REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1350/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Mikronis d.o.o., OIB: 59964152545, Zagreb, Nova cesta 166, kojeg zastupa punomoćnik Timon Sakoman, odvjetnik u Zagrebu i umješača na strani tuženika Talon gradnja d.o.o., OIB 73868026827, Zagreb, Šoštarićeva 10, kojeg zastupa punomoćnik Petar Ćubela, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-682/2022-3 od 30. listopada 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1596/2017 od 22. prosinca 2021., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 71514/16 od 29. prosinca 2016. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 62.939,45 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u prvostupanjskoj presudi, pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.281,90 kuna, pod točkom III. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 11.291,50 kuna, dok je pod točkom IV. izreke odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.329,00 kuna. Pod točkom V. izreke tužitelju je naknaditi umješaču troškove parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kuna, a pod točkom VI. izreke odbijen je umješačev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kuna.
2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-71514/16 od 29. prosinca 2016. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 19,31 EUR / 145,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. prosinca 2016. do isplate. Pod točkom II. izreke preinačena je prvostupanjska presuda te je pod točkom II.1. održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-71514/16 od 29. prosinca 2016. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 8.353,50 EUR / 62.939,45 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki II. drugostupanjske presude te naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 168,26 EUR / 1.267,74 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2016. do isplate. Pod točkom II.2. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 833,75 EUR / 6.281,90 kuna, pod točkom II.3. odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.498,64 EUR / 11.291,50 kuna, a pod točkom II.4. odbijen je kao neosnovan umješačev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.244,28 EUR / 9.375,00 kuna.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1542/2024- 2 od 10. travnja 2024., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-682/2022-3 od 30. listopada 2023. u odnosu na sljedeća pravna pitanja:
"1. Je li posjednik nepošten, kada je temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora uveden u posjed cjelokupnog poslovnog prostora od strane zakupodavca i plaća za isti cjelokupni poslovni prostor zakupninu?
2. Je li Ugovor o zakupu temeljem kojega se tuženik nalazi u poslovnom prostoru kao zakupnik, a koji je Ugovor tuženik sklopio sa umješačem, kao zakonitim zakupodavcem, obvezuje ugovorne strane, te je li plaćanjem zakupnine za cjelokupni poslovni prostor, koji mu je predan u posjed, zakupnik (tuženik) ispunio svoju obvezu iz Ugovora o zakupu?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine drugostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev za isplatu na ime koristi koju je tuženik imao kao nepošteni posjednik tuđe stvari koju mora predati vlasniku pozivom na odredbu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 14/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 52/25 – dalje: ZVDSP).
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima su utvrđene sljedeće činjenice:
- da je sporni poslovni prostor pravomoćnim djelomičnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinskopravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno- pravne poslove, Klasa: UP/I-942-01/01-01/38, Ur.broj: 251-14-02/104-06-49 od 27. ožujka 2006. bio dan u vlasništvo (vraćen) ŽĐM, SĐM i ŽĐ svakome u 1/4 dijela koji su potom navedeni poslovni prostor prodali umješaču Talon gradnji d.o.o. Zagreb,
- da je kao vlasnik spornog poslovnog prostora u zemljišnim knjigama upisan umješač Talon gradnja d.o.o. kao suvlasnik u 3/4 dijela,
- da u tijeku upravnog postupka nije odlučeno o zahtjevu BĐM za vraćanje 1/4 vlasništva spornog poslovnog prostora pa navedenom imovinom u smislu odredbe čl. 33. Zakona o Gradu Zagrebu („Narodne novine“, broj 90/92, 76/93, 69/95, 14/97, 36/98) i čl. 87. st. 1. Zakona o lokalnoj samoupravi („Narodne novine“, broj 90/92, 94/93, 117/93, 5/97, 17/99, 128/99 i 51/00) upravlja Grad Zagreb,
- da je tuženik kao zakupoprimac sklopio 20. listopada 2011. Ugovor o zakupu poslovnog prostora s umješačem Talon gradnja d.o.o. kao zakupodavcem u odnosu na cijeli poslovni prostor,
- da tuženik koristi cijeli poslovni prostor pa tako i dio od 1/4 koji je u vlasništvu tužitelja, odnosno pod njegovim upravljanjem.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženiku naložena isplata zaključivši da tuženik ima valjani pravni temelj za posjed prostora (ugovor o zakupu sklopljen s Talon gradnja d.o.o.) i da nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na prostor, jer koristi samo prostor u veličini i vlasništvu umješača pa zaključuje da je tuženik pošteni posjednik sve pozivom na čl. 164. st. 1. ZVDSP i čl. 451. st. 3. ZPP-a.
11. Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu (osim za iznos od 19,31 eura) i održao na snazi platni nalog zaključivši da tužitelju pripada pravo na naknadu koristi od uporabe 1/4 dijela prostora na temelju čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, jer se zbog prava upravljanja ima smatrati njegovim predmnijevanim vlasnikom, jer je tuženik nesporno bio u posjedu 1/4 poslovnog prostora bez pravnog temelja, dakle, kao nepošteni posjednik i jer je njegovom uporabom ostvario korist u visini pretpostavljene zakupnine za ¼ prostora. Nadalje, naveo je i da to što je tuženik za dio prostora zakupninu neosnovano plaćao umješaču kao zakupodavcu ne isključuje njegovu obvezu prema tužitelju kao stvarnopravnom ovlašteniku naknade za koristi koje je tuženik imao posjedovanjem i korištenjem tog dijela prostora u utuženom razdoblju.
12. Tuženik i u reviziji tvrdi da je on ispunjavao svoju obvezu iz ugovora o zakupu poslovnog prostora slijedom čega da nije dužan tuženiku platiti koristi.
13. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-15/2024-2 od 19. veljače 2025. povodom odlučivanja o istovrsnom tužbenom zahtjevu između istih stranaka i za isti poslovni prostor, samo za drugo utuženo razdoblje, već je dan sljedeći odgovor na drugo pravno pitanje koje tuženik postavlja i u ovom predmetu i koji prihvaća i ovaj sud, a koji glasi:
"Odgovor na postavljeno pitanje jest da ugovor o zakupu temeljem kojeg je tuženik u poslovnom prostoru kao zakupnik a koji je ugovor tuženik sklopio s umješačem obvezuje ugovorne strane, te da je plaćanjem zakupnine za cjelokupni poslovni prostor koji mu je predan u posjed, na temelju ugovora, tuženik ispunio svoju obvezu iz ugovora o zakupu."
14. Međutim, u navedenoj odluci revizijskog suda izraženo je i sljedeće pravno shvaćanje koje prihvaća i ovaj sud, a koje glasi:
"14. Međutim, navedeno pitanje nije odlučno za presuđenje u ovoj pravnoj stvari jer pored obveze koja proizlazi iz ugovora o zakupu, koji obvezuje ugovorne strane, u ovom slučaju tuženika i umješača, koji se nalaze u obveznopravnom odnosu, postoji i stvarnopravni odnos koji se temelji na odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP a koji postoji između tužitelja kao vlasnika stvari i svakoga onoga koji neovlašteno posjeduje (suposjeduje) tuđu stvar. Naime, pravni posao koji postoji između tužitelja i umješača nema baš nikakav utjecaj na stvarnopravni odnos između tužitelja kao vlasnika i tuženika kao osobe koju je tužitelj na temelju svog prava vlasništva ovlašten isključiti iz posjeda svoje stvari, jer se s njim ne nalazi u nekom obveznopravnom odnosu, iz kojeg bi postojalo pravo tuženika koje sprečava vlasničkopravni zahtjev tužitelja.“
15. Dakle, pravilno je sud drugog stupnja zaključio da to što je tuženik za dio prostora zakupninu plaćao umješaču kao zakupodavcu, ne isključuje njegovu obvezu prema tužitelju kao stvarnopravnom ovlašteniku naknade za koristi koje je imao posjedovanjem i korištenjem tog dijela prostora u utuženom razdoblju bez pravne osnove, prema vlasniku."
16. Stoga, tuženik, koji je bespravno koristio poslovni prostor, jer s tužiteljem koji upravlja ¼ dijela poslovnog prostora nije sklopio ugovor o zakupu, je nepošteni posjednik u odnosu na tužitelja neovisno o tome što je na temelju ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog s vlasnikom ¾ dijela poslovnog prostora uveden u posjed cjelokupnog poslovnog prostora od strane zakupodavca i za cjelokupni poslovni prostor plaća zakupninu. Naime, tuženik je sukladno čl. 7. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 53/13, 60/13, 108/17, 63/19 i 128/22) mogao izvršiti uvid u zemljišne knjige, a time je mogao i znati da je umješač vlasnik samo ¾ dijela poslovnog prostora što ga čini nepoštenim posjednikom ¼ dijela poslovnog prostora. To ujedno predstavlja i odgovor na prvo pitanje.
17. Slijedom navedenog, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo pa je valjalo pozivom na odredbu čl. 391. st. 6. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 30. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
