REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1307/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RŠ iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mirjani Helebrant, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćniku Željku Olujiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-223/2023-2 od 3. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 3187/2022-113 od 27. siječnja 2023., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu mjesečnog iznosa od 63,71 Eur / 480,00 kn sa osnova rente za trajnu tuđu pomoć i njegu počevši od 15. ožujka 2013. pa ubuduće sve do kada za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da se dospjeli iznosi rente od 6.020,31 Eur / 45.360,00 kn plate odjednom sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.578,02 Eur / 42.027,56 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 27. siječnja 2023., pa do isplate (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (točka III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke, dok je djelomično prihvaćena žalba tužitelja kao osnovana i preinačena je prvostupanjska presuda u točki II. izreke u odluci o parničnim troškovima, na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.648,63 EUR-a / 57.628,62 kn sa zateznim kamatama od 27. siječnja 2023. do isplate po stopi pobliže određenoj u izreci.
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-1032/2024-2 od 5. ožujka 2024. dopustio tužiteljima podnošenje revizije u odnosu na pravno pitanje: „Smatra li se kod ocjene uzročne veze između štetnog događaja i štete, u situaciji kada postoji uzročna konkurencija između predispozicije za pojavu bolesti i ljudske radnje, pravno relevantnim uzrokom štete samo ljudska radnja?“.
4. Postupajući po dopuštenju revizijskog suda, tužitelji su podnijeli reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja radi kojeg je revizija dopuštena te su predložili prihvatiti istu i preinačiti pobijane presude na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška revizije.
5. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.
6. Revizija tužitelja nije osnovana.
7. U povodu revizije iz članka 382. ZPP revizijski sud, u skladu s odredbom članka 391. stavka 3. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava.
8. Predmet spora je bio zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, zahtjev za mjesečnu rentu zbog izgubljene zarade te zahtjev za rentu za trajnu tuđu pomoć i njegu, a sve kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila 15. lipnja 2008.
9. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je osnovanost zahtjeva za rentu s osnova trajne tuđe pomoći.
10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je u bitnom utvrđeno:
- da iz prvotnog nalaza i mišljenja kombiniranog kirurško-psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je tužitelju radi ozljeda u prometnoj nesreći (razdor lijeve strane dijafragme, natučenje oba plućna krila, prijelom prvog lijevog rebra, komplicirani prijelom lijeve podlaktične kosti, rana nagnječina i razderotina lijeve podlaktice), umanjena opća životna aktivnost za 45% te da mu nije potrebna trajna tuđa pomoć i njega,
- da iz naknadnog očitovanja vještaka od 25. kolovoza 2014., a nakon uvida u novo priloženu dokumentaciju, proizlazi da sada tužitelju trajne posljedice iznose 50% radi nastalih tegoba u predjelu slabinske kralježnice radi kojih je povećanje od 5%, što nisu cijenili u prethodnom vještvu te da mu je potrebna trajna tuđa pomoć od 15. ožujka 2013. 3x2 sata tjedno,
- prilikom ponovnog saslušanja vještaka, utvrđeno je tužitelju potrebna trajna tuđa pomoć jer nije u stanju obavljati teže i teške poslove koji se izvode u kućanstvu, jer je tužitelj od 2011. imao daljnje pogoršanje stanja u području lumbosakralne kralježnice, koju ozljedu nije zadobio u prometnoj nesreći a zbog čega je provodio daljnja liječenja. Nadalje su naveli da kada se to pogoršanje pridoda na predmetno ozljeđivanje to sveukupno smanjuje njegovu radnu aktivnost i dovodi do potrebe za trajnom pomoći, kao i da su promjene u području lumbosakralne kralježnice kod tužitelja bile i prije predmetnog ozljeđivanja te su se one tijekom vremena pogoršale, posebno 2013. godine. Stoga da ukupno današnje stanje tužitelja, uzevši u obzir predmetnu ozljedu te otprije promjene u području lumbosakralne kralježnice, može cijeniti sa 55% potrebe ulaganja pojačanih napora, od kojih 45% pripada predmetnom ozljeđivanju (koji opseg se ne mijenja s vremenom), a 10% bolesti lumbosakralne kralježnice (koji se mijenja i raste s vremenom te mu radi njega počinje i potreba za tuđom pomoći). Nadalje su zaključili da za tuđu pomoć udio predmetnog ozljeđivanja čini 80%, a 20% bio bi udio na lumbosakralnu kralježnicu, kao i da tužitelju ne bi trebala tuđa pomoć da nije bilo predmetne nesreće, ali mu ne bi trebala ni tuđa pomoć da otprije nije imao bolest lumbosakralne kralježnice.
