Republika Hrvatska

Poslovni broj: Povrv-76/2023-32

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sucu Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB 69693144506, Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, kojeg zastupa Zoran Tomić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu TOMIĆ & PARTNERI d.o.o. iz Zagreba, Trg Marka Marulića 17, protiv tuženika LASIĆ COMPANY d.o.o., OIB 00332929812, Glavina Donja, Glavina Donja 468 A, kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Perkušić i Mirko Perkušić u Imotskom, Ante Starčevića 24, po tužbi i po protutužbi, objavom od 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se slijedeći tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB 69693144506 od 21. srpnja 2023. i utvrđuje se da je tužitelj kao ovrhovoditelj osnovano od tuženika kao ovršenika u ovršnom postupku 2. studenog 2017. naplatio daljnju tražbinu naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma za 2006. temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba, Posl. br.: Ovrv-629/11 od 11. travnja 2011. u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana isplati tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 1.045,25 EUR / 7.875,46 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 1.5.2007. do 1.11.2017. kao i u dijelu kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo plaćanje troškova ovršnog postupka u iznosu od 65,48 EUR / 493,34 kn sa zateznom kamatom od 11.4.2011. do 1.11.2017. i utvrđuje se da je naplatom te tražbine u navedenom dijelu tuženikova obveza prestala.

II. Utvrđuje se da je tužitelj kao ovrhovoditelj neosnovano od tuženika kao ovršenika u ovršnom postupku 2. studenog 2017. naplatio tražbinu naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma za 2005. temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba, Posl. br.: Ovrv-629/11 od 11. travnja 2011. u iznosu od 2.394,41 EUR / 18.040,70 kn i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana isplati tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 952,45 EUR / 7.176,24 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 1.5.2006. do 1.11.2017. u iznosu od 1.340,60 EUR / 10.100,77 kn, kao i u dijelu kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo plaćanje troškova ovršnog postupka i to u razmjernom dijelu u iznosu od 763,69 kn / 101,36 EUR.

III. Nalaže se tužitelju HRVATSKE ŠUME d.o.o., da u roku od 8 dana isplati tuženiku LASIĆ COMPANY d.o.o., iznos od 2.394,41 EUR / 18.040,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 2. studenog 2017. do isplate, po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima i u tom dijelu se prihvaća protutužbeni zahtjev od 22. kolovoza 2023.

IV. Odbija se zahtjev tuženika – protutužitelja od 22. kolovoza 2023. u dijelu koji glasi:

„Dužan je tužitelj protutuženik Hrvatske šume d.o.o., OIB 69693144506 u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 2.896,03 EUR / 21.820,14 kn uvećanog za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 02.11.2017.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena."

V. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.623,22 EUR.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.501,78 EUR.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tuženik – protutužitelj LASIĆ COMPANY d.o.o., podneskom od 22. kolovoza 2023. smanjio protutužbeni zahtjev za iznos od 8.605,41 EUR / 64.837,49 kn sa zateznim kamatama od 2. studenog 2017. do isplate te se smatra da je za navedeni iznos povukao protutužbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-49/2022-3 od 14. veljače 2023. točkom I. izreke ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj Povrv-348/2018-22 od 25. studenog 2021. u točkama II, III, V, VI, VII i VIII izreke i u tom dijelu je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, a točkom II. izreke drugostupanjski sud je riješio da o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka (žalbe tužitelja) prvostupanjski sud odluči u konačnoj odluci.

2. U obrazloženju rješenja drugostupanjski sud je istakao da je presudom ovog suda poslovni broj Povrv-348/2018-22 od 25. studenog 2021. održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić poslovni broj Ovrv-629/2011 od 11. travnja 2011. u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku osam dana platiti tužitelju iznos od 32.733,20 kn sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.050,85 kn sa zateznim kamatama koje teku od 11. travnja 2011. do isplate (točka I. izreke); ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić poslovni broj Ovrv-629/2011 od 11. travnja 2011. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 15.051,70 kn sa zateznim kamatama, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 942,69 kn sa zateznim kamatama i u tom dijelu odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka II. izreke); naloženo je tužitelju u roku osam dana platiti tuženiku iznos od 104.630,94 kn sa zateznim kamatama koje teku od 2. studenog 2011. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka III. izreke); odbijen je protutužbeni zahtjev u dijelu kojim tuženik-protutužitelj traži isplatu iznosa od 67,94 kn sa zateznim kamatama, kao neosnovan (točka IV. izreke); utvrđeno je da postoji potraživanje tužitelja-protutuženika prema tuženiku-protutužitelju u iznosu od 1.875,00 kn s osnove parničnog troška (točka V. izreke); utvrđeno je da postoji potraživanje tuženika-protutužitelja u iznosu od 18.953,00 kn s osnove parničnog troška (točka VI. izreke); izvršen je prijeboj potraživanja s osnova parničnog troška između stranaka do iznosa od 1.875,00 kn (točka VII. izreke); naloženo je tužitelju- protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 17.078,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka VIII. izreke) sve jer je nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud zaključio da tužitelj osnovano potražuje plaćanje naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma u iznosu od 32.733,20 kn, dok je u preostalom dijelu za iznos od 15.051,70 kn tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan jer je sud utvrdio da je tražbina tužitelja u tom dijelu u zastari. O osnovanosti tuženikovog protutužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je odlučio na temelju odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, dok je odluku o troškovima donio na temelju odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

