Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-782/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženih ČC, JC i ŠC, zbog kaznenih djela iz čl. 293. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: OKDO) protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-1694/2023-39 od 23. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025. u nazočnosti braniteljice optuženog ČC, Jasne Špiranović, odvjetnice,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba OKDO-a i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja su optuženi ČC, JC i ŠC na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24 – valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio navesti brojeve „Narodnih novina“ u kojima je ovaj Zakon objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) oslobođeni optužbe i to optuženi ČC da bi počinio u stjecaju dva kaznena djela iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97 (valja primijetiti da je prvostupanjski sud i ovdje propustio navesti brojeve „Narodnih novina“ u kojima je spomenuti Zakon objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) na način i pod okolnostima opisanim u točkama 1. i 2. izreke te presude, a optuženi JC i ŠC da bi počinili kazneno djelo iz čl. 293. st. 1. i 2. u svezi s čl. 37. KZ/97 činjenično i pravno pobliže opisano u točki 1. izreke te presude, slijedom čega je na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-24 odlučeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Ponajprije valja konstatirati da je pobijana presuda napisana protivno Sudskom poslovniku, budući da se njena izreka sastoji od više dijelova koji nisu označeni rimskim brojevima, dok odlomci u obrazloženju nisu numerirani rednim arapskim brojevima (čl. 59. st. 2. i 3.).

3. Protiv te presude je OKDO pravovremeno podnijelo žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači na način da optužene ČC, JC i ŠC proglasi krivima, a podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Optuženi ČC i JC su putem svojih branitelja Jasne Špiranović odnosno Ante Ćurkovića, odvjetnika, podnijeli odgovore na žalbu državnog odvjetnika u kojima su osporili njegovu žalbenu argumentaciju i predložili da nadležni županijski sud potvrdi prvostupanjsku presudu (optuženi ČC) odnosno da se predmetna žalba u cijelosti odbije kao neosnovana (optuženi JC).

5. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-907/2024 od 19. studenoga 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

6. Budući da je optuženi JC to zatražio u odgovoru na žalbu, a optuženi ČC u podnesku od 1. rujna 2025., sjednica vijeća drugostupanjskog suda je u skladu s čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) provedena u nazočnosti braniteljice optuženog ČC, Jasne Špiranović, odvjetnice, dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP-25 održana u odsutnosti nadležnog državnog odvjetnika, optuženog JC i njegova branitelja Ante Ćurkovića, odvjetnika, budući da su svi oni uredno izviješteni o njenom održavanju, s time da je potonji ispričao svoj nedolazak. Valja na ovome mjestu napomenuti da optuženi ČC i njegova naprijed imenovana braniteljica inače nisu bili izviješteni o sjednici vijeća drugostupanjskog suda s obzirom da njihov zahtjev iz čl. 475. st. 1. ZKP-25 nije podnesen u zakonom predviđenom roku.

7. Žalba nije osnovana.

8. OKDO smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24 jer da je diskreditirao nalaz i mišljenje vještaka za financije i računovodstvo Mladena Seleca bez da je proveo ocjenu i analizu tog dokaza ne navodeći nikakve razloge zašto je isti prema ocjeni toga suda pravno irelevantan u kontekstu prijevarne namjere na strani optuženika.

9. Suprotno naprijed iznijetom žalbenom prigovoru ovaj drugostupanjski sud nalazi da u konkretnom slučaju nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz naprijed naznačene zakonske odredbe. Istina, sud prvog stupnja nije posebno obrazložio svoj stav da su spomenuti nalaz i mišljenje vještaka „u potpunosti irelevantni za odlučivanje u vezi predmeta ovog postupka“ (strana 7., prvi odlomak pobijane presude), međutim taj propust, prema ocjeni ovoga žalbenog suda, nije od takvog značaja da bi se podveo pod bitnu proceduralnu povredu iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP- 24, budući da se pobijana presuda unatoč tome može meritorno ispitati. Osim toga neuvažavanje ovog dokaza od strane prvostupanjskog suda ima zapravo reperkusiju na pravilnost utvrđenog pravno relevantnog činjeničnog stanja, pa se u tom smislu ovaj žalbeni prigovor ima ustvari tretirati kao prigovor koji spada u domenu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će više riječi biti u nastavku ovog obrazloženja. Stoga žalba OKDO-a zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije prihvaćena.