11. Nižestupanjski su sudovi polazeći od nalaza i mišljenja vještaka zaključili da je odlučujući uzrok koji je doveo do potrebe za rentom za tuđu pomoć, bolest u lumbosakralnom dijelu kralježnice koja nije u vezi s prometnom nesrećom već je postojala od ranije ali su se tegobe pogoršale tek 2013. godine. Nadalje su zaključili da iako je predmetna nesreća utjecala na smanjenje životne aktivnosti u opsegu od 45%, tužitelju ne bi radi toga bila potrebna trajna tuđa njega i pomoć, jer se opseg od 45% ne mijenja i ostaje uvijek isti, dok se utjecaj slabinske kralježnice na smanjenje životne aktivnosti mijenja i raste. Stoga su ocijenili da tuženik odgovara samo za ozljede i posljedice iz štetnog događaja pozivom na odredbu članka 1095. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), a ne odgovara za posljedice koje su nastale zbog bolesti u lumbosakralnom dijelu kralježnice koja je u međuvremenu napredovala te koja nema uzročno posljedičnu vezu sa prometnom nesrećom od 15. lipnja 2008. te odbili tužbeni zahtjev za naknadu tuđe pomoći kao neosnovan.
12. Tužitelj postavljenim pitanjem preispituje ocjenu postojanja uzročne veze između štetnog događaja i štete u situaciji kada postoji uzročna konkurencija između predispozicije za pojavu bolesti i ljudske radnje.
13. O postavljenom pitanju ovaj sud je u presudi poslovni broj: Rev-1111/07-2 od 26. ožujka 2008., ali polazeći od utvrđenja iz tog postupka da postoji uzročna veza između posljedica pretrpljenih povreda – trajna radna nesposobnost tužitelja za obavljanje poslova kojima se do tada bavio i nastale štete – izgubljena zarada, izrazio shvaćanje:"… da se kod ocjene uzročne veze između štetnog događaja i štete u obzir uzima samo pravno relevantni uzrok, a to je onaj štetni događaj čijem redovitom učinku odgovara konkretna šteta. Međutim, kad je riječ o uzročnoj konkurenciji između predispozicije za pojavu bolesti i ljudske radnje – kakav je u ovom predmetu slučaj – tad se relevantnim uzrokom štete smatra samo ljudska radnja.".
14. Stoga, iako citirano shvaćanje predstavlja odgovor na postavljeno pitanje, u okolnostima ovog konkretnog slučaja u kojem su nižestupanjski sudovi zaključili da u ovoj pravnoj situaciji nema uzročno posljedične veze između tužiteljeve bolesti u lumbosakralnom dijelu kralježnice sa predmetnom prometnom nezgodom, ne može postojati ni uzročna konkurencija između predispozicije za pojavu bolesti i ljudske radnje, pa stoga odgovor na postavljeno pitanje u reviziji ne može utjecati na drugačiji ishod ovoga spora.
15. Slijedom navedenog ovaj sud je ocijenio reviziju neosnovanom te je primjenom odredbe članka 391. stavka 6. ZPP odlučio kao u izreci.
Zagreb, 30. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