3. Drugostupanjski sud je naveo da je predmet spora po tužiteljevoj tužbi zahtjev za isplatu iznosa od 47.784,90 kn s osnove neplaćene naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma za 2006., 2007., 2008., 2009. i 2010. godinu, dok da tuženik protutužbenim zahtjevom traži povrat stečenog bez pravne osnove u iznosu od 104.698,38 kn.

4. Drugostupanjski sud je u obrazloženju rješenja istakao da je iz podataka u spisu i obrazloženja prvostupanjske presude Povrv-348/2018-22 od 25. studenog 2021. razvidno:

„- da je na tužiteljev (tada ovrhovoditeljev) prijedlog od 8. travnja 2011. javni bilježnik Renata Kutija Kušpilić donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-629/2011 od 11. travnja 2011.,

- da je javni bilježnik 30. svibnja 2011. utvrdio da je predmetno rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 24. svibnja 2011.,

- da je tuženik, tada ovršenik, podneskom od 5. rujna 2017. izjavio prigovor protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi, dok je podneskom od 29. rujna 2017. zatražio ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti predmetnog javnobilježničkog rješenja o ovrsi,

- da je Općinski sud u Splitu pravomoćnim rješenjem poslovni broj Ovrv-2563/17 od 17. studenog 2017. ukinuo klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti predmetnog javnobilježničkog rješenja o ovrsi,

- da je tuženik, tada ovršenik, podneskom od 7. ožujka 2018. izjavio prigovor protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi,

- da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Povrv-348/2018 od 6. studenog 2019. stavio izvan snage citirano javnobilježničko rješenje ovrsi i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da je po predmetnom rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-629/2011 od 11. travnja 2011. tužitelj naplatio ukupan iznos od 104.630,94 kn dana 2. studenog 2017. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj osnovano traži isplatu naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma u iznosu od 32.733,20 kn na temelju odredaba čl. 62. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 140/05, 82/06, 129/08, 80/10 i 124/10; dalje: ZŠ) i Pravilnika o načinu obračuna, obrascima i rokovima uplate naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma („Narodne novine“ broj 22/07 i 84/10; dalje: Pravilnik). U preostalom dijelu, za iznos od 15.051,70 kn prvostupanjski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan zbog osnovanosti prigovora zastare.

U odnosu na prigovor zastare prvostupanjski sud je obrazlažio da potraživanje s osnova OKFŠ dospijeva 30. travnja tekuće kalendarske godine za proteklu kalendarsku godinu, pa budući da je tužba podnesena 8. travnja 2011. to da je osnovan prigovor zastare za svu naknadu koja je dospjela prije 8. travnja 2008. na temelju odredbe čl. 226. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO). O osnovanosti protutužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je odlučio na temelju odredbe čl. 1111. ZOO-a jer ukidanjem klauzule pravomoćnosti i ovršnosti javnobilježničkog rješenja o ovrsi otpala je osnova na temelju koje je tužitelj u ovršnom postupku naplatio ukupan iznos od 104.630,94 kn.“

5. Nadalje, drugostupanjski sud je konstatirao da je takav zaključak prvostupanjskog suda pogrešan iz razloga što je između stranaka nesporno kako je „tužitelj svoju tražbinu iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv- 629/2011 od 11. travnja 2011. u cijelosti namirio 2. studenog 2017., tužitelj nakon namirenja tražbine više ne može ustrajati kod kondemnatornog zahtjeva, već je mogao postaviti deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje da je osnovana tražbina koju je naplatio u ovršnom postupku te da je naplatom te tražbine tuženikova obveza prestala (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Pž-4037/2013 od 26. listopada 2016.). Zbog navedenog, nije bilo mjesta raspravljanju o kondemnatornom tužbenom zahtjevu tužitelja. Međutim, prvostupanjski sud je u točki I. izreke presude održao na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi za iznos glavnice od 32.733,20 kn sa zateznim kamatama, i presuda je u tom dijelu postala pravomoćna.“ Drugostupanjski sud je dao uputu prvostupanjskom sudu da u ponovljenom postupku utvrdi za koji iznos je tužitelj osnovano naplatio svoju tražbinu iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-629/2011 od 11. travnja 2011. imajući u vidu izraženi stav o pravnom pitanju zastare tužiteljeve tražbine, kao i da odluči o postavljenom protutužbenom zahtjevu za povrat stečenog bez osnove.

6. Dakle, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud je bio dužan utvrditi za koji iznos je tužitelj osnovano naplatio svoju tražbinu iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-629/2011 od 11. travnja 2011., odnosno je li tužitelj osnovano naplatio tražbinu naknade OKFŠ i u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju navedenu naknadu za 2005. i 2006. u iznosu od 15.051,70 kn sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačne tražbine do isplate.

7. U ponovljenom postupku tužitelj je u podnesku od 21. srpnja 2023. istakao da je točkom I. izreke presude ovog suda poslovni broj Povrv-348/2018 od 25. studenog 2021. djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić poslovni broj Ovrv-629/2011 od 11. travnja 2011. u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku osam dana platiti tužitelju iznos od 32.733,20 kn sa zateznim kamatama i za ovršni trošak u iznosu od 2.050,85 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u kojem dijelu je presuda postala pravomoćna te da je za navedeno protutužbeni zahtjev neosnovan. Istakao je tužitelj da ustraje i u preostalom tužbenom zahtjevu za iznos od 15.051,70 kn i za ovršni trošak u iznosu od 942,69 kn za koji iznos je ranije u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je u zastari a za koji iznos je drugostupanjski sud u obrazloženju svog rješenja naveo da je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda kojim je utvrdio da je tužbeni zahtjev u tom dijelu neosnovan zbog osnovanosti prigovora zastare. Tužitelj je ponovio da je naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma godišnja zakonska obveza koju obveznici plaćaju u četiri dijela isključivo radi olakšavanja ispunjenja te da su akontacije te naknade izuzete od trogodišnjeg zastarnog roka u smislu članka 226. stavak 2. ZOO-a jer se radi o otplatama u obrocima na koje obveze se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina pa da osnovanost prigovora zastare zavisi za svako konkretno potraživanje po proteku petogodišnjeg roka iz članka 371. ZOO/91, odnosno iz članka 225. ZOO/05. Stoga se tužitelj pozvao na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi i rješenju Broj: Rev 3482/2018-2 od 5. svibnja 2020.

7.1. Tužitelj je naveo da primjenom petogodišnjeg roka zastare njegova cjelokupna tražbina nije zastarjela jer je najstarija tražbina dospjela 1. svibnja 2006., a prijedlog za ovrhu je podnio javnom bilježniku 8. travnja 2011. unutar petogodišnjeg roka zastare tako da je njegovo potraživanje i za preostali iznos od 15.051,70 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i iznos od 942,69 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime troškova ovršnog postupka je osnovano te je predložio donijeti presudu kojom će sud održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić poslovni broj Ovrv-629/2011 od 11. travnja 2011. za iznos od 1.997,70 EUR / 15.051,70 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznos od 952,45 EUR / 7.176,24 kn od 1.5.2006. do isplate i na iznos od 1.045,25 EUR / 7.875,46 kn od 1.5.2007. do isplate uz naknadu nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 125,12 EUR / 942,69 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 11.4.2011. do isplate.

7.2. S obzirom na točku 11. iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja da tužitelj nakon podmirenja tražbine ne može ustati s kondemnatornim tužbenim zahtjevom već da je mogao postaviti deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje, to je tužitelj u skladu sa odredbom članka 188. stavak 2. ZPP-a, odnosno ako sud nađe da nije osnovan prethodni tužbeni zahtjev iz točke 4. tog podneska, predložio je sudu da donese presudu kojom će utvrditi da je osnovana tražbina koju je tužitelj naplatio u ovršnom postupku po osnovi rješenja o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić poslovni broj Ovrv-629/2011 od 11. travnja 2011. te da je naplatom te tražbine tuženikova obveza prestala uz naknadu parničnih troškova.

8. Tuženik se u podnesku od 22. kolovoza 2023. protivio preinaci tužbe postavljanjem dodatnog / podrednog tužbenog zahtjeva, ustrajući u prigovoru zastare i istaknutom prigovoru radi prijeboja te je smanjio protutužbeni zahtjev na iznos od 5.290,44 EUR / 39.860,89 kn sa zateznom kamatom od 2.11.2017. do isplate.

9. Tijekom postupka tužitelj se u podnesku od 31. kolovoza 2023. očitovao na podnesak tuženika od 22. kolovoza 2023. navodeći da je tuženik povukao protutužbeni zahtjev za iznos od 64.837,49 kn, kojem povlačenju se tužitelj nije protivio, ali je zahtijevao naknadu parničnih troškova u vezi s djelomičnim povlačenjem protutužbe.

10. U odnosu na navod tužitelja kako je tuženik podneskom od 22. kolovoza 2023. djelomično povukao protutužbu, tuženik je osporio navod tužitelja- protutuženika da bi tijekom ovog postupka bilo izvršeno djelomično povlačenje protutužbenog zahtjeva, pa da je traženje tužitelja u pogledu troška postupka neosnovano.

11. Tijekom ponovljenog postupka provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku za financije i računovodstvo Anti Beus sukladno prijedlozima stranaka i dokumentaciji u spisu te je sudski vještak 17. ožujka 2024. sačinio nalaz i mišljenje u kojem se očitovao o prijedlogu tužitelja te istakao kako obveznik stječe saznanje o točnom iznosu plaćanja akontacija danom obračuna koji može biti u razdoblju od 1. siječnja godine do roka za predaju izvještaja s time da je za 2005. sudski vještak istakao kako rok plaćanja razlike utvrđene obračunom, da je jednak roku za predaju godišnjih financijskih izvještaja koji je za 2005. bio 2. svibnja 2006., a plaćanje akontacija da je bilo određeno tromjesečno i po završnom računu.

12. Isto tako, sudski vještak je utvrdio kako je naplaćena tražbina tužitelja od tuženika za 2005. godinu u iznosu od 7.176,24 kn te zatezne kamate od 1. svibnja 2006. do 1. studenog 2017. u iznosu od 10.100,77 EUR, kao i tražbina za 2006. godinu u iznosu od 7.875,46 kn i zatezne kamate od 1. svibnja 2007. do 1. studenog 2017. u iznosu od 9.903,61 kn. Sudski vještak je naveo kako je tužitelj osnovano naplatio tražbinu naknade za 2007. ukupno u iznosu od 8.888,98 kn, za 2008. iznos od 13.758,94 kn i za 2009. iznos od 10.085,28 kn ili ukupno 32.733,20 kn / 4.344,44 EUR kao i zakonske zatezne kamate na navedene iznose, dodavši da ako sud smatra da je trebalo primijeniti petogodišnji rok zastare na tražbine tužitelja, da tada niti jedna tražbina naknade tužitelju nije zastarjela.

13. U odnosu na prijedlog tuženika da sudski vještak izračuna obračunate zatezne kamate za 2005. i za 2006. prema parametrima koje je postavio tuženik, to je sudski vještak i izračunao iznos, po prijedlogu tuženika, obračunatih zateznih kamata za svako tromjesečje za 2005. i za 2006.

14. Sud je prihvatio izračun i utvrđenje sudskog vještaka kako je tužitelj od tuženika za 2005. naplatio iznos naknade OKFŠ od 7.176,24 kn te na taj iznos i zakonske zatezne kamate za razdoblje od 1.5.2006. do 1.11.2017. u iznosu od 10.100,77 kn, a za 2006. naplatio je iznos naknade OKFŠ od 7.875,46 kn i zakonske zatezne kamate od 1.5.2007. do 1.11.2017. u iznosu od 9.903,61 kn, što između stranaka i nije sporno. Međutim, sud nije prihvatio izračun sudskog vještaka koji je sudski vještak sačinio prema zahtjevu tuženika u odnosu na zakonske zatezne kamate za 2005. i 2006. koje su izračunate po stopi od 1.1.2008. do 1.11.2017. koja se odnosi na odnose iz trgovačkih ugovora ili ugovora između trgovca i osobe javnog prava, dakle po višoj kamatnoj stopi koja se u konkretnom slučaju ne primjenjuje jer se radi o zakonskoj obvezi u odnosu na koju se primjenjuje kamatna stopa u ostalim odnosima.

15. U pogledu iznosa naplaćene naknade OKFŠ sukladno rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić, poslovni broj Ovrv-629/2011 od 11. travnja 2011. ističe se kako je sud zamolbom od 10. studenog 2020. zatražio od Financijske agencije podatke o naplati navedenog rješenja o ovrsi te je Financijska agencija 20. studenog 2020. dostavila Specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje OVRV-629/11- NSD, vrsta dokumenta: Rješenje o ovrsi, datum primitka 1.9.2017. iz koje specifikacije je razvidno kako je Financijska agencija od ovršenika (tuženika) naplatila 1.9.2017. na ime naknade FINI iznos od 149,00 kn, dakle taj iznos nije tužitelj naplatio, već FINA, kako je konstatirao i sudski vještak Ante Beus.

15.1. Isto tako, iz te Specifikacije je razvidno da je FINA za troškove ovrhe prema pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić poslovni broj Ovrv-629/2011 od 11. travnja 2011. naplatila i prenijela na račun punomoćnika tužitelja iznos od 1.881,90 kn te zatezne kamate na taj iznos 1.314,49 kn ili ukupno iznos od 3.196,39 kn. Nadalje, istog dana 2. studenog 2017. tužitelju kao ovrhovoditelju (stranci) na ime troška FINA je prenijela iznos od 1.111,64 kn te na taj trošak obračunate zatezne kamate u iznosu od 776,49 kn ili ukupno iznos od 1.888,13 kn.

15.2. U odnosu na tražbinu tužitelja FINA je 2.11.2017. za 2005. prenijela tužitelju glavnicu u iznosu od 7.176,24 kn te obračunate zatezne kamate do 1.11.2017. (odnosno do 31.10.2017. jer je 1.11. praznik) u iznosu od 10.100,77 kn ili ukupno iznos od 17.277,01 kn, za 2006. iznos glavnice od 7.875,46 kn te obračunate zatezne kamate od 9.903,61 kn ili ukupno iznos od 17.779,07 kn, za 2007. iznos glavnice od 8.888,98 kn te obračunate zatezne kamate od 9.871,75 kn ili ukupno iznos od 18.760,73 kn, za 2008. iznos glavnice od 13.758,94 kn te obračunate zatezne kamate od 13.357,39 kn ili ukupno iznos od 27.116,33 kn te za 2009. iznos glavnice od 9.446,14 kn te obračunate zatezne kamate od 8.379,00 kn ili ukupno iznos od 17.825,14 kn, kojem iznosu je pridodana glavnica od 639,14 kn, pa je ukupno tužitelju prenesen sa računa tuženika iznos od 99.397,42 kn uz trošak ovršnog postupka u iznosu od ukupno 5.084,52 kn ili iznos od 104.481,94 kn. Kada se tom iznosu pridoda i iznos naplaćenog troška FINA-e od 149,00 kn, dobije se iznos od 104.630,94 kn.

16. Postupajući po uputi drugostupanjskog suda iz ukidnog rješenja, a sukladno provedenim dokazima potrebno je navesti da je tužitelj kao ovrhovoditelj prijedlogom za ovrhu potraživao od tuženika kao ovršenika neplaćene naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma u razdoblju od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2009. dakle, za 2005., 2006., 2007., 2008. i 2009. godinu sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

17. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje od tuženika naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma u skladu s odredbom članka 62. ZŠ-a (članak 70. ZŠ/90) i u skladu s Pravilnikom o načinu obračuna, obrascima i rokovima uplate naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma i to za 2005. iznos od 7.176,24 kn, za 2006. iznos od 7.875,46 kn, za 2007. iznos od 8.888,98 kn, za 2008. iznos od 13.758,94 kn i za 2009. iznos od 10.085,28 kn ili sveukupno iznos od 47.784,90 kn, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačne tražbine tužitelja do isplate, sukladno priloženim ispravama tužitelja i platnom nalogu sadržanom u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić poslovni broj Ovrv-629/2011 od 11. travnja 2011.

18. Tako je tužitelj putem FINE 2. studenog 2017. ukupno naplatio tražbinu na ime ovršnog troška – iznos od 5.084,52 kn, u koji iznos je uračunat odmjereni trošak ovršnog postupka od 2.993,45 kn i zatezne kamate od 11.4.2011. do 2.11.2017. te iznos tražbine od 47.784,90 kn sa zateznim kamatama za svaku pojedinačnu godišnju naknadu od dospijeća do 2.11.2017. ili ukupno iznos od 99.397,42 kn, sveukupno iznos od 104.481,94 kn ili 13.867,14 EUR, dok se iznos od 149,00 kn odnosi na trošak Financijske agencije i tužitelj nije naplatio taj trošak od tuženika već je taj trošak od tuženika naplatila FINA za svoju uslugu (stranica 100 spisa – Fina, Sektor poslovne mreže RC Split, Specifikacija izvršenja osnova za plaćanje OVRV-629/11-NSD, Vrsta dokumenta: Rješenje o ovrsi Datum primitka: 01.09.2017.).

19. Sve navedeno i nije sporno između stranaka. Sporno je između stranaka je li dio tražbine tužitelja, a obveza tuženika u zastari. Stoga je trebalo utvrditi za koji je iznos tužitelj osnovano naplatio svoju tražbinu.

20. Prema odredbi članka 70. Zakona o šumama (Narodne novine broj 52/90, 5/91, 9/91, 61/91, 26/93, 29/94, 76/99, 8/00, 13/02, 100/04 i 160/04, dalje ZŠ/90) odnosno prema odredbi članka 62. stavak 1. Zakona o šumama (Narodne novine broj 140/05, 82/06 i 129/08, dalje ZŠ) propisana je obveza pravnih (ranije i fizičkih) osoba koje u Republici Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost, plaćati naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma u visini 0,07 % od ukupnih prihoda, a ista naknada se uplaćuje tromjesečno i po završnom računu, tužitelju kao trgovačkom društvu. Prema članku 62. stavak 2. ZŠ-a, ta se naknada do 14. srpnja 2010. plaćala u visini 0,07% ukupnog prihoda tuženika.

21. Prema članku 3. st. 1. Pravilnika, akontacija naknade plaća se tromjesečno na poseban račun trgovačkog društva, za namjene iz članka 64. ZŠ-a i to za razdoblje 1. 1. – 31.3. do 30. 4., za razdoblje od 1.4. – 30.6. do 30.6., za razdoblje 1.7. – 30.9. do 30.9. i za razdoblje 1.10. – 31.12. do 31.12., tako da je navedenom odredbom dospijeće akontacija izričito propisano. Nadalje, prema čl. 3. st. 2. Pravilnika zaduženje obveznika za iznos tromjesečne akontacije u tekućoj godini vrši se na temelju konačnog obračuna na obrascu OKFŠ za prethodnu godinu, a prema st. 3. istog članka, konačni obračun OKFŠ vrši se za razdoblje 1.1. – 31.12., a razliku obveznik treba uplatiti do 30.4. naredne godine (čl. 3. st. 4. Pravilnika) čime je dospijeće razlike akontacije također određeno, a u slučaju prekoračenja rokova određenih ovim člankom, zaračunava se zakonska zatezna kamata (čl. 3. st. 6. Pravilnika).

22. Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, presude i rješenja Broj:

Rev 3482/2018-2 od 5. svibnja 2020. u kojoj je izraženo stajalište da naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma nije povremeno potraživanje te da „osnovanost prigovora zastare ovisi za svako potraživanje po proteku petogodišnjeg roka iz čl. 371. ZOO/91, odnosno 225. ZOO/05.“

23. Kako se na zastaru potraživanja primjenjuje opći rok zastare od pet godina to zastara teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa akontacije, kao dana od kojega je tužitelj kao vjerovnik mogao tražiti ispunjenje obveze od tuženika kao dužnika (čl. 215. st. 1. ZOO-a), pri čemu se, prema citiranoj odredbi čl. 3. st. 1. Pravilnika, akontacija naknade dijeli na obroke koji se plaćaju tromjesečno i to: do 30. travnja za prvo tromjesečje, do 30. lipnja za drugo tromjesečje, do 30. rujna za treće tromjesečje i do 31. prosinca za četvrto tromjesečje, dok možebitna nastala razlika dospijeva 1. svibnja naredne godine.

24. Budući da je u ovom ponovljenom postupku trebalo utvrditi je li nastupila zastara za potraživanje tužitelja za 2005. – iznos od 7.176,24 kn i za 2006.

– iznos od 7.875,46 kn ističe se da je obveza za 2005. zastarjela jer je godišnji iznos od 7.176,24 kn podijeljen na 4 akontacije (četiri tromjesečja), svaki u iznosu od po 1.794,06 kn te je tako tuženik bio dužan za razdoblje 1.1. – 31.3. uplatiti prvi tromjesečni iznos akontacije do 30.4.2005., za razdoblje od 1.4 – 30.6. uplatiti drugi tromjesečni iznos akontacije do 30.6.2005., za razdoblje 1.7. – 30.9. uplatiti treći tromjesečni iznos akontacije do 30.9.2005. i za razdoblje 1.10. – 31.12. uplatiti četvrti tromjesečni iznos akontacije do 31.12.2005., a možebitnu nastalu razliku uplatiti po dospijeću, koja dospijeva 1. svibnja naredne godine.

24.1. Kako je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio javnom bilježniku 8. travnja 2011., primjenom petogodišnjeg roka zastare iz članka 371. ZOO/91, odnosno 225. ZOO/05, sve tužiteljeve tražbine akontacija koje su dospjele na naplatu prije 8. travnja 2006. su zastarjele, odnosno tužitelju je u cijelosti zastarjelo potraživanje za 2005. u iznosu od 7.176,24 kn / 952,45 EUR. Isto tako je tužitelju zastarjelo potraživanje i zakonskih zateznih kamata na taj iznos jer kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine kao što su tražbine kamata.

25. U odnosu na tražbinu tužitelja za 2006. u iznosu od 7.875,46 kn ističe se da obveza za 2006. nije zastarjela jer je iznos od 7.875,46 kn sud podijelio na 4 tromjesečne akontacije, svaka u iznosu od po 1.968,86 kn te je tako tuženik bio dužan za razdoblje 1.1. – 31.3. uplatiti prvi tromjesečni iznos akontacije do 30.4.2006., za razdoblje od 1.4 – 30.6. uplatiti drugi tromjesečni iznos akontacije do 30.6.2006., za razdoblje 1.7. – 30.9. uplatiti treći tromjesečni iznos akontacije do 30.9.2006. i za razdoblje 1.10. – 31.12. uplatiti četvrti tromjesečni iznos akontacije do 31.12.2006. te možebitnu nastalu razliku neuplaćenog iznosa s dospijećem 1. svibnja, naredne godine. Kako je prvi iznos tromjesečne akontacije za 2006. dospio nakon 8. travnja 2006. to znači da niti jedan iznos tromjesečne akontacije za 2006. nije zastario, kao što nisu zastarjeli niti iznosi za slijedeće godine 2007., 2008. i 2009.

