REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-803/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članica vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Barun, odvjetnik u Zaprešiću, protiv I-tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, II- tuženika LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i III-tužene ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II i III-tužene zastupane po punomoćniku Damiru Đegerec, odvjetniku u Koprivnici, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-716/2023-2 od 4. srpnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-1009/2022-64 od 15. studenoga 2022., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-716/2023-2 od 4. srpnja 2023., te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja proglašena je nedopuštenom ovrha na nekretninama zk.č.[katastarska općina] u naravi poslovna zgrada benzinska crpka, [adresa], skladište plina, dvorište i livada, površine 642 čhv odnosno 2308 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u odnosu na suvlasnički dio tužiteljice od 1/6 dijela, te nekretnine na zk.č.br. [katastarska čestica] livada površine 680 čhv odnosno 2448 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u odnosu na suvlasnički udio tužiteljice od 1/6 dijela utvrđenjem vrijednosti nekretnina, prodajom nekretnina na javnoj dražbi i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću posl. br. Ovr-1/15.

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti (toč. I.), naloženo je tužiteljici nadoknaditi I- tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.421,67 eura (toč. II.) te je naloženo tužiteljici nadoknaditi I-tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 777,67 eura (toč. III.).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-218/2024-2 od 24. siječnja 2024. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

„Je li u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu u kojima je, kao sredstvo osiguranja naplate, ugovoreno zasnivanje založnog prava na nekretnini, sukladno tada važećim zakonskim propisima u pravnom prometu (Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima „Narodne novine“ broj 53/91 dalje: ZOVO) kod stjecanja stvarnog prava na bračnoj stečevini prednost imalo načelo povjerenja u zemljišne knjige ili načelo da nitko na treću osobu ne može prenijeti više prava nego što ih sam ima?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica je podnijela reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

5. U odgovoru na reviziju I-tuženik predlaže reviziju tužiteljice odbiti te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je ovršenica, ovdje tužiteljica, rješenjem posl.br. Ovr-1/15-242 od 28. prosinca 2016. upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz odredbe čl. 46. st. 2. t. 7. u vezi odredbe čl. 49. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ),

- da su stranke tog ovršnog postupka Ovr-1/15 prvo do treće tuženici kao ovrhovoditelji, a tuženica jedna od ovršenika,

- da je I-tuženik protiv supruga tužiteljice ML (također ovršenika u postupku Ovr-1/15) i njegova dva brata ishodio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 457/03 (sada Ovr-1/15) radi ovrhe na nekretninama u suvlasništvu ovršenika (svakog 1/3 dijela),

- da je na navedeni ovršni predmet spojen predmet Ovr-935/13 (sada Ovr-576/13) u kojem su II i III-tuženice ishodile rješenje o ovrsi protiv supruga tužiteljice ML kao ovršenika radi ovrhe na istim nekretninama,

- da je tužiteljica ishodila pravomoćnu presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-147/12 od 27. prosinca 2013. kojim je utvrđena suvlasnicom na založenim nekretninama u 1/6 dijela po osnovi bračne stečevine,

- da je pravo suvlasništva tužiteljice u zemljišnu knjigu upisano 20. veljače 2014.,

- da je tužiteljica dobila status ovršenice donošenjem rješenja Ovr-457/03-198 od 30. siječnja 2015.,

- da su nekretnine stečene kupoprodajom 1991. i 1994. za vrijeme trajanja braka tužiteljice i ML koji brak je zaključen 1982.,

- da je od kupoprodaje pa sve do upisa prava suvlasništva tužiteljice, dakle i u vrijeme zasnivanja založnog prava, nekretnina bila upisana kao suvlasništvo ML u 1/3 dijela te njegove braće svakog u 1/3 dijela,

- da je 1/3 dijela nekretnine ML založena u korist I-tuženika temeljem sporazuma sklopljenim pred Općinskim sudom u Zagrebu poslovni broj I-464/95 8. veljače 1995. kao osiguranje novčane tražbine iz Ugovora o kreditu, a koji kredit je odobren i isplaćen braći ML,

- da ML nije tužiteljici rekao da je založio 1/3 dijela nekretnine i da nije dobio novac stečen temeljem ugovora o kreditu jer nije bio korisnik kredita, već samo zalogodavac (založni dužnik),

- da je tužiteljica za zalog saznala kada su počele ovrhe, nakon čega je ishodila presudu na temelju priznanja (kojom je po osnovi bračne stečevine stekla 1/6 dijela nekretnine),

- da je u zemljišnoj knjizi 7. veljače 1995. upisano založno pravo na nekretnini (tada u suvlasništvu ML i njegova dva brata) u korist I-tuženika,

- da je u zemljišnoj knjizi 20. veljače 2014. upisana zabilježba ovrhe, rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. Ovr-576/13 od 14. lipnja 2013. na nekretnini ŽL utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditeljica, ovdje II i III-tuženica,

- da je ML podnio tužbu protiv II i III-tuženice i ishodio presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. P-302/18 od 22. ožujka 2019. kojom je utvrđeno da je isprava o pozajmici sklopljena između njega, kao zajmoprimca, i V i LL, kao zajmodavca, za iznos od 35.000 eura ništetna, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-1303/19 od 1. rujna 2021.

9.1. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja ocijenio je tužbeni zahtjev osnovanim zaključujući da je nekretnina, koja je predmet ovrhe, stečena za vrijeme trajanja braka te da kao takva predstavlja zajedničku imovinu tužiteljice i njenog supruga kojom raspolažu sporazumno supružnici sukladno odredbi čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 45/89 i 59/90 - dalje: ZBPO). Kod toga, a imajući u vidu sukob dvaju važnih pravnih načela i to načela zaštite imovinskih prava supružnika i načelo zaštite vjerovnika odnosno zaštite sigurnosti u pravnom prometu, prvostupanjski sud daje prednost zaštiti imovinskih prava supružnika, vodeći računa o propisu, kako obiteljskom, tako i zemljišnoknjižnom prema vremenu kada je taj pravni odnos nastao.

