REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Posl.br. P-86/2021-63

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola, Građansko – upravni odjel, Pula, Rovinjska 2a, OIB 52634238587, protiv tuženika MG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anto Pecirep, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 12. rujna 2025. godine, u prisutnosti tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a objavljene dana 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 245.092,14 kn / 32.529,32 eura u koji iznos je uključenja isplaćena neto plaća uvećana za zateznu kamatu na dan 07.04.2015. od 163.040,94 kn, isplaćeni parnični trošak uvećan za zateznu kamatu na dan 07.04.2015. od 25.931,95 kn i zatezna kamata na ukupno izvršenu isplatu tužitelja od 188.972,89 kn koja kamata teče od 07.04.2015. do dana kada je tuženik primio odluku VSRH posl.br. Revr-1273/14 od 13.03.2017. do 17.04.2022. u iznosu od 56.119,25 kn što sveukupno daje 245.092,14 kn./32.529,32 eura.

II Prebijaju se tražbina tužitelja prema tuženiku iz točke I izreke ove presude i tražbine tuženika prema tužitelju s osnova pravomoćne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Pr-622/2021 od 28.03.2022. te se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznose kako slijedi:

- iznos od 139.678,25 kn / 18.539,49 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18.04.2022. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07.te godine,

- iznos od 15.306,22 kn / 2.031,48 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13.07.2022. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07.te godine, sve u roku od 15 dana

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 2.250,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12.09.2025. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07.te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. P-27/10 od 19.07.2013. morao tuženiku na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplatiti bruto iznos od 134.577,82 kune zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka u iznosu od 25.250,00 kuna. Ta odluka prvog stupnja da je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Gž R-99/13 od 12.02.2014. osim za iznos troškova parničnog postupka od 3.750,00 kuna. Tužitelj nadalje navodi kako je tuženik u postupku izravne naplate pred FINA-om na temelju pravomoćne presude posl.br. P-27/10 sa računa Državnog proračuna Republike Hrvatske 07.04.2015. naplatio ukupan iznos od 260.265,70 kuna. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revr-1273/14 od 17.01.2017. a povodom izvanrednog pravnog lijeka ovdje tužitelja da su ukinute presude Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Gž R-99/13 i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. P-27/10 u dijelu kojim je naloženo da Republika Hrvatska isplati tužitelja za iznos od 134.577,82 kune zajedno sa zateznim kamatama kao i u dijelu parničnog troška, a postupak je vraćen na ponovno suđenje. Ukidanjem navedenih presuda iste su prestale postojati pa tužitelj tvrdi da se tuženik naplatio po osnovi koja je naknadno otpala a sve obzirom na rješenje VSRH posl.br. Revr-1273/14. Tužitelj smatra da ima pravo tražiti natrag ono što je stečeno bez osnove sukladno čl. 1111. ZOO-a budući da je pravna osnova za naplatu otpala. Tužitelj smatra da je tuženik dužan vratiti zatezne kamate i to ako je bio nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Smatra da je tuženik postao nepošten trenutkom primitka odluke VSRH. Navodi da se obraćao tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora kojeg tuženik nije prihvatio pa predlaže da se njegov zahtjev usvoji i da mu tužitelj vrati iznos od 260.265,70 kuna zajedno sa zateznim kamatama od 13.03.2017. i troškovima ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor preuranjenosti tužbe i prigovor litispendencije navodeći da se između stranaka još uvijek vodi spor iz kojeg je proizašla ova tražbina pa tuženik ističe prigovor prijeboja. Navodi da se ponovljeni postupak vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici pod posl.br. Pr-622/21 a koji postupak je pravomoćno okončan donošenjem nove presude od 28.02.2022. kojom presudom je ponovno Republika Hrvatska obavezana da ovdje tuženiku na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 47.308,16 kuna zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka u iznosu od 36.562,50 kuna zajedno sa zateznim kamatama. Ta je odluka postala pravomoćna 18.04.2022. godine a ovršna 04.05.2022. godine. Nadalje tuženik ne osporava da je po ranijoj presudi Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. P-27/10 naplatio dosuđeni iznos putem FINA-e. Tuženik nadalje smatra da tužitelj od njega ne može potraživati u ovom postupku bruto iznos koji je presuđen tada pravomoćnom odlukom već samo neto iznos jer bruto iznos tuženik nije nikada primio obzirom da je isti uplaćen u državni proračun na ime mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te ostalih doprinosa iz plaće stoga ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Također smatra da zatezne kamate ne mogu teći prije nego što je tuženiku uručeno rješenje VSRH od 17.01.2017. jer je on rješenje VSRH primio 10.03.2017. godine. Stoga predlaže da se njegov prigovor prijeboja usvoji i da mu se naknadi trošak parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Pr-622/21 (ranije Pr-29/17), pročitan je dopis sektora za financije Ministarstva obrane, specifikacija izvršenih osnova za plaćanje, zahtjev za mirno rješenje spora, odgovor na taj zahtjev, pročitane su potvrde Porezne uprave na strani 39 spisa, pročitan je dopis Ministarstva obrane na strani 89 spisa, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Galprom d.o.o., pročitan je dopis sektora za financije Ministarstva obrane na strani 154 spisa, pročitan je zahtjev za izravnom naplatom potraživanja, pročitan je izvod iz zapisnika VSRH od 27.02.2023., pročitana je usmena dopuna vještačkog nalaza od 11.04.2025. i od 12.09.2025. godine.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

5. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da je MG protiv Republike Hrvatske pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici pod posl.br. P-27/10 radi isplate neisplaćenih dodataka na plaću te je u tom postupku uspio a sud mu je dosudio bruto iznos od 134.577,82 kune zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka u iznosu od 25.250,00 kuna također sa zateznim kamatama,

- da je žalba Republike Hrvatske na tu presudu odbijena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Gž R-99/13 o d12.02.2014. a samo je preinačena u dijelu parničnog troška u iznosu od 3.750,00 kuna za koji iznos se zahtjev MG u odnosu na parnični trošak odbio,

- da je po reviziji Republike Hrvatske Vrhovni sud Republike Hrvatske donio rješenje posl.br.Rever-1273/14 od 17.01.2017. kojom je prihvatio reviziju Republike Hrvatske te ukinuo gore navedenu presudu Županijskog suda i Općinskog suda u Velikoj Gorici u cijelosti te vratio postupak na ponovno suđenje,

- da je u ponovljenom postupku pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici koji se sada vodi pod posl.br. Pr-622/21 MG ponovno uspio sa svojim zahtjevom preda RH te mu je na ime neisplaćenih dodataka na plaću dosuđen bruto iznos od 47.308,16 kuna zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka od 36.562,50 kuna također sa zateznim kamatama,

- da je ta presuda Pr-622/21 postala pravomoćna 18.04.2022. a ovršna 04.05.2022. i protiv nje više nisu ulagani izvanredni pravni lijekovi,

- da je MG po ranijoj pravomoćnoj presudi P-24/10 od 19.07.2013. pred nadležnom FINA-om naplatio svoje potraživanje u sveukupnom iznosu od 260.265,70 kn;

-da je MG putem Fine naplatio i daljnji iznos od 15.306,22 kn / 2.031,48 eura a koj se odnosi na razliku parničnog troška uvećanog za zateznu kamatu dosuđen presudom Pr- 622/21

6. Između parničnih stranaka je sporno da li tuženik tužitelju mora vratiti cjelokupno naplaćeni iznos po pravomoćnoj presudi P-27/2010, a sporna je i osnova istaknutog prigovora prijeboja za tuženikovo potraživanje iz pravomoćne presude Pr- 622/21.

Prije sveg treba navesti da istaknuti prigovor od strane tuženika - litispendencije nije osnovan. U ovom postupku se radi o isplati po pravilima o stjecanju bez osnove dakle ne radi o istom činjeničnom i pravnom osnovu kao u postupku P- 27/10 radni samo koji se vodio radi isplate razlike plaće , samo su stranke jednake kao i u postupku P- 27/ 10 ali u različitim procesnim ulogama stoga taj prigovor nije osnovan

7. Nesporna je činjenica da je tuženik tražbinu po pravomoćnoj presudi P- 27/2010 naplatio u ovršnom postupku pred nadležnom FIN-om. Također je nesporna činjenica da je ta presuda kasnije ukinuta odlukom Vrhovnog suda RH Revr-1273/14 od 17.01.2017. godine.

Prema odredbi čl.1111.st.1. i 3 ZOO-a kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovine druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a obaveza vraćanje odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala.

8.U konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke iz čl.1111.st.3 ZOO-a jer obveza vraćanja postoji i u slučaju kada je osoba (ovdje tuženik) nešto primila (novac naplaćen u ovršnom postupku) s obzirom na osnovu (presudu P-27/2010) koja je kasnije otpala (ukidbenom odlukom Revr 1273/14).

Slijedom navedenog sud smatra da je tuženik sukladno čl.1111.st.3. ZOO-a dužan vratiti novac koji je na teret tužitelja naplatio u ovršnom postupku.

9.Odredbom čl.1115. ZOO-a propisano je da se kod vraćanja stečenog bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a ako je pošten od dana podnošenja zahtjeva.

Kako je do prijenosa novčanih sredstava došlo na temelju tada pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. P-27/2010 tuženik je u trenutku stjecanja bio pošten, a nepošten je postao tek danom zaprimanja revizijske odluke VSRH posl.br. Revr-1273/14 a to je 13.03.2017. (dokaz povratnica na strani 400 spisa Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Pr-622/21) stoga je na primljeni iznos dužan platiti zatezne kamate od 13.03.2017.

10.Tuženikov prigovor prijeboja sud smatra osnovanim. Tuženik je dokazao da ima novu tražbinu prema tužiteljici po osnovi pravomoćne presude posl.br. Pr- 622/2021 od 28.03.2022. (radi se o istom predmetu, istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi samo je predmet dobio novi poslovni broj nakon odluke VSRH). Radi se o pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Pr-622/21 od 28.03.2022. godine. U ovom slučaju govorimo o istovrsnim novčanim dospjelim utuživim i uzajamnim tražbinama pa je u smislu čl. 195. ZOO-a prigovor prijeboja opravdan.

