REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1480/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja Grada Zagreba, Stručne službe Gradske uprave, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Zagreb City Hotels d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 269a, OIB: 97128502425, radi umanjenja obveze plaćanja komunalne naknade, 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II -363- 03/23-03/12, URBROJ: 531-07-1-3-1/1-23-2 od 22. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegiran je predmet Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1422/2023.

2. Osporavanim rješenjem tuženika, a po žalbi zainteresirane osobe, poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/22-006/225, URBROJ: 251-10-31-1/005-22-4-VB od 24. listopada 2022. i predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.1. Tim prvostupanjskim rješenjem od 24. listopada 2022. odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za umanjenje obveze plaćanja komunalne naknade utvrđene rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-363-03/2020-02/0339, URBROJ: 251- 13-01/01-2020-01 od 8. siječnja 2020.

3. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika te pojašnjava kako je u svibnju 2022. zainteresirana osoba podnijela zahtjev za umanjenje obveze plaćanja komunalne naknade, odnosno za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade pozivom na odredbu članka 97. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'', 68/18., 110/18. i 32/20. dalje: ZKG), odnosno odredbu članka 9. Odluke o komunalnoj naknadi (''Službeni glasnik Grada Zagreba'', broj: 4/19. i 11/20.) uz koji zahtjev je priložena dokumentacija iz koje je vidljiv podatak o ukupnom godišnjem prihodu za 2021. godinu te citira članka 97. stavak 3. ZKG-a.

3.1. Pojašnjava kako prema mišljenju Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, kao tijela mjerodavnog za nadzor nad provedbom Zakona o komunalnom gospodarstvu, a koje je izraženo u dokumentu KLASA: 363- 01/20-02/131 od 5. ožujka 2021. kao i u rješenju KLASA: UP/II-363-03/20-03/32 od 16. veljače 2021., odredba članka 97. stavka 3. ZKG-a ne predstavlja osnovu za utvrđivanje obveze komunalne naknade, pa tako ni za umanjenje te obveze, već predstavlja ograničenje maksimalne visine komunalne naknade koja se utvrđuje za hotele, apartmanska naselja i kampove. Pritom ukupan godišnji prihod iz p rethodne godine koji ima u vidu navedena zakonska odredba čini zbroj svih pojedinačnih godišnjih prihoda iz prethodne godine ostvarenih u svakom pojedinačnom hotelu, apartmanskom naselju i kampu koji se nalaze na području dotične jedinice lokalne samouprave, a visina godišnje komunalne naknade za svaki pojedinačni hotel, apartmansko naselje i kamp koji se nalaze na području dotične jedinice lokalne samouprave ne može biti veća od 1,5% od tako utvrđenog ukupnog godišnjeg prihoda iz prethodne godine. Ako je u određenom slučaju utvrđena visina komunalne naknade za hotel, apartmansko naselje ili kamp manja od spomenutog propisanog maksimalnog iznosa kojeg ima u vidu ta odredba, plaća se taj manji iznos, a ako bi utvrđeni godišnji iznos komunalne naknade bio veći od maksimalnog iznosa kojeg ima u vidu ta odredba, u tom se slučaju plaća propisani maksimalni iznos. Ističe kako je u ovdje osporavanim rješenjem potvrđeno prethodno izneseno mišljenje Ministarstva.

3.2. Radi pribavljanja podatka o ukupnom godišnjem prihodu svih hotela, apartmanskih naselja i kampova na području Grada Zagreba, tužitelj se obratio institucijama nadležnim za vođenje službenih evidencija i statistike, međutim, navedena su tijela obavijestila da raspolažu samo podacima o prometu (prihodu) na razini cjelokupnog poslovnog subjekta, a ne dijela poslovnog subjekta pa u situacijama kad jedan poslovni subjekt posluje na području više različitih jedinica lokalne samouprave nije moguće izvesti podatke o prihodima koji su ostvareni samo na području jedne jedinice lokalne samouprave. Tužitelj se obratio Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Poreznoj upravi i Državnom zavodu za statistiku.

3.3. Budući da nije bilo moguće na drugi način utvrditi ukupan prihod hotela, na temelju zahtjeva za umanjenje obveze komunalne naknade koje je tijekom 2022. godine podnijelo 26 hotela na području Grada Zagreba, utvrđen je ukupan godišnji prihod za 2021. godinu tih hotela, a koji iznosi 287.135.358,00 kuna (38.109.411,11 EUR). Tih 26 hotela čini manje od polovice ukupnog broja hotela koji posluju na području Grada Zagreba. Pritom 1,5 % od 287.135.358,00 kuna (38.109.411,11 EUR) iznosi 4.307.030,37 kuna (571.641,17 EUR), a što bi s obzirom na navedene zakonske odredbe bio minimalni iznos ograničenja koji ima u vidu odredba članka 97. stavka 3. ZKG-a. S obzirom na to da ukupan godišnji iznos obveze komunalne naknade utvrđen zainteresiranoj osobi iznosi 827.955,36 kuna (109.888,56 EUR), nadležno upravno tijelo je ocijenilo da ne postoji osnova prema kojoj bi se predmetnom društvu umanjila obveza plaćanja komunalne naknade prema članku 97. stavku 3. ZKG-a pa je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev za umanjenje obveze plaćanja komunalne naknade.

3.4. Navodi kako je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje jer upravno tijelo nije utvrdilo ukupan godišnji prihod svih hotela, apartmanskih naselja i kampova na području Grada Zagreba, već je utvrdilo ukupan godišnji prihod za samo 26 hotela koji su podnijeli zahtjeve za umanjenje obveze plaćanja komunalne naknade. Pri tome tužitelj ističe kako ukupan godišnji prihod svih hotela na području Grada Zagreba nikako ne može biti, po prirodi stvari, manji već samo veći od ukupnog godišnjeg prihoda 26 hotela koji su podnijeli zahtjeve za umanjenje obveze plaćanja komunalne naknade pa tako ni iznos ograničenja koji ima u vidu odredba članka 97. stavka 3. ZKG-a ne može biti manji od iznosa koji je tužitelj već utvrd io u prvostupanjskom postupku. Ističe i kako nijedan od 26 hotela koji su podnijeli zahtjev za umanjenje obveze plaćanja komunalne naknade za 2022. godinu nema godišnji iznos komunalne naknade koji bi bio veći od iznosa od 4.307.030,37 kuna (571.641,17 EUR) , a koliko iznosi 1,5% od ukupnog godišnjeg prihoda tih 26 hotela.

3.5. Smatra kako razlog za poništenje prvostupanjskog rješenja i uputa da se utvrdi ukupan godišnji prihod svih hotela na području Grada Zagreba ne pridonosi učinkovitosti i ekonomičnosti postupka te onemogućuje provedbu predmetnog upravnog postupka, ali i drugih postupaka koji se odnose na zahtjeve za umanjenje obveze plaćanja komunalne naknade hotelima za 2022. godinu. Također, onemogućuje tužitelja da hotelima naplati komunalnu naknadu u punom iznosu, a što zbog broja hotela i velikih iznosa komunalne naknade predstavlja manjak u proračunu Grada Zagreba i nemogućnost adekvatnog financiranja komunalne infrastrukture.

3.6. Mišljenja je kako odredba članka 97. stavka 3. ZKG-a nije primjenjiva u praksi, a da bi se podatak o ukupnom godišnjem prihodu eventualno mogao pokušati pribaviti na način da se upravno tijelo pojedinačno obrati svakom pojedinom hotelu, apartmanskom naselju, odnosno kampu na području Grada Zagreba i zatraži podatak o ukupnom prihodu za prethodnu godinu, međutim, nijednim važećim propisom nije propisana obveza dostave tih podataka, pa bi u tom slučaju tužitelj bio prepušten slobodnoj volji svakog subjekta da odluči hoće li podatke dostaviti ili ne i kad će to učiniti. Osim toga, takvo postupanje ne bi bilo u skladu s načelom učinkovitosti i ekonomičnosti kao jednim od temeljnih načela upravnog postupka jer takav način prikupljanja podataka nije pouzdan, niti učinkovit niti ekonomičan.