9.2. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje da je ovaj slučaj drugačiji od većine slučajeva iz razloga što suprug tužiteljice nije bio ugovaratelj kredita, nisu mu isplaćena sredstva, radi čega tužiteljica nije niti mogla zamijetiti da se nešto promijenilo u financijama supruga.

10.1. Sud drugog stupnja, odlučujući o žalbi I-tuženika, preinačio je presudu suda prvog stupnja ocjenjujući da je za pravilnu prosudbu o pravnoj (ne)valjanosti raspolaganja zajedničkom imovinom, a time i utvrđenja (su)vlasničkih prava tužiteljice na predmetnoj nekretnini, kao prethodnog pitanja za odluku o tužbenom zahtjevu, bilo potrebno utvrditi savjesnost ili nesavjesnost svih sudionika predmetnog pravnog posla, ali i tužiteljice.

10.2. Nadalje drugostupanjski sud pozivajući se na odredbu čl. 318. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,1 46/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) sukladno kojoj se na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige glede založnih prava na nekretninama na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 122. do 125. ZVDSP, ako nisu suprotne naravi tog prava, ocjenjuje da je pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ima jaču pravnu zaštitu od prava suvlasnika ili zajedničkog vlasnika čije pravo vlasništva je stečeno na temelju zakona.

10.3. Naime, drugostupanjski sud zaključuje da je I-tuženik, s obzirom na stanje zemljišne knjige i postojećih upisa prava (suvlasništvo supruga tužiteljice i njegove braće na spornim nekretninama) postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige, radi čega glede upisanog založnog prava uživa zaštitu prema odredbama zakona.

11. Revidentica u reviziji kroz postavljeno pravno pitanje sadržajno ukazuje da sud drugog stupnja nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti.

12. U konkretnom slučaju tužiteljica se poziva na stečeno pravo vlasništva predmetnih nekretnina za vrijeme trajanja braka na temelju kupoprodajnih ugovora sklopljenih 1991. i 1994.

13. Obzirom je riječ o pravnim poslovima sklopljenim prije 1. siječnja 1997. to ne dolazi do primjene odredbi čl. 61., čl. 122. do 125. ZVDSP i čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 - dalje: ZZK) na koje sa poziva drugostupanjski sud, već odredbi Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 - dalje: ZOVO).

14. Naime, sukladno odredbi čl. 388. st. 2. ZVDSP stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona (1. siječnja 1997.) prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

15. Prema stavu ovog suda izraženom u odluci broj Rev-x-1066/2016 od 19. prosinca 2017., a na koju se tužiteljica poziva u reviziji, u razdoblju primjene ZOVO-a, kada je u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine upisan samo jedan bračni drug, založno pravo ne može se steći niti povjerenjem u zemljišne knjige na suvlasničkom dijelu bračnog druga s kojim nije sklopljen sporazum o založnom pravu, odnosno do primjene dolazi opće načelo prava da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima.

16. Sukladno recentnijem stavu ovog suda izraženom u odluci broj Rev-604/2021-3 od 29. kolovoza 2023., kao i stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-2536/2014 od 5. srpnja 2017., U-III-339/2014 od 10. srpnja 2018.) u svakom pojedinačnom sudskom sporu o pitanju valjanosti istaknutog pravnog posla, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla mora se procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa.

17. Naime, sukladno već izraženom stavu revizijskog suda načelo povjerenja u zemljišne knjige stvaralo je svoje, ovdje relevantne učinke i prije nego je ZVDSP stupio na snagu te se za važenja ZOVO i do stupanja na snagu ZVDSP založno pravo moglo steći po trećoj osobi primjenom načela povjerenja u zemljišne knjige na nekretnini odnosno suvlasničkom dijelu nekretnine koja nije bila vlasništvo osobe s kojom je sklopljen pravni posao o osnivanju založnog prava - iako je ta osoba bila upisana kao vlasnik u zemljišnim knjigama, a taj treći bio pošteni stjecatelj.

18. Iako drugostupanjski sud u pobijanoj odluci navodi da je bilo potrebno utvrditi savjesnost ili nesavjesnost svih sudionika predmetnog pravnog posla, ali i tužiteljice koja nije bila formalni sudionik tog pravnog odnosa, u konkretnom slučaju takva ocjena je izostala te drugostupanjski sud ocjenjujući da je I-tuženik bio u dobroj vjeri temelji odluku isključivo na stavu da pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ima jaču pravnu zaštitu od prava suvlasnika čije pravo vlasništva je stečeno na temelju zakona, a u vrijeme stjecateljevog upisa prava u zemljišnu knjigu pravo vlasništva stvarnog vlasnika nije bilo upisano.

19. Slijedom navedenog je drugostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa, propustio ocijeniti valjanost spornog pravnog posla ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika nastalog pravnog posla (dakle i tužiteljice, koja nije bila sudionik predmetnog pravnog posla), posebno imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja koja se ogleda u činjenici da je predmetno pravo zaloga uknjiženo na predmetnim nekretninama, kao osiguranje novčane tražbine iz ugovora o kreditu, na temelju kojeg suprug tužiteljice nije bio korisnik kredita, već samo zalogodavac.

20. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U nastavku postupku drugostupanjski sud će ocijeniti savjesnost tužiteljice, njezino ponašanje, te ovisno o toj ocjeni ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice i donijeti novu meritornu odluku.

21. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 30. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug