REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1199/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ROFIX d.o.o., OIB 18346522436, sa sjedištem u Donjoj Pušći, Pojatno, Ulica Lusci 3, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GIFIKS d.o.o., OIB 14276808291, sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 218, kojeg zastupa punomoćnik Josip Brdar, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2718/2023- 2 od 10. listopada 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-60/2023-5 od 10. listopada 2023., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužitelju revizija protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2718/2023-2 od 10. listopada 2023. zbog pravnog pitanja u kojem je sadržana povreda temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje koje glasi:
"Predstavlja li povredu prava stranke na pravično suđenje postojanje sadržajno kontradiktornih pravomoćnih presuda na način da je konkretnom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu kupoprodajne cijene temeljem isporučene, a neplaćene robe s obrazloženjem da je potraživanje prestalo izjavom o prijeboju 9. siječnja 2004. s protutražbinom tuženika po osnovi ugovorne kazne u iznosu od 200.000,00 EUR, u slučaju kada je u drugom parničnom postupku vođenom između istih stranaka, upravo radi isplate iste ugovorne kazne od 200.000,00 EUR prihvaćen tužbeni zahtjev ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja pri čemu je prethodno pitanje u ovom postupku bilo upravo pravo ovdje tuženika na postojanje ugovorne kazne, a o čemu je pravomoćno riješeno kondemnatornom presudom na isplatu koja je pravomoćna 23. kolovoza 2022. u kojem postupku su iscrpljeni izvanredni pravni lijekovi?“.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2718/2023-2 od 10 .listopada 2023. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zgrebu, poslovni broj P- 60/2023-5 od 5. svibnja 2023.
2. U prijedlogu su naznačena četiri pravna pitanja za koja predlagatelj navodi da su važna za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a pitanja glase:
"1. Je li sud ovlašten donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu kupoprodajne cijene temeljem isporučene, a neplaćene robe s obrazloženjem da je potraživanje prestalo izjavom o prijeboju 9. siječnja 2004. s protutražbinom tuženika po osnovi ugovorne kazne u iznosu od 200.000,00 EUR, u slučaju kada je u drugom parničnom postupku vođenom između istih stranaka, upravo radi isplate iste ugovorne kazne od 200.000,00 EUR, prihvaćen tužbeni zahtjev ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja, pri čemu je prethodno pitanje u ovom postupku bilo upravo pravo ovdje tuženika na postojanje ugovorne kazne, a o čemu je pravomoćno riješeno kondemnatornom presudom na isplatu koja je pravomoćna 23. kolovoza 2022. u kojem postupku su iscrpljeni izvanredni pravni lijekovi;
2. Predstavlja li zapreku za vođenje parnice presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu kupoprodajne cijene temeljem isporučene, a neplaćene robe s obrazloženjem da je potraživanje prestalo izjavom o prijeboju 9. siječnja 2004. s protutražbinom tuženika po osnovi ugovorne kazne u iznosu od 200.000,00 EUR, u slučaju kada je u drugom parničnom postupku vođenom između istih stranaka, upravo radi isplate iste ugovorne kazne od 200.000,00 EUR, prihvaćen tužbeni zahtjev ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja, pri čemu je prethodno pitanje u ovom postupku bilo upravo pravo ovdje tuženika na postojanje ugovorne kazne, a o čemu je pravomoćno riješeno kondemnatornom presudom na isplatu koja je pravomoćna 23. kolovoza 2022. u kojem postupku su iscrpljeni izvanredni pravni lijekovi, budući da je postojanje ovakvih pravomoćnih presuda kontradiktorno, odnosno pobijana presuda sadržajno je kontradiktorna presudi Trgovačkog suda, poslovni broj P- 2101/2015, a o kojem zahtjevu je pravomoćno odlučeno, tako da su tužbeni zahtjevi uzajamno inkompatibilni na način da osnovanost jednog tužbenog zahtjeva isključuje osnovanost drugog tužbenog zahtjeva;
3. Predstavlja li povredu prava stranke na pravično suđenje postojanje sadržajno kontradiktornih pravomoćnih presuda na način da je konkretnom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu kupoprodajne cijene temeljem isporučene, a neplaćene robe s obrazloženjem da je potraživanje prestalo izjavom o prijeboju 9. siječnja 2004. s protutražbinom tuženika po osnovi ugovorne kazne u iznosu od 200.000,00 EUR, u slučaju kada je u drugom parničnom postupku vođenom između istih stranaka, upravo radi isplate iste ugovorne kazne od 200.000,00 EUR prihvaćen tužbeni zahtjev ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja pri čemu je prethodno pitanje u ovom postupku bilo upravo pravo ovdje tuženika na postojanje ugovorne kazne, a o čemu je pravomoćno riješeno kondemnatornom presudom na isplatu koja je pravomoćna 23. kolovoza 2022. u kojem postupku su iscrpljeni izvanredni pravni lijekovi;
4. Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 3. ZPP kada je odbio tužbeni zahtjev obrazlažući da je tuženik postupao nesavjesno i nepošteno te da je zadatak suda sprječavanje takvog ponašanja, a nakon čega prihvati tuženikov nepošteni i nesavjesni materijalnopravni prigovor prijeboja i odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev čime je omogućio tuženiku dvostruko naplatiti jednu tražbinu?“.
2.1. Kao razloge važnosti predlagatelj ističe odstupanje od prakse Vrhovnog suda, konkretno odluka broj Revt-99/2018, Rev-995/2011, Rev-760/97, Revx-1063/2012-2. Predlagatelj ujedno ocjenjuje da reviziju valja dopustiti i zbog povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje, pravo na jednakost pred zakonom, pravo vlasništva (mirno uživanje imovine)
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije na temelju odredbe članka 385.a stavaka 1. i 2. ZPP u odnosu na drugo naznačeno pitanje u kojem je ujedno sadržana i povreda temeljenoga ljudskog prava na pravično suđenje.
4.1. Naime, predmetni se postupak vodi radi isplate iznosa od 136.667,41 EUR (1.029.720,57 kuna), a po osnovi ispunjenja ugovorne obveze utemeljene na Ugovoru o poslovnoj suradnji zaključenom između stranaka 28. srpnja 2003. Tužbeni je zahtjev utemeljen na tvrdnji da je na temelju tog Ugovora tužitelj isporučio tuženiku određenu količinu svoje robe i izdao mu račune, ali mu tuženik tu robu po tim računima nije platio. Kako su stranke za povredu ugovornih obveza ugovorile plaćanje ugovorne kazne u iznosima od 200.000,00 EUR, te kako su obje međusobno povrijedile svoje ugovorne obveze iz Ugovora o poslovnoj suradnji od 28. srpnja 2007., sada već pravomoćnim presudama nižestupanjskih sudova obvezani su i tužitelj i tuženik isplatiti protivnoj stranci ugovornu kazanu u navedenom iznos, s pripadajućom zateznom kamatom.
4.2. U ovom je postupku tuženik istakao građanskopravni prigovor prijeboja s ugovornom kaznom u iznosu od 200.000,00 EUR, i to 9. siječnja 2004., koju je izjavu tužitelj primio 12. siječnja 2004. Imajući, međutim, na umu da je o ugovornoj kazni već pravomoćno odlučeno u drugom postupku koji je bio pokrenut 11. prosinca 2003. i da je tuženik u ovom postupku istaknutim građanskopravnim prigovorom prijeboja priznao da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku, sud je prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev.
4.3. Drugostupanjski je sud, međutim, ocijenio da je učinak tuženikova prigovora prijeboja s građanskopravnim učincima nastao u trenutku kad su se prema odredbi članka 337. ZOO ispunile pretpostavke za to odnosno u trenutku kada je žalitelj izjavio prigovor prijeboja, pa je tužiteljeva tražbina prestala prijebojem. Pritom je ocijenio da je ponašanje tuženika u kojem ističe prigovor građanskopravnog prijeboja u ovoj parnici, s jedne strane, iako je neposredno prije toga pokrenuo parnicu za naplatu ugovorne kazne, nesavjesno i nepošteno te da je zadatak suda takvo postupanje spriječiti, ali je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev.
5. U opisanim okolnostima, prema ocjeni revizijskog suda postoji vjerojatnost povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje jer drugostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev smatrajući da je učinak tuženikova prigovora prijeboja s građanskopravnim učincima nastao kada je tuženik izjavio prijeboj, 9. siječnja 2004., iako je uspio u zahtjevu kojeg je prije toga postavio (za isplatu ugovorne kazne) kojemu je pretpostavka postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku. Takvi razlozi ne udovoljavaju standardima prava na obrazloženu odluku jer im nedostaje logičnost, uvjerljivost i dostatnost.
6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari su ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda dopuštenjem revizije, pa je na temelju odredbe članka 389.b stavka 3. u vezi s člankom 385.a stavkom 2. ZPP, valjalo tuženiku dopustiti reviziju na temelju odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 30. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