3.7. Kako smatra da je neosnovano poništeno prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovno postupanje s potpuno nejasnom uputom o tome kako primijeniti spornu zakonsku odredbu u praksi, tužitelj predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u osporavanom rješenju te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu obrazlaže da je zakonodavac odredbom članka 97. stavak 3. ZKG-a propisao kako se za obračun maksimalnog godišnjeg iznosa komunalne naknade uzima ukupni godišnji prihod pojedinačnog hotela, odnosno apartmanskog naselja i kampa. U prilog takvom tumačenju ističe da je i tužitelj prema rješenjima izdanim prethodnih godina predmetni članak tumačio na takav način. Naime, iz obrazloženja tih rješenja proizlazi da se 1,5% odnosi na poslovnu jedinicu (objekt, odnosno hotel) subjekta, a ne na 1,5% od ukupnih prihoda svih objekata na području Grada Zagreba. U tom smislu svake je godine redovito podnosio zahtjev za primjenom članka 97. stavak 3. ZKG-a, prilažući jasno i provjerljivo sve svoje poslovne prihode, za svaki pojedini objekt.

5.1. Utvrđivanjem maksimalnog godišnjeg iznosa komunalne naknade za hotele, apartmanska naselja i kampove, a na način da se kao ukupan prihod uzme ukupan prihod svih hotela, apartmanskih naselja i kampova na području Grada Zagreba, zapravo je anulirana odredba čanka 97. stavka 3. ZKG-a za bilo koji hotel, apartmansko naselje i kamp na području tog Grada, jer se u Gradu Zagrebu, zbog njegove veličine, nalazi najveći broj istih, pa bi samim time ukupan prihod svih hotela, apartmanskih naselja i kampova na području Grada Zagreba uvijek bio veći nego što bi bila obveza bilo kojeg od njih prema površini. Smatra da bi time obveznici koji na području Grada Zagreba imaju hotel, apartmansko naselje ili kamp bili stavljeni u nejednak položaj u odnosu na obveznike iz drugih jedinica lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj koji nemaju takav broj navedenih objekata na svom području.

5.2. Ističe kako okolnost da je izračun komunalne naknade vezan uz objekt predstavlja odlučnu činjenicu za primjenu članka 97. stavak 3. ZKG-a te je, upravo zbog vezanosti komunalne naknade uz pojedinu nekretninu (objekt), jedino ispravno da se ograničenje iz članka 97. stavak 3. ZKG-a utvrđuje temeljem ukupnog godišnjeg prihoda iz prethodne godine tog konkretnog objekta koji je predmet utvrđivanja iznosa komunalne naknade. Svaka druga opcija prema tome dovodi do nejednakog pristupa i povrede ustavnih prava i načela iz članka 14. stavak 2., članka 49. stavak 2., i članka 51. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske.

5.3. Iz odgovora na tužbu proizlazi da zainteresirana osoba ostaje kod navoda iznesenih u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenje, smatrajući kako oba upravna tijela pogrešno tumače članak 97. stavka 3. ZKG-a.

6. Sud je u ovom sporu 23. rujna 2025. održao raspravu na daljinu u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, a u prisutnosti opunomoćenika tužitelja. Opunomoćenik tužitelja je na održanoj raspravi ostao kod tužbenog zahtjeva i ranije iznesenih navoda.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je zahtjevom zainteresirane osobe Zagreb City Hotels d.o.o. za umanjenje komunalne nakade, temeljem članka 97. stavak 3. ZKG-a od 10. svibnja 2022.

9. Naime, komunalna naknada je zainteresiranoj osobi određena rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA: UP/I-363-03/2020-02/0339, URBROJ: 251-13- 01/01-2020-01 od 8. siječnja 2020. za poslovni prostor površine 8.352,06 m2 koji se nalazi na adresi u [adresa]. Obveza je utvrđena u iznosu od 68.996,28 kuna mjesečno, odnosno 827.855,36 kuna godišnje.

10. Nadalje, iz obrazloženja poništenog prvostupanjskog rješenja, KLASA: UP/I- 363-03/22-006/225, URBROJ: 251-10-31-1/005-22-4-VB od 24. listopada 2022. proizlazi da je prvostupanjsko tijelo povodom zahtjeva zainteresirane osobe za smanjenje obveze komunalne naknade, a koje zahtjeve je tijekom 2022. godine podnijelo ukupno 26 hotela na području Grada Zagreba, utvrdilo ukupni godišnji prihod za 2021. godinu tih hotela, a koji broj je manji od polovice ukupnog broja hotela koji posluju na području Grada Zagreba te je stoga prvostupanjsko tijelo na temelju podataka koji se odnose na navedene hotele, njih 26, utvrdilo ukupni godišnji prihod pozivom na članka 97. stavak 3. ZKG-a te odbilo zahtjev tužitelja za umanjenjem komunalne naknade.

11. U obrazloženju osporavanog rješenja tuženika navodi kako se prema mišljenju toga Ministarstva, KLASA: 363-01/19-02/148 od 30. studenog 2019. i KLASA: 363- 01/20-02/131 od 5. ožujka 2021. komunalna naknada ne utvrđuje sukladno članku 97. stavku 3. ZKG-a, već predmetna odredba predstavlja ograničenje maksimalne visine komunalnih naknada koje se utvrđuju za hotele, apartmanska naselja i kampove . Naime, člankom 97. stavkom 3. ZKG-a propisano je da za hotele, apartmanska naselja i kampove visina godišnje komunalne naknade ne može biti veća od 1,5% ukupnog godišnjeg prihoda iz prethodne godine, ostvarenog u hotelima, apartmanskim naseljima i kampovima koji se nalaze na području dotične jedinice lokalne samouprave. Dakle, ukupan godišnji prihod iz prethodne godine kojeg ima u vidu citirana odredba čini zbroj svih pojedinačnih prihoda iz prethodne godine koji su prihodi ostvareni u svakom pojedinačnom hotelu, apartmanskom naselju i kampu koji se nalazi na području dotične jedinice lokalne samouprave, a visina godišnje komunalne naknade za svaki pojedinačni hotel, apartmansko naselje i kamp koji se nalazi na području dotične jedinice lokalne samouprave ne može biti veća od 1,5% od tako utvrđenog ukupnog godišnjeg prihoda iz prethodne godine. Citiranom odredbom propisano je da je najveći iznos komunalne naknade ograničen na razini pojedinačnog subjekta, tj. hotela, apartmanskog naselja ili kampa, ali ne visinom ukupnog godišnjeg prihoda ostvarenog samo u tom hotelu, apartmanskom naselju ili kampu, već ukupnog godišnjeg prihoda iz prethodne godine ostvarenog u svim hotelima, apartmanskim naseljima i kampovima koji se nalaze na području dotične jedinice lokalne samouprave. Ako je u određenom slučaju utvrđena visina komunalne naknade za hotel, apartmansko naselje ili kamp manja od spomenutog propisane maksimalnog iznosa koji ima u vidu odredbu članka 97. stavka 3. ZKG-a, plaća se taj (manji) iznos dok bi utvrđeni iznos komunalne naknade bio veći od maksimalnog iznosa koji ima u vidu predmetna odredba istog Zakona, u tom slučaju se ne plaća taj iznos već se plaća propisani maksimalni iznos. Kako se radi o zakonskom propisu o ograničenju visine godišnje komunalne naknade koja se može odrediti za hotel, apartmansko naselja i kampa, o tome mora voditi računa tijelo nadležno za donošenje rješenja o komunalnom doprinosu pri čemu u tom pogledu sve relevantne činjenice može utvrđivati sredstva prikladnim za dokazivanje sukladno Zakonu o općem upravnom postupku. Nadalje, obrazlaže kako je u konkretnom slučaju prilikom utvrđivanja ukupnog godišnjeg prihoda trebalo uzeti u obzir ukupan godišnji prihod svih hotela, apartmanskih naselja kampova na području Grada Zagreba, a ne ga utvrđivati samo na temelju ukupnog godišnjeg prihoda za 26 hotela. Stoga je prvostupanjsko rješenje poništeno i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

12. Prema članku 97. stavku 3. ZKG-a za hotele, apartmanska naselja i kampove visina godišnje komunalne naknade ne može biti veća od 1,5% ukupnoga godišnjeg prihoda iz prethodne godine, ostvarenog u hotelima, apartmanskim naseljima i kampovima koji se nalaze na području dotične jedinice lokalne samouprave.

13. Pri tome valja reći kako je člankom 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'' 145/24.) određeno da se članak 97. stavak 3. mijenja i glasi: "Za hotele, turistička naselja, kampove i golf igrališta visina godišnje komunalne naknade ne može biti veća od 1,5 % ukupnoga godišnjeg prihoda obveznika komunalne naknade iz prethodne godine ostvarenog u pojedinom hotelu, turističkom naselju, kampu i na golf igralištu za koje se plaća komunalna naknada."

13.1 Naime, na eSavjetovanju prihvaćen je prijedlog da se članak 97. stavak 3. mijenja i glasi na način da za hotele, turistička naselja i kampove visina godišnje komunalne naknade ne može biti veća od 1,5% ukupnoga godišnjeg prihoda obveznika komunalne naknade iz prethodne godine, ostvarenog u pojedinom hotelu, turističkom naselju i kampu za koji se plaća komunalna naknada. Iz obrazloženja prihvaćenog prijedloga proizlazi da se predloženom dopunom dodaje riječ ''pojedinom'' kako bi se bolje definiralo da se godišnji prihod obveznika komunalne naknade u visini od 1,5 % obračunava po pojedinom objektu (hotelu, turističkom naselju te kampu).

13.2. Dakle, predmetnom izmjenom samo je precizirana ranija odredba članka 97. stavka 3. ZKG-a.

14. Slijedom iznesenog, prema mišljenju ovoga Suda prilikom odlučivanja o zahtjevu zainteresirane osobe za umanjenjem komunalne nakade trebalo je uzeti u obzir da ista ne može biti veća od 1,5% ukupnoga godišnjeg prihoda obveznika komunalne naknade iz prethodne godine, ostvarenog u pojedinom hotelu za koji se plaća komunalna naknada.

14.1. U prilog tome govore i rješenja od 25. kolovoza 2021. koja su zainteresiranoj osobi prethodno izdana od strane tužitelja odnosno Grada Zagreba, a koja rješenja je zainteresirana osoba priložila u odgovoru na tužbu te iz kojih proizlazi da se 1,5% ukupnog godišnjeg prihoda i ranije računao u odnosu na ukupan godišnji prihod zainteresirane osobe ostvaren u prethodnoj godini u pojedinom hotelu za koji se plaća komunalna naknada.

15. Ujedno, spisu prileži dopis Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Središnjeg ureda KLASA: 410-01/22-01/989, URBROJ: 513-07-21-02-22-2 od 12. srpnja 2022. godine, a kojim to tijelo odgovara na upit tužitelja vezano za podatke o ukupnom godišnjem prihodu u 2021. godini ostvarenom u svim hotelima, apartmanskim naseljima i kampovima koji se nalaze na području Grada Zagreba. Iz odgovora proizlazi da nisu u mogućnosti odgovoriti na upit uz pojašnjenje kako Porezna uprava u svojim evidencijama izvještajno prati porezne obveznike prema području njihove glavne djelatnosti, neovisno o tome koje još djelatnosti uz glavnu obavlja. Primjerice porezni obveznik koji ima evidentirano područje glavne djelatnosti J – Informacije i komunikacije, no uz istu obavlja još i djelatnosti područja I – Djelatnost pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane i pića i G – Djelatnosti trgovine na veliko i malo i popravaka motornih vozila i motocikala, u poreznim prijavama on iskazuje isporuke/obveze nastale temeljem obavljanja svih djelatnosti. Porezna uprava izvještajno prati podatke iskazane u poreznim prijavama prema mjestu sjedišta poreznog obveznika, neovisno o mjestima gdje obavlja gospodarsku djelatnost. Također, u sustavu fiskalizacije ne raspolaže ukupnim prihodima ostvarenim u jednoj određenoj poslovnici, već raspolaže isključivo iznosom računa koji su porezni obveznici u određenoj poslovnici naplatili sredstvima koja se smatraju gotovinom.

15.1. Nadalje, iz prijepisa elektroničke pošte od 26. srpnja 2022. proizlazi da je tužitelj podatke o ukupnom godišnjem prihodu ostvarenom u hotelima, kampovima i apartmanskim naseljima na području Grada Zagreba zatražio i od Državnog zavoda za statistiku. Iz odgovora upućenoga tužitelju proizlazi da ni iz toga tijela nisu u mogućnosti dostaviti tražene podatke. Navedeno uz objašnjenje kako Državni zavod za statistiku raspolaže podacima o prometu (prihodu) na razini poslovnog subjekta, a ne dijela poslovnog subjekta. Također, u odgovoru se pojašnjava kako je česta situacija da poslovni subjekt ima registrirano sjedište u [adresa] te obavlja neku od djelatnosti iz zahtjeva, a ima lokalne jedinice i u drugim županijama (npr. uz hotel u Gradu Zagrebu ima hotele i u drugim županijama ili u Gradu Zagrebu uopće nema hotel, već samo upravu, a hotele i/ili kampove u drugim županijama). U tom slučaju iz podataka nije vidljiv prihod samo jedinica na području Grada Zagreba, već svih lokalnih jedinica u sustavu poslovnog subjekta, neovisno o županiji u kojoj se lokalne jedinice nalaze. Zaključno, tužitelj se obavještava da iz agregiranih podataka o prihodu poslovnih subjekata (u cjelini, a ne samo za lokalne jedinice na području Grada Zagreba) koji bi se mogli pripremiti ne bi dobio potrebne podatke.

15.2. Spisu tuženika prileži i požurnica tužitelja upućena tuženiku u kojoj tužitelj iznosi problematiku primjene Mišljenja Ministarstva KLASA: 363-01/20-02/131 od 5. ožujka 2021. vezanog za tumačenje odredbe članka 97. stavka 3. ZKG-a navodeći kako bez utvrđivanja ukupnog godišnjeg prihoda ostvarenog u hotelima, apartmanskim naseljima i kampovima koji se nalaze na području Grada Zagreba predmetnu odredbu nije moguće primijeniti na načina kako to tumači Ministarstvo. U požurnici ujedno pojašnjava kako ni Državni zavod za statistiku ni Ministarstva financija Republike Hrvatske ne raspolažu tim podatkom te traži uputu o tome kako postupiti u takvim slučajevima.

15.3. Dakle, iz prethodno navedenoga proizlazi nemogućnost utvrđivanja podataka u smislu članka 97. stavka 3. ZKG-a na način kako to tumači tuženik. U konkretnom slučaju ta nemogućnost se odnosi na utvrđivanje ukupnog godišnjeg prihoda ostvarenog u hotelima, apartmanskim naseljima i kampovima koji se nalaze na području Grada Zagreba. Pri tome Sud napominje kako tuženik navode tužitelja o nemogućnosti pronalaženja podatka o ukupnom godišnjem prihodu svih hotela na području Grada Zagreba niti ne spori niti pojašnjava na koji način je taj podatak moguće utvrditi.

16. Stoga, Sud smatra pogrešnim tumačenje tuženika prema kojem ukupan godišnji prihod iz prethodne godine koji ima u vidu odredba članka 97. stavka 3. ZKG-a čini zbroj svih pojedinačnih godišnjih prihoda iz prethodne godine ostvarenih u svakom pojedinačnom hotelu, apartmanskom naselju i kampu koji se nalaze na području jedinice lokalne samouprave.

16.1. Naime, prema mišljenju ovoga Suda smisao članka 97. stavka 3. ZKG-a je u tome da se postavi ograničenje, odnosno da maksimalna visina komunalne naknade koja se pojedinom subjektu može odrediti bude jasno provjerljiv, egzaktan podatak, stoga bi se drugačijim tumačenjem te odredbe izgubio njen smisao.

16.2. Dakle, za hotele, turistička naselja i kampove visina godišnje komunalne naknade ne može biti veća od 1,5% ukupnoga godišnjeg prihoda obveznika komunalne naknade iz prethodne godine, ostvarenog u pojedinom hotelu, turističkom naselju i kampu za koji se plaća komunalna naknada.

17. Slijedom navedenoga, prema mišljenju ovoga Suda odluka tuženika je zakonita, no ne iz razloga koje tuženik navodi u obrazloženju osporavanog rješenja, već iz razloga ove presude.

18. Stoga je Sud na temelju članka 116. stavka 2. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude

U Osijeku 30. rujna 2025.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi

4. U spis