11.U pravcu utvrđivanja točne visine tužiteljevog potraživanja i imajući u vidu prigovor prijeboja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ekonomist Galprom d.o.o.

Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik imao određene primjedbe koje su otklonjene prema mišljenju suda usmenom dopunom nalaza. Sud smatra da je nalaz vještaka jasan i potpun i u skladu sa ostalim provedenim dokazima. U nalazu nema proturječnosti ili nedostataka te kod suda ne dovodi do pojave osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja pa je sud nalaz prihvatio kao valjani dokaz za utvrđivanjem visine postavljenih zahtjeva. Vještak je dao valjana obrazloženja na sve primjedbe tuženika koje se u bitnom odnose na pitanje da li se može vršiti prijeboj bruto ili neto dospjelih iznosa a o čemu je vještak dao jasna objašnjenja.

Osim toga, radi se i o pravnom pitanju jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske zapisnikom od 27.02.2023. jasno zauzeo pravno shvaćanje na prvoj sjednici građanskog odjela 1/23 koje glasi:

"Nakon što je ukinuta ili preinačena presuda na osnovi koje je radniku isplaćena naknada plaće dosuđena u bruto iznosu, pored obaveze vraćanja poslodavcu uplaćenih mu neto iznosa naknade plaće i zakonskih zateznih kamata na temelju pravila o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st. 3. ZOO-a radnik nije istodobno pasivno legitimiran još i na vraćanje obaveznih doprinosa, poreza i prireza koje nije neposredno primio već su iz bruto plaće ustegnuti u korist države ili državnih tijela i ustanova, odnosno jedinica lokalne samouprave."

12. Sud je pri tom uzeo u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH iz odluke Rev 1308/2021 od 04.10.2022. prema kojem proizlazi kako tuženik nije u obvezi vratiti tužitelju iznose isplaćene na ime obaveznog doprinosa za mirovinsko osiguranje, poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak jer isti nisu prešli u imovinu tuženika, pa je uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Galprom d.o.o. utvrđeno da na dan kada su se susrele tražbine stranaka 18.04.2022. (pravomoćnost presude Pr-622/21), dakle na dan kada se vrši prijeboj međusobno utvrđenih tražbina, preostaje iznos od 139.678,25 kn / 18.538,49 eura kojeg tuženik treba isplatiti tužitelju od čega po osnovi neto plaće po presudi Pr-622/21 prikazano u tabeli 2 nalaza iznos od 29.118,56 kn, zatezna kamata na neto plaću obračunatu od datuma dospijeća zaključno sa 17.04.2022. tabela broj 4 priloga nalaza od 39.617,34 kn, parnični trošak po presudi Pr-622/21 iznos od 36.562,50 kn i zatezna kamata na parnični trošak od 28.03.2022. do 17.04.2022. u iznosu od 115,49 kn što ukupno daje iznos od 105.413,89 kn.

Prijebojem međusobnih potraživanja parničnih stranaka na dan 18.04.2022. datum pravomoćnosti presude Pr-622/21 tada su se tražbine susrele za iznos od 105.413,89 kn ostaje obaveza tuženika u iznosu od 139.678,25 kn / 18.538,49 eura utvrđena kao razlika između dosjelog potraživanja tužitelja od 245.092,14 kn i dospjelog potraživanja tuženika od 105.413,89 kn što daje konačni iznos od 139.678,25 kn kako je to i presuđeno u izreci ove odluke zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 18.04.2022. do isplate.

Međutim u ovom slučaju je dana 13.07.2022. tuženik putem FINA-e naplatio od tužitelja daljnji iznos od 15.306,22 kn/ 2.031,48 eura a koji se odnosi na razliku parničnog troška uvećan za zateznu kamatu koji je dosuđen presudom posl.br. Pr- 622/21. Tuženik je dužan i taj iznos vratiti tužitelju jer mu je i taj iznos stavljen u prijeboj u točki II. izreke ove presude zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 13.07.2022. do isplate.

13.Slijedom navedenog sud je po utvrđenju tražbine tužiteljice prema tuženiku iz presude Općinskog suda u Velikoj Gorici P-27/2010 izvršio prijeboj te tražbine sa tražbinom tuženika prema tužitelju koja proizlazi iz presude Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Pr-622/2021 te naknadnom naplatom tuženika putem Fine u iznosu od 2.031,48 eura te je obvezao tuženika da tužitelju isplati utvrđenu razliku od 18.538,49 eura sa zateznim kamatama na taj iznos od 18.04.2022. do isplate te 2.031,48 eura zajedno sa zateznom kamatom od 13.07.2022. do isplate.

14.Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl.29 ZOO-a.

15. Tužitelj je u ovom postupku uspio u cijelosti pa mu sukladno čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a pripada pravo na naknadu parničnog troška. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, zastupanje na pet ročišta za glavnu raspravu od čega tri ročišta u 50% tarife, u sveukupno iznosu od 1125 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura tužitelju na ime troška pripada iznos od 2.250,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od zaključenja glavne rasprave 12.09.2025. do isplate.

U Puli, 30. rujna 2025.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku