Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-262/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovice Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Grbavac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7126/2021-22 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja SĐ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7126/2021-22 od 6. prosinca 2024. pod stavkom IX. izreke u dijelu kojim je odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 438,85 EUR-a te pod stavkom X. izreke u dijelu kojim nije udovoljeno njegovom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9010784198 od 19. listopada 2005. koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Milke Čergar pod brojem OU-1012/2005 od 19. listopada 2005., a koji glasi: „sukladno odluci banke o kreditiranju građana“ (stavak I. izreke), nadalje utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 7.2. istoga Ugovora a koji glasi: “U slučaju promjene kamatne stope iz toč. 4. Ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete“ (stavak II. izreke) te se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 7.2. istoga Ugovora a koji glasi: „plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora“ (stavak III. izreke). Također, utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 12.9. istoga Ugovora a koja glasi: „potpisom Ugovora korisnik kredita i solidarni jamci izjavljuju da su upoznati sa mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuju da ih je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF“ (stavak IV. izreke) pa se nalaže tuženoj platiti tužitelju iznos od 1.064,20 EUR-a (stavak V. izreke) kao i zatezne kamate na pojedino navedene iznose od dospijeća do isplate (stavak VI. izreke).
1.1. Nadalje, utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 12.3. Ugovora a koja glasi: „korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1% od iznosa kredita (stavak VII. izreke) te se nalaže tuženoj platiti tužitelju iznos od 100,61 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2005. do isplate (stavak VIII. izreke) dok se tužitelj odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 438,85 EUR-a, sa daljnjim zahtjevom za plaćanje kamate na iznos od 91,35 EUR-a i sa dijelom zahtjeva kojim na dosuđeni iznos glavnice u stavku VI. izreke potražuje zateznu kamatu prije datuma kako je to odlučeno u stavku VI. izreke kao i sa zahtjevom kojima na iznos od 100,61 EUR-a (stavak VIII. izreke) potražuje kamatu za dan 20. listopada 2005. (stavak IX. izreke) te se nalaže tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 957,38 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 6. prosinca 2024. do isplate (stavak X. izreke).
2. Protiv navedene presude pod stavkom IX. izreke u dijelu kojim je odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 438,85 EUR-a te pod stavkom X. izreke u dijelu kojim nije udovoljeno njegovom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u žalbom pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi sadržajno ukazuje tužitelj, jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se ista može ispitati, kao što nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Među strankama nije sporno:
-da je između tužitelja kao korisnika kredita i tužene kao kreditora 19. listopada 2005. sklopljen Ugovor o kreditu broj 9010784198 na iznos od 15.982,31 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tužene važeće na dan korištenja kredita, radi kupnje osobnog vozila, s rokom otplate od 84 mjeseca sa zateznom kamatom koja na dan sklapanja kredita iznosi 5,50%, koja je promjenjiva sukladno odluci tužene, te s ugovorenom naknadom za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1% od iznosa kredita;
-da je tužitelj 26. srpnja 2012. prijevremeno otplatio kredit;
-da su prvostupanjskom presudom koja je u tome dijelu postala pravomoćna utvrđene ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu, promjenjivu kamatnu stopu i ugovorenu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva;
-da je u odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupila zastara potraživanja.
6. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvoga stupnja postupio kada je odlučujući o prigovoru zastare restitucijskog zahtjeva kojeg je tužena istakla tijekom postupka, utvrdio da je u odnosu na taj zahtjev nastupila zastara te taj dio tužbenog zahtjeva odbio kao neosnovan.
7. Naime, suprotno žalbenim navodima tužene Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. donio Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, radi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke broj Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., u kojem je navedeno da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
8. Tako u slučaju restitucijskog zahtjeva u odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi zastara počinje teći donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 14. lipnja 2014., a nastupila je 14. lipnja 2019.
9. Kako je tužitelj u ovome predmetu podnio tužbu 10. rujna 2021., to je u tome dijelu njegov tužbeni zahtjev u zastari.
10. Imajući u vidu navedeno, pravilno je sud prvoga stupnja postupio kada je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao nepotreban.
11. I odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP).
12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je sud prvoga stupnja utvrdio postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela u sporu te je zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela, ovdje tužitelja, oduzeo postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, ovdje tužene, te je u konačnici tužitelju odmjerio naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici pri čemu je pravilno vodio računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (čl. 154. st. 2. ZPP), stoga su žalbeni navodi tužitelja o pogrešnom načinu izračuna postotka uspjeha tužitelja u parnici neosnovani.
13. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Velikoj Gorici 30. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Vitomir Boić
