REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-1818/2022-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, protiv tuženice ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Semian Mejak Puharić, odvjetnik u Zagrebu, Horvaćanska cesta 53B, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja OZ, prema generalnoj punomoći Su-1210/2021 i punomoćnika tuženice Semiana Mejaka Puharića, odvjetnika, te presude javno objavljene dana 30. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženoj ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da plati tužitelju KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, iznos od 15.484,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 11. srpnja 2015. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. “ II Odbija se alternativni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženoj ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da plati tužitelju KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, iznos od 1.765,76 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 11. srpnja 2015. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. “
III Nalaže se tužitelju KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 da naknadi trošak parničnog postupka tuženici ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 5.000,00 eura u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženicom na temelju rješenja Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Klasa: UP/I-131-04/10-01/58, Ur.broj: 534-07- 2-2/1-11-2 od 8. prosinca 2011. kojim se tuženici odobrava uža specijalizacija iz psihoterapije, sklopio ugovor o užoj specijalizaciji, Klasa: 4.5.1-11/4777-4, Broj: 02/22/-KH od 2. siječnja 2012. Ugovorom je u točki III. sporazumno utvrđeno da je tužena započela s obavljanjem uže specijalizacije iz psihoterapije dana 2. siječnja 2012., te da se obvezuje završiti užu specijalizaciju do 1. siječnja 2014. i u skladu sa Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine u roku od šest mjeseci od završetka usavršavanja položiti ispit iz uže specijalizacije. Isto tako, predmetnim ugovorom u članku V. tuženica se obvezuje ostati u KBC-u Zagreb po završetku uže specijalizacije toliko vremena koliko je trajao staž iz uže specijalizacije. Nadalje, u članku VI. određeno je da "u slučaju da tuženica prekine staž iz uže specijalizacije, osim ako je do prekida došlo iz razloga navedenih u točki 4. ovog ugovora, ili joj prestane radni odnos zbog povrede radne obveze ili neispunjavanja obveze iz ovog ugovora ili prekine radni odnos u KBC Zagreb svojom voljom i ne ostane na radu toliko vremena koliko se obvezala u članku 5. ovog Ugovora tuženica se obvezuje KBC Zagreb nadoknaditi, troškove iz uže specijalizacije u visini od 50% iznosa troškova uže specijalizacije iz članka 12. st. 1. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine.
Tuženica se također obvezala u slučaju iz stavka 1. ove točke nadoknaditi navedene troškove u roku od 15 dana od nastanka obveze i to sa zateznim kamatama.
Tuženica je dopisom od 6. ožujka 2014. podnijela molbu da joj se da suglasnost za odlazak na usavršavanje i da joj se odobri neplaćeni dopust u trajanju od 1.5.2014. do 1.5.2025. Tužitelj je Odlukom o neplaćenom dopustu od 8. travnja 2014., Klasa: 4.5.1.-14/2197-1, Broj: 02/22/KH odobrio tuženici neplaćeni dopust u razdoblju od 1.5.2014. do 30.4.2015. radi usavršavanja iz područja psihoterapije i novih psihosocijalnih postupaka u okviru vanbolničkog tj. dnevnobolničkog liječenja na University of London, Velika Britanija. Navedeno usavršavanje iz područja psihoterapije i novih psihosocijalnih postupaka u okviru vanbolničkog tj. dnevnobolničkog liječenja smatra se opravdanim prekidom razdoblja od šest mjeseci u kojem je tužena bila obvezna položiti ispit iz uže specijalizacije.
S obzirom da se tuženica nije 1. svibnja 2015. javila na svoje radno mjesto nakon neplaćenog dopusta, niti je opravdala svoj izostanak, donesena je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, Klasa: 4.5.1.-15/1455-6 Broj: 02/22/012 od 24. lipnja 2015., prema kojoj radni odnos tuženice u KBC Zagreb prestaje s danom dostave Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu.
Nakon dva neuspjela pokušaja osobne dostave odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu Klasa: 4.5.1.-15/1455-6 Broj: 02/22/012 od 24. lipnja 2015. na adresu tuženice, ista je bila stavljena na oglasnu ploču tužitelja u razdoblju od 2. srpnja 2015. do 10. srpnja 2015.
Budući da je tuženici prestao radni odnos, radi povrede radne obveze, prije isteka vremena koliko je trebala ostati na radu po Ugovoru o užoj specijalizaciji i nije položila ispit iz uže specijalizacije dužna je tužitelju nadoknaditi štetu u iznosu od 50.000,00 kuna neto za svaku godinu koju je provela na specijalizaciji odnosno za svaku godinu koju nije odradila.