26. Budući da je nesporno utvrđeno da je tužitelj kao ovrhovoditelj od tuženika kao ovršenika u ovršnom postupku 2. studenog 2017. naplatio tražbinu temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba, Posl. br.: Ovrv-629/11 od 11. travnja 2011. ukupno u iznosu od 13.867,14 EUR / 104.481,94 kn od kojeg iznosa je naplatio tražbinu s osnova naknade OKFŠ za 2005., 2006., 2007., 2008. i 2009. u iznosu od 13.192,30 EUR / 99.397,42 kn i trošak ovršnog postupka u iznosu od 674,83 EUR / 5.084,52 kn, što znači da je djelomično naplatio i tražbinu koja ga ne pripada i to za tražbinu s osnova naknade OKFŠ za 2005. koja je zastarjela i to glavnica u iznosu od 7.176,24 kn / 952,45 EUR i zakonske zatezne kamate obračunate od 1.5.2006. do 1.11.2017. u iznosu od 10.100,77 kn / 1.340,60 EUR ili ukupno iznos od 17.277,01 kn / 2.293,05 EUR, kao i razmjerni dio troškova ovršnog postupka (jer je tuženik zbog istaknutog prigovora zastare za 2005. godinu uspio sa 15,02 %) u iznosu od 763,69 kn / 101,36 EUR ili sveukupno iznos od 18.040,70 kn / 2.394,41 EUR, koji iznos je tužitelj dužan vratiti tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 2. studenog 2017. do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a koja se odnosi na ostale odnose sve sukladno odredbama članka 1111. st. 1. i st. 3. ZOO-a kojim je propisano kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

27. U konkretnom slučaju imovina tuženika u naprijed navedenom iznosu nedvojbeno je prešla u imovinu tužitelja sukladno pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi javnog bilježnika koje je doneseno sukladno Ovršnom zakonu u ovršnom postupku, odnosno na temelju ovršne isprave čija ovršnost je naknadno ukinuta, što znači da je osnova djelomično otpala. Međutim, u ovom postupku je nedvojbeno utvrđeno kako je tužitelj temeljem već navedenih odredaba Zakona o šumama i Pravilnika o načinu obračuna, obrascima i rokovima uplate naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma zakonito naplatio svoju tražbinu naknade za 2006., 2007., 2008. i 2009. godinu.

28. Dakle, tražbina koju je tužitelj osnovano naplatio od tuženika u ovršnom postupku s osnova naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma je iznos od 86.441,24 kn / 11.472,72 EUR te razmjerni trošak ovrhe u iznosu od 4.320,83 kn / 573,47 EUR, dok nije osnovano naplatio iznos od 18.040,70 kn / 2.394,41 EUR zbog istaknutog prigovora zastare u koji iznos je uračunat i razmjerni iznos troškova ovršnog postupka od 101,36 EUR / 763,69 kn, pa je tužitelj dužan vratiti tuženiku više naplaćenu naknadu OKFŠ za 2005. u iznosu od 2.394,41 EUR / 18.040,70 kn sa zateznim kamatama od 2. studenog 2017. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO- a koja se odnosi na ostale odnose, za koji iznos je prihvaćen protutužbeni zahtjev u smislu čl. 1111. st. 1. i st. 3. ZOO-a i čl. 1115. ZOO-a.

28.1. Kako je tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 21. srpnja 2023. u ponovljenom postupku, sukladno članku 188. st. 2. ZPP-a, istakao dva tužbena zahtjeva, prvi (glavni) da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika za iznos od 1.997,70 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom koje teku na iznos od 952,45 EUR od 1.5.2006. do isplate i na iznos od 1.045,25 EUR od 1.5.2007. do isplate i drugi (slijedeći, ako sud nađe da prvi nije osnovan) kojim je predložio donijeti presudu kojom će sud utvrditi da je osnovana tražbina tužitelja koju je naplatio u ovršnom postupku po rješenju o ovrsi javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić, poslovni broj Ovrv-629/2011 od 11. travnja 2011. te da je naplatom tražbine tuženikova obveza prestala, ističe se kako glavni (kondemnatorni) zahtjev tužitelja nije osnovan jer je tuženik već podmirio tražbinu tužitelja provedbom rješenja o ovrsi, dok je podredni, slijedeći na utvrđenje (deklaratorni) zahtjev djelomično osnovan, po kojem tužbenom zahtjevu je sud o tražbini tužitelja odlučivao u ovom postupku.

Slijedom navedenog, odlučeno kao u točkama I., II. i III. izreke ove presude.

29. Za više traženi iznos od 2.896,03 EUR / 21.820,14 kn uvećanog za zakonsku zateznu kamatu od 2.11.2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, sud je odbio protutužbeni zahtjev kao neosnovan jer iz provedenog postupka i tako smanjeni tužbeni (protutužbeni) zahjev tuženika nije osnovan i tuženik kao protutužitelj nije dokazao da mu u tom dijelu pripada protutražbina sve sukladno naprijed izvedenim dokazima u postupku i iznesenim navodima u obrazloženju koje sud smatra nepotrebnim ponavljati radi čega je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

30. Odluku o trošku parničnog postupka sud temelji na odredbama članka 154. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT, što je u skladu sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Broj Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024.) te Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23) sve sukladno popisu troška tužitelja i tuženika i vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila po tužbi i po protutužbi u pojedinom stadiju postupka.

30.1. U odnosu na tužbu i vrijednosti predmeta spora od 6.342,15 EUR tužitelj je uspio u sporu od 84,98%, a tuženik od 15,02 % te je razlika u korist tužitelja od 69,96 %.

30.2. U odnosu na protutužbu tuženik je do djelomičnog povlačenja tužbe uspio u sporu od 17,23%, a tužitelj od 82,77% te je razlika u korist tužitelja od 65,54%.

31. Kako je tužitelj pretežito uspio i po tužbi i po protutužbi to je sud izračunao trošak tužitelja, kojeg zastupa odvjetnik kao punomoćnik i to: za sastav podneska od 22.8.2020. – 100 bodova, podnesak od 20.10.2020. – 100 bodova, sveukupno 200 bodova, pa kako je tužitelj do podnošenja protutužbe uspio u sporu sa 69,96% pa mu je u tom postotku i odmjeren trošak ili 139,92 boda uz vrijednost boda od 2,00 EUR ili iznos od 279,84 EUR.

31.1. Nadalje, tužitelju je odmjeren i sljedeći trošak i to za ročište od 28.8.2020. koje je odgođeno – 50 bodova, za ročište od 6.11.2020. – 250 bodova, za ročište od 1.10.2021. – 250 bodova, za žalbu od 30.11.2021. – 312,50 bodova, za podnesak od 7.6.2023. – 25 bodova, za podnesak od 21.7.2023. – 250 bodova, za podnesak od 31.8.2023. – 250 bodova, za ročišta na kojima se procesno raspravljalo i to od 13.9.2023., od 16.10.2023., od 20.5.2024. i od 2.9.2024., svako po 100 bodova – ukupno 400 bodova te za podnesak od 16.4.2024. (očitovanje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka) – 100 bodova ili ukupno 1.387,50 bodova, pa kako je tužitelj do djelomičnog povlačenja tužbe uspio u sporu od 82,77%, a tuženik od 17,23% to je razlika u korist tužitelja od 65,54% kojem postotku mu je za ovaj dio postupka i odmjeren trošak ili 909,37 bodova uz vrijednost boda od 2,00 EUR ili iznos od 1.818,74 EUR, odnosno sveukupno iznos od 2.098,58 EUR, kojem iznosu je pridodan PDV od 25% ili iznos od 524,64 EUR pa je tužitelju odmjeren trošak od 2.623,22 EUR pa je slijedom navedenog riješeno kao u točki V. izreke presude.

32. Sud tužitelju u troškove postupka nije odmjerio trošak kojeg je zatražio u većem iznosu od naprijed odmjerenog troška za radnje koje je tužitelj poduzeo u postupku, ali koje nije umanjio s obzirom na uspjeh u postupku, tako da je sud tužitelju odmjerio postupak s obzirom na svaku poduzetu radnju za koju je smatrao da tužitelju pripada naknada troška ali s obzirom na uspjeh u postupku, pa se sud poziva na točke 30. i 31. ovog obrazloženja radi izbjegavanja ponavljanja za koje troškove je sud prihvatio zahtjev tužitelja. Dodatno, sud tužitelju nije odmjerio trošak sastava podneska od 31. listopada 2023. iz razloga što sastav tog podneska nije bio potreban jer je tužitelj mogao sadržaj tog podneska iznijeti na ročištu za glavnu raspravu. Slijedom navedenog, za više traženi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.501,78 EUR odlučeno je kao u točki VI. izreke presude.

33. Budući je tuženik protutužbom od 24. kolovoza 2020. zahtijevao od tužitelja isplatu iznosa od 104.698,38 kn / 13.895,86 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 2. studenog 2017., a podneskom od 22. kolovoza 2023. je smanjio protutužbeno traženja na iznos od 5.290,44 EUR / 39.860,89 kn sa zateznim kamatama od 2.11.2017. do isplate, unatoč tvrdnji tuženika da nije djelomično povukao protutužbu, sud zaključuje da je smanjenjem protutužbenog zahtjeva djelomično povukao tužbu (protutužbu) za iznos od 8.605,42 EUR / 64.837,49 kn, pa kako se tužitelj nije protivio djelomičnom povlačenju, to je sud utvrdio djelomično povlačenje tužbe (protutužbe) te je riješeno kao u izreci rješenja.

U Splitu 30. rujna 2025.

Sudac

Nevenka Marunica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda u roku od 8 dana od dana dostave ove presude i rješenja.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.

- u spis