REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3945/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja LUČKE UPRAVE RABAC, OIB: 43940243528, Rabac, Obala Maršala Tita 47C, kojeg zastupa punomoćnik Igor Vretenar, odvjetnik u Labinu, protiv tuženice PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, koju zastupa punomoćnica Tihana Svetec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4365/2023-2 od 28. siječnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-722/2021-28 od 7. studenog 2023., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4365/2023-2 od 28. siječnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-722/2021-28 od 7. studenog 2023.
2. U odgovoru na prijedlog tuženica je predložila prijedlog za dopuštenje odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovan uz zahtjev za naknadu parničnog troška.
3. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, iz dolje navedenih razloga.
5. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći da ukidna odluka drugostupanjskog suda (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 4231/2023 od 27. studenog 2024.) ne predstavlja odgovarajući razlog važnosti budući da drugostupanjski sud (u slučaju nastavka postupka) nije vezan svojim pravnim shvaćanjem iz ranije ukidne odluke pa stoga za to pitanje tužitelj nije iznio odgovarajuće razloge važnosti za postavljeno pitanje.
6. Vezano za drugo postavljeno pitanje tužitelj također nije iznio odgovarajuće razloge važnosti, jer u presudi na koju se tužitelj poziva (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-955/2024-2 od 16. srpnja 2024.) sud nije niti izrazio shvaćanje o stupnju dužne pažnje koju je dužna uložiti svaka od ugovornih stranaka, a osim toga u toj odluci na koju se tužitelj poziva kao razlog važnosti sud je obrazložio obvezu banke da postupa s povećanom pažnjom u okviru obrazloženja koje se odnosi na tijek zateznih kamata i savjesnost banke u tom smislu, a ne u dijelu u kojem obrazlaže ništetnost odredbi ugovora o kreditu.
7. Niti za treće postavljeno pitanje tužitelj nije iznio odgovarajuće razloge važnosti, jer je odluka na koju se tužitelj poziva (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.) donesena u predmetu u kojem je udruga Potrošač - Hrvatski Savez Udruga za zaštitu potrošača tužila poslovne banke radi utvrđenja ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ugovora o kreditu u CHF koji se odnose na potrošačko kreditiranje pa ta odluka nije primjenjiva u ovom konkretnom slučaju, jer tužitelj u ovom postupku nije potrošač niti su sudovi u postupku utvrdili da bi tužitelj bio potrošač.
8. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
9. Tužitelj je istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14. dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: EKLJP) koje u sebi sadrže i pravo na obrazloženu odluku. Međutim, tužitelju je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze, podnositi žalbu te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno ne proizlazi niti iz dostavljene dokumentacije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tužitelj nije imao pravično suđenje.
10. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 30. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