Tuženica je užu specijalizaciju obavljala u razdoblju od 2. siječnja 2012. do 1. siječnja 2014. i nakon čega je bila u obvezi u razdoblju od daljnjih šest mjeseci položiti ispit iz uže specijalizacije koje je bilo opravdano prekinuto radi usavršavanja u Velikoj Britaniji.
Kako je tuženoj prestao radni odnos, radi povrede radne obveze i nije položila ispit iz uže specijalizacije, a niti je ostala u KBC Zagreb koliko je trajala uža specijalizacija (2 godine i 4 mjeseca) nastala je obveza tuženice za nadoknadom štete prema tužitelju u skladu sa Ugovorom o užoj specijalizaciji Klasa: 4.5.1- 11/4777-4, Broj: 02/22/-KH. U iznosu od 15.484,32 eura, odnosno eventualno kumulirani zahtjev na isplatu 1.765,76 eura.
Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka usvoji tužbeni zahtjev , odnosno alternativni tužbeni zahtjev u cijelosti,
2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe u cijelosti, ističe da je ništetan ugovor o specijalizaciji temeljem odredbe članka 322.Zakona o obveznim odnosima, čini nespornim potraživanje za 1.765,76 eura, a sve kako je to detaljno izneseno u odgovoru na tužbu, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.
3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o radu od 28.11.2011., Rješenje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi od 8.12.2011., Ugovor o užoj specijalizaciji od 2.1.2012., Molbu za odobrenje stručnog usavršavanja od 6.3.2014., Odluku o neplaćenom dopustu od 8.4.2014., Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 24.6.2015., dopis od 29.4.2015., Ugovor o radu na određeno vrijeme od 24.11.2010., Očitovanje Europske komisije od 25.10.2016., Potvrdu od 17.3.2014., Izjavu suglasnosti za isplatu razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora od kolovoza 2012. do rujna 2014., Potvrdu o suglasnosti obrazovanja doktora medicine s Direktivnom 2005/36/EC od 24.3.2014., Potvrdu od 17.3.2024., kao i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je glavni tužbeni zahtjevi i alternativni tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Nesporno je da je tužitelj sklopio sa tuženom ugovor o užoj specijalizaciji, kao i d je radni odnos prestao odlukom o izvanrednom otkazu od 24.lipnja 2015. Sporno je između stranaka da li je tužena dužna naknaditi troškove specijalizacije temeljem ugovora o užoj specijalizaciji od 02. siječnja 2012.
6. Uvidom u Ugovor o užoj specijalizaciji od 02. siječnja 2012. ugovoreno je u odredbi čl. VI. :
„U slučaju da dr.sc. ĐZ, liječnik specijalist psihijatar, prekine staž iz uže specijalizacije, osima ako je do prekida došlo iz razloga navedenih u točki 4. ovog Ugovora, ili joj prestane radni odnos zbog povrede radne obveze ili neispunjavanja obveze iz ovog Ugovora ili prekine radni odnos u KBC-u svojom voljom i ne ostane na radu toliko vremena koliko se obvezala u članku 5. ovog Ugovora, dr.sc. ĐZ obvezuje se KBC-u Zagreb nadoknaditi troškove iz uže specijalizacije u visini od 50% iznosa troškova uže specijalizacije iz čl. 12.st.1.
Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine.“
7. U odnosu na pravno pitanje ništetnosti navedenog ugovora sud je utvrdio slijedeće:
- Ugovor o međusobnim pravima i obvezama koji je zaključen između tužitelja i tuženice je zaključen na temelju Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 100/2011, 133/2011, 54/2012, 49/2013).
- Ustavni sud Republike Hrvatske je Odlukom i Rješenjem br: U-II-187/2015 i dr. od11.07.2017.g. ukinuo članke 11. i 11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (Narodne novine 100/2011, 133/2011, 54/2012, 49/2013, 139/2014, 82/2015, 116/2015, 62/2016, 69/2016, 6/2017 : dalje -Pravilnika) Istom odlukom ukinuti su članci 17. i 18. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 62/16. i 69/16.; u daljnjem tekstu: Pravilnik:62/16-69/16).
- Odredbom članka 11. stavak.1. Pravilnika bilo je propisano da zdravstvena ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad sa specijalizantom sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama.
- Navedena odredba je ukinuta odlukom USRH 11.07.2017.g.
-Ustavni sud RH je Odlukom Broj: U-III-3526/2019 od 15.02.2020. godine potvrdio da su Ugovori o međusobnim pravima i obvezama, koje su zaključivale zdravstvene ustanove i specijalizanti, zaključivani na temelju odredbi (čl.11.) Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, nezakoniti.
-U navedenoj je odluci Ustavni sud zaključio kako ni člankom 139. stavkom 2. ni člankom 140. stavkom 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 150/08., 155/09., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 154/11., 12/12., 35/12., 70/12., 144/12., 82/13., 159/13., 22/14., 154/14. i 70/16.; u daljnjem tekstu: ZoZZ:150/08- 70/16) nije dano ovlaštenje nadležnom ministru da pravilnikom propiše obveze sklapanja ugovora o međusobnim pravima i obvezama zdravstvene ustanove i specijalizanta, najduljeg trajanja obveze ostanka na radu specijalizanta nakon završetka specijalističkog usavršavanja, uvjetovanja dopuštenosti otkazivanja ugovora o radu u jednoj i zasnivanja radnog odnosa specijalizanta odnosno specijalista u drugoj zdravstvenoj ustanovi prethodnom suglasnošću ministarstva, okolnosti u kojima nije potreban javni natječaj za zasnivanje radnog odnosa specijalizanta u drugoj zdravstvenoj ustanovi, obveze zdravstvene ustanove u kojoj specijalizant odnosno specijalist zasnuje radni odnos da naknadi trošak specijalizacije te obveze specijalizanta odnosno specijalista da nadoknadi troškove specijalizacije u slučaju otkazivanja radnog odnosa bez prethodne suglasnosti ministarstva, te da utvrdi troškove specijalizacije.
-Ustavni sud smatra da je propisivanjem obveze sklapanja i sadržaja ugovora o međusobnim pravima i obvezama nadležni ministar propisao obvezni sadržaj obveza iz radnog odnosa za specijalistu (po dovršetku specijalističkog usavršavanja), odnosno propisao je obveze iz radnog odnosa specijalizanta i specijalista (u slučaju otkaza ugovora o radu prije dovršetka specijalističkog usavršavanja, odnosno prije isteka ugovorenog roka). Pri tome je sklapanje ugovora o međusobnim pravima i obvezama propisao kao uvjet za odobrenje specijalizacije.
- iz zaključka Ustavnog suda proizlazi da je nadležni ministar, propisujući sadržaj članaka 11., 11.a i 12. Pravilnika:100/11 - 6/17 i sadržaj članaka 17. i 18. Pravilnika:62/16-69/16, izašao izvan okvira ovlaštenja propisanih člancima 139. stavkom 2. i 140. stavkom 6. ZoZZ-a:150/08-70/16, te da su sadržajem članaka 11.,11.a i 12. Pravilnika:100/11 - 6/17 i sadržajem članaka 17. i 18. Pravilnika:62/16-
69/16 prekoračene zakonom utvrđene granice.
8. Slijedom navedenog je predmetni Ugovor o međusobnim pravima i obvezama koji je zaključen na temelju odredbi koje su ukinute kao nezakonite protivan prisilnom propisu sukladno odredbi članka 322. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO. Naime navedena odredba propisuje da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
9. Obzirom da je tužena istakla prigovor ništetnosti u odnosu na predmetni Ugovor o međusobnim pravima i obvezama, odnosno prigovor djelomične ništetnosti u odnosu na članak VI. predmetnog Ugovora o međusobnim pravima i obvezama sud je prigovor tužene utvrdio osnovanim. Iz svega gore utvrđenog proizlazi da je Ugovor o međusobnim pravima i obvezama sklopljen između stranaka , a sukladno Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine sadrži odredbe Pravilnika koje se odnose na obvezu sklapanja ugovora o međusobnim pravima i obvezama, na naknadu štete i troškove specijalizacije, a koje odredbe su ukinute kao nezakonite, te je slijedom navedenog tužiteljevo potraživanje neosnovano u dijelu u kojem troškove specijalizacije u slučaju otkazivanja radnog odnosa bez prethodne suglasnosti ministarstva. Tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 463/2022 od 04.01.2023. godine zauzeto stajalište da se odredbe Ugovora o specijalističkom usavršavanju doktora medicine mogu utvrđivati ništetnim sklopljenih prije 31. prosinca 2017. jer je Ustavni sud RH utvrdio da su nezakonite.
10. Dana 02.04.2024. godine na snagu je stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine NN 36/2024)(dalje u tekstu: Zakon), a prema kojim izmjenama i dopunama, trošak specijalizacije više ne obuhvaća bruto plaću niti naknadu u iznosu jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u Republici Hrvatskoj po mjesecu ugovorene obveze rada nakon završene specijalizacije niti bilo koju drugu financijsku obvezu (članak 4. Zakona), osim:
- troškova glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje, trošak poslijediplomskog specijalističkog studija, trošak završnog i specijalističkog ispita, trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i trošak dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju.
U članku 12. stavku 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti je propisano:
“(4) Zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine«, br. 100/18., 125/19., 147/20., 119/22., 156/22. i 33/23.) u kojoj je specijalist bio u radnom odnosu, a za kojega se utvrdi da na dan stupanja na snagu ovoga Zakona i nadalje ima obvezu naknade troškova specijalističkog usavršavanja sukladno sklopljenom ugovoru o međusobnim pravima i obvezama, ponudit će, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, sklapanje sporazuma u kojem će obveza naknade troškova za cijelo razdoblje specijalističkog usavršavanja biti usklađena s odredbama ovoga Zakona.”
Slijedom citirane odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti te imajući u vidu odredbu čl. 248. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, predmeta tužba tužitelja je neosnovana.
11. Odredbe ugovora o specijalističkom usavršavanju, sklopljenih prije 31.12.2017. što je posrijedi u konkretnom slučaju (tužitelj i tuženik sklopili su ugovor o međusobnim pravima i obvezama 02.02.2012., a kojim su uredili međusobna prava i obveze glede obavljanja specijalističkog staža) mogu se utvrđivati ništetnim, ali takvo utvrđenje ne utječe na obvezu povrata iznosa isplaćenih za korist liječnika specijalizanta, ako dođe do povreda obveza preuzetih ugovorom o specijalizaciji.
12. Međutim, tužitelj do okončanja glavne rasprave nije specificirao koji su iznosi isplaćeni za korist tužitelja tijekom trajanja specijalističkog staža (tužitelj se očitovao da neće posebno specificirati troškove specijalizacije).
13. Slijedom navedenog, tužitelj nije dokazao troškove specijalizacije, odnosno visinu iznosa kojega može potraživati od tužitelja u konkretnom slučaju.
14. U odnosu na alternativni tužbeni zahtjev kojim se potražuje iznos od 1.765,76 eura, a temeljem čl. 12 st. 4 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti valja navesti da je na temelju tog Zakona tužitelj bio dužan ponuditi tuženiku sklapanje sporazuma u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona, kojim će obveze naknade troškova za cijelo razdoblje specijalističkog usavršavanja biti usklađene s odredbama ovog Zakona (st. 4 čl. 12 Zakona)
15. Tužitelj nije ni tvrdio ni dokazivao da je tuženiku ponudio sklapanje sporazuma u smislu odredbe čl. 12 st. 4 citiranog Zakona već proizlazi da se tuženik obratio tužitelju s pozivom na sklapanje sporazuma (prijedlog sporazuma prileži spisu na str. 233 te dokaz da je isti upućen tužitelju) ali tužitelj na isti nije odgovorio.
16. Slijedom navedenog po stavu suda, budući tužitelj nije postupio u skladu s odredbom čl. 12 st. Zakona o zdravstvenoj zaštiti to neosnovano potražuje isplatu iznosa od 1.765,76 eura prema alternativnom tužbenom zahtjevu, pri čemu nije sporno između stranaka da taj iznos predstavlja iznos četiri proračunske osnovice u vrijeme početka programa specijalizacije tuženika kod tužitelja.
Slijedom navedenog odbijeni su tužbeni zahtjev i alternativni tužbeni zahtjev kao neosnovani.
17. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona, a tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora (15.484,32 eur) u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to za: sastav odgovora na tužbu 250 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 13.02.2019. , 07.05.2019., 01.02.2023., 09.04.2024., sve po 50 bodova OT (tbr. 9/3), pristup na ročište 28.01.2019., 10.03.2025. i 17.09.2025. od po 250 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 02.04.2024., 28.02.2025., 05.05.2025. po 250 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište za objavu presude 50 bodova OT (tbr. 9/3), dakle ukupno 2000 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eura za jedan bod i obračunati PDV od 25% iznosi 5.000,00 eura.
18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 30. rujna 2025.
Sutkinja:
Vesna Horvath
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženici po punomoćniku