10. Ispitujući pak pobijanu presudu u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP- 25, ovaj žalbeni sud nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju drugu od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

11. U sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja OKDO se u bitnome poziva na činjenice iz naprijed navedenog vještačkog nalaza i mišljenja iz kojeg proizlazi da je optuženik u inkriminiranom razdoblju podizao gotovinu s bankovnog računa društva i nenamjenski trošio ta sredstva na plaćanje drugih troškova, a ne onih vezanih uz izgradnju predmetnih nekretnina, a riječ je o ukupnom iznosu od 520.300,00 kn, te također ukazuje na iskaze oštećenih svjedoka AC i NC, koji su potvrdili da su u cijelosti uplatili novac za kupnju predmetnih stanova, a da isti nisu izgrađeni niti im je novac vraćen. U žalbi se spominje i iskaz svjedoka ĆC, koji je rekao da u trenutku njegova preuzimanja konkretnih obveza od trgovačkog društva Dvornik gradnja d.o.o. ništa od radova nije bilo napravljeno, već je samo prikupljena dokumentacija. Na kraju državni odvjetnik smatra bespredmetnom činjenicu da je društvo Kockica gradnja d.o.o. preuzelo inkriminirane obveze trgovačkog društva Dvornik gradnja d.o.o., s obzirom da je uslijed prijevarnog postupanja optuženog ČC već ranije stvorena situacija nemogućnosti izgradnje predmetnih stanova oštećenika.

12. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiču predmetnih inkriminacija, pri čemu je za svoje pravno relevantne činjenične zaključke iznio uvjerljive i argumentirane razloge koji žalbom državnog odvjetnika nisu dovedeni u razboritu sumnju. Drugim riječima, sud prvog stupnja je na podlozi provedenog dokaznog materijala osnovano zaključio da, pored nespornog objektivnog učina opisanih djela, u konkretnom slučaju nije dokazan i traženi subjektivni učin istih, zbog čega je opravdano na temelju čl. 453. t. 3. ZKP-24 donio oslobađajuću presudu.

13. Vezano za inkriminaciju iz točke 1. izreke pobijane presude ponajprije valja primijetiti da iz oba predugovora o kupoprodaji nekretnina od 9. lipnja 2006. (listovi 21- 24), koji se spominju u činjeničnom opisu djela, a sklopljeni su s oštećenim AC, niti iz jedne njihove odredbe ne proizlazi da se trgovačko društvo Dvornik gradnja d.o.o. Zagreb obvezalo predmetne stanove izgraditi u roku od 10 mjeseci (dva stana na lokaciji Ilica 418, Zagreb) odnosno u roku od 6 mjeseci (stan na lokaciji k. o. [katastarska općina]). Naime, u čl. 4. oba predugovora stoji samo da će stranke kupoprodajni ugovor sklopiti odmah po izvršenom etažiranju zgrade, ali najkasnije u roku od šest mjeseci (stan na lokaciji k. o. [katastarska općina]) odnosno deset mjeseci (dva stana na lokaciji Ilica 418, Zagreb). Osim toga u oba predugovora u čl. 5. stoji: „U slučaju da Prodavatelj zbog bilo kojeg razloga ne potpiše kupoprodajni ugovor u utvrđenom roku, ili u slučaju da i prije isteka tog roka iz okolnosti postane očito da Prodavatelj nema namjeru s Kupcem sklopiti kupoprodajni ugovor ili da stanovi neće biti dovršeni na vrijeme, uz ostala prava koja mu pripadaju temeljem zakona Kupac ima i pravo raskinuti ovaj predugovor. U slučaju raskida predugovora iz prethodnog stavka ovog članka Kupac stječe potraživanje prema Prodavatelju koje se sastoji od povrata uplaćenog iznosa i ugovorne kazne zbog neispunjenja Prodavateljeve obveze u visini od 60% od kupoprodajne cijene utvrđene člankom 2. ovog predugovora.“ No oštećeni AC raskinuo je navedene predugovore tek 23. srpnja 2008. (list 560), dakle, izvan inkriminiranog razdoblja.

13.1. Ne može se zanemariti nepobitna činjenica na koju se poziva prvostupanjski sud da je ovjerenim ugovorom o prijenosu ugovora o ortakluku od 20. rujna 2007. (listovi 136-138) izvršena promjena investitora na način da se umjesto trgovačkog društva Dvornik gradnja d.o.o. Zagreb pojavljuje trgovačko društvo Kockica gradnja d.o.o. Zagreb i da je zatim potonje društvo izjavom – potvrdom od 27. veljače 2008. preuzelo na sebe sva prava i obveze koje trgovačko društvo Dvornik gradnja d.o.o. Zagreb ima prema AC i sada pokojnom RC (inkriminacija iz točke 2. izreke pobijane presude), a što je ujedno u svjedočenju potvrdio i ĆC, direktor trgovačkog društva Kockica gradnja d.o.o. Zagreb.

13.2. Isto tako ne može se izgubiti iz vida također neprijeporna činjenica da je ugovorom od 7. studenoga 2007. (list 235) trgovačko društvo Kockica gradnja d.o.o. Zagreb preuzelo predmetni dug od oštećenog AC prema društvu Dvornik gradnja d.o.o. Zagreb.

13.3. Oštećeni AC i NC, koja je u taj status nastupila nakon smrti svog supruga RC, potvrdili su da su oba predmetna stambena objekta bila u fazi izgradnje.

14. Sve okolnosti izložene u točkama 13. – 13.3. ovog obrazloženja u svojoj ukupnosti i uzajamnoj logičnoj povezanosti opravdavaju ključni zaključak suda prvog stupnja o nedokazanosti prijevarne namjere optuženog ČC u obje konkretne inkriminacije. Uvidjevši nemogućnost početka izgradnje predmetnih stambenih objekata optuženi ČC poduzeo je radnje u cilju da se njihova gradnja nastavi našavši novog izvođača – trgovačko društvo Kockica gradnja d.o.o. Zagreb, koje je ujedno preuzelo na sebe sva prava i obveze koje je trgovačko društvo Dvornik gradnja d.o.o. Zagreb imalo spram oštećenih AC i sada pokojnog RC, čime se de facto demantira žaliteljeva teza o prijevarnom postupanju spomenutog optuženika.

15. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo mr. sci. Mladena Seleca, na što se poziva žalitelj, u većem dijelu se odnosi na osobe koje nisu predmet optužbe. Tako se jedino točka 2. pisanog nalaza i mišljenja odnosi na inkriminaciju iz točke 1. izreke pobijane presude, dok je preostali dio te stručne ekspertize doista irelevantan za konkretna optuženja. No ono što upada u oči jest da je taj vještak u točki 2.5. pisanog nalaza i mišljenja konstatirao da je prema njegovoj ocjeni podizanje pozajmica od strane optuženog ČC, a što je redovito slijedilo nakon uplata pojedinih potencijalnih kupaca, služilo za održavanje tekuće likvidnosti trgovačkog društva Dvornik gradnja d.o.o. i plaćanje obveza preciziranih u nalazu.

16. Imajući u vidu sve naprijed izloženo, ovaj se sud drugog stupnja složio sa zaključkom prvostupanjskog suda o nedokazanosti bitnog subjektivnog obilježja bića inkriminiranih kaznenih djela, što predmetnom žalbom nije dovedeno u razboritu sumnju. Budući da nije dokazano počinjenje glavnog kaznenog djela od strane optuženog ČC, opisanog u točki 1. dispozitiva osporene presude, prema načelu akcesornosti otpala je kaznene odgovornost optuženih JC i ŠC koji se terete za kazneno djelo poticanja na prijevaru u gospodarskom poslovanju, kako to s pravom ustvđuje i prvostupanjski sud.

17. Slijedom svega izloženog je na temelju čl. 482. ZKP-25 odlučeno kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko