ovdje tužitelja, a o čemu je obaviješten ovdje tuženik.

5. U odgovoru na tužbu tuženik osporava činjenične navode iz tužbe te je istaknuo prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, osnovanost i visinu potraživanja tužitelja, nastanak štetnog događaja i odgovornost te tijek kamata. Navodi da tužitelj uopće nije dostavio dokaz o prometnoj nezgodi na koju se poziva, o štetnom događaju, o vozilu štetnika niti o osiguranju tog vozila kod tuženika, a budući da se radi o sporu male vrijednosti, tužitelj je najkasnije u tužbi dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje tih činjenica. Tuženik osporava cijenu sata kao previsoko odmjerenu budući da na području gdje oštećenik prebiva, cijena sata rada lakirera je osjetno niža nego li to tužitelj obračunava. Kako je oštećenik u obvezi pridržavati se općih načela obveznog prava, odnosno suzdržati se od postupaka kojima se može šteta povećati, to tuženik osporava cijenu sata tužitelja.

6. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka istaknuo da je tužiteljev prigovor promašene aktivne legitimacije promašen budući da je utužena tražbina ustupljena od stane oštećenika tužitelju, o čemu je obaviješten tuženik. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije tužitelj se očitovao da ista proizlazi iz dokumentacije priložene uz tužbu, konkretno odštetnog zahtjeva koji je oštećenik predao tuženiku kao odgovornom osiguratelju prema polici kasko osiguranja, a u odnosu na koje je tuženik naveo da je isti pravno osnovan te je tuženik u konačnici isplatio na ime naknade štete nesporni iznos. Tuženik je temeljem predmetnog štetnog događaja utvrdio pravnu osnovanost odštetnog zahtjeva o, a što proizlazi i iz izvida štete te obrazložene ponude tuženika od dana 6. prosinca 2024., time da je samom isplatom nespornog iznosa potvrdio svoju odgovornost za isplatu štete temeljem navedenog štetnog događaja, a sve prema polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Tužitelj je u prilogu podneska dostavio i račune i dokaze o plaćanju iz kojih je razvidno da u istovrsnim slučajevima primjerice druga osiguravajuća društva priznaju i isplaćuju cijenu sata rada neovlaštenih servisera u iznosu čak od 60,00 EUR/sat uvećano za pripadajući PDV, a sam tuženik i cijenu veću od 60,00 EUR/sat uvećano za pripadajući PDV

8. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz čitanjem isprava i to preslika: računa A 74 3/4 (list 9 spisa), izvida štete (list 10 spisa), narudžbe popravka (list 11 spisa), ponude tuženika (list 12 spisa), izvoda prometa po računu tužitelja s potvrdom o uplati nespornog dijela (list 12 – 13 spisa), cjenika tužitelja (list 16 spisa), Ugovora u ustupanju tražbine i obavijesti o ustupanju (list 17 - 20 spisa), mail korespondenciju s HANF-om (list 40-41 spisa), dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 51 - 54 spisa), ponude 4/P1/1 (list 71 spisa), računa i potvrda o uplati (list 75 – 80 spisa).

9. Sud je odbio provođenje dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu vlasnika vozila, korisnika leasinga i zastupnika po zakonu tužitelja na okolnost nastanka štetnog događaja i popravka štete te nije naložio tuženiku da dostavi predmetnu policu obveznog osiguranja štetnika od tuženika, a s obzirom da se sve navedene okolnosti mogu utvrditi iz dokumentacije koja je dostavljena u spisu. Sud je odbio provesti dokaz prometnim, tehničkim i financijskim vještačenjem na okolnost cijene radnog sata popravka vozila te na na okolnost utvrđenja je li se predmetno oštećeno vozilo moglo popraviti po manjim cijenama jednako kvalitetno jer se prema mišljenju ovog suda navedene okolnosti mogu utvrditi iz dokumentacija dostavljene u spis i bez provođenja vještačenje, a posebice imajući na umu vrijednost predmeta spora. Provođenje svih ranije navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka i povećanja troškova ovog postupka.

10. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

11. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 140, 34 EUR sa zateznim kamatama na temelju računa br. 1819/01/02 koji predstavlja naknadu štete koju tužitelj potražuje u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj u predmetnom računu 37,00 EUR/sat plus PDV i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.

12. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, osnovanost i visina potraživanja tužitelja, nastanak štetnog događaja i odgovornost te tijek kamata.

13. Sud je čitanjem izvida štete broj 238510510793 od 2. prosinca 2024. utvrdio da je tuženik prema polici osiguranja broj: [broj police osiguranja] izvršio izvid štete na vozilu DACIA SANDERO 1.0, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. oštećenom u nezgodi od 15. studenog 2023. te da oštećenja na vozilu prema tuženikovoj procjeni zahtijevaju 5 sati rada i 8,16 EUR troška materijala limara, 5 sati rada i 104,19 EUR troška materijala lakirera.

14. Iz računa broj 1819/01/02 od 5. prosinca 2024. proizlazi da je tužitelj izvršio popravak vozila DACIA SANDERO 1.0, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. Bilo bi nelogično da tužitelj izdaje taj račun oštećeniku sukladno izvidu štete za predmetno vozilo ako nije popravio vozilo. Tužitelj je izdao račun na iznos od ukupno 741,25 EUR.

15. Iz pregleda obrazložene ponude tuženika od 6. prosinca 2024. proizlazi da je tuženik ponudio svom osiguraniku UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. iznos od 452,00 EUR na ime naknade štete na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] po odštetnom zahtjevu broj: 238510510793 navodeći da odgovornost tuženika za naknadu štete po predmetnoj prometnoj nesreći nije sporna.

16. Iz popratne korespondencije elektroničkom poštom od 24. prosinca 2025. proizlazi da je na upit oštećenika UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. zašto je isplata za štetu umanjena u odnosu na račun tužitelja, tuženik odgovorio da je zbog previsoke satnice račun umanjen za utuženi iznos.

17. Dakle, sud je utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran u predmetnom postupku i da je do nastanka predmetnog štetnog događaja zaista došlo budući da je tuženik u izvidu štete naveo da je šteta nastala u predmetnom štetnom događaju i da je oštećenik UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. tuženikov osiguranik po polici osiguranja broj: [broj police osiguranja]. Nadalje, sud je pregledom obrazložene ponude tuženika i sadržaja komunikacije putem elektroničke pošte između oštećenika i tuženika utvrdio da tuženik ne spori svoju odgovornost za naknadu štete, što potvrđuje i činjenica da je nesporni dio štete platio.

18. Iz sadržaja komunikacije putem elektroničke pošte između oštećenika UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. i tuženika jasno proizlazi da se osporena visina cijene popravka oštećenog vozila u visini 140,34 EUR odnosi razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.

19. Tuženik ne može ograničiti svoju obvezu naknade štete uvjetovanjem maksimalne visine cijene radnog sata lakirera i limara. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta (ili u blizini mjesta svog boravišta) u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Okolnost što bi eventualno druge servisne radionice imale nižu cijenu radnog sata ne znači da trošak cijene radnog sata tužitelja kod kojeg je tuženik popravio vozilo ne predstavlja štetu na vozilu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja niti doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092.

Zakona o obveznim odnosima ZOO.

20. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih oštećenici ne bi smjeli popravljati vozilo kod bilo kojeg servisera koji posluje na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika (list 16 spisa) proizlazi da je tužitelj naplatio oštećeniku UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku navedeno da cijena radnog sata za limarske i lakirerske radove iznosi 37,00 EUR uvećano za PDV.

21. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Oštećena osoba može popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu po cijenama radnog sata koje taj servis redovito naplaćuje svim svojim klijentima na tržištu sukladno svojem cjeniku usluga. Sud je prihvatio tužiteljev cjenik kao vjerodostojan jer ne postoje okolnosti koje bi ga dovele u sumnju, odnosno okolnosti iz kojih bi proizlazilo da ostalim klijentima tužitelj naplaćuje neku drugu cijenu, a ne onu navedenu u cjeniku.

22. Iz ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja proizlazi da su UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. i tužitelj sklopili taj ugovor. Čl. 1.1. i čl. 2.1. tog ugovora ugovorne strane su ugovorile da UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. ustupa tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku za popravak vozila prema računu za popravak broj 1819/01/02 i izvidu štete u iznosu od 140,34 EUR. Iz toga proizlazi da je oštećenik ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka.

23. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

24. Stoga aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz činjenice da je ugovorom o ustupu tražbine tužitelju ustupljena tražbina oštećenika prema tuženiku u iznosu od 140,34 EUR po osnovi dijela naknade štete u vidu razlike cijene sata rada pa je neosnovan tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije.

25. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 26. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz izvida štete proizlazi da je odštetni zahtjev podnesen tuženiku 20. studenog 2023. Stoga, tužitelju bi pripadale zatezne kamate od 21. studenog 2024., s time da ih on potražuje od 6. prosinca 2024. pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a za ostale odnose jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

27. Budući da tužitelj potražuje zatezne kamate na glavnicu i parnični trošak po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose koji proizlaze iz trgovačkog ugovora, to je sud u tom dijelu odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. te čl. 164. st. 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu u pogledu glavnice, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23. ; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21., dalje: Uredba o tarifi).

29. Tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife, i to sastav tužbe (Tbr. 7.1.), za sastav obrazloženog podneska od 11. lipnja 2025. (Tbr. 8.1.) i za zastupanje na ročištu 11. rujna 2025. (Tbr. 9.1.) u iznosima od po 50,00 EUR, za zastupanje na ročištu za objavu presude 30. rujna 2025. (Tbr. 9.2.) u iznosu od 25,00 EUR, dakle ukupno na iznos od 175, 00 EUR što uvećano za PDV od 25 %. iznosi 218,75 EUR. Tužitelju ima pravo i na naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i na presudu u iznosu od 13,28 EUR sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23), što uz naprijed dosuđeni trošak iznosi ukupno 238,66 EUR.

24. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu preko 6,64 EUR, za 6,64 EUR jer je stvarni trošak sudske pristojbe za tužbu, koji je tužitelj podmirio 14. veljače 2025., iznosio 6,64 EUR. Stoga je za taj iznos zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška valjalo odbiti kao neosnovan.

25. Na priznate troškove parničnog postupka, tužitelj ima pravo na zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 30. rujna 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

26. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio u sporu, nema pravo na naknadu zatraženog parničnog troška.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Sudac

Ivan Vladić

Nacrt presude izradila

Viša sudska savjetnica:

Nera Popović Šalec